Poslovni broj 15 Pn-129/2021-13                                                              

 

 

     Poslovni broj 15 Pn-129/2021-13      

            

     Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

   Stalna služba u Županji                                                                

         Veliki kraj 48        

     OIB 77561654785                                                                                                          

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Općinski sud u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, po sucu Anici Pastović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice N. K. OIB ……., iz Ž., I. M. .., zastupane po punomoćniku V. C., odvjetniku u V., protiv tuženika G. o. d.d. OIB ……., U. g. V. ……, Z., zastupanog po punomoćniku Z. Z., o.. u O., radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 13. prosinca 2022. godine u prisutnosti tužitelja s punomoćnikom i punomoćnikom tuženika, te nakon ročišta na kojem je donesena i objavljena presuda dana 25. siječnja 2023.,

 

p r e s u d i o    j e

 

I. Odbija se tužiteljica s tužbenim zahtjevom koji glasi:

 

"Nalaže se tuženiku G.o. d.d., U. g.V. …, Z., OIB ….. da isplati tužiteljici N. K.dj. D. iz Ž. I. M. …, OB .., na ime naknade neimovinske štete iznos od 72.000,00 kuna (slovima: sedamdeset i dvije tisuće kuna) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. srpnja 2021. godine kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva za mirnim rješavanjem spora pa do isplate. prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i trošak parničnog postupka, u roku od 15 dana."

 

II. Nalaže se tužiteljici N. K., iz Ž. da  tuženiku G. o. d.d. Z. na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 746,57 eura / 5.625,00 kn (sedamstočetrdesetšesteuraipedesetsedameura / pettisućašestodvadesetpetkuna) u roku od 15 dana.

 

III. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom parničnog troška preko dosuđenog iznosa do zatraženog iznosa od 1.078,37 eura/8125,00 kn.

 

Obrazloženje

 

1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi da je 21 . svibnja 2021 . oko 22,15 sati nedaleko od B. došlo do prometne nesreće na načín da je vozač S. T. upravljao automobilom marke Volkswagen. registracijskih oznaka VU…i to iz pravca V. u pravcu B.. lsti unatoč dobroj vidljivosti, a uslijed utjecaja alkohola u koncetraciji 1,03 g/kg i vožnjom brzinom neprimjerenom stanju kolnika i ograničenju brzine kretanja, nije uočio da se u istome smjeru i istim voznim trakom na biciklu kreće B. D., koji vozilom udara u zadnji kotač njegovog bicikla, uslijed čega je B. D. na licu mjesta smrtno stradao.

 

1.1. Dalje tužiteljica navodi da je u cilju izvansudskog rješenja 14. srpnja 2021 godine tuženiku podnijela odštetni zahtjev, na isti je odgovoreno na način kako u trenutku smrti ista sa svojim sada pokojnim bratom nije dijelila zajedničko kućanstvo i da između njih nije utvrđena trajnija zajednica života koja u sebi sadrži sve potrebne elemente.

 

1.2.Tužiteljica smatra da su ona i pokojni brat bili upućeni jedno na drugo u svakodnevnom životu, da su imali blizak odnos, pomagala je financijski svoga brata kao i cijelu obitelj i bili su emocionalno povezani, koje okolnosti ukazuju na trajniju zajednicu života i u slučaju kada tužiteljica kao sestra živi na različitoj adresi od svoga pokojnog brata, odnosno nisu bili u istome kućanstvu.

 

1.3. Tužiteljica dalje navodi da je tek nedavno odselila sa zajedničke adrese prebivališta u B., naime ona je sve do 04. srpnja 2018. godine živjela na adresi u B., Š. ... zajedno sa sada pokojnim bratom, kada se nakon punoljetnosti odselila u Ž..

 

1.4. Tužiteljica ukazuje na teške životne prilike njezine mnogobrojne obitelji, što je utjecalo na činjenicu još jače upućenost jednih na druge, tako da je ova upućenost tužiteljice prema svome bratu B. bila neprekinuta i nakon njezinog odlaska, a ogledala se u stalnim kontaktima, telefonom, društvenim mrežama i osobno uslijed njezinih stalnih i čestih dolazaka u B., kada je svima kuhala i financijski pomagala. Naglašava da je njihov zajednički život u istome kućanstvu prethodno trajao osamnaest godina, a B. D. je bio njezin stariji brat (rođen 1993. godine), tako da je njihova međusobna upućenost u svakom potrebnom smislu trajala i nakon njezinog odlaska, ali i to je trajalo vrlo kratko do tragičnog događaja i to svega dvije godine, u kojem vremenu su nastavili međusobno blizak odnos.

 

1.5. Uslijed predmetnog tragičnog događaja tužiteljica navodi da je trpjela i trpi velike posljedice, što je dovelo kod nje do velike boli uslijed bratove smrti, tako da zbog svega gore navedenog smatra u potpunosti opravdanim dosuđenje pravične naknade.

 

1.6. Tužiteljica ne spori da je njezin brat B. D. u trenutku prometne nesreće bio pod značajnim utjecajem alkohola i da je time također značajno pridonio nastanku ove tragične posljedice, slijedom čega visinu svoje pravične naknade umanjuju za 40% iznosa koji je utvrđen kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske pripadao.

1.7. Tužiteljica temeljem čl. 1100., čl. 1101 . st. 1 . i čl. 1103. u svezi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN, broj 35/05 od u daljem tekstu ZOO) i Orijentacijskim kriterijima za utvrđivanje pravične novčane naknade neimovinske štete(duševne boli zbog smrti bliske osobe), podnosi zahtjev po kojem za neimovinsku štetu u vidu pretrpljene duševne boli potražuje iznos od 72.000,00 kn s kamatom od 14. srpnja 2021. kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva i uz naknadu parničnog troška.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije jer tužiteljica nije živjela na istoj adresi s pokojnikom, odnosno između nje i njezinog pokojnog brata nije postojala trajnija zajednica života, s tim da čini nespornim omjer odgovornosti pokojnika u visini od 40%, odnosno svog osiguranika u omjeru od 60%.

 

2.1. Nadalje tuženik smatra da opisanim argumentima tužiteljice ne nalaze se zakonski uvjeti za njezino potraživanje iz razloga što je od njezinog odlaska iz zajedničkog kućanstva do štetnog događaja prošlo dvije i pol godine, a s obzirom da su zakonski uvjeti za dosuđenje ovog vida štete trajnija životna zajednica i upućenost jednog na drugo proizilazi da je tužbeni zahtjev neosnovan.

 

2.2. Također tuženik navodi da tužiteljica nije dostavila dokaz o tome da je financijski pomagala pokojnog brata i ostale članove obitelji niti su prihvatljive njezine tvrdnje da je učestalo iz Ž. išla u B. i kuhala za brata i obitelj jer je nesporno da se svakodnevno morala posvetiti svojoj obitelji, a njezin pokojni brat B. D. je u trenutku smrti imao 28 godina te je u toj dobi načelno mogao organizirati samostalan život, radi čega mu nije bila nužno potrebna pomoć tužiteljice.

 

2.3. Slijedom svega navedenog tuženik predlaže odbiti tužiteljicu s tužbenim zahtjevom te ju obvezati da tuženiku nadoknadi troškove postupka.

 

3. Provedeni su dokazi uvidom u priloženo uvjerenje o prebivalištu za tužiteljicu, uvidom u priloženi vjenčani list tužiteljice, uvidom u očitovanje tuženika na odštetni zahtjev tužiteljice, uvidom u rodni list tužiteljice, uvidom u zapisnik stalnog sudskog vještaka mr. sc. A. B. spec. patologije i sudske medicine s lista 13-21 sudskog spisa, uvidom u zapisnik o očevidu s lista 22-27 sudskog spis, uvidom u presudu Županijskog suda u Vukovaru posl. br. 2 K-3/2022-37 od 4. srpnja 2022. s lista 37-53 sudskog spisa, uvidom u podatke policije o prijavljenom prebivalištu osoba na adresi B., Š. .. s lista 56-57 i 64 sudskog spisa, saslušanjem svjedoka P. D. i saslušanjem tužiteljice.

 

4. Na temelju ovako provedenih dokaza i utvrđenog činjeničnog stanja sud tužbu smatra neosnovanom, radi čega je presuđeno kao u izreci.

 

5. Nesporno je da je brat tužiteljice B. D. smrtno stradao  21. svibnja 2021. na državnoj cesti D-55 kada je vozilo reg. oznake VU.. udarilo u zadnji kotač bicikla kojim se kretao.

 

6. Nesporno je da je osiguranik tuženika S. T. pravomoćno proglašen krivim za izazivanje prometne nezgode u kojoj je smrtno stradao B. D..

 

7. Nesporan je doprinos nastanku štete na strani pokojnog B. D. u omjeru od 40%.

 

8. Nesporno je da je na dan štetnog događaja tužiteljica živjela u Ž. gdje je imala prijavljeno prebivalište.

 

9. Sporno je da li su ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 1101. st. 2. ZOO-a po kojima bi tužiteljica ostvarivala pravo na naknadu neimovinske štete zbog smrti člana njezine uže obitelji, odnosno brata.

 

10. Svjedokinja P. D.u svom iskazu navodi da je tužiteljica njezina rođena sestra te da ih inače ima 7-ero djece u obitelji, s tim da su 2018. ona i tužiteljica iz svoje obitelji u B. izmještene, te smještene u udomiteljsku obitelj u Ž., a njihov pokojni brat B. D. je ostao živjeti sa majkom gdje su ostale živjeti i njihove tri sestre s tim da je jedna starija sestra smještena u V. u ustanovu G. jer je dijete s posebnim potrebama. Nadalje navodi da je tužiteljica u udomiteljskoj obitelji u Ž. bila kraće vrijeme jer je otišla živjeti kod svog dečka, sadašnjeg muža, također u Ž.. Dok su njih dvije bile u udomiteljskoj obitelji, navodi da je tužiteljica često s pokojnim bratom B. D. bila u kontaktu telefonom, a kada je otišla živjeti kod dečka onda je skoro svaki tjedan išla kod majke gdje je bio i brat B.. Kod majke je ostajala i po dva-tri dana a nekada bi otišla samo u posjetu. Za njihovog brata B. navela je da je bio najstariji brat, te da su on i tužiteljica izgradili najbliskiji odnos u odnosu na ostalu braću i sestre te da je on nju pomagao dok je bila mala. Nadalje je navela da je njihov brat B. imao određenu vrstu psihičkih problema radi čega je pio lijekove, da je tužiteljica kada je otišla živjeti kod dečka financijski počela pomagati brata B. tako što bi mu npr. dala 50,00 ili 100,00 kn kada bi odlazila u Br.. Poznato joj je da je tužiteljica kada je odlazila u B. znala otići u nabavku namirnica za obitelj, a tada su u obitelji živjeli majka, brat B. i dvije sestre.

 

10.1. Za tužiteljicu je navela da kada je otišla živjeti kod dečka nije radila ,ali njen dečko je radio, nisu imali "previše novaca" tako da je slala obitelji koliko je mogla, nekada je novce davala isključivo za lijekove brata B., a nekad bi npr. dala majci 200,00 kn koje bi majka rasporedila za obitelj. Cijela obitelj teško je podnijela smrtno stradavanje brat B. a naročito tužiteljica koja je u to vrijeme bila trudna.

 

11. Tužiteljica u svom iskazu navodi suglasno kao i svjedokinja P. D. u pogledu

smještaja u udomiteljsku obitelj u Ž., u koje vrijeme su i njezina sestra P. i brat N. D. također smješteni u udomiteljsku obitelj u Ž.. Njezinoj majci je oduzeto skrbništvo nad njom tako da do punoljetstva nije mogla otići kod obitelji u B.. Kod udomitelja je ostala par mjeseci dok nije navršila 18 godina, tada je otišla živjeti kod dečka a sadašnjeg muža, na adresu na kojoj se nalazi i sada. Njezin suprug je radio, plaća mu je bila oko 3500,00 kn, žive kod njegovih roditelja ali u posebnom kućanstvu. Kada je navršila 18 godina otišla je kod majke gdje je živio i njezin brat sada pokojni brat B. D.. S obzirom da joj je suprug radio imala je novaca te je obitelji nakupovala hrane i bratu B. lijekove, s obzirom da su bili u kontaktu putem telefona cijelo vrijeme otkad je otišla kod udomitelja. Namirnice je nakupovala jer je znala u kakvim su teškim uvjetima živjeli kada je odlazila iz obitelji, a lijekove bratu B. je kupila jer nije imao zdravstveno osiguranje. Od tada na dalje je odlazila kod majke te je bratu B. kupovala lijekove kada bi je on nazvao i rekao da mu trebaju lijekovi. Nije zaposlena tako da je odlazila kod njih 3-4 puta tjedno. Nekada autobusom, nekada taksijem, a nekad bi ju suprug odvezao kada dođe s posla. Znalo je biti da ostane kod obitelji i po par dana npr. ode vikendom a vrati se sljedećeg četvrtka ili petka, za to vrijeme bi živjela sa njima te kuhala i spremala. Kad ostane kod majke morala je skuhati za sve njih jer njezina majka zbog svog zdravstvenog stanja nije sposobna kuhati i održavati higijenu u obitelji. Bratu B. je davala i džeparac kada bi on to tražio, nekada bi to bilo 20,00 kn, nekada 50,00 kn, a najviše što je dala odjednom je bilo 200,00 kn. Od kada je počela živjeti sa svojim dečkom jedino je ona od braće i sestara imala novčani primitak kroz svaki mjesec u obitelji jer joj je suprug radio, tako da od tada se brat B. njoj obraćao za lijekove ili novac za džeparac. Ona je sve do smrti brata B. mogla odlaziti kod svoje obitelju u B., a nakon što je rodila prvo dijete 18. studenoga 2021. odlazila je kod obitelji u B. u približno jednakom obimu ali bi vodila dijete sa sobom. 

 

11.1. Tužiteljica nadalje navodi da je ona razvila najintezivniju emocionalnu povezanost sa bratom B., većom, nego sa ostalim sestrama i bratom, s obzirom da je on bio najstarije dijete u obitelji a i on je razvio prema njoj jaku emocionalnu povezanost te se dok je ona bila mala brinuo o njoj, pojašnjavajući da je ona peto dijete po starosti, a iza nje je još dvoje djece. Kada je postala starija shvatila je da brat B. ima zdravstvene poteškoće tako da nije sigurna da li je on bio sposoban sam živjeti, te je brat B. sve više tražio oslonac u njoj, a  ona je razvijala potrebu da mu pomaže.

 

11.2. Dalje navodi kako je ona imala namjeru dati 1.500,00 kn za bratov lijes ali su mještani B. organizirali i pripremili sahranu. Očitujući se o njihovoj međusobnoj privrženosti navodi da je B. kada se saznalo da je ona trudna i da će roditi žensko dijete dobio kolica za bebu i pričao o odjeći za bebu koja će se nabaviti, a sve je to govorila kroz plač i što je vidljivo da teško proživljava.

 

11.3. Dalje navodi da bratu B. nije od strane liječnika uspostavljena dijagnoza, ne zna detalje oko toga da li je ikada imao zdravstveno osiguranje, On joj je kada je tražio da mu kupi lijekove govorio da nema zdravstveno osiguranje, rekao bi koji lijek treba pa bi ona npr. nekada kupila taj lijeku Bosni u slobodnoj prodaji.

 

11.4. Dalje navodi kako je npr. on znao tražiti da mu kupi Lekadol 500, a u Bosni mu je kupovala "lijekove za živce" s tim da bi se prethodno na internetu informirala i "preko ljudi" a potom bi u Bosni kupila "lijek za živce", s tim da se u ovom trenutku ne može sjetiti naziva lijekova "za živce" koje je kupovala bratu B. u Bosni te napominje da ne pamti ni nazive svojih lijekova koje uzima. Dalje navodi kako je ona primijetila da brat B. nekada ima "čudne reakcije" radi čega je ona odlučila da mu treba pomoći te mu je počela kupovati lijekove kada je došla do novaca od sredine 2018.

 

12. Temeljem odredbe čl. 1101. st. 2. ZOO-a braća i sestre u slučaju smrti neke osobe

imaju pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete ako je između njih i umrlog postojala trajnija zajednica života. Što se smatra trajnijom zajednicom života mora se odlučivati od slučaja do slučaja, imajući na umu da bi to trebala biti takva životna zajednica u kojoj postoji trajnija emocionalna i ekonomska, odnosno egzistencijalna povezanost.

 

13. Temeljem provedenih dokaza nespornim proizilazi da tužiteljica i njezin pokojni brat od druge polovine 2017. ne žive u istom kućanstvu kada je ona smještena kod udomitelja u Županji, dok je njezin brat B. D. ostao živjeti s majkom u B.. Nadalje proizilazi da od udomljavanja do svoje punoljetnosti što je bilo 14. siječnja 2018. tužiteljica nije odlazila kod majke radi mjere koja je izrečena majci. Dalje proizilazi da je tužiteljica odlazila kod svoje obitelji uključujući i kod brata B. D. od 14. siječnja 2018. kada je počela živjeti kod svog dečka također u Ž. gdje se nalazi sve do sada. Odlasci tužiteljice kod majke gdje se nalazio i brat B. kao i njezino davanje određenog džeparca bratu B. te povremeno kupovanje lijekova za brata B. čijeg naziva se ne sjeća ne ukazuju da je između nje i pokojnog brata postojala trajnija zajednica života, budući da žive u mjestima koja su udaljena oko 40 km. Osim navedenog tužiteljica je jedino predložila svoje saslušanje i saslušanje svoje dvije sestre s tim da je od saslušanja svoje sestre A. D. odustala, tako da nije utvrđeno postojanje trajnije zajednice života kako to predviđa čl. 1101. ZOO-a iako je nesporno da je tužiteljica teško podnijela smrtno stradavanje svoga brata B. D..

 

14. Radi izloženog presuđeno je kao u izreci.

 

15. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154 st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 26/91, 34/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 78/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 – u daljem tekstu ZPP).

 

15.1. Tuženiku je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku, i to trošak sastava odgovora na tužbu za što mu se temeljem Tbr. 8. toč. 1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12 u daljnjem tekstu Tarifa) mogao priznati iznos od zatraženih 100 bodova, nadalje priznat mu je trošak zastupanja na ročištima od 20. rujna 2022., 4. studenoga 2022. u iznosu od zatraženih 100 bodova za svako ročište  i za zastupanje na ročištu od 13. prosinca 2022. na kojem se također raspravljalo o glavnoj stvari za što se temeljem Tbr. 9 toč. 1 Tarife mogao priznati iznos od 100 bodova, što sveukupno s obzirom na vrijednost boda iznosi s uključenim PDV-om zatraženih 5.625,00 kn.

 

15.2. Tuženiku se nije mogao priznati putni trošak u iznosu od 2.500,00 kn temeljem odredbe čl. 155. st. 1 ZPP-a s obzirom da u mjestu sjedišta Općinskog suda u Vinkovcima Stalna služba u Županji postoji veći broj odvjetničkih ureda radi čega tužiteljica nije dužna tuženiku nadoknaditi zatraženi putni trošak.

 

U Županji, 25. siječnja 2023.

 

 

Sudac:

Anica Pastović v.r.

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

              Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana, od dana primitka iste.

              Žalba se predaje putem ovog suda pisana u tri primjerka.

 

              Obavijest:

1. V. C., odvjetnik u V.,
2. Z. Z., odvjetnik u O..