Poslovni broj: 20 Gž-54/2023-2

                

        Republika Hrvatska

     Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

 

 

 

                                                                                                          Poslovni broj: 20 Gž-54/2023-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

                                                                     

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sanje Dujmović, predsjednice vijeća, Sanje Prosenice, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Marine Tante članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. V., OIB: …, iz P., …, zastupane po punomoćniku D. S., odvjetniku iz O., …, protiv tuženika J. J., OIB: …, G., …, zastupanog po punomoćnicima T. J., odvjetniku iz P., … i punomoćniku T. M., odvjetniku iz P., radi nedopuštenosti ovrhe, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Požegi poslovni broj P-359/2022-5 od 3. studenoga 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 25. siječnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

              Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice M. V. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj P-359/2022-5 od 3. studenoga 2022.

 

              Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika J. J. za naknadom parničnog troška na ime sastava odgovora na žalbu.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

''I. Odbija se tužiteljica s tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi:

 

"I/. Proglašava se nedopuštenom ovrha određena Rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Požegi br. Ovr-323/17 od 11.09.2017.g. koje je doneseno na temelju pravomoćne i ovršne odluke Općinskog suda u Požegi br. P-727/13 od 04.02.2016.g. te se ukida rješenje o ovrsi br. Ovr-323/17 i ukidaju sve provedene radnje.

 

II/. Utvrđuje se da je tužiteljica M. V. iz P. …, OIB: … vlasnik 1/1 dijela-II. stambene zgrade, u prizemlju označene u katastarskom planu slovom „B“, suvlasnički omjer 2446/10000 koji se sastoji od prizemlja 3,63 m2, blagovaone sa kuhinjom 18,92 m2, izbe 1,82 m2, predsoblja 4,04 m2, spavače sobe 14,24 m2, kupaonice 5,05 m2, ukupne površine 47,70 m2, neodvojivo povezano sa kolnim prolazom sa ulaza sa javne površine i pripadajuće dvorište upisanoj u zemljišne knjige kao kč.br. … k.o. P. u naravi kuća i dvor., površine 720 m2, upisane u zk.ul. … k.o. P.

 

III/. Utvrđuje se da je tuženik J. J. iz P., …, OIB: … vlasnik 1/1 dio- I stambene zgrade, u katastarskom planu označena slovom „ A“, suvlasnički omjer 7554/10000 koji se sastoji od predsoblja 8,14 m2, predsoblja 2,34m2, kupaonice 5,25 m2, blagovaone 20,68 m2, predsoblje 8,14 m2, kuhinja 16,16m2, izba 2,60 m2, izba 2,76 m2, wc 0,72 m2, soba 26,91m2, soba 19,19 m2, soba 16,10 m2 i podrum 18,29 m2 ukupne površine 147,28 m2, neodvojivo povezano sa kolnim prolazom sa ulaza sa javne površine i pripadajuće dvorište upisanoj kao kč.br. … k.o. P. u naravi kuća i dvor., površine 720 m2, upisane u zk.ul. … k.o. P.

 

IV/. Razvrgava se suvlasnička zajednica na nekretnini upisanoj kao kč.br. … k.o. P. u naravi kuća i dvor., površine 720 m2, upisane u zk.ul. … k.o. P. i to uspostavom etažnog vlasništva sukladno etažnom planu i grafičkom prikazu koji će biti izrađen u ovome postupku po vještaku građevinske struke i koji će biti sastavni dio ove presude na način da tužiteljici M. V. iz P. …, OIB: … pripadne u vlasništvo 1/1 dijela-II. stambene zgrade, u prizemlju označene u katastarskom planu slovom „B“, suvlasnički omjer 2446/10000 koji se sastoji od prizemlja 3,63 m2, blagovaone sa kuhinjom 18,92 m2, izbe 1,82 m2, predsoblja 4,04 m2, spavače sobe 14,24 m2, kupaonice 5,05 m2, ukupne površine 47,70 m2, neodvojivo povezano sa kolnim prolazom sa ulaza sa javne površine i pripadajuće dvorište, dok tuženiku J. J. iz P., …, OIB: … pripadne 1/1 dio- I stambene zgrade, u katastarskom planu označena slovom „ A“, suvlasnički omjer 7554/10000 koji se sastoji od predsoblja 8,14 m2, predsoblja 2,34m2, kupaonice 5,25 m2, blagovaone 20,68 m2, predsoblje 8,14 m2, kuhinja 16,16m2, izba 2,60 m2, izba 2,76 m2, wc 0,72 m2, soba 26,91m2, soba 19,19 m2, soba 16,10 m2 i podrum 18,29 m2 ukupne površine 147,28 m2, neodvojivo povezano sa kolnim prolazom sa ulaza sa javne površine i pripadajuće dvorište.

 

V/. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak uzrokovan ovom parnicom zajedno sa zakonskom kamatom iz čl. 29 ZPP-a koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude,

 

te se odbija sa eventualno kumuliranim zahtjevom koji glasi :

 

"I/. Utvrđuje se da je tužiteljica M. V. iz P., …, OIB: … suvlasnik u ¼ dijela nekretnine kč.br. …, u naravi kuća i dvor., površine 720 m2, upisane u zk.ul. … k.o. P., što je tuženik J. J. iz P., …, OIB: … dužan priznati i u roku od 15 dana izdati tabularnu ispravu podobnu za upis prava vlasništva na ime i vlasništvo tužiteljice, koju će u protivnom zamijeniti ova presuda,

 

II/. Nalaže se tuženiku J. J. iz P., …, OIB: … da tužiteljici M. V. iz P., …, OIB: … isplati iznos od 20.000,00 kn na ime naknade štete u visini troškova ovrhe br. Ovr-323/2017, sve sa zateznom kamatom koja teče od 07. prosinca 2020.g. koja se određuje za svako polugodište po referentnoj stopi Hrvatske narodne banke u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena te sukladno nastavnim odlukama HNB-a o izmjenama odluke o kamatnim stopama koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku 15 dana."

 

II Nalaže se tužiteljici M. V. iz P., …, OIB: … da tuženiku J. J., OIB: …, G., …, naknadi trošak parničnog postupka u iznosu 6.750,00 kuna /895,88 eura1, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, tekućim na taj iznos od 3. studenoga 2022. godine pa do isplate, u roku od 15 dana.

 

III Tužiteljica M. V. iz P., …, OIB: …, se odbija s prijedlogom za određivanje privremene mjere.''

 

2. Protiv navedene presude žalbu je izjavila tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

 

3. U žalbi ističe da je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku jer da je obrazloženje presude u suprotnosti sa materijalnom dokumentacijom priloženom spisu pa su razlozi obrazloženja kontradiktorni sami sebi. Pogrešno sud prvog stupnja smatra da su razlozi na kojima se temelji tužba isti oni koji su i podneseni u prijedlogu za ponavljanje postupka pod poslovnim brojem P-727/2013. Ovo stoga što je tužiteljica u prijedlogu za ponavljanje postupka istaknula činjenicu koja se pojavila kao nova u rokovima za ponavljanje postupka koji je odbijen zbog procesnih razloga, a ne zato što se po prijedlogu raspravljalo o pravu vlasništva tužiteljice kako je činjenično opisala u tužbi. S obzirom na podnošenje prijedloga za ponavljanje postupka prvostupanjski sud je ovu parnicu (P-359/22) prekinuo do okončanja ponavljanja postupka jer u slučaju da sud usvoji taj prijedlog ovršna isprava temeljem koje bi se provodila ovrha izgubila bi svojstvo ovršnosti i pravomoćnosti što bi bilo od utjecaja za ovaj konkretni spor. Sud prvog stupnja zbog pogrešnog pravnog tumačenja nije utvrdio činjenicu da li se nekretnina može etažirati ili ne. U slučaju da se nekretnina može etažirati ova ovrha je sukladno odredbi čl. 50. st. 1. toč. 10. Ovršnog zakona nedopuštena jer se tužiteljici provedbom ovakve ovrhe krše njezina Ustavom zajamčena prava i to pravo na dom i pravo vlasništva. Pritom je prvostupanjski sud potpuno ignorirao činjenicu da je tužiteljica još od 1979. u posjedu tog samostalnog dijela čest. … k.o. P., da tamo živi dugi niz godina te da se radi o samostalnoj uporabnoj cjelini još od prije 1968. Prvostupanjski sud se, s obzirom na ranije sudske odluke, uopće nije upuštao u činjenice koje je tužiteljica iskazala tijekom ovog postupka i koje su bitne radi zaštite njezina prava vlasništva tj. da li se predmetna nekretnina može etažirati, a ta je činjenica od utjecaja na provedbu ovrhe u ovom konkretnom slučaju. Ovo tim više što pravo vlasništva i pravo na dom imaju jaču snagu od procesnih pravila na koje se sud pogrešno poziva u svom obrazloženju. Tu činjenicu tužiteljica je saznala tek nakon pravomoćnosti presude pod poslovnim brojem P-727/2013 jer da je za nju znala tijekom trajanja tog postupka zasigurno bi na taj način zaštitila svoja vlasnička prava. Ukazuje se na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2328/2016 od 13. studenoga 2019. Ističe da je u dogovoru sa prednicima tuženika (radi se o djedovima) prijeporna nekretnina bila njezina ¼ u formalnoj suvlasničkoj zajednici, dok je sporazumom iz 2008. tužiteljica i nadalje trebala biti vlasnik tog posebnog dijela koji čini ¼ dijela koji je jasno individualiziran. Zato da nikada nije bilo sporno među suvlasnicima da njezin suvlasnički udio predstavlja zaseban objekt površine 47,70 m2. Stoga u konkretnom slučaju razvrgnuće suvlasničke zajednice nikada nije smjelo biti provedeno civilnom diobom već se ista morala provesti geometrijski – etažiranjem kako je tužiteljica prvotno predložila te ovrha na način kako je provedena nikada nije smjela biti dovršena prodajom zbog čega joj pripada pravo na povrat njezinog dijela, a kako je to zatražila drugopostavljenim tužbenim zahtjevom. Za mogućnost etažiranja tužiteljica je tek saznala izradom diobnog plana koji je priložila uz žalbu u ovršnom postupku i taj elaborat je izrađen 2017. iz njega jasno proizlazi da nije bilo mjesta civilnoj diobi već da se suvlasnička zajednica mogla geometrijski razvrgnuti etažiranjem. Smatra da je pogrešno stajalište prvostupanjskog suda da se u konkretnom slučaju radi o presuđenoj stvari jer tužiteljica nije tražila etažiranje u parnici pod poslovnim brojem P-727/2013 niti je isticala ove činjenice pa zahtjev nije podnesen iz iste činjenične i pravne osnove, dok su tužbeni zahtjev deklaratorne naravi. Stoga je u ovom postupku bilo nužno provesti predloženo vještačenje što je sud odbio i samim time onemogućio tužiteljicu u raspravljanju pred sudom. Također, je odbijen prijedlog za saslušanjem svjedoka koji bi potvrdili da je tužiteljičin suvlasnički udio taj individualno određeni objekt i da se nikada nije radilo o suvlasničkoj zajednici radi čega razvrgnuće civilnom diobom nikada nije smjelo biti provedeno. Predlaže da joj se obistini trošak sastava žalbe.

 

3.1. Tuženik u odgovoru na žalbu tužiteljice ističe da u parničnom postupku pod poslovnim brojem P-727/2013 tužiteljica niti u jednoj fazi postupka nije predlagala razvrgnuće uspostavom etažnog vlasništva. Čak i da jest za takvo razvrgnuće nužno je ispunjenje i ostalih pretpostavki (zakonitost izgrađene nekretnine čije se etažiranje predlaže, suglasnost svih suglasnika u trenutku etažiranja koja mora biti u pisanoj formi ovjerena od strane javnog bilježnika i faktična mogućnost etažiranja pri čemu je u postupku pod poslovnim brojem R1-138/2008 vještak utvrdio kako se predmetna nekretnina ne može etažirati niti geometrijski podijeliti). Glede ponavljanja postupka navodi da je taj prijedlog pravomoćno odbijen, a radi se o postupku iz kojeg je proizašla ovrha čija se nedopuštenost traži radi čega nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 50. st. 1. toč. 10. Ovršnog zakona. Ističe da se radi o presuđenoj stvari jer je postupak razvrgnuća proveden i pravomoćno okončan te je tužiteljica u ovršnom postupku za svoj suvlasnički dio isplaćena u iznosu od 142.523,49 kn pa time nije narušeno pravo tužiteljice na dom niti na pravo vlasništva jer je tuženik u postupku razvrgnuća bio većinski vlasnik. Pravo na dom ne može se prvi put isticati tek u žalbi i može se isticati samo u odnosu na državu tj. u odnosu na miješanje državnih (javnih) ustanova prema privatnim (fizičkim) osobama. U odnosu na pravo na dom ističe da je tužiteljica bila vlasnica stana koji se nalazi u P. u … od 12. lipnja 2017. kojeg je naslijedila iza pok. M. T. te je 16. lipnja 2017. taj stan darovala svojoj kćeri S. B. i stavila zabilježbu zabrane otuđenja i opterećenje bez njezinog odobrenja i pravo doživotnog plodouživanja. Kada je tuženik to istakao u odgovoru na tužbu tužiteljica je 24. rujna 2020. zatražila brisanje zabilježbe osobne služnosti, ali je ostavila zabilježbu zabrane otuđenja i opterećenja što znači da tužiteljica manipulira. Predlaže da mu se obistini trošak sastava odgovora na žalbu.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Nije u pravu žaliteljica kada tvrdi da je prvostupanjski sud time što nije proveo dokaz vještačenjem onemogućio tužiteljicu u raspravljanju pred sudom pa time počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19- dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 80/22 – dalje ZID ZPP), jer se sud poslužio svojim ovlaštenjem iz čl. 220. st. 2. ZPP koja odredba propisuje da sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, zbog čega ovaj drugostupanjski sud nalazi da ne bi bila počinjena navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka.

 

5.1. Suprotno navodima tužiteljice prvostupanjski sud nije počinio ni bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati budući da je izreka iste razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda ima razloga o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni.

 

5.2. Nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti po čl. 365. st. 2. istog Zakona.

 

5.3. Stoga žalba tužiteljice zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka nije osnovana.

 

6. Predmet spora su zahtjevi tužiteljice:

 

- da se proglasi nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Požegi poslovni broj Ovr-323/2017 od 11. rujna 2017. koje je doneseno na temelju pravomoćne i ovršne odluke Općinskog suda u Požegi poslovni broj P-727/2013 od 4. veljače 2016. te da se ukida rješenje o ovrsi istog suda poslovni broj Ovr-323/2017 od 11. rujna 2017. i ukidaju sve provedene radnje,

 

- da se utvrdi da je tužiteljica vlasnica za cijelo II. stambene zgrade u prizemlju označene u katastarskom planu slovom B, suvlasnički omjer 2446/10000 dijela koji se sastoji od prizemlja 3,63 m2, blagovaone sa kuhinjom 18,92 m2, izbe 1,82 m2, predsoblja 4,04 m2, spavaće sobe 14,24 m2, kupaonice 5,05 m2, ukupne površine 47,70 m2, neodvojivo povezano sa kolnim prolazom sa ulaza sa javne površine i pripadajuće dvorište upisanoj u zemljišne knjige kao kč.br. … k.o. P. u naravi kuća i dvor, površine 720 m2, upisane u zk.ul. … k.o. P.,

 

- da se utvrdi da je tuženik J. J. iz P., …, OIB: … vlasnik 1/1 dio- I stambene zgrade, u katastarskom planu označena slovom „ A“, suvlasnički omjer 7554/10000 koji se sastoji od predsoblja 8,14 m2, predsoblja 2,34m2, kupaonice 5,25 m2, blagovaone 20,68 m2, predsoblje 8,14 m2, kuhinja 16,16m2, izba 2,60 m2, izba 2,76 m2, wc 0,72 m2, soba 26,91m2, soba 19,19 m2, soba 16,10 m2 i podrum 18,29 m2 ukupne površine 147,28 m2, neodvojivo povezano sa kolnim prolazom sa ulaza sa javne površine i pripadajuće dvorište upisanoj kao kč.br. … k.o. P. u naravi kuća i dvor, površine 720 m2, upisane u zk.ul. … k.o. P.,

 

- da se razvrgava suvlasnička zajednica na nekretnini upisanoj kao kč.br. … k.o. P. u naravi kuća i dvor, površine 720 m2, upisane u zk.ul. … k.o. P. i to uspostavom etažnog vlasništva sukladno etažnom planu i grafičkom prikazu koji će biti izrađen u ovome postupku po vještaku građevinske struke i koji će biti sastavni dio ove presude na način da tužiteljici M. V. iz P. …, OIB: … pripadne u vlasništvo 1/1 dijela-II. stambene zgrade, u prizemlju označene u katastarskom planu slovom „B“, suvlasnički omjer 2446/10000 koji se sastoji od prizemlja 3,63 m2, blagovaone sa kuhinjom 18,92 m2, izbe 1,82 m2, predsoblja 4,04 m2, spavaće sobe 14,24 m2, kupaonice 5,05 m2, ukupne površine 47,70 m2, neodvojivo povezano sa kolnim prolazom sa ulaza sa javne površine i pripadajuće dvorište, dok tuženiku J. J. iz P., …, OIB: … pripadne 1/1 dio- I stambene zgrade, u katastarskom planu označena slovom „ A“, suvlasnički omjer 7554/10000 koji se sastoji od predsoblja 8,14 m2, predsoblja 2,34m2, kupaonice 5,25 m2, blagovaone 20,68 m2, predsoblje 8,14 m2, kuhinja 16,16m2, izba 2,60 m2, izba 2,76 m2, wc 0,72 m2, soba 26,91m2, soba 19,19 m2, soba 16,10 m2 i podrum 18,29 m2 ukupne površine 147,28 m2, neodvojivo povezano sa kolnim prolazom sa ulaza sa javne površine i pripadajuće dvorište,

 

- eventualni zahtjev da se utvrđuje se da je tužiteljica M. V. iz P., …, OIB: … suvlasnik u ¼ dijela nekretnine kč.br. …, u naravi kuća i dvor, površine 720 m2, upisane u zk.ul. … k.o. P., što je tuženik J. J. iz P., …, OIB: … dužan priznati i u roku od 15 dana izdati tabularnu ispravu podobnu za upis prava vlasništva na ime i vlasništvo tužiteljice, koju će u protivnom zamijeniti presuda i

 

- da se nalaže tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 20.000,00 kn na ime naknade štete u visini troškova ovrhe koja se pred prvostupanjskim sudom vodila pod poslovnim brojem Ovr-323/2017, sve s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 7. prosinca 2020. pa do isplate.

 

7. Prvostupanjski sud odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev u cijelosti i to kako glavni, tako i eventualni, s obrazloženjem da u konkretnom slučaju nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 50. st. 1. toč. 10. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj 112/12 i 25/13, dalje OZ) pa da slijedom toga nije nedopuštena ovrha određena rješenjem o ovrsi prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-323/2017 od 11. rujna 2017. Nadalje, da je tijekom ovog postupka predmetna nekretnina postala vlasništvo tuženika za cijelo te je isti i upisan kao vlasnik na spornoj čest. … k.o. P., da je ovrha provedena, da je rješenje o ovrsi doneseno na temelju pravomoćne i ovršne presude prvostupanjskog suda poslovni broj P-727/2013-44 od 4. veljače 2016. kojom je utvrđeno da je sadašnji tuženik (tamo tužitelj) J. J. suvlasnik za ¾ dijela, a sadašnja tužiteljica (tamo tuženica) M. V. suvlasnica za ¼ dijela čest. … k.o. P. i određeno je razvrgnuće suvlasništva prodajom nekretnine na javnoj dražbi te podjelom navedenog iznosa sukladno suvlasničkim dijelovima stranaka, a u tom parničnom postupku M. V. odbijena je sa zahtjevom za utvrđenje suvlasništva svake stranke za ½ dijela te s prijedlogom za razvrgnuće suvlasničke zajednice geometrijskom diobom, a koja presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-806/2017 od 23. svibnja 2017. Nadalje, tužiteljica da je u parničnom predmetu prvostupanjskog suda poslovni broj P-727/2013 podnijela prijedlog za ponavljanje postupka ističući da tijekom vođenja te parnice nije imala saznanja da se dioba može provesti etažiranjem i da se nikada nije smjela razvrgnuti civilnom diobom koje činjenice je mogla upotrijebiti tek 15. srpnja 2021. kada je od Zemljišnoknjižnog odjela dobila određenu dokumentaciju pa da bi sud donio drugačiju odluku od one koja je postala pravomoćna. Navedeni prijedlog za ponavljanje postupka odbijen je rješenjem poslovni broj P-727/2013-83 od 17. ožujka 2022. jer da se nije radilo o novim činjenicama niti o novim dokazima temeljem kojih bi bila donesena drugačija odluka, kao i da sadašnja tužiteljica (tamo tuženica) nije predlagala razvrgnuće suvlasništva uspostavom etažnog vlasništva niti iz tog predmeta proizlazi da su dostavljeni dokazi iz kojih bi slijedilo da je dopušteno razvrgnuće na navedeni način. Slijedom toga, prvostupanjski sud smatra da nije ostvaren razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 10. OZ jer da presuda koja predstavlja ovršnu ispravu nije izmijenjena, a razlozi za nedopuštenost ovrhe koje je tužiteljica navela u tužbi da su istaknuti upravo u prijedlogu za ponavljanje postupka koji je pravomoćno odbijen, da razvrgnuće suvlasništva na čest. … k.o. P. civilnom diobom nije onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenica (tužiteljica) više nije mogla istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka te da je sve te činjenice mogla isticati u parnici pod poslovnim brojem P-727/2013 radi čega je prvostupanjski sud zahtjev tužiteljice da se proglasi nedopuštenom ovrha odbio kao neosnovan. Što se tiče utvrđenja da je tužiteljica vlasnica etažne jedinice oznake slova "B", a tuženik oznake slova "A" zajedno s pripadajućim suvlasničkim udjelima čest. … k.o. P. te u pogledu eventualnog tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud utvrđuje da su u parnici pod poslovnim brojem P-727/2013 utvrđeni suvlasnički omjeri stranaka na čest. … k.o. P. te je odlučeno o načinu razvrgnuća suvlasništva, slijedom čega odbija navedene tužbene zahtjeve kao neosnovane kao i prijedlog za određivanje privremene mjere jer da tužiteljica nije učinila vjerojatnim pretpostavke za određivanje iste.

 

7.1. Ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda te pravilnu primjenu materijalnog prava.

 

8. Tužiteljica u žalbi ističe da je prijedlog za ponavljanje postupka u parnici pod poslovnim brojem P-727/2013 odbijen iz sasvim drugih razloga, a ne onih o kojima je sud trebao i bio dužan raspravljati u ovom postupku te da je parnica pod poslovnim brojem P-359/2022 prekinuta do donošenja odluke u povodu prijedloga za ponavljanje postupka jer da u slučaju da je sud usvojio taj prijedlog da bi ovršna isprava izgubila svojstvo ovršnosti i pravomoćnosti.

 

8.1. Glede toga istaći je da prvostupanjski sud u toč. 11. 4. obrazloženja naveo da je prijedlog za ponavljanje postupka podnesen jer da je tamo tuženica tvrdila kako tijekom vođenja tog parničnog postupka nije imala načina da sudu dokaže da se dioba može izvesti etažiranjem i da se nikada nije smjela razvrgnuti civilnom diobom što znači da je ovaj žalbeni navod neutemeljen te da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio kako je prijedlog za ponavljanje postupka odbijen iz razloga što se nije radilo o novim činjenicama niti o novim dokazima temeljem kojih bi bila donesena drugačija odluka, posebno kraj činjenice da u tom parničnom postupku nije ni predlagala razvrgnuće suvlasništva uspostavom etažnog vlasništva a niti je iz tog parničnog postupka razvidno da bi bili predloženi dokazi da je dopušteno razvrgnuće na navedeni način.

 

8.2. Posljedično tome, nije pravno odlučan žalbeni prigovor tužiteljice u svezi prekida parnice pod poslovnim brojem P-359/2022 do pravomoćnog okončanja postupka u povodu prijedloga za ponavljanje postupka u predmetu poslovni broj P-727/2013 budući da je taj prijedlog tužiteljice pravomoćno odbijen kao neosnovan radi čega ovršna isprava u takvom slučaju nije izgubila svojstvo pravomoćnosti i ovršnosti.

 

8.3. Zato, suprotno tvrdnji žaliteljice o pogrešnim zaključcima prvostupanjskog suda, nije ni bilo potrebno provoditi dokaze u tom smjeru tj. da li se predmetna nekretnina može etažirati ili ne budući da o utvrđenim suvlasničkim udjelima stranaka i načinu razvrgnuća egzistira pravomoćna i ovršna sudska odluka pa bi izvođenje dokaza u tom slučaju bilo protivno i načelu ekonomičnosti postupka.

 

9. Tužiteljica ističe da joj se zbog takvog postupanja prvostupanjskog suda krše Ustavom zajamčena prava i to pravo na dom i pravo vlasništva.

 

9.1. U svezi prava na dom ovaj drugostupanjski sud nalazi da tužiteljica pogrešno smatra kako je u ovom parničnom postupku radi proglašenja ovrhe nedopuštenom osnovano izjavila prigovor prava na dom.

 

9.2. Prema praksi Europskog suda za ljudska prava prigovor prava na dom takve je prirode da se može istaknuti čak neformalno, ukazivanjem na određene okolnosti koje koincidiraju pravo na dom, što je konvencijsko pravo o kojemu sada valja voditi računa neovisno o ranijoj sudskoj praksi da stanovanje u predmetnoj nekretnini nije osobito ozbiljan razlog za diobom, isplatom u smislu citirane materijalnopravne odredbe. Naime, Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine – Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99, 14/02, 14/03, 9/05, 1/06 i 2/10 – dalje Konvencija) koja je u odnosu na Republiku Hrvatsku stupila na snagu 5. studenoga 2007. u čl. 8. propisuje da svatko ima pravo na poštivanje svoga privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanje (st. 1.), a u pogledu prigovora i provesti tzv. test razmjernosti u okviru kojeg će ispitati radi li se o pravu koje spada pod doseg čl. 8. Konvencije, odnosno, može li se sporna nekretnina smatrati domom protustranke pri čemu je potrebno voditi računa o tome da je dom činjenični pojam koji prema praksi Europskog suda za ljudska prava, čine prostorije s kojim je pojedinac ostvario dovoljno jaku, stvarnu i trajnu (kontinuiranu vezu), dolazi li civilnom prodajom predmetne nekretnine do miješanja u njezino pravo na dom, je li to miješanje u skladu sa zakonom, da li je to miješanje u skladu sa nekim od legitimnih ciljeva navedenih u čl. 8. st. 2. Konvencije, je li to miješanje razmjerno ili nužno u demokratskom društvu. Za navesti je da je pravo na dom u postupku razvrgnuća suvlasničke zajednice na nekretnini (domu) bilo predmetom razmatranja Europskog suda za ljudska prava i to posebno u predmetu Z. protiv Hrvatske – Zahtjev broj 46726/11. Tako i Ustavni sud Republike Hrvatske u odlukama broj U-III-7534/14 i U-III-3039/15 pozivom na odluku Europskog suda za ljudska prava u predmetu G. protiv Hrvatske upozorava da se u konkretnoj situaciji radi o konkurenciji dva pojedinačna prava (pravo vlasništva predlagateljice i eventualno pravo na dom protustranke kao suvlasnice nekretnine), pa je prvostupanjski sud dužan brižljivo razmotriti sve okolnosti koje su bitne za odluku koje od tih prava dati prednost.

 

9.3. Bez obzira na navedeno, ovaj drugostupanjski sud nalazi, a imajući u vidu pravno relevantnu činjenicu da je u parnici pod poslovnim brojem P-727/2013 pravomoćno odlučeno  o suvlasničkim udjelima parničnih stranaka na čest. … k.o. P. te da se određuje razvrgnuće suvlasničke zajednice prodajom na javnoj dražbi te podjelom dobivenog iznosa razmjerno suvlasničkim udjelima da je posljedica takvog načina razvrgnuća iseljenje iz predmetne nekretnine zbog čega je tužiteljica takav prigovor trebala istaknuti u navedenom parničnom postupku, a ne u parnici radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Slijedom toga, kako postoji ovršna isprava u kojoj je pravomoćno odlučeno o prethodno navedenim činjenicama neosnovan je i žalbeni navod tužiteljice da joj je prekršeno Ustavom zagarantirano pravo vlasništva. 

 

10. U odnosu na pozivanje tužiteljice na stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u rješenju poslovni broj Rev-2328/2016 od 13. studenoga 2019. navesti je da se to stajalište u ovom slučaju ne može primijeniti jer se radi o različitim činjeničnim situacijama glede u tom postupku i u ovom parničnom postupku.

 

11. Tvrdnja žaliteljice da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda kako je činjenice vezane uz etažiranje mogla isticati u parnici iz koje proistječu ovršna isprava ne stoji stoga što navod iste kako za te činjenice nije znala budući da je elaborat izrađen 2017. nema odlučno značenje za ovu parnicu, a niti je bilo od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane prvostupanjske presude jer neznanje ne ispričava, a osim toga u parnici pod brojem P-727/2013 M. V. je bila zastupana po punomoćnici iz redova odvjetnika tj. stručnom pomagaču pri čemu valja istaći i to da je tužiteljica u tom parničnom postupku odbijena s protutužbenim zahtjevom koji se odnosi na geometrijsku diobu. Upravo te činjenice upućuju na zaključak da je sadašnja tužiteljica u navedenoj parnici mogla isto zatražiti diobu etažiranjem.

 

12. Kako je dakle o suvlasničkim udjelima stranaka i načinu diobe donesena pravomoćna sudska odluka to je pravilan zaključak prvostupanjskog suda glede toga da je neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice koji se odnosi na utvrđenje i razvrgnuće, kao i eventualno kumulirani zahtjev u cijelosti.

 

13. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 380. toč. 2. ZPP (jer se odluka o troškovima postupka sadržana u presudi smatra rješenjem – čl. 129. st. 5. istog Zakona) odbiti kao neosnovanu žalbu tužiteljice i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu.

 

14. Zahtjev tuženika da mu se naknadi parnični trošak na ime sastava odgovora na žalbu nije osnovan jer se ne radi o trošku koji je u smislu odredbe čl. 155. ZPP bio nužan za vođenje ovog postupka.

 

                                                 U Zadru 25. siječnja 2023.

 

                                                                                                           Predsjednica vijeća

 

                                                                                                                Sanja Dujmović, v.r.