- 1 -

                                  Broj: Ppž-12809/2022

 

                                

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja ovog suda Goranke Ratković, predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. A. K. koju brane odvjetnici iz Odvjetničkog društva V., B. i D. u R., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj: 70/17 i 126/19) i okr. D. K. koju brane odvjetnici iz Odvjetničkog društva A. S., D. M. i I. G. u R., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 3. i 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, odlučujući o žalbama okrivljenica podnesenima putem branitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, broj: 80. Pp-2318/2022 od 21. listopada 2022., na sjednici vijeća održanoj 25. siječnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o  j e :

 

 

I              Odbijaju se kao neosnovane žalbe okr. A. K. i okr. D. K. te potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

II               Na temelju čl. 138. st. 2. toč. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18, dalje u tekstu: PZ), okr. A. K. i okr. D. K. se obvezuju naknaditi paušalni trošak žalbenog prekršajnog postupka u iznosu od po 40 (četrdeset) eura/301,38[1] (tristojedna kuna i tridesetosam lipa), u roku od 30 (trideset) dana, računajući od dana primitka ove presude, a u protivnom će se isti naplatiti prisilnim putem.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom okr. A. K., proglašena je krivom zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u izreci pobijane presude, te je toj okrivljenici, na temelju istog propisa, uz primjenu odredbe o ublažavanju novčane kazne, izrečena novčana kazna u iznosu od 1.000,00 kuna, uz pogodnost dvotrećinskog plaćanja novčane kazne u roku od 90 dana.

 

1.1. Istom presudom je okr. D. K., proglašena je krivom zbog prekršaja iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u izreci pobijane presude, te je toj okrivljenici, na temelju istog propisa, uz primjenu odredbe o ublažavanju novčane kazne, izrečena novčana kazna u iznosu od 1.000,00 kuna, uz pogodnost dvotrećinskog plaćanja novčane kazne u roku od 90 dana.

 

1.2. Nadalje, istom presudom je odlučeno da su okr. A. K. i okr. D. K. dužne naknaditi trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od po 300,00 kuna.

 

2. Protiv te presude okr. A. K. i okr. D. K. su pravodobno putem svojih branitelja podnijeli žalbe i to okr. A. K. zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o prekršajnopravnim sankcijama, predlažući usvajanje žalbe, ukidanje pobijane presude i vraćanje na ponovni postupak, a podredno, preinačenje pobijane presude i oslobađanje od optužbe, a okr. D. K. zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, predlažući usvajanje žalbe, preinačenje pobijane presude i oslobađanje od optužbe.

 

3. Žalbe su neosnovane.

 

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

5. Iako obje žaliteljice u žalbi navode kao žalbenu osnovu bitnu povrede odredaba prekršajnog postupka, pri čemu okr. A. K. specificira povredu iz čl. 195. st. 1. t. 11. PZ-a, a žalbeni navodi ni na koji način nisu obrazloženi niti konkretizirani već predstavljaju parafraziranje zakonskog teksta navedenih odredbi te okr. D. K. uopće u žalbi niti ne navodi koje bi konkretno bitne povrede odredaba prekršajnog postupka prvostupanjski sud počinio, ova se žalbena tvrdnja nije niti mogla ispitati te ju ovaj sud drži paušalno iznesenom, a time i bespredmetnom.

 

6. Nadalje, suprotno žalbenim navodima obaju okrivljenica, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i to nakon što je prethodno izveo potrebne dokaze koje je prihvatio i pravilno ocijenio.

 

6.1. Suština žalbenih navoda okr. A. K. se odnosi na pogrešno utvrđenu činjenicu da je ona počinila tjelesno nasilje u obitelji – prema snahi okr. D. K. jer iz medicinske dokumentacije za okr. A. K. proizlazi da je ona zadobila tjelesne ozljede u vidu modrice na ruci, dok iz medicinske dokumentacije za okr. D. K. ne proizlazi da je ista zadobila ikakve tjelesne ozljede u vidu modrice na ruci, što jasno upućuje na zaključak da je okr. A. K. bila napadnuta od svoje snahe.

 

6.1.1. Međutim, ukazuje se žaliteljici da eventualni nastanak ozljede prilikom tjelesnog nasilja (iako modrica nije ozljeda u sudskomedicinskom smislu), nije bitno obilježje predmetnog prekršaja pa isto prvostupanjski sud nije niti imao obvezu utvrđivati jer je djelo iscrpljeno u samoj primjeni fizičke sile, konkretno, hvatanjem za ruku snahe. Stoga se neosnovano ističe pogrešno činjenično utvrđenje koje će biti detaljno razloženo u odlomku 7. ove presude.

 

6.2. Nadalje, okr. D. K. pobijajući presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, suštinski ističe da njene radnje koje su se sastojale u obraćanju svekrvi okr. A. K. riječima: „Ovdje nećeš proći, proći ćeš samo preko mene mrtve, uzmi si ga gore!“ pri čemu joj je pokušala zabraniti prolazak prema njenom stanu na način da ju je uhvatila za ruke, ali ne i odgurnula, sve kako bi zaštitila svoju mlt. kćer S., odnosno, obranila sebe i svoju mlt. kćer, nisu radnje psihičkog i fizičkog nasilja koje predstavljaju nasilje u obitelji prema osobi starije životne dobi, odnosno prema svekrvi okr. A. K., koja je jedina bila nasilna prema njoj, pa je po ocjeni žaliteljice ovime povrijeđena i odredba materijalnog prekršajnog prava jer to djelo nije prekršaj.

 

6.2.1. Međutim, prvenstveno pogrešan je žalbeni zaključak od strane okr. D. K. da zato što ona nije priznala da bi okr. A. K. odgurnula (iako je priznala da ju je čvrsto držala za ruke u namjeri da ju spriječi da ode u njen stan), a prvostupanjski sud odluku o krivnji te okr. pogrešno temelji na njenom priznanju, nije u postupku sa sigurnošću utvrđeno da je počinila nasilje u obitelji. Naime, činjenicu odgurivanja okr. A. K. je prvostupanjski sud utvrdio pravilnom ocjenom obrana obje okr. i njihovim dovođenjem u međusoban odnos, pri čemu je okr. A.K. jasno iskazala da ju je okr. D. K. „cijelo vrijeme gurala“ (odlomak 5. presude). Nadalje, pogrešno ta okr. u žalbi navodi da opisanom primjenom fizičke sile prema svekrvi okr. A. K., a koju je primijenila radi sprječavanja njenog odlaska u stan okr. D. K., nije ostvareno zakonsko obilježje prekršaja iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji jer se ne radi o nikakvoj nasilnoj radnji, iz razloga što po stavu ovog suda, čvrsto držanje za ruke protivno volji te osobe kao i guranje, svakako predstavljaju primjenu fizičke sile prema članu obitelji (uslijed koje nije nastala tjelesna ozljeda), u smislu čl. 10. t. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, neovisno o motivima primjene te sile od strane počinitelja te tko je inicirao događaj. Stoga je neosnovan navod žalbe kojim se ističe i povreda odredaba materijalnog prekršajnog prava.

 

6.2.2. U odnosu na izraze koje je pritom okr. D. K. uputila svojoj svekrvi, iste u izreci pobijane presude po stavu ovog suda nisu radnje odvojene od primjene fizičke sile već su koncipirane kao dio njenog cjelokupnog protupravnog postupanja u obliku primjene fizičke sile te ih ovaj sud nije niti cijenio kao poseban psihički oblik nasilja u obitelji (za čiju opstojnost je potrebno ostvarenje uznemirenosti ili povrede dostojanstva kod žrtve). Osim toga, primjena fizičke sile kao veće nepravo, obuhvaća u sebi i manje nepravo, odnosno, psihičko nasilje, te je u konkretnom slučaju okr. D. K. u svakom slučaju primjenom fizičke sile prema svekrvi ostvarila sva zakonska obilježja prekršaja iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, bez obzira koji još drugi modalitet nasilja u smislu čl. 10. tog Zakona.

 

6.3. Sve provedene dokaze prvostupanjski sud je, sukladno odredbi čl. 88. st. 2. PZ-a, slobodno cijenio, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak o krivnji na strani obje okrivljenice. Odluku o krivnji prvostupanjski sud je valjano, detaljno i argumentirano obrazložio, te dao o svemu prihvatljive razloge koje prihvaća i ovaj sud.

 

6.4. Ovdje se ističe i da upravo činjenica da je prvostupanjski sud iz činjeničnog opisa prekršaja izostavio dio inkriminacije koji se optužnim prijedlogom okrivljenicama stavlja na teret, s obzirom da isto nije nedvojbeno u postupku utvrđeno (izrazi vrijeđanja, nazočnost mlt. osobe), ukazuje da je jednakovrijedno cijenio one činjenice koje okrivljenicama idu na štetu, kao i one koje im idu u korist.

 

6.5. Stoga po ocjeni ovog suda nema mjesta nikakvoj dvojbi u pogledu odlučnih činjenica i postojanja krivnje obje okrivljenice pa navodi žalbe, u kojima žaliteljice ne navode nove činjenice i ne predlažu nove dokaze, u smislu odredbe čl. 193. st. 5. PZ-a, ne dovode u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku.

 

7. Razmotrivši odluku o prekršajnopravnim sankcijama, povodom žalbe okr. A. K. te u smislu čl. 202. st. 5. PZ-a u odnosu na okr. D. K., ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. PZ-a, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja te je okrivljenicama za počinjene prekršaje izrekao novčane kazne primjerene težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika i svrsi kažnjavanja iz čl. 6. i čl. 32. PZ-a. Po ocjeni ovog suda izrečena novčana kazna primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja jer su izrečene prvenstveno blaže vrste kazni – novčane kazne (budući da je za predmetne prekršaje propisana i kazna zatvora kao teža kazna), a potom i novčane kazne ispod zakonom posebno propisanih minimuma novčanih kazni za te prekršaje, iz čega je razvidno da je prvostupanjski sud evidentno imao u vidu sve olakotne okolnosti na strani obaju okrivljenica. Pravilno je prvostupanjski sud okrivljenicama ukazao na pogodnost plaćanja dvotrećinskog iznosa novčane kazne ukoliko istu plate u roku od 90 dana od primitka pravomoćne presude.

 

8. Ovdje je potrebno napomenuti da je nakon počinjenja predmetnih prekršaja stupio na snagu Zakon o izmjenama Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 114/22.) uslijed uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, koji u čl. 1. propisuje manji iznos najnižih novčanih kazni za prekršaje iz čl. 22. st. 1. i st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (novčanu kaznu u iznosu od 260 eura što primjenom konverzije iznosi 1.958,97 kuna za prekršaj iz čl. 22. st. 1. i 1590 eura što primjenom konverzije iznosi 11.979,86 kuna za prekršaj iz čl. 22. st. 5.), a što ga čini blažim propisom od onoga koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja (Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji, „Narodne novine“, broj 70/17 i 126/19), koji je za taj prekršaj propisivao nešto viši iznos najnižih novčanih kazni za predmetne prekršaje, odnosno, 2.000,00 kuna za prekršaj iz čl. 22. st. 1. te 12.000,00 kuna za prekršaj iz čl. 22. st. 5.). Sukladno načelu primjene blažeg propisa iz čl. 3. PZ-a, prema počinitelju se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a ako se propis nakon toga, prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta, primijenit će se najblaži propis za počinitelja.

 

8.1. Međutim, ovaj sud prilikom donošenja drugostupanjske presude nije izmijenio pravnu kvalifikaciju i primijenio tu, izmijenjenu odredbu Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 114/22.) kao blažeg propisa, budući da je po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud pravilno odmjerio novčane kazne na način da je okrivljenicama ublažio novčane kazne ispod iznosa najmanjih novčanih kazni propisanih za te prekršaje Zakonom koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja (Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji, „Narodne novine“, broj 70/17 i 126/19). Budući da su izrečene novčane kazne okrivljenicama ujedno blaže novčane kazne i po odredbama „novog“ Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, prema načelu konkretnosti nema mjesta primjeni tog blažeg propisa jer po stavu ovog suda, „novi“ Zakon, odnosno, Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji u odredbi čl. 22. st. 3., ne dovodi do povoljnijeg rezultata za okrivljenice.

 

9. Paušalni iznos troškova ovog žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka, („Narodne novine“ broj: 18/13) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka pa iznos od po 40 eura za svaku okrivljenicu (izražen u protuvrijednosti u kunama prema fiksnom tečaju konverzije), predstavlja iznos troška postupka u iznosu bliže donjoj granici iznosa troška postupka te po ocjeni ovog suda neće ugroziti egzistenciju okrivljenica niti osoba koje su eventualno dužne uzdržavati.

 

10. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 203. st. 1. i čl. 205. PZ-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

U Zagrebu, 25. siječnja 2023.

 

 

Zapisničarka:                                                                                          Predsjednica vijeća:

 

Emina Bašić, v.r.                                                                                       Goranka Ratković, v.r.

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci u 6 otpravaka: za spis, okrivljenice, branitelje i tužitelja