Pristupanje sadržaju
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1148/2022-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka
Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice,
Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana
vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb,
Mihanovićeva 3, OIB:84397956623, protiv tuženika Euroherc osiguranja d.d.,
Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB:22694857747, kojeg zastupa punomoćnica
Ivana Grgić Zovko, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri u Zagrebu,
radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda
Republike Hrvatske broj Pž-1046/2022-2 od 9. ožujka 2022. kojom je djelomično
potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-
780/2018-79 od 18. siječnja 2022., u sjednici održanoj 25. siječnja 2023.,
r i j e š i o j e :
I. Prihvaća se revizija tuženika, ukida presuda Visokog trgovačkog suda
Republike Hrvatske broj Pž-1046/2022-2 od 9. ožujka 2022. i presuda Trgovačkog
suda u Zagrebu broj P-780/2018-79 od 18. siječnja 2022., pa se predmet vraća sudu
prvog stupnja na ponovno suđenje.
II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. platiti tužitelju Hrvatskom
zavodu za mirovinsko osiguranje iznos od 35.962,32 kn sa zakonskom zateznom
kamatom tekućom na iznos od 19.699,45 kn od 15. svibnja 2011. do isplate, a na
iznos od 16.262,87 kn od 26. veljače 2013. do isplate prema eskontnoj stopi
Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo
tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 8 dana."
2. Presudom suda drugog stupnja suđeno je:
"I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda
u Zagrebu poslovni broj P-780/2018-79 od 18. siječnja 2022. u dijelu kojim je
naloženo tuženiku da plati tužitelju glavni dug u iznosu od 17.981,16 kn.
II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-780/2018-79
od 18. siječnja 2022. u dijelu kojim je naloženo tuženiku da plati tužitelju glavni dug u
preostalom iznosu od 17.981,16 kn sa zateznim kamatama i da mu plati zatezne
kamate na pojedinačno određene novčane iznose glavnog duga iz točke I. ove
izreke, i sudi:
1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži da sud naloži tuženiku
da mu plati iznos od 17.981,16 kn (sedamnaest tisuća devetsto osamdeset jedna
kuna i šesnaest lipa) sa zateznim kamatama na iznos od 9.849,72 kn od 15. svibnja
2011. do isplate, a na iznos od 8.131,44 kn od 26. veljače 2013. do isplate.
2. Nalaže se tuženiku da u roku od osam dana plati tužitelju zatezne kamate na iznos
od 9.849,72 kn od 15. svibnja 2011. i na iznos od 8.131,45 kn od 26. veljače 2013.
po stopi koja se za razdoblje do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište,
uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana
polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1.
kolovoza 2015. do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita
odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima
izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna
poena.
III. Svaka stranka snosi svoje troškove."
3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd 2178/2022-2 od 29.
lipnja 2022. tuženiku je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Visokog
trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1046/2022-2 od 9. ožujka 2022. zbog
pravnog pitanja:
"Je li za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje
protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime invalidske mirovine
mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme
nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku
isplate mirovine, ili Zakon o mirovinskom osiguranju koji je bio na snazi u vrijeme
isplata (ZOM) ), te je li shvaćanje na kojem se temelji pobijana prvostupanjska i
drugostupanjska presuda, u pogledu stava da Zakon o mirovinskom osiguranju (čl.
160. i čl. 163. ZOMO) predstavlja poseban zakon u odnosu na odredbe Zakona o
obveznim osiguranjima u prometu (čl. 27. st. 3. ZOOP NN br: 151/05, 36/09, 75/09,
76/13, 152/14) u pogledu obračuna visina potraživanja tužitelja, podudarno sa
pravnim shvaćanjem revizijskog suda izraženog u ranije navedenim odlukama: Revd
2970/2021-2 od 7. srpnja 2021., br. Rev-x 388/2018-2 od 25. kolovoza 2020. i
presude br. Rev 2320/2015-2 od 21. svibnja 2019., Rev 909/2021-3 od 8. rujna 2021.
godine i s tim u vezi je li pogrešno primijenjeno materijalno pravo kod odluke o
osnovanosti tužbenog zahtjeva primjenom odredaba ZOMO?".
3. Tuženik je protiv drugostupanjske presude podnio reviziju na temelju odredbe čl.
382. st. 1. ZPP, zbog pravnog pitanja zbog kojeg je rješenjem ovog suda dopušteno
podnošenje revizije. Predložio je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju
prihvatiti, preinačiti drugostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjevu u cijelosti, a
tužitelja obvezati da mu nadoknadi trošak postupka ili prihvatiti reviziju, ukinuti
prvostupanjsku i drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i odbaciti tužbu ili vratit
predmet na ponovno suđenje.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija tuženika je osnovana.
6. Prema odredbi čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine",
broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11,
25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. ZPP revizijski
sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo
zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete koju je pretrpio isplatom
razmjernog dijela invalidske mirovine u razdoblju od 2. siječnja 2009. do 31. siječnja
2013. u iznosu od 35.962,32 kune sa zakonskim zateznim kamatama, svom
osiguraniku, koji je nastradao u prometnoj nezgodi za koju je odgovoran osiguranik
tuženika.
8. Tijekom postupka je utvrđeno:
- da je osiguranik tužitelja Ingac Šanjug 16. srpnja 2006. nastradao kao pješak u
prometnoj nezgodi za koju je isključivo odgovoran osiguranik tuženika Slaven Pavić,
vozač automobila koji je naletio na osiguranika tužitelja,
- da je na temelju nalaza i mišljenja Stručnog povjerenstva za reviziju nalaza i
mišljenja o invalidnosti, osiguraniku tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu
zbog prometne nezgode u kojoj je zadobio tjelesne ozljede i proglašen je 100%
nesposobnim za rad i to pravomoćnim rješenjem tužitelja od 21. studenog 2008.
kojim je utvrđeno, da je kod osiguranika tužitelja Ignaca Šanjuga zbog ozljede na
radu nastala opća nesposobnost za rad te mu je određena invalidska mirovina,
- da je osiguraniku tužitelja Ignacu Šanjugu, pravomoćnim rješenjem tužitelja od 2.
prosinca 2009. određena invalidska mirovina s pravom na isplatu od 6. prosinca
2008.,
- da je u ovom postupku provedeno medicinsko vještačenja radi utvrđenja uzročno-
posljedične veze između posljedica štetnog događaja u kojem je osiguranik tužitelja
ozlijeđen i njegove opće nesposobnosti za rad zbog koje mu je priznato pravo na
invalidsku mirovinu zbog nesposobnosti za rad uzrokovane ozljedom na radu,
- da iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka (danog u ovom postupku) proizlazi da je
predmetni štetni događaj doprinio pogoršanju zdravstvenog stanja osiguranika
tužitelja ali ne u tolikoj mjeri da bi nastala profesionalna nesposobnost za rad, pa da
posljedice ozljeda nisu takve da uzrokuju gubitak radne sposobnosti više od 50% i
nisu razlozi za umirovljenje,
- da je tužitelj svom osiguraniku isplatio ukupni iznos mirovine od 65.664,86 kuna, a
uvidom u presliku obračuna razmjernog iznosa invalidske mirovine osiguranika
tužitelja za razdoblje od 1. travnja 2011. do 31. siječnja 2013. utvrđeno je da je
ukupni iznos isplaćene mirovine bio 54.209,58 kuna.
9. Sud prvog stupnja prihvatio je tužbeni zahtjev u cijelosti, polazeći od stava da se u
ovoj parnici primjenjuju odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine"
broj: 102/98, 127/00, 59/01, 109/01, 147/02, 117/03, 30/04, 177/04, 92/05, 43/07,
79/07, 35/08, 40/10, 121/10, 130/10 - dalje: ZMO), koji je bio na snazi u vrijeme
nastanka štetnog događaja, a ne odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u
prometu (dalje: ZOOP), s obrazloženjem da je ZMO lex specialis u odnosu na ZOOP
kojim se uređuju obvezna osiguranja u prometu. Pritom sud prvog stupnja nije
prihvatio nalaz i mišljenje vještaka iz ovog postupka, prema kojem su ozljede
zadobivene u prometnoj nezgodi doprinijele utvrđenju radne nesposobnosti
osiguranika tužitelja u omjeru od 50%, iz razloga što su prema nalazu i mišljenju
stručnog povjerenstva posljedice istih ozljeda doprinijele umirovljenju osiguranika
tužitelja u omjeru od 100%. Sud prvog stupnja navodi da je uzrok utvrđenja radne
nesposobnosti osiguranika tužitelja utvrđen pravomoćnom odlukom u upravnom
postupku koju on nije ovlašten ispitivati u ovoj parnici.
9.1. Sud drugog stupnja prihvatio je pravno shvaćanje prvostupanjskog suda o
primjeni odredba ZMO i potvrdio prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je
prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu 17.981,16 kuna, dok je odluka preinačena na
temelju odredbe čl. 373.a ZPP na način da je odbijen dio tužbenog zahtjeva za
isplatu 17.981,16 kuna sa zateznim kamatama. Osim toga, prvostupanjska odluka
preinačena je u dijelu u kojem je odlučeno o stopi zatezne kamate na dosuđeni iznos
na načni da je na dosuđeni iznos glavnice dosuđena zatezna kamata po stopi koja se
za razdoblje do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne
stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je
prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do
isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje
dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno
razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena. To iz razloga što
je drugostupanjski sud ocijenio, na temelju nalaza i mišljenja vještaka iz ovog
postupka, da su ozljede zadobivene u prometnoj nezgodi, za čiji nastanak je
odgovoran tuženikov osiguranik, doprinijele nastanku profesionalne nesposobnosti
za rad kao razloga umirovljenja tužiteljevog osiguranika u omjeru od 50%. Slijedom
toga, ocijenio je da tužitelj ima pravo zahtijevati od tuženika da mu na ime naknade
štete plati 50% razmjerne svote isplaćene mirovine što iznosi 17.981,16 kn. Odluku o
preinačenju prvostupanjske presude u dijelu kojim je odlučeno o zateznim
kamatama, temelji na odredbi čl. 166. st. 3. ZMO i odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o
obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18).
10. U odnosu na prvo pravno pitanje za koje je dopušteno podnošenje revizije,
tuženik se pozvao na odluke revizijskog suda (primjerice odluku broj Rev 1067/2012
od 5. prosinca 2017., broj Rev-x 388/2018-2 od 25. kolovoza 2020. i broj Rev-x
837/2018-2 od 14. travnja 2021.), u kojima je izraženo pravno shvaćanje da je u
postupcima kakav je i predmetni, mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u
prometu koji je bio na snazi u vrijeme kad su isplate izvršene.
11. Prema pravnom shvaćanju ovog suda sadržanom u brojim odlukama (primjerice
broj Rev 1067/2012 od 5. prosinca 2017., broj Rev-x 388/2018-2 od 25. kolovoza
2020., broj Rev 909/2021-3 od 8. rujna 2021., broj Rev 5292/2019-2 od 16. lipnja
2020., broj Rev 1437/2021 od 5. siječnja 2022. i broj Rev 12/2022-2 od 12. siječnja
2022.), za odluku u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi
povrata iznosa isplaćenih s osnova mirovine, mjerodavne su odredbe Zakona o
obveznom osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete
HZMO odnosno u vrijeme kad su izvršene ispate mirovine.
12. Slijedom navedenog, radi se o pravnom pitanju o kojem pobijana odluka odstupa
od prakse revizijskog suda, pa zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjskih
sudova prilikom odlučivanja o visini štete, nastanak štete nije utvrđen, niti je šteta
obračunata primjenom odredbi ZOOP, zbog čega je činjenično stanje ostalo
nepotpuno utvrđeno.
13. Odredbom čl. 27. ZOOP propisano je:
"(1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove
zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u
okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o
osiguranju.
(2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i
drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i
razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji.
(3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju
u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za
mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na
radu.
(4) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na
subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene
na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.
(5) Obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove
zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s
odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje."
14. Iz citirane zakonske odredbe proizlazi da u slučaju kad se radi o izdacima
učinjenim s osnova invalidske mirovine, kako što je propisano u čl. 27. st. 2. i 3.
ZOOP, obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa mirovine koji se
isplaćuje osiguraniku tužitelja na temelju rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko
osiguranje i iznosa koji bi s tog osnova bili isplaćeni kad bi razlog priznavanja prava
na invalidsku mirovinu bila ozljeda na radu. Iz spisa proizlazi da tužitelj isplaćuje
svom osiguraniku invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad, pa je
u smislu odredbe čl. 27. ZOOP potrebno utvrditi je li šteta u ovom slučaju uopće
nastala.
15. Budući da je zbog pogrešnog pravnog shvaćanja nižestupanjskih sudova došlo
do pogrešne primjene materijalnog prava, uslijed čega je činjenično stanje ostalo
nepotpuno utvrđeno i nema uvjeta za preinaku nižestupanjskih presuda, ovaj sud je
na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP ukinuo revizijom pobijanu drugostupanjsku i
prvostupanjsku presudu, kao i odluku o troškovima postupka i predmet je vraćen
prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
16. U nastavku postupka, sudovi će pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl.
27. ZOOP utvrditi, postoji li stvarna šteta tužitelja u smislu čl. 27. st. 1. ZOOP, pri
čemu će imati u vidu da da tužitelj svom osiguraniku isplaćuje invalidsku mirovinu
zbog nesposobnosti za rad uzrokovane ozljedom na radu. U slučaju ako sud utvrdi
da razlika postoji, potrebno je utvrditi visinu razlike i donijeti novu na zakonu
utemeljenu odluku.
17. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.
Zagreb, 25. siječnja 2023.
Predsjednik vijeća:
Željko Glušić
Kontrolni broj: 01b0f-235ec-2df92
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=ŽELJKO GLUŠIĆ, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.