Baza je ažurirana 22.08.2025. 

zaključno sa NN 85/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Poslovni broj: Usž-3997/22-2

Poslovni broj: Usž-3997/22-2

 

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda  Blanše Turić, predsjednice vijeća, mr.sc. Mirjane Juričić i Sanje Štefan, članica vijeća, te višeg sudskog savjetnika – specijalistice Srđana Papića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja T. J., P., T. kralja T. 7, kojeg zastupa D. R. odvjetnik u Z., protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Drugostupanjskog disciplinskog suda, Z., radi teške povrede službene dužnosti, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku poslovni broj:  6 UsI-310/2022-9 od 6. rujna 2022., na sjednici vijeća održanoj 25. siječnja 2023.

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I. Žalba se odbija.

II. Potvrđuje se presuda Upravnog suda u Osijeku poslovni broj: 6 UsI-310/2022-9 od 6. rujna 2022.

 

Obrazloženje

 

 

1.              Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Drugostupanjskog disciplinskog suda klasa: UP/II-114-04/21-02/142, urbroj: 511-01-158-22-5 od 13. siječnja 2022. godine i Prvostupanjskog disciplinskog suda, klasa: UP/I-114-04/21-02/299, urbroj: 511-01-158-21-12 od 22.listopada 2021., te je odbijen zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.

2.              Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Prvostupanjskog disciplinskog suda MUP-a u Z., klasa: UP/I-114-04/21-02/299, urbroj: 511-01-158-21-12 od 22. listopada 2021. godine kojim je tužitelj proglašen odgovornim za počinjenje teže povrede službene dužnosti činjenično i pravno opisane u dispozitivu tog rješenja te mu je utvrđena i izrečena disciplinska kazna prestanka državne službe.

3.              Osporenu presudu tužitelj pobija žalbom zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u disciplinskom postupku i u postupanjima policije koja su mu prethodila. Nastavno na navedeno ističe da ni disciplinski sudovi ni upravni sud nisu utvrdili osnovnu činjenicu što je to duhanska prerađevina, je li se uopće u tužiteljevom vozilu nalazila duhanska prerađevina i temeljem kojih to propisa je protuzakonito posjedovati duhansku prerađevinu, pri čemu se poziva na članak 82. I 86. Zakona o trošarinama. Nadalje prigovara samom postupku uhićenja, pretrazi i vjerodostojnosti iskaza policijskih službenika te smatra da su zaključci disciplinskog suda fundamentalno pogrešni. Predlaže sudu da ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno suđenje.

4.              Tuženik u odgovoru na žalbu ostaje kod razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja i pobijane presude. Smatra žalbene navode neosnovanim i predlaže sudu da odbije žalbu i potvrdi prvostupanjsku presudu.

5.              Žalba nije osnovana.

6.               Prije svega valja uputiti tužitelja na odredbe Zakona o upravnim sporovima koje ne omogućuju žalbenom sudu ukidanje prvostupanjske presude i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

7.              Ispitujući osporenu presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.; dalje:  ZUS) ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti.

8.              Ovaj Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 66. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima.

9.              Prema podacima u spisu predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud sukladno odredbi članka 33. stavka 2. ZUS-a presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja odluke javnopravnog tijela te da je strankama u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima dana mogućnost očitovanja o svim činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog upravnog spora pa je nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja u smislu članka 55. stavka 3. ZUS-a s obzirom na utvrđeno činjenično stanje pravilno našao da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

10. Tužitelj prvostupanjsku presudu pobija zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

10.1.               Pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje u sporu postoji kad je upravni sud kakvu odlučnu činjenicu pogrešno utvrdio ili je nije utvrdio ili je o činjeničnom stanju izveo pogrešan zaključak (čl.66.st.3.ZUS-a).

10.2.              Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kad upravni sud nije primijenio  odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad  takvu odredbu nije pravilno primijenio ( čl. 66. st. 4. ZUS-a).

11.              Uvidom u spis predmeta dostavljen ovom Sudu uz žalbu proizlazi da je protiv tužitelja, raspoređenog u interventnu jedinicu Policijske uprave z. na radnom mjestu policijskog službenika u zvanju policajac, proveden disciplinski postupak za tešku povredu službene dužnosti jer je 10. kolovoza 2021. godine  u 15,30 sati , za vrijeme dok se nalazio izvan službe, zatečen od strane policijskih službenika Policijske postaje B. M., na prostoru samouslužne autopraonice „L., na adresi D.. U svom osobnom automobilu marke Audi A6, registarskih oznaka VT u kojem se nalazilo više crnih vreća ispunjenih većom količinom sitno rezanog duhana bez nadzornih markica Ministarstva financija RH. U sklopu provedenog kriminalističkog istraživanja dokaznom radnom pretrage navedenog osobnog automobila utvrđeno je da se radi o ukupno pet PVC vreća sa ukupno 50 kilograma sitno rezanog duhana bez markica Ministarstva financija, čiji je promet zabranjen ili ograničen, pa je time počinio težu povredu službene dužnosti  iz članka 96.stavka 1.točke 7., Zakona o policiji, opisano kao nedolično ponašanje u službi ili izvan službe kada šteti ugledu policije, radi čega je tužitelju izrečena disciplinska kazna prestanka državne službe temeljem članka 110. stavka 2. točke 6. istog Zakona.

12.              Iz provedenih dokaza u disciplinskom postupku nesporno proizlazi da je tužitelj počinio djelo koje mu se stavlja na teret pa je pravilno zaključeno da se radi o težoj povredi službene dužnosti opisano u članku 96. stavku 1. točki 7. Zakona o policiji („Narodne novine“ 34/11. – 66/19.) kažnjivo po članku 110. stavku 2. točki 6. istog Zakona.

13.               Naime, prema članku 96. stavku 1. Zakona o policiji, teža povreda službene dužnosti je i nedolično ponašanje u službi ili izvan službe kada šteti ugledu policije (t. 7.). Člankom 110. stavkom 2. točkom 6. Zakona o policiji propisano je da se za teže povrede službene dužnosti može izreći kazna prestanka državne službe.

14.              S obzirom da je tužitelj nezakonitim postupanjem opisanim u izreci prvostupanjskog rješenja počinio težu povredu službene dužnosti mogla mu je biti izrečena disciplinska kazna kakvu je izreko tijelo, a s obzirom na težinu počinjene povrede službene dužnosti i okolnosti pod kojima je ista počinjena. Radi toga je tuženik osnovano odbio tužiteljevu žalbu.

15.               Sud je u ocjeni zakonitosti osporenog rješenja tuženika održao usmenu raspravu čime je svim stranama dao mogućnost da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima važnim za odluku u predmetnoj stvari te je nakon uvida u sudski spis i spis tuženika ocijenio da osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja a svoju je odluku obrazložio na iscrpan i razložan način koji prihvaća i ovaj sud.

16.              Prema ocjeni ovog Suda osporena se presuda temelji na pravilno i u potpunosti utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo pa ne postoje žalbeni razlozi radi kojih se presuda pobija.

17.              Prigovor tužitelja da nije utvrđeno da li se u slučaju sitno rezanog duhana radi o duhanskoj prerađevini nije odlučan za drugačiju odluku u ovoj upravnosudskoj stvari, budući da, sukladno mjerodavnom Zakonu o trošarinama promet duhanom i duhanskim prerađevinama nije dopušten, a što je tužitelju kao policijskom službeniku moralo biti poznato.

18.              Trebalo je stoga temeljem članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odlučiti kao u izreci.

 

U Zagrebu 25. siječnja 2023.

 

                                                                       Predsjednica vijeća

                                                                                            Blanša Turić

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu