- 1 -              Poslovni broj: Usž-3308/22-2

                           

Poslovni broj: Usž-3308/22-2

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Snježane Horvat-Paliske, predsjednice vijeća, Gordane Marušić-Babić i dr.sc. Sanje Otočan, članica vijeća, te više sudske savjetnice-specijaliste Blaženke Drdić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja I. R. iz S. B., kojeg zastupa opunomoćenica M. T., odvjetnica u S. B., protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Glavnog tajništva, Službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, radi statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 2UsI-237/22-7 od 14. lipnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 25. siječnja 2023.

 

p r e s u d i o  j e

 

1. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, Osijeku, poslovni broj: 2UsI-237/22-7 od 14. lipnja 2022.
2. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.

 

Obrazloženje

 

1.              Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Glavnog tajništva, Službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, klasa: UP/II 561-01/21-01/439, urbroj: 512-2501-22-2 od 17. siječnja 2022. 

2.              Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv  rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske resurse, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane O., klasa: UP/I 561-01/20-01/1686, urbroj: 512M2-76-21-2 od 30. studenog 2021., kojim je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti VP 3128 (Operativna grupa I. P.) za razdoblje od 30. travnja - 25. lipnja 1992.

3.              Tužitelj je podnio žalbu protiv prvostupanjske presude zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede upravnog spora i pogrešne primjene materijalnog prava. Naveo je da je dana 25. lipnja 1992., zadnji datum za koji traži status hrvatskog branitelja ranjen i onesposobljen za nastavno ratovanje u diverzantsko-izvođačkom vodu naziva B. koji je djelovao u sastavu Operativne grupe I. P., a zapovjedi dobivao od 108. Brigade Hrvatske vojske. Ističe da je trebalo saslušati brigadira V. Š. koji je u tom vremenu obnašao zapovjednu dužnost na području Operativne grupe I. P. i kojem je neposredno poznato njegovo učešće, a koji mu je u listopadu 1992. dao dozvolu napuštanja ratnog područja (iz druge jedinice) u svrhu odlaska radi zdravstvenih potreba liječenja. Upućuje na očito relativiziranje zahtjeva od strane upravnih/vojnih tijela koji su u upravnom postupku po službenoj dužnosti mogli izvršiti provjeru borbenog statusa zapovjednika M. M. na kojeg se u iskazu referirao svjedok D. P. kao i statuse osoba na koje se tužitelj pozvao u svom iskazu, a to su još uvijek živi A. S. P. iz V. i A. F. iz C.. Smatra da je time povrijeđeno pravo na utvrđivanje materijalne istine. Slijedom navedenog predložio je da se usvoji žalba i poništi presuda uz naknadu troška spora, uključujući trošak sastava žalbe u iznosu od 3.906,25kn uvećan za pdv od 25%.

4.              Tuženik je u odgovoru na žalbu ostao kod svih navoda iznijetih tijekom upravnog spora te smatra da je presuda na zakonu osnovana i da je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno. Predložio je da se žalba odbije kao neosnovana.

5.              Žalba nije osnovana.

6.              Ispitujući pobijanu presudu sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 29/17. i 110/21. dalje ZUS). ovaj Sud ne nalazi da postoje razlozi zbog kojih se presuda žalbom pobija niti razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti.

7.                Prvostupanjski je sud, nakon uvida u dokumentaciju i održane rasprave, ocijenio pravilnim zaključak da tužitelj nije status hrvatskog branitelja dokazao na pravno relevantan način te da stoga osnovano nije udovoljeno zahtjevu za utvrđenje statusa hrvatskog branitelja na temelju pripadnosti VP 3128 (Operativna grupa I. P.) za razdoblje od 30. travnja - 25. lipnja 1992.

8.               S obzirom na dokaze u spisu, ni ovaj Sud ne nalazi da je činjenično stanje  nepravilno utvrđeno, odnosno da su izvedeni pogrešni zaključci kako to navodi tužitelj.  Naime, iz podataka spisa predmeta, pribavljenog očitovanja Zapovjedništva Hrvatske kopnene vojske, Odjela G-1 K. od 30. listopada 2019., koji je pravni sljednik VP 3128 proizlazi da tužitelj nije evidentiran na popisu vojnih osoba VP 3128 (Zapovjedništvo OG P.). U postupku su saslušani svjedoci D. P., prema izjavi tužitelja, zapovjednik i I. H., pripadnik postrojbe, koji su u svojim izjavama potvrdili navode tužitelja da je bio pripadnik Operativne grupe I. P. i izvršavao izvidničke zadaće na području B. P.. Međutim, uvidom u službenu evidenciju o sudjelovanju u Domovinskom ratu utvrđeno je da navedenim svjedocima nije utvrđena pripadnost VP 3128 (OG I. P.) ni u traženom niti u bilo kojem drugom razdoblju Domovinskog rata.

9.               Odredbom članka 3. stavka 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, 121/17.) propisano je da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga) te kao pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite. Prema stavku 2. istog članka pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva se oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj vezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

10.               Sukladno podacima spisa tužitelj nije dokazao pripadnost Oružanim snagama RH jer pravilno nisu kao vjerodostojni ocijenjeni iskazi svjedoka, koji se ni sami u službenim evidencijama ne vode kao pripadnici navedene postrojbe da bi mogli imati neposredna opažanja o djelovanju tužitelja u navedenoj postrojbi. Osim toga, iskazi svjedoka bez materijalne dokumentacije koja bi ih potvrdila, nisu dostatan dokaz za utvrđenje traženog statusa. Tužitelj, iako navodi da je primao plaću ne raspolaže niti isplatnim listama. Pozivanje tužitelja na dozvolu za izlazak iz jedinice koja je izdana 15. listopada 1992. ovjerena i potpisana po zapovjedniku operativne grupe I. P. brigadiru V. Š. se ne odnosi na traženo razdoblje, a osim toga suprotna je iskazu tužitelja da se nakon ranjavanja 25. lipnja 1992. nije vraćao više u postrojbu jer zbog zdravstvenog stanja nije mogao sudjelovati u borbenom djelovanju. Također niti fotografija, koju je priložio uz zahtjev, nije relevantan dokaz za utvrđenje traženog.

11.                Stoga, s obzirom na sveukupno stanje spisa i mjerodavne propise, prvostupanjski sud opravdano nije našao potrebnim u sporu izvoditi daljnje dokaze saslušanjem svjedoka, jer je činjenično stanje dostatno utvrđeno uvidom u spis predmeta. Time nije došlo do postupovne povrede jer prema odredbi članka 33. stavka 3. ZUS-a sud nije dužan, uz valjano obrazloženje, udovoljiti dokaznim prijedlozima stranke te je dužan upravni spor provesti brzo, bez odugovlačenja i uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova, a što bi upravo u ovom predmetu bio slučaj da su se provodili daljnji dokazi koje je tužitelj u sporu predložio.

12.   Kraj takvog stanja stvari, navodi žalbe nisu osnovani niti su od utjecaja na donošenje drukčije odluke te je na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a odlučeno kao u izreci.

13.               Zahtjev za naknadu troška sastava žalbe je odbijen na temelju odredbe članka 79. stavka 4. ZUS-a, s obzirom da tužitelj nije uspio sa žalbom pa nema osnove da se isti naknadi.

 

U Zagrebu, 25. siječnja 2023.

 

Predsjednica vijeća

Snježana Horvat-Paliska