- 1 -              Rev 954/2022-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 954/2022-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Z., OIB:..., protiv tuženika E. o. d.d., Z., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik M. V., odvjetnik u Odvjetničkom društvu G. p. u Z., P. O., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-5251/2020-2 od 10. studenoga 2021. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Osijeku broj P-623/2018-30 od 6. listopada 2020., u sjednici održanoj 25. siječnja 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

I.              Prihvaća se revizija tuženika, ukida presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-5251/2020-2 od 10. studenoga 2021. i presuda Trgovačkog suda u Osijeku broj P-623/2018-30 od 6. listopada 2020., pa se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

II.              O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je suđeno:

 

              "Nalaže se tuženiku E. o. d.d., OIB:..., Z., platiti tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB:..., Z., ... iznos od 63.020,73 kn ( šezdeset tri tisuće dvadeset kuna i sedamdeset tri lipe) zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 4. veljače 2018. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku petnaest (15) dana."

 

2. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd 956/2022-2 od 27. travnja 2022. tuženiku je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-5251/2020-2 od 10. studenoga 2021. zbog pravnih pitanja:

 

"1. Je li za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (dalje: HZMO) protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa koji je HZMO isplatio svom osiguraniku mjerodavan Zakon o obveznom osiguranju u prometu (dalje: ZOOP) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO odnosno u trenutku kada su izvršene isplate, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja (prometne nezgode)?

 

2. Je li tužitelj koji nije neposredni oštećenik dužan dokazati postojanje uzročne veze između štetne radnje i štete, kao jedne od pretpostavke odštetne odgovornosti?

 

3. Je li u parnici za naknadu štete parnični sud vezan rješenjem HZMO kojim je, na temelju utvrđenja iz upravnog postupka u kojem parnična stranka nije sudjelovala, utvrđena uzročna veza štetne radnje i štete u vidu isplate mirovina, ili je ovlašten samostalno ispitati uzročnu vezu između štetne radnje i štete u vidu isplate mirovina kao jednu od pretpostavki odgovornosti za štetu?"

 

3. Tuženik je protiv drugostupanjske presude podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. ZPP, zbog pravnih pitanja zbog kojih je rješenjem ovog suda dopušteno podnošenje revizije. Predložio je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti, preinačiti drugostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjevu u cijelosti, a tužitelja obvezati da mu nadoknadi trošak postupka ili prihvatiti reviziju, ukinuti prvostupanjsku i drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i odbaciti tužbu ili vratit predmet na ponovno suđenje.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija tuženika je osnovana.

 

6. Prema odredbi čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete koju je pretrpio isplatom invalidske mirovine u razdoblju od 1. listopada 2015. do 31.prosinca 2017., svom osiguraniku, koji je 12. lipnja 2008. nastradao u prometnoj nezgodi za koju je odgovoran osiguranik tuženika.

 

8. Tijekom postupka je utvrđeno:

 

- da je osiguranik tužitelja K. R., 12. lipnja 2008. nastradao u prometnoj nezgodi za koju je isključivo odgovoran osiguranik tuženika A. B.,

 

- da je tužitelj svom osiguraniku, rješenjem broj ... od 10. svibnja 2010., priznao pravo na invalidsku mirovinu počevši od 24. rujna 2009., jer je kod njega zbog ozljede izvan rada nastala opća nesposobnost za rad,

 

- da je tužitelj svom osiguraniku, s osnova invalidske mirovine, isplatio iznos od 63.020,73 kune u razdoblju od 1. listopada 2015. do 31. prosinca 2017.,

 

- da je za prometnu nezgodu, u kojoj je nastradao osiguranik tužitelja, isključivo odgovoran tuženikov osiguranik A. B. jer je vještačenjem utvrđeno da je pravovremenom reakcijom mogao zaustaviti svoje vozilo pa do naleta na osiguranika tužitelja koji je u štetnom događaju sudjelovao kao pješaka ne bi niti došlo.

 

9. Sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev, polazeći od stava da se u ovoj parnici primjenjuju odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 102/98 - dalje: ZMO/98) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štetnog događaja kao i odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 157/13 - dalje: ZMO/13) koji je bio na snazi u vrijeme isplate invalidske mirovine u razdoblju od 1. listopada 2015. do 31. prosinca 2017., s obrazloženjem da je to poseban propis kojim je uređena materija naknade štete koju trpi tužitelj plaćanjem novčanih iznosa svojim osiguranicima kojima je priznato pravo na invalidsku mirovinu, kao i način obračuna visine štete i od koga tužitelj tu štetu može potraživati.

 

9.1. Pritom, sudovi izražavaju pravno shvaćanje da nisu vezani utvrđenjima vještaka iz upravnog postupka u odnosu na postojanje uzročno-posljedične veze između ozljeda koje je osiguranik tužitelja zadobio u štetnom događaju i nastupanja opće nesposobnosti za rad, zbog koje je njemu priznato pravo na invalidsku mirovinu. Na temelju dokaza izvedenih u ovoj parnici sudovi su ocijenili, da je tužitelj dostavio dokumentaciju na okolnost utvrđenja da postoji uzročno-posljedična veza, dok su tvrdnje tuženika kojima istu osporava ostale na razini paušalnih navoda jer tuženik nije predložio izvođenje nikakvih dokaza na tu okolnost.

 

10. U odnosu na prvo pravno pitanje za koje je dopušteno podnošenje revizije, tuženik se pozvao na odluke revizijskog suda (primjerice odluku broj Rev 1067/2012 od 5. prosinca 2017., broj Rev x 388/2018-2 od 25. kolovoza 2020. i broj Rev 909/2021-3 od 8. rujna 2021.), u kojima je izraženo pravno shvaćanje da je u postupcima kakav je i predmetni, mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme kad su isplate izvršene.

 

10.1. U odnosu na drugo i treće pravno pitanje u vezi kojih je dopušteno podnošenje revizije, tuženik navodi da parnični sud nije vezan pravomoćnim rješenjem HZMO kojim je priznato pravo na invalidsku mirovinu osiguraniku tužitelja, da tužitelj dostavom rješenja iz upravnog postupka nije dokazao postojanje uzročno-posljedične veze između štetnog događaja i štete koju trpi, te da je primjenom pravila o teretu dokazivanja tužbeni zahtjev trebalo odbiti. Poziva se na odluku revizijskog suda broj Revr 639/04 od 21. travnja 2005. i na odluku Europskog suda za ljudska prava (dalje: ESLJP) iz predmeta Capital bank v. Bugarska (presuda od 24. studenoga 2005., zahtjev br. 49429/99) i tvrdi da je doveden u neravnopravna položaj time što je o njegovoj obvezi odlučeno u upravnom postupku u kojem nije sudjelovao.

 

11. Prema pravnom shvaćanju ovog suda sadržanom u brojim odlukama (primjerice broj Rev 1067/2012 od 5. prosinca 2017., broj Rev-x 388/2018-2 od 25. kolovoza 2020., broj Rev 909/2021-3 od 8. rujna 2021., broj Rev 5292/2019-2 od 16. lipnja 2020., broj Rev 1437/2021 od 5. siječnja 2022. i broj Rev 12/2022-2 od 12. siječnja 2022.), za odluku u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih s osnova mirovine, mjerodavne su odredbe Zakona o obveznom osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO odnosno u vrijeme kad su izvršene ispate mirovine.

 

12. Slijedom toga, u odnosu na prvo pravno pitanje za koje je dopuštena revizija, treba navesti da je riječ o pravnom pitanju o kojem pobijana odluka odstupa od prakse revizijskog suda, pa zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjskih sudova prilikom odlučivanja o visini štete, nastanak štete nije utvrđen niti je šteta obračunata primjenom odredbi ZOOP, zbog čega je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.

 

13. Odredbom čl. 27. ZOOP propisano je:

 

"(1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

 

(2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji.

 

(3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

 

(4) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

 

(5) Obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje."

 

14. Iz citirane zakonske odredbe proizlazi da u slučaju kad se radi o izdacima učinjenim s osnova invalidske mirovine, kako što je propisano u čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP, obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuje osiguraniku tužitelja na temelju rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i iznosa koji bi s tog osnova bili isplaćeni kad bi razlog priznavanja prava na invalidsku mirovinu bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj od 12. lipnja 2008. za koji je isključivo odgovoran osiguranik tuženika. Međutim, zbog pogrešne primjene materijalnog prava te činjenice u ovoj parnici nisu utvrđene.

 

15. Nadalje, pravno shvaćanje revizijskog suda u vezi pitanja je li u parnici za naknadu štete parnični sud vezan rješenjem HZMO, sadržano je u odlukama broj Rev-x 165/2016 od 7. ožujka 2017., broj Revt 469/2017 od 11. ožujka 2020. i Rev 1261/2021 od 2. veljače 2022. Prema pravnom shvaćanju revizijskog suda, parnični sud nije vezan odlukom tužitelja donesenom u upravnom postupku u odnosu na postojanje uzročno-posljedične veze između štetnog događaja i štete koju tužitelja trpi. U ovom postupku je pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova o tom pitanju, u skladu s izraženim pravnih shvaćanjem revizijskog suda te je iz spisa razvidno da je strankama bilo dopušteno dokazivati postojanje odnosno ne postojanje uzročno-posljedične veze između štetnog događaja za koji je odgovoran osiguranik tuženika i odlaska osiguranika tužitelja u invalidsku mirovinu.

 

15.1. Odredbom čl. 219. st. 1. ZPP propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode protivnika. Člankom 220. ZPP propisano je da dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke, a stavkom 2. istog članka sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica.

 

16. Premda sud u parničnom postupku nije vezan dokumentacijom iz upravnog postupka, tužitelj može dostavljanjem te dokumentacije dokazivati postojanje činjenica o kojima ovisi osnovanost njegovog zahtjeva i sud je takvu dokumentaciju dužan ocijeniti prema odredbi čl. 8. ZPP. U ovoj parnici tužitelj je, u svrhu dokazivanja osnovanosti svog zahtjeva i postojanja uzročno-posljedične veze, dostavio dokumentaciju iz upravnog postupka i to rješenje kojim je osiguraniku priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad, dok je tuženik samo paušalno osporio postojanje uzročno-posljedične, te nije predložio izvođenje niti jednog dokaza na okolnost svoje tvrdnje da uzročno-posljedične veze u konkretnom slučaj nema. Dakle, protivno navodima revidenta, sud je u ovoj parnici, na temelju provedenog dokaznog postupka, primjenom pravila o teretu dokazivanja, ocijenio da uzročno-posljedična veza postoji. Tuženik je u parnici aktivno sudjelovao i bio je ovlašten predlagati dokaze za svoju tvrdnju da štetni događaj u kojem je osiguranik tužitelja nastradao nije uzrokovala njegovu opću nesposobnost za rad odnosno odlazak u invalidsku mirovinu, pa je neutemeljeno pozivanje revidenta na odluku revizijskog suda broj Revr 639/04 od 21. travnja 2005. i na odluku ESLJP) iz predmeta Capital bank v. Bugarska koje su donesene u drugačijim činjeničnim i pravnim okolnostima od onih u ovoj parnici i tvrdnja da je doveden u neravnopravna položaj.

 

17. Budući da je zbog pogrešnog pravnog shvaćanja nižestupanjskih sudova došlo do pogrešne primjene materijalnog prava, uslijed čega je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno i nema uvjeta za preinaku nižestupanjskih presuda, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP ukinuo revizijom pobijanu drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu, kao i odluku o troškovima postupka i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

18. U nastavku postupka, sudovi će pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 27. ZOOP utvrditi, postoji li stvarna šteta tužitelja u smislu čl. 27. st. 1. ZOOP koja bi u ovom slučaju predstavljala razmjerni iznos mirovine osiguranika tužitelja, određen u smislu odredbe čl. 27. st. 3. ZOOP, odnosno postoji li razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuje osiguraniku tužitelja na temelju rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i iznosa koji bi bili isplaćeni kad bi razlog priznavanja prava na invalidsku mirovinu bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj od 12. lipnja 2008. za koji je isključivo odgovoran osiguranik tuženika. U slučaju da sud utvrdi da takva razlika postoji, utvrditi će njezinu visinu te donijeti novu na zakonu utemeljenu odluku.

 

19. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

 

Zagreb, 25. siječnja 2023.

 

                            Predsjednik vijeća:

                            Željko Glušić, v.r.