1

                                                        Poslovni broj: Gž-13/2023-2

 

Poslovni broj: Gž-13/2023-2

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Dubrovniku, po sutkinji Jositi Begović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari 1-tužitelja B. N., OIB: …, Z., i 2-tužiteljice T. N., OIB: …, Z., oboje zastupani po punomoćnici S. Đ., odvjetnici u Z., protiv tuženika V. K., OIB: …, Z.,  kojeg zastupa punomoćnica M. T., odvjetnica u Z., radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Psp-189/2018 od 4. studenog 2022.,  25. siječnja 2023.

 

r i j e š i o  j e

 

Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Psp-189/2018 od 4. studenog 2022.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

 

"I. Odbacuje se tužba u dijelu u kojem 1-2. tužitelji traže sudsku zaštitu posjeda u odnosu na čin smetanja postavljanja četiri željezna zelena stupa visine 1,25 cm na koje je pričvršćena zelena žičana mreža u širini od 10 m i 15 cm i sječe živice u širini od 5 m i 66 cm.

 

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

"Utvrđuje se da je tuženik V. K. iz Z., OIB: …smetao tužitelje N. B. iz Z., OIB: …i N. T. iz Z., OIB: …, u posljednjem mirnom posjedu nekretnine katastarske oznake broj 693 k.o. P. koja čestica odgovara zemljišnoknjižnoj čestici kč.br. 7705/190 i kč.br. 7705/172 k.o. G. Z. na način da je dana 22.10.2018. godine:

- posjekao višegodišnje stablo bora,

- postavio panjeve cijelom širinom ograde prema kč.br. 702 P.,

i na taj način smetao tužitelje u posljednjem mirnom posjedu predmetne nekretnine tako da tužitelji ne mogu koristiti svoju nekretninu te se tuženiku zabranjuje takvo ili slično smetanje ubuduće te se tuženiku nalaže da uspostavi ranije posjedovno stanje kakvo je bilo u času smetanja na način da ukloni pričvršćenu zelenu žičanu mrežu sve u širini od 10 m i 15 cm i da posadi drvo bora kako je to bilo prije smetanja posjeda sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.".

 

III. Nalaže se 1-2. tužiteljima da nadoknade tuženiku parnične troškove u iznosu 2.920,00 kuna / 387,55 eura u roku 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev 1-2. tužitelja za naknadom parničnih troškova."

 

2. Ovo rješenje, pravovremenom i dopuštenom žalbom, pobijaju tužitelji radi svih žalbenih razloga, dakle onih iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - u daljnjem tekstu: ZPP) i predlažu da se pobijano rješenje preinači i tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti, podredno da se usvoji žalba i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

 

3. Na žalbu je odgovoreno.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Predmet spora zahtjev je za zaštitu od smetanja posjeda počinjenog:
- sječom stabla bora,

- sječom živice,

- postavljanjem željeznih stupova sa žičanom ogradom,

- postavljanjem panjeva cijelom širinom ograde.

 

6. Prvostupanjski je sud odbacio tužbu u dijelu u kojem je zatražena zaštita posjeda u odnosu na čin smetanja počinjen postavljanjem željeznih stupova sa žičanom ogradom utvrdivši da je taj čin počinjen 18. listopada 2018. i da su o tome tužitelji imali saznanja istog dana, pa je tužba podnesena izvan roka od 30 dana u kojem se zaštita od smetanja posjeda može zatražiti, budući je podnesena 19. studenog 2018.

 

7. U odnosu na ostale radnje kojima je, po navodima tužbe, smetanje počinjeno, prvostupanjski je sud tužbeni zahtjev odbio temeljem pravila o teretu dokazivanja, jer  ocjenom provedenih dokaza nije mogao, s nedvojbenom sigurnošću, utvrditi posjed tužitelja. Pri tom je ukazao i na činjenicu da se tužbenim zahtjevom traži zaštita posjeda čitave čest.zem. 693 k.o. P. a, prema nalazu i mišljenju vještaka mjernika, sporno zemljište predstavlja samo dio te čestice zemlje. 

 

8. Iz raspravne građe proizlazi da bi doista smetanje posjeda, ako bi bilo počinjeno, bilo počinjeno samo na dijelu čest.zem. 693 k.o. P., ali sama ta činjenica ne bi bila razlogom odbijanja tužbenog zahtjeva u cijelosti, jer da je prvostupanjski sud utvrdio posljednji posjed tužitelja tog dijela čest.zem.693 k.o. P. i tuženikov čin smetanja, mogao je djelomično prihvatiti tužbeni zahtjev za onaj dio te nekretnine prema oznakama koje i sam navodi da su sadržane u skici izmjere vještaka.

 

9. Iz raspravne građe (očevid, fotografije lica mjesta, nalaz vještaka) proizlazi da dio čest.zem. 693 k.o. P., posjed kojeg je ovdje predmet spora, čini površinu od 87 m2, kvadratnog oblika, a koji je omeđen jednim dijelom nekretninama koje su nesporno u posjedu tuženika, a s drugim dijelom željeznim stupovima i žičanom ogradom koje je nesporno postavio tuženik.

 

9.1. Iz navedenog proizlazi zaključak da je postavljanjem željeznih stupova i žičane ograde onemogućen pristup tom spornom zemljištu osim s nekretnine u posjedu tuženika, dakle, da je postavljanjem željeznih stupova sa žičanom mrežom posjed tužiteljima (ako su ga imali) oduzet, a ne smetan.

9.2. Stoga, sve što se događalo na spornoj površini nakon što je ta površina oduzeta iz tužiteljeva posjeda (pod uvjetom da su ga imali) ne može predstavljati čin smetanja posjeda jer je posjed već (ranije) oduzet.

 

10. S obzirom na navedeno, relevantno u ovom slučaju jest jesu li tužitelji zakasnili sa zahtjevom za traženjem sudske zaštite posjeda postavljanjem željeznih stupova sa žičanom mrežom, kako je to utvrdio prvostupanjski sud, a koje utvrđenje žalitelji osporavaju. 

 

10.1. Tužitelji u žalbi po tom pitanju osporavaju da bi rok za zaštitu od smetanja posjeda tekao za njih oboje od istog dana i u prilog toj tvrdnji navode da se otac tužitelja u vezi smetanja obratio tužiteljici, upravo zato što nije uspio dobiti svog sina, tužitelja, pa je tužitelj saznanje o smetanju stekao tek dolaskom u Z., radi čega je za njega rok počeo teći tek 22. listopada 2018.

 

10.2. Navedena žalbena tvrdnja nema temelja u stanju spisa, točnije iskazima samih tužitelja koja reproducira prvostupanjski sud, a u bitnom se odnose na to da su u sporno vrijeme tužitelji zajedno bili odsutni iz Z., točnije da su bili u R., da ih je zvala susjeda i obavijestila ih da tuženik ruši i čisti, a otac tužitelja im dostavio fotografije s terena, dakle da su saznanja o ovom činu tuženika, kojim im je, ako su ga imali, posjed oduzet, a ne samo smetan, imali istog dana, pa stoga i rok za traženje sudske zaštite počinje teći i ističe istog dana. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da tužba, koja je podnesena 19. studenog 2018., nije podnesena unutar roka u kojem posjedniku pripada pravo na zaštitu posjeda, pa tako ni traženje sudske zaštite, sukladno odredbi članka 21. stavak 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - u daljnjem tekstu: ZV), s obzirom da je navedeni čin (postavljanje željeznih stupova sa žičanom ogradom, tuženik poduzeo 18. listopada 2018. o čemu su tužitelji istog dana imali saznanja.

 

11. Iz navedenih razloga tužbenom se zahtjevu nije moglo udovoljiti, pa nisu relevantni žalbeni navodi koji se tiču ocjene dokaza u pogledu utvrđenja tko je od parničnih stranaka bio u posjedu predmeta spora, točnije da li je tuženik spornim radnjama samo uredio i zaštitio svoj posjed, kako iz njegovih tvrdnji proizlazi, ili je tim radnjama smetan, točnije oduzet posjed tužitelja, kako oni tvrde.

 

12. Kako ovaj sud, ispitujući pobijano rješenje na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda parničnog postupka na koju tako pazi po službenoj dužnosti, to se žalba ukazuje neosnovanom radi čega nije bilo mjesta njenom prihvaćanju.

 

13. Odlučeno je stoga kao u izreci na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

 

Dubrovnik, 25. siječnja 2023.

 

Sutkinja:

 

Josita Begović