Republika Hrvatska Općinski sud u Splitu

Ex vojarna Sv. Križ, Dračevac

P-6304/2016

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji toga suda Maji Anušić, u pravnoj stvari
tužitelja M. B., OIB …, S.
zastupanog po punomoćniku N. J., odvjetnik u S., protiv tuženika pod
1) M. F., OIB …, S., pod 2) Z.
F., OIB …, S. i pod 3) P. F., OIB
…, S., svi zastupani po punomoćniku M. D.
R., odvjetnica u S., radi predaje, na održanoj glavnoj i javnoj raspravi,
zaključenoj dana 11. studenog 2022. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika
punomoćnika tuženika, dana 25. siječnja 2023.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženicima pod 1), 2) i 3) u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe predati
tužitelju neposredan suposjed nekretninu označenu kao posebni dio zgrade
sagrađene na čest. zgr. 2429/1 Z.U 56 k.o. S. i to dio poslovnog prostora u
prizemlju zgrade, B II, anagrafske oznake u S., a koji je dio
poslovnog prostora označen u prikazu lica mjesta A-B-C-D-A u površini od 22 m2 u
geodetskom vještačenju sudskog vještaka za geodeziju M. Č. od 13.
svibnja 2022. godine a nalazi se na dijelu kat. čest. zem. 12361 odnosno z.k. čest.
zgr. 2429/1 za k.o. S., a koje vještvo je sastavni dio presude, te se kloniti svakog
budućeg uznemiravanja tužitelja u nesmetanom suposjedu navedene nekretnine, a u
protivnom se ovlašćuje tužitelj temeljem ove presude zatražiti uspostavu suposjeda
na navedenu nekretninu." kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženima trošak parničnog postupka u iznosu od 10.731,88 EUR /80.859,37 kuna u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je vlasnik za 4/24 dijela zgrade
sagrađene na čest.zgr. 2429/1 ZU 56 k.o S. i to baš dućana u prizemlju zgrade
anagrafske oznake ulica u S.. Nadalje, tuženi su suvlasnici
navedene nekretnine za ½ dijela te neosnovano istu drže u posjedu. Stoga, tužitelj
zahtijeva predaju iste u suposjed te prestanak svakog daljnjeg uznemiravanja.

2. Tuženi u odgovoru na tužbu osporavaju istu u cijelosti navodeći da su pored
tužitelja i A. B., a kao suvlasnici predmetne nekretnine, upisani tuženici pod 2)

2 P-6304/2016

i pod 3), dok tuženik pod 1) nije suvlasnik pa da nije niti pasivno legitimiran. Nadalje,
da je provedena dioba cijele kuće između obitelji B. i F. još 1977. te su u
nesmetanom posjedu dijelova koji su im tom diobom pripali.

3. Tijekom postupka izveden je dokaz čitanjem rješenja Z-2850/15 od 13.ožujka

2015., izvatka iz zemljišne knjige, Skice mjerenja kao priloga Ugovora o materijalnoj
diobi, Ugovora o diobi suvlasničke zajednice nekretnina iz 1994., Ugovora o fizičkoj
diobi nekretnine „ U Splitu, dne 24.II.1977.“, rješenja o nasljeđivanju broj O-1800/78,
od 9.prosinca 1978. O. suda u S., iza pok B. M. pok. P.,
Ugovora o ustupanju prava na razmjerni dio suvlasničke zajednice od 7. listopada

1998., Ugovora o fizičkoj diobi nekretnine iz 1997., spisa poslovni broj Z-2345/88 (Z-
1727/95), preliminarnog kupoprodajnog Ugovora od 21. veljače 1976., saslušanjem
svjedoka A. B., R. E., P. B. te parničnih stranaka, očevidom na
licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernika M. Č., te čitanjem nalaza i
mišljenja od 13. svibnja 2022. Temeljem tako provedenih dokaza, a cijeneći svaki
dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sukladno odredbi čl. 8 Zakona o
parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03 i 84/08dalje
ZPP), ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan.

4. Čitanjem izvatka iz zemljišne knjige utvrđeno je da je nekretnina označena kao
čest.zgr. 2429/1 upiana u ZU 56 K.O. S. suvlasništvo B. A. za 4/24 dijela,
B. I., P. za 4/24 dijela, B. M. pok. M. za 4/24 dijela, F.
Z. za 6/24 dijela i F. P. za 6/24 dijela.

5. Čitanjem Ugovora o fizičkoj diobi nekretnine utvrđeno je da je isti sklopljen u veljači

1977. između F. K. pok. A., F. M. ž. K. rođ. B. pok. I. s
jedne, te B. M., B. M. i B. I., sva trojica sinovi pok. P., s
druge strane, a kojim su svi kao suvlasnici na jednoj zajedničkoj nekretnini podijelili tu
nekretninu označenu kao čest.zgr. 2425 upisane u ZU 56 K.O. S. na način da
F. K. i F. M. od nekretnina u dio pripada po 3/12 dijela što pripada
obojici supružnika F. u idealni dio za 1/2 (jednu polovicu) od cjeline. Nadalje,
druga polovica od cjeline navedenih nekretnina pripada u dio ugovarateljima B.
M., B. M. i B. I. svakome za po 2/12 idealnog dijela. Nadalje,
odnosna zgrada u naravi ima prizemlje, dva kata i potkrovlje i nalazi se u ulici Nadalje, navodi se da u materijalni dio supružnicima F. K. i M.
pripada polovica odnosne kuće sa istočne strane što u naravi predstavlja prizemlje,
prvi kat, drugi kat i potkrovlje, a u prizemlju dvije prostorije južna i sjeverna, na prvom
katu dvije sobe isto južno i sjeverno te istočno od hodnika jedna mala prostorija
površine 4x1,5 m, na drugom katu isto dvije sobe, južna i sjeverna te polovica
potkrovlja nad navedenim istočnim dijelom zgrade. Nadalje, da je braći B. M.,
B. M. i B. I. u materijalni dio od zajedničkih nekretnina pripala druga
navedena polovica i to sa zapadne strane, odnosne kuće i dvorišta na tri jednaka
dijela što u naravi predstavlja u prizemlju južnu i sjevernu prostoriju, na prvom katu
isto dvije sobe južno i sjeverno, na drugom katu isto tako te tako i polovica krova nad
tim njihovim zapadnim dijelom odnosne zgrade.

6. Pregledom spisa Z-2345/88 utvrđeno je da istom prileži rješenje Općinskog suda u
S. poslovni broj Z-6333/95 kojim se dozvoljava uknjižba prava vlasništva prizemlje
zgrade sagrađenoj na čest. zgr. 2429/1 upisano u "B.II." ZU 56 na ime F. M.

3 P-6304/2016

za 6/24 dijela, F. I., sin K. za 6/24 dijela, B. M. P. za 6/24
dijela, B. M. P. za 4/24 dijela i B. I. P. za 4/24 dijela.

7. Vještak u svom nalazu i mišljenju navodi da je tužitelj pokazao posjed - spornu
nekretninu koja u naravi predstavlja dio poslovnog prostora u koji se ulazi sa sjeverne
strane objekta iz ulice . Sporna nekretnina u naravi definirana je sa
sjeverne strane fasadom objekta, sa zapadne i južne strane pregradnim zidom, a sa
istočne strane produžetkom pravca koji je definiran sredinom zida kojeg je tužitelj
pokazao u južnoj prostoriji. Tako definirana nekretnina ima površinu od 22 m2 (na
Prikazu lica mjesta označeno slovima A-B-C-D-A), a nalazi se na dijelu kat. čest.
zem. 12361 (ZK čest. zgr. *2429/1) u k.o. S..

Uvidom u kat. operat kat. čest. zem. vodi se u posjedovnom listu br. 4643 kao zgrada
upisane površine 153 m2, a uvidom u zemljišne knjige vodi se u ZK ulošku broj 56
kao zgrada upisane površine 153 m2.

8. Dakle, predmet spora predstavlja prostorija u kojoj se ulazi sa sjeverne strane objekta iz ulice u površini od 22 m2.

9. Iz iskaza tužitelja proizlazi da su tuženici nakon smrti oca tužitelja 1978. godine
uzeli u posjed predmetnu prostoriju koja se nalazila na mjestu nekadašnje
čevabdžinice i mesnice te da su u posjedu tog posebnog dijela zgrade od 1978.
godine. Nadalje, proizlazi da je nekadašnja mesnica bila u vlasništvu strica M.
B. jer su se B. međusobno također podijelili.

10. Čitanjem Ugovora o diobi suvlasničke zajednice nekretnina utvrđeno je da je isti
sklopljen 31. kolovoza 1994. između I. B., M. B. i M. B.
ud. M. (majke tužitelja) u kojem se navodi da I. B. pok. P. pripada u
prizemlju zgrade soba sa južne strane površine 16 m2 sa WC-om i ostavom koja ima
dva posebna ulaza sa južne strane te ½ dijela dvorišta plus dvije sobe na prvom katu
te hodnik sa stubama koji veže prizemlje i kuhinju. Nadalje, M. B. pok.
P. pripada u prizemlju zgrade prostorija površine cca 25 m2 sa WC-om položena
na sjeverozapadnoj strani zgrade (sada mesnica) te dvije sobe na drugom katu.
Nadalje, M. B. ud. M. pripada jedna soba na prvom katu zgrade položena
sa istočne strane te soba u potkrovlju zgrade koja je položena na sjeveru i ima WC.
Nadalje, u članku V. Ugovora navodi se da su stranke suglasne da M. B. ud.
M. u isključivo vlasnost i posjed pripada zgrada sagrađena na čest. zgr. 2878/2 i
čest. zem. 8771/2 ZU691 K.O. S., a radi toga što je istoj u diobi zgrade položenoj u
S., oznake čest. zgr. 2429/1 pripao materijalno odijeljeni dio koji
je manji od njenog suvlasničkog dijela te je dobitkom te nekretnine ista u cijelosti
podmirena u svom suvlasničkom dijelu. Dakle, tim ugovorom M. B. ud M.
nije pripala niti jedna prostorija u prizemlju.

11. Iz iskaza tuženika pod 1) proizlazi da su njihovi prednici kupili predmetu
nekretninu najvjerojatnije 1963. godine te su se između sebe podijelili Forker Karlo,
F. M. s jedne te braća B. M., B. I., B. M. s druge
strane, a da je njegova majka A. F. rođ. B. sestra M., I., M.
B.. Nadalje, proizlazi da je predmetna nekretnina podijeljena 1977. na dva
dijela. Nadalje, da je u prizemlju postojalo pet prostorija koje su podijeljene prilikom
kupnje tako da je Forkerima pripao jedan prostor na jugu, a B. dva prostora
na jugu dok su sa sjeverne strane i jedni i drugi imali po jedan prostor s tim da je u

4 P-6304/2016

prostoru B. bila mesnica, a u prostoru F. je bila čevabdžinica koja je
imala 32 m2 i 12 kvadrata skladišnog prostora, dakle sveukupno 45 m2 u prizemlju, a
B. su imali otprilike 40 kvadrata u prizemlju. Nadalje, da se ovo što tužitelj traži
odnosi na 9 kvadrata prostora koje je kupio otac tuženika od M. B. prije
diobe. Nadalje, navodi da u prostoriji čevabdžinice nikada nije bilo pregrada i zidova
te da je sve činilo jedinstven prostor. Nadalje, tuženik navodi da su stranke nakon
diobe stupile u posjed onoga što im je diobom pripalo nakon sklapanja diobe te su od
tada do danas svako u posjedu svog dijela te im nitko do danas nije osporavao pravo
na posjed.

12. Iz iskaza tuženika pod 2) proizlazi da su tuženi u posjedu nekretnina uvijek u
istim gabaritima te da se ništa konkretno nije mijenjalo osim što je nekadašnja
čevabdžinica prenamijenjena u skladište koja je ostala u istim gabaritima u kojima je i
bila.

13. Iz iskaza svjedoka R. E. proizlazi da je isti bio u najmu čevabdžinice
temeljem Ugovora o najmu sa djedom tuženika pod 1) pok. K. F. te je u
prostoru bio sveukupno 18 godina. Nadalje, da je predmetna prostorija zauzimala
površinu 28 m2 te je jedan mali dio pregradio gdje je bila kuhinja.

14. Iz iskaza svjedoka P. B. pok. I. proizlazi da je postojao zid preko
cijele kuće koji je uklonjen 1975.-1976. godine, a zid je uklonio I. F., otac
tuženika pod 1) u dogovoru sa stricem M., ocem tužitelja, te je takvo stanje na
terenu od 1975. ili 1976. godine. Nadalje, svjedok navodi da se na skici mjerenja
prikazuje stanje bez zida iz čega proizlazi da je zid srušen prije diobe. Nadalje, na
očevidu je svjedok pokazao mjesto gdje se po njegovom sjećanju nalazio zid u
pravcu sjever-jug cijelom dužinom zgrade.

15. U konkretnom slučaju tužitelj traži predaju u suposjed stvari koju u svom posjedu
drže tuženici, a oni se brane navodeći time da imaju pravo na samostalan posjed
budući su temeljem Ugovora o diobi uspostavili samovlasništvo na određenom
realnom dijelu nekretnine.

16. Takvo pravo tužitelj ima temeljem odredbi čl.37. u vezi čl. 30. ZV-a, a to pravo
ostvaruje temeljem tužbe za zaštitu prava vlasništva, prema postavljenom tužbenom
zahtjevu (iz čl. 162.st.1. i čl. 161.st.1. u vezi čl.37. i 30. ZV-a).

17. Međutim, obzirom na vrijeme nastanka ugovora o diobi ( 1977) valja primijeniti
odredbu čl. 388.st.2 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne
novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06,
146/08, 38/09,153/09; dalje ZV) prema kojoj stjecanje, promjena, pravni učinci i
prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovog Zakona prosuđuju se prema
pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i
njihovih pravnih učinaka, te reći da isti proizvode pravni učinak tek ako su izvršeni.
Prema tome, primjenom tada važećih pravnih pravila OGZ-a i to paragrafa 380. (
primjenjuje se temeljem Zakona o nevažnosti propisa donesenih prije 06. travnja

1941. godine „Službeni list“ 84/46), te Zakona o načinu primjene pravnih propisa
donesenih prije 06. travnja 1941. godine „Narodne novine“ 73/91) za zakonit način
(modus) stjecanja prava vlasništva nekretnina temeljem pravnog posla priznaje se i
predaja posjeda, dakle tradicija.

5 P-6304/2016

18. Ovdje tužitelj ne spori da nije stupio u posjed sporne nekretnine nakon sklapanja
ugovora o diobi. S druge strane, pak tuženicima nitko ne spori da su u posjedu
sporne prostorije, niti im itko spori da su u posjedu iste počev od diobe koja je
nesporno među strankama izvršena, pa nije jasno na temelju čega se tužitelj doziva
suposjeda kada je i samome poznato da je dioba izvršena. Osim toga, iz iskaza
tuženika i svjedoka B. P. proizlazi da je stanje nepromijenjeno od diobe
odnosno da su sve preinake, konkretno rušenje zida, izvršene prije diobe.

19. U ovom postupku je iz iskaza svjedoka i tuženika kojima se sud povjerovao jer se
podudaraju sa materijalnim dokazima utvrđeno da predmetna dioba, unatoč
nepromijenjenom zemljišnoknjižnom stanju, ista je nesporno provedena, te su istom
točno određeni realni dijelovi nekretnine koji su pripali prednicima stranaka temeljem
ugovora o diobi kojeg nitko nije pobijao. Navodi tužitelja o tome da je tuženicima
pripao nerazmjerno veći dio u odnosu na pripadajuće suvlasničke dijelove stečene
diobom do zaključenja raspravljanja nitko nije potkrijepio niti pobijao do predmetne
tužbe, tako da nakon provedenog očevida na licu mjesta nije jasno koji dio je tužitelju
"otet" od strane tuženika kada je svaka ugovorna strana dobila u posjed i prostorije
na jugu i prostorije na sjeveru koje imaju odvojene ulaze te se odvojeno koriste
unazad 40 godina pa je jasno da suvlasnička zajednica među upisanim suvlasnicima
ne postoji odnosno da tuženi nisu dužni predati predmetnu prostoriju u suposjed
tužitelju jer su dokazali samovlasništvo predmetne prostorije naziva " dućan", a
uistinu se radi o nekadašnjoj čevabdžinici koju su od diobe 1974. do danas
posjedovali samo tuženici.

20. Prema tome, sukladno čl. 163. ZV posjednik ima pravo odbiti predaju stvari ako
ima pravo koje ga ovlašćuje na posjedovanje te stvari, a to je u konkretnom slučaju
pravni posao- ugovor o diobi koje je izvršen u cijelosti, a iz istog proizlazi da upravo
tuženici, a ne tužitelj, ostvaruju pravo na posjed predmetne prostorije u spornoj
zgradi ulica, a u posjed koje su stupili po sklapanju ugovora o diobi
slijedom čega proizlazi da je dioba izvršena u cijelosti, a da su tuženi postali
samovlasnici pripadajućeg fizički odvojenog dijela sporne nekretnine.

21. Osim toga, navodi se da je osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije
tuženika pod 1) jer tužitelj nije dokazao da je u posjedu predmetne nekretnine, a iz
iskaza istog proizlazi da je predmetnu nekretninu darovao što je evidentirano u
zemljišnoj knjizi.

22. Nadalje, u odnosu na dio tužbenog zahtjev koji se tiče prestanka daljnjeg
uznemiravanja, navodi se da se u tom slučaju radi o tužbi vlasnika i posjednika, a što
tužitelj nesporno nije pa isti nije niti ovlašten zahtijevati zaštitu od uznemiravanja.

23. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

24. Odluka o parničnom trošku tuženika temelji se na odredbi čl. 154. st.1.Zakona o
parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01,
117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08 i 57/11 dalje ZPP) u svezi sa odredbom čl. 155.
st. 1. ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tuženika po punomoćniku odvjetniku,
odmjeren prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (dalje:
Tarifa) koja je bila na snazi u vrijeme poduzimanja pojedine parnične radnje, prema

6 P-6304/2016

vrijednosti predmeta spora (101.000,00 kuna) i uspjehu tuženika u sporu. Tako je
tuženiku priznat trošak odgovora na tužbu 375 bodova ( Tbr. 7.toč 1 i Tbr. 36),
pristup na ročište od 27.rujna 2017. 375 bodova, ročište 18.prosinca 2017. 375
bodova, 26. veljače 2019. 187,50 bodova ( Tbr.9.2), ročišta od 1.rujna 2020. 375
bodova, ročište od 27. listopada 2020. 375 bodova, ročište 28.siječnja 2021. 375
bodova, 22.travnja 2021. 375 bodova, 5.svibnja 2022. 375 bodova, 11.studenog

2022. 375 bodova, te sastav podneska od 12.prosinca 2019. 375 bodova, te
podneska od 8.veljače 2021. 375 bodova, što sveukupno iznosi 4312,50 bodova, što
umnoženo sa vrijednosti jednog boda od 15,00 kuna (Tbr.50) iznosi 64.687,50 kuna,
uvećano za PDV 25% u iznosu od 16.171,87 kuna sveukupno iznosi 80.859,37 kuna
odnosno prema fiksno tečaju konverzije od 7.53450 iznosi 10.731,88 EUR.

25. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

Split, 25. siječnja 2023.

Sutkinja

            Maja Anušić v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 8 dana, računajući
od dana dostave prijepisa iste. Žalba se predaje putem ovog suda na Županijski sud
u Splitu, pismenim podneskom u četiri istovjetna primjerka.

DNA:

 pun. tužitelja
 pun. tuženika
 u spis