REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B

Broj: Rev 441/2022-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka
Šarića predsjednika vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante
Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća,
u pravnoj stvari tužitelja ARIS 2000 d.o.o. Zagreb, Fraterščica 60, OIB:
06571045637, kojeg zastupa punomoćnica Sandra Dragičević, odvjetnica u Zagrebu,
protiv tuženika Raiffeisen Leasing d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 43, OIB:
75346450537, radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, odlučujući o
reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-
3004/2019-4 od 12. studenoga 2020., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda
u Zagrebu broj P-815/2018 od 30. siječnja 2019., u sjednici održanoj 25. siječnja

2023.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za proglašenje da su
nedopušteni pljenidba i prijenos iznosa od 25.008,66 Eur na temelju zadužnice koju
je 3. travnja 2008. tužitelj izdao za korist tuženika, broj ovjere OV-4411/08, a koju
zadužnicu je tuženik podnio na naplatu FINA-i 12. ožujka 2010., 10. rujna 2020., 18.
siječnja 2011., 18. veljače 2011. i 13. svibnja 2011. za ukupan iznos od 30.948,30
kn, a odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova (stavak I. izreke).
Tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 330,00 kn
(stavak II. izreke).

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd 1261/2012-2 od 5.
listopada 2021. dopušteno je tužitelju podnošenje revizije protiv drugostupanjske
presude zbog pravnog pitanja:

„Kada vjerovnik podnese zadužnicu na naplatu banci odnosno Financijskoj agenciji i nastupi prekid zastare tražbine iz zadužnice, dovršava li se prekid

- 2 - Rev 441/2022-2

zastarijevanja kada banka odnosno Financijska agencija utvrdi da na računu dužniku
nema sredstava, a zadužnica nije povučena s naplate nego je i dalje evidentirana u
očevidniku plaćanja, odnosno počinje li od slijedećeg dana ponovno teći rok
zastare?“

4. Tužitelj je po dopuštenju, u roku iz članka 382. stavak 2. Zakona o parničnom
postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08,
57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) podnio reviziju protiv drugostupanjske
presude s prijedlogom da se pobijana presuda preinači, a podredno da se obje
nižestupanjske presude ukinu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno
suđenje.

5. Na reviziju nije odgovoreno.

6. Revizija nije osnovana.

7. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje da su nedopušteni pljenidba i prijenos
novčane tražbine na temelju zadužnice koju je vjerovnik (tuženik) dostavio na naplatu
FINA-i radi podmirenja obveza koje su proizašle iz raskinutog ugovora o financijskom
leasingu od 3. travnja 2008.

8. Zahtjev o nedopuštenosti pljenidbe i prijenosa novčane tražbine tužitelj temelji na
tvrdnji o nastupanju zastare. Pozivajući se na shvaćanje ovog suda izraženo u odluci
broj Rev 946/08-2 od 27. listopada 2010., tužitelj smatra da je podnošenjem
zadužnice na naplatu 11. ožujka 2010. prekinuto zastarijevanje, pa kako na računu
tužitelja (dužnika) nije bilo sredstava za potpuno namirenje, da je zastara već idućeg
dana, 12. ožujka 2010., počela ponovno teći. Kako tuženik, nakon 13. svibnja 2011.,
nije poduzeo niti jednu radnju kojom bi prekinuo zastarijevanje, tužitelj smatra da je
po proteku roku od tri godine nastupila zastara.

9. Sud u pobijanoj odluci prihvaća ocjenu prvostupanjskog suda o neosnovanosti
tužbenog zahtjeva, uz obrazloženje:

- da je zadužnica u konkretnom slučaju na naplatu dostavljena u vrijeme važenja
Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04,
88/05, 121/05 i 67/08 – dalje: OZ),

- da ista nije povučena s naplate, odnosno da se ista još uvijek nalazi u redoslijedu osnova za plaćanje,

- da je 1. siječnja 2011. stupio na snagu Zakon o provedbi ovrhe na novčanim
sredstvima („Narodne novine“ broj 91/10 – dalje: ZPONS) kojim je provedba
izvansudske ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika kod banaka povjerena
Financijskoj agenciji,

- da se na spornu tražbinu primjenjuje trogodišnji zastarni rok iz članka 228. stavak 1.
Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08 – dalje: ZOO)
- da do podnošenja zadužnice na naplatu tražbina tuženika nije bila zastarjela,
- da je podnošenjem zadužnice na naplatu prekinuto zastarijevanje u smislu odredbe
članka 241. ZOO,

pa kako tuženikova tražbina, zbog nedostatka novčanih sredstava na računu dužnika (tužitelja), nije namirena isplatom vjerovniku zaplijenjenog iznosa, samom dostavom

- 3 - Rev 441/2022-2

ovršne osnove za plaćanje Financijskoj agenciji ovrha nije dovršena u smislu
odredbe članka 180.a stavak 1. OZ. Stoga ni prekid zastarijevanja nastao
podnošenjem zadužnice na naplatu nije prestao, niti su nastupili uvjeti za ponovni
početak zastarijevanja iz članka 245. ZOO.

10. Tužitelj u reviziji ustraje u tvrdnji o pogrešnoj primjeni materijalnog prava, uz
obrazloženje da su nižestupanjski sudovi pogrešno protumačivši odredbu članka

180.a stavak 1. OZ, pogrešno primijenili materijalno pravo iz članka 245. stavak 3.
ZOO.

11. Suprotno tvrdnji revidenta, pravilno je drugostupanjski sud protumačio odredbu
članka 180.a stavak 1. OZ, kada je zaključio da se ta odredba, prema kojoj se
dostavom zadužnice banci ovrha smatra provedenom, odnosi na onu situaciju kada
na računu dužnika ima sredstava dostatnih za namirenje vjerovnika, a ne i na slučaj
nemogućnosti namirenja vjerovnika zbog nedostatka novčanih sredstava na računu
dužnika.

12. Naime, ovaj je sud u odluci broj Rev 1027/2021-2 od 3. svibnja 2022. zauzeo
jasno shvaćanje o nemogućnosti primjene odredbe članka 180.a stavak 1. OZ na
slučaj kada na računu dužnika nema dovoljno sredstava za namirenje vjerovnika, što
proizlazi i iz odredbe članka 29. stavak 3. Zakona o platnom prometu u zemlji
(„Narodne novine“ broj 117/01, 132/06, 91/10 i 133/09), odnosno odredbi članka 4.
do 11. ZPONS, koje uređuju postupanje Financijske agencije u slučaju nedostatka
novčanih sredstava na računu dužnika na način da se nalog za plaćanje evidentira i
izvršava po priljevu sredstava, pri čemu Zakon o provedbi ovrhe na novčanim
sredstvima ne propisuje rok u kojem zadužnica mora biti naplaćena.

13. Budući da u konkretnom slučaju nije došlo do namirenja vjerovnika, niti je
zadužnica povučena, prekid zastarijevanja nastao podnošenjem zadužnice na
naplatu (članak 241. ZOO) i dalje traje, odnosno zastarni rok nije počeo ponovno
teći.

14. Kako je drugostupanjski sud, upravo u skladu sa shvaćanjem ovog suda (odluka
Rev 1027/2021-2 od 3. svibnja 2022.) pravilno primijenio materijalno pravo kada je
zaključio da prekid postupka nastao podnošenjem zadužnice na naplatu nije prestao
te da nisu ostvarene pretpostavke iz članka 245. stavak 3. ZOO za ponovni početak
zastarijevanja, nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

15. Slijedom navedenoga, na temelju odredbe članka 393. stavak 1. ZPP, odlučeno
je kao u izreci ove presude te je revizija tužitelja odbijena kao neosnovana.

Zagreb, 25. siječnja 2023.

Predsjednik vijeća:

Željko Šarić

Broj zapisa: eb318-961f8

Kontrolni broj: 0ad6b-cf569-71ab5

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=ŽELJKO ŠARIĆ, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.