REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 63 Pž-3752/2022-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca
Davora Pustijanca, predsjednika vijeća, dr. sc. Srđana Šimca, suca izvjestitelja, i
Nevenke Marković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MEGALOS d.o.o. u
stečaju Rijeka, Krešimirova 10, OIB 06409862932, kojeg zastupa punomoćnik Zrinko
Grgurić, odvjetnik u Rijeci, A. Starčevića 5, protiv tuženika MARINA BRAJKOVIĆA,
Rijeka, Braće Fućak 13, OIB 80639495224, kojeg zastupa punomoćnik Saša Poldan,
odvjetnik u Rijeci, Jadranski trg 4, radi predaje u posjed i isplate, odlučujući o
tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj
P-124/2021-27 od 3. lipnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 25. siječnja 2023.

p r e s u d i o j e

Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog
suda u Rijeci poslovni broj P-124/2021-27 od 3. lipnja 2022. u točkama I. i II. izreke.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom naloženo je tuženiku predati tužitelju u posjed,
slobodnu od osoba i stvari nekretninu upisanu u zemljišnim knjigama Općinskog
suda u Rijeci, Zemljišnoknjižni odjel Rijeka, u k.o. Rijeka u zk. ul. 5626, k. č. br.
644/1A Zgrada mješovite uporabe u Ulici Agatićeva broj 8, površine 845 m2,
odnosno zgrada mješovite uporabe broj 8 površine 829 m2 i dvorište površine 16 m2,
i to 3. suvlasnički dio 18/1 000 etažno vlasništvo (E-3), u naravi stan na četvrtom katu
broj 1, sastavljen od ulaza, wc-a, kuhinje s blagovaonom, dnevnog boravka,
predsoblja, 2 sobe i kupaonice, ukupne podne površine 60,11 m2, kojemu pripadaju
kao sporedni dijelovi u suterenu: garažno mjesto broj 3, spremište broj 15 podne
površine 2,72 m2 i spremište broj 16 podne površine 2,72 m2, (na nacrtu oslikani
narančastom bojom), (točka I. izreke).

2. Naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 4.500,00 kn (točka II. izreke) sa zateznim kamatama od 3. lipnja 2022. do isplate.

3. Odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 500,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama (točka III. izreke).

Poslovni broj: 63 Pž-3752/2022-3 2

4. Prvostupanjski sud je rješenjem istog poslovnog broja i datuma odbio kao
neosnovan tuženikov prijedlog za prekid postupka do pravomoćnog okončanja
ovršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Rijeci, pod poslovnim brojem
Ovr-587/2021 (točka I. izreke). Naložio je tuženiku naknaditi tužitelju troškove
parničnog postupka u iznosu od 9.739,12 kn.

5. Predmet spora odnosi se na tužiteljev zahtjev kao najmodavca da mu
tuženik vrati posjed stana, koji je stekao na temelju Ugovora o najmu stana, koji su
stranke sklopile 30. lipnja 2017. S obzirom na to da je nad tužiteljem kao
najmodavcem došlo do otvaranja stečajnog postupka, tužitelj je tuženiku na temelju
odluke skupštine vjerovnika ponudio sklapanje ugovora pod izmijenjenim uvjetima.
Kako tužiteljeva ponuda nije prihvaćena, on je otkazao tuženiku ugovor o najmu
stana, u smislu ovlaštenja iz čl. 189. st. 4. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj:
71/15, 104/17 i 36/22; dalje: SZ). Tuženik je zaprimio obavijest o otkazu Ugovora o
najmu stana 25. rujna 2020. te je istekom zakonom propisanog otkaznog roka od tri
mjeseca, tuženik nastavio koristiti stan bez pravne osnove.

6. Zato tužitelj zahtijeva i isplatu koristi koju je tuženik ostvario od uporabe
njegovog stana u visini iznosa podnajamnine za siječanj i veljaču 2021. koji je tuženik
ostvario time što je stan dao u podnajam.

7. Prvostupanjski sud je utvrdio da su stranke bile u ugovornom odnosu na
temelju Ugovora o najmu stana od 30. lipnja 2017. na temelju kojeg je tužitelj predao
tuženiku na upotrebu sporni stan. Prvostupanjski sud je ocijenio neosnovanim
tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije na tužiteljevoj strani, jer je ocijenio
da je istekom ugovora o najmu, nastala tuženikova obveza da vrati iznajmljenu stvar
tužitelju najmodavcu. Dalje je ocijenio da je tuženik svojom voljom predao drugom
sporni stan u posjed i to na temelju Ugovora o podnajmu sklopljenim s Ratoori
Vikasom kao podnajmoprimcem. Zato eventualna nemogućnost vraćanja spornog
stana nastala iz okolnosti koje su se dogodile nakon sklapanja ugovora i za koje
postoji tuženikova odgovornost, ne mogu dovesti do njegova oslobođenja od
odgovornosti na povrat stana.

8. Dalje je prvostupanjski sud utvrdio da je tužitelj bio vlasnik stana u razdoblju
za koje zahtijeva da mu tuženik naknadi iznos koristi koju je imao od upotrebe
tužiteljeva stana, u smislu odredbe čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim
stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01,
79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14; dalje: ZV).
Prvostupanjski sud je utvrdio da je tuženik ostvarivao koristi na način da je sklopio
Ugovor o podnajmu s Ratoori Vikasom iz Indije kao podnajmoprimcem od 15. ožujka

2020. Ugovor o podnajmu je sklopljen na neodređeno vrijeme i bio je na snazi u
razdoblju u kojem tužitelj zahtijeva da mu tuženik naknadi iznos koristi od upotrebe
stana.

9. Dalje je prvostupanjski sud ocijenio kako prijeboj kao način prestanka
obveza isplate najamnine, kako su stranke odredile u odredbi čl. 3. Ugovora o najmu,
otkazom toga ugovora, više ne proizvodi učinke.

Poslovni broj: 63 Pž-3752/2022-3 3

10. Tuženik je protiv pobijane presude podnio žalbu zbog počinjene bitne
povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, odnosno jer
obrazloženje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama. Ponovio je svoju tvrdnju da
tužitelj nije više aktivno legitimiran zahtijevati predaju stana – reivindikacijskom
tužbom u smislu odredbe čl. 161. ZV-a, jer je u tijeku ovršni postupak u kojem se
prisilnim putem prodaje sporni stan. Zbog toga smatra da je prvostupanjski sud bio
dužan odrediti prekid postupka do pravomoćnog okončanja ovršnog postupka koji se
vodi pred Općinskim sudom u Rijeci pod poslovnim brojem Ovr-1995/12 u kojem će
se prodati sporni stan, što smatra prethodnim pravnim pitanjem za odluku u ovoj
pravnoj stvari. Smatra da bi samo kupac spornog stana iz ovršnog postupka mogao
zahtijevati predaju stana u posjed.

11. Dalje, tuženik smatra da je prvostupanjski sud pogrešno odlučio da je on
dužan vratiti posjed spornog stana, iz razloga što se od 2020. godine više ne nalazi u
faktičkoj vlasti i nema pristup stanu (prigovor promašene pasivne legitimacije).

12. Zatim tuženik smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da je on
ostvario koristi od upotrebe stana, bez da je izveo dokaze koje je tuženik predložio -
očevidom na licu mjesta i saslušanjem svjedoka Ratoori Vikasa te njega kao stranke
u postupku. Dalje, tuženik ističe da prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da je on
nepošteni posjednik stana. Također, prvostupanjski sud nije uzeo u obzir okolnost da
tuženik nije u mogućnosti predati stan iz razloga što je nastupila objektivna
nemogućnost ispunjenja dužne činidbe, zbog okolnosti za koje tuženik ne odgovara,
u smislu odredbe čl. 208. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj:
35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO), odnosno jer ne može ostvariti kontakt s
Ratoori Vikasom.

13. Tuženikova žalba nije osnovana.

14. Ovaj sud je ispitao pobijanu presudu na temelju odredaba čl. 365. st. 1. i 2.
Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst,
25/13 i 89/14; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, pri čemu je po
službenoj dužnosti pazio na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354.
st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog
prava (čl. 356. ZPP-a). Iz sadržaja tuženikove žalbe ovaj sud je ocijenio da on pobija
presudu prvostupanjskoga suda samo u dijelu u kojem nije uspio u sporu (točke I. i II.
izreke).

15. U postupku o pravnom lijeku između stranaka je sporno je li tužitelj aktivno
legitimiran zahtijevati predaju u posjed spornog stana u slučaju da je prestao biti
njegov vlasnik uslijed okolnosti da je stan prodan prisilnim putem u ovršnom
postupku. Sporna je i tuženikova pasivna legitimacija, s obzirom na činjenicu da je
tuženik predao u posjed stan podnajmoprimcu. Sporno je i je li tuženik u mogućnosti
ispuniti dužnu činidbu povrata spornog stana, s obzirom na njegovu tvrdnju da ne
može ostvariti kontakt s podnajmoprimcem. Sporno je i je li tuženik nepošteni
posjednik i je li ostvario koristi od upotrebe tužiteljeva stana.

Poslovni broj: 63 Pž-3752/2022-3 4

16. Pogrešno je shvaćanje tuženika, da je u ovoj pravnoj stvari riječ o
reivinikacijskoj tužbi vlasnika stana na povrat stvari od posjednika koji je drži bez
valjane pravne osnove (čl. 161. ZV-a). Ovdje tužitelj zahtijeva od tuženika ispunjenje
njegove ugovorne obveze iz sklopljenog Ugovora o najmu stana od 30. lipnja 2017.
Tuženikova je obveza nakon prestanka najma vratiti stan najmodavcu u stanju u
kojem ga je primio u najam (čl. 17. Zakona o najmu stanova „Narodne novine“ broj:
91/96, 48/98, 66/98 i 22/06, koji se supsidijarno primjenjuje na sklopljeni ugovor).
Međutim, sve i da je riječ o reivindikacijskoj tužbi, između stranka nije sporno da je
tužitelj bio vlasnik strana u trenutku predaje tuženiku kao najmoprimcu. Na tuženiku
bi kao posjedniku stana bio teret dokazivanja da je tužiteljevo vlasništvo prestalo.
Tuženik takvu tvrdnju nije uspio dokazati, jer do trenutka zaključenja glavne rasprave
pred prvostupanjskim sudom nije dostavio potvrdu pravomoćnosti rješenja o dosudi
poslovni broj Ovr-587/2021 od 3. prosinca 2021. koje je donio Općinski sud u Rijeci,
u ovršnom postupku u kojem se prisilnim putem prodavao sporni stan. Tim je
rješenjem, između ostalog, određeno da će odrediti upisa prava vlasništva u korist
kupca - Nekretnine plus d.o.o. tek po pravomoćnosti rješenja, nakon što kupac uplati
troškove unovčenja, sukladno rješenju stečajnog suda.

17. Zbog toga je pravilno prvostupanjski sud ocijenio kao neosnovan tuženikov
prigovor nedostatka aktivne legitimacije. Pri tome je prvostupanjski sud pogrešno
primijenio opći zakon – odredbu čl. 550. ZOO-a, umjesto pravilno odredbu posebnog
zakona - čl. 17. Zakona o najmu stanova. Međutim, i pravilnom primjenom
materijalnog prava o tužbenom zahtjevu bi trebalo donijeti jednaku odluku.

18. Dodatno, okolnost da bi i kupac nekretnine u ovršnom postupku mogao za
vrijeme trajanja ovog postupka steći ovlaštenje zahtijevati od tuženika predaju stana
u posjed, po osnovi stečenog prava vlasništva u smislu odredbe čl. 131. Ovršnog
zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22)
ne podrazumijeva da bi zbog toga prestala tuženikova obveza na povrat stana
tužitelju kao svom sukontrahentu. Način na koji će kupac nekretnine ostvariti svoje
pravo, nije od utjecaja na tuženikovu obavezu.

19. Također, neosnovan je i tuženikov prigovor promašene pasivne
legitimacije. Tuženik pogrešno drži da nema faktičnu vlast na spornom stanu, s
obzirom na okolnost da je na temelju Ugovora o podnajmu od 15. ožujka 2020. koji je
sklopljen na neodređeno vrijeme, stan predao u posjed podnajmoprimcu Ratoori
Vikasu, državljaninu Indije.

20. Kad netko stvar posjeduje kao plodouživatelj, založni vjerovnik,
zakupoprimac, najmoprimac, čuvar, posudovnik ili u kojem drugom sličnom odnosu u
kojemu je prema drugome ovlašten ili obvezan kroz neko vrijeme posjedovati je,
onda je posjednik te stvari i taj drugi (posredni posjednik). Stoji li posredni posjednik
prema nekomu trećemu u takvu odnosu, i taj je posredni posjednik (čl. 10. ZV-a).

21. Tuženik kao podnajmodavac, nije izgubio faktičku vlast na stvari time što
je predao stan podnajmoprimcu na temelju sklopljenog Ugovora o podnajmu od 15.
ožujka 2020., nego je uslijed takvog raspolaganja tuženik postao posrednim

Poslovni broj: 63 Pž-3752/2022-3 5

posjednikom stana. Također, podnajmoprimac Ratoori Vikas kao neposredni
posjednik priznaje tuženikovu višu vlast na stvari (čl. 11. st. 1. ZV-a).

22. Tuženikove tvrdnje da ne može ostvariti kontakt s podnajmoprimcem
Ratoori Vikasom, jer je je on otputovao u Indiju upućuju na to da je podnajmoprimac
napustio posjed stvari (derelinkvirao posjed stvari), a ne da bi on prestao priznavati
tuženikovu višu vlast. Zbog toga su neosnovane tuženikove tvrdnje da je nastupila
objektivna nemogućnost ispunjenja dužne činidbe povrata stana u posjed tužitelju, u
smislu odredbe čl. 208. ZOO-a, kao razlog oslobođenja od obveze.

23. Također, pravilna je ocjena prvostupanjskoga suda da je tužitelj ovlašten
za razdoblje u kojem je bio vlasnik stana, zahtijevati od tuženika kao nepoštenog
posjednika da mu nadoknaditi koristi koje je imao od njegove upotrebe, u smislu
odredbe čl. 165. st. 1. ZV-a. Činjenica da je tužitelj bio vlasnik tijekom siječnja i
veljače 2021. proizlazi iz toga što je u ovršnom postupku u kojem se ostvaruje
prisilna prodaja spornog stana, koji se vodi pred Općinskim sudom u Rijeci pod
poslovnim brojem Ovr-587/2021, donošenje rješenja o dosudi uslijedilo tek 3.
prosinca 2021., s time da u postupku pred prvostupanjskim sudom nije bilo utvrđeno
je li rješenje o dosudi steklo svojstvo pravomoćnosti.

24. Činjenica da je tuženik 25. rujna 2020. zaprimio tužiteljevu obavijest o
otkazu Ugovora o najmu od 30. lipnja 2017. te da po isteku otkaznog roka nije stan
vratio tužitelju u posjed, podrazumijeva da je tuženikov posjed postao nepošten, jer
je morao znati da mu više ne pripada pravo na posjed (čl. 18. st. 3. ZV-a).

25. Također, činjenica da je tuženik raspolagao nekretninom iznajmivši je
podnajmoprimcu, podrazumijeva da je on ostvarivao koristi od njene upotrebe. Samu
visinu ostvarene koristi, tuženik žalbenim navodima nije doveo u pitanje. Tuženikova
obveza kao nepoštenog posjednika da tužitelju nadoknadi iznos koristi koju je imao
od posjedovanja spornog stana, ne može prestati izjavom o prijeboju, jer je riječ o
tuženikovoj obvezi kao eventualnog stečajnog vjerovnika prema stečajnoj masi koja
je nastala tek nakon otvaranja stečajnog postupka (koji je otvoren 8. lipnja 2020.),
zbog čega je prijeboj nedopušten (čl. 176. st. 1. SZ-a).

26. Slijedom svega navedenoga, odlučeno je kao u izreci (čl. 368. st. 2. ZPP-a).

Zagreb, 25. siječnja 2023.

Predsjednik vijeća

Davor Pustijanac