- 1 -

Broj: Jž-2482/2019

 

 

                                         

Broj: Jž-2482/2019

 

 

U   I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja: Goranke Ratković kao predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje Roberta Završkog u svojstvu višeg sudskog savjetnika kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog J. I., zbog prekršaja iz članka 38.a stavka 1. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima („Narodne novine“, broj 117/03, 71/06, 43/09, 34/11), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj po branitelju D. V., odvjetniku iz K. K., protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od dana 10. listopada 2019., broj: 16.Pp J-1148/2019, na sjednici vijeća održanoj 25. siječnja 2023.,

 

p r e s u d i o j e :

 

 

I.               Prihvaća se žalba okrivljenog J. I. kao djelomično osnovana, te se preinačuje pobijana presuda u odluci o zaštitnoj mjeri, na način da se ukida zaštitna mjera zabrane prisustvovanja športskim natjecanjima - svim utakmicama HNK “Hajduk“ i nogometne reprezentacije RH na području Republike Hrvatske u trajanju od jedne godine s obvezom javljanja u policijsku postaju.

 

II.              U ostalom dijelu odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog J. I., te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu prvostupanjska presuda potvrđuje.

 

III.               Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22), okrivljeni J. I. je dužan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 20,00 € (dvadeseteura)/150,69 (stopedesetkunaišezdesetdevetlipa)[1], u roku od 1 (jednog) mjeseca od primitka ove presude.

 

Obrazloženje

 

 

1.              Prvostupanjskom presudom okrivljenik je proglašen krivim i kažnjen zbog prekršaja iz članka 38.a stavka 1. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima činjenično opisanog izreci prvostupanjske presude za koje djelo mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 8.000,00 kuna. U izrečenu kaznu okrivljeniku je uračunato vrijeme za koje je bio lišen slobode kao dva dana zatvora, odnosno 600,00 kuna novčane kazne, pa mu je preostala novčana kazna u iznosu od 7.400,00 kuna.

 

2.              Nadalje, na temelju članka 32. stavka 1. podstavak 1. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane prisustvovanja svim utakmicama HNK “Hajduk“ i nogometne reprezentacije RH na području Republike Hrvatske u trajanju od jedne godine s obvezom javljanja u policijsku postaju, dok mu je na temelju članka 50. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona izrečena zaštitna mjera zabrane obavljanja djelatnosti redarske službe na športskim natjecanjima u trajanju od šest mjeseci, te je temeljem članka 138. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u ukupnom iznosu od 320,00 kuna (paušalni trošak 200,00 kuna i trošak svjedoka 120,00 kuna). 

 

3.              Protiv te presude okrivljenik je pravodobno putem branitelja podnio žalbu zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama. Ističe u bitnom, da se u presudi navode olakotne okolnosti, ali mu se unatoč njima izriče novčana kazna od 8.000 kuna iz koje visine proizlazi da olakotnih okolnosti nema. Stoga predlaže da se izrekne kazna do 2000 kuna, te da se ukinu zaštitne mjere. Ukazuje da više ne radi kao redar i ima psihičke traume na sam spomen nogometne utakmice, te nema niti volju posjećivati stadion, predlažući da se žalba prihvati.

 

4.              Žalba je djelomično osnovana.

 

5.              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ispitivao pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu utvrđene povrede na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

 

6.              Razmotrivši odluku o izrečenoj kazni, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao odgovarajuću kaznu, pravilno utvrdivši sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu na vrstu i mjeru kazne, držeći izrečenu kaznu primjerenom stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

              Ovaj drugostupanjski sud je imao u vidu da je nakon donošenja nepravomoćne presude stupio na snagu Zakon o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima  ("Narodne novine" br. 114/22), kao posljedica donošenja Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" br. 57/22 i 88/22) i koji zbog konverzije valute propisuje nešto niže kazne.

Međutim, pri ocjeni koji zakon treba primijeniti, ovaj drugostupanjski sud se rukovodio načelom konkretnosti, te podvodeći činjenično stanje u njegovoj cjelini pod oba zakona, utvrdio da u ovoj situaciji „novi“ Zakon ne daje povoljniji rezultat za počinitelja. Naime, za prekršaj iz članka 38.a stavak 1. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima u vrijeme počinjenja prekršaja bila je propisana novčana kazna u rasponu od 1.000,00 do 10.000,00 kuna, dok je „novim“ Zakonom propisana novčana kazna u iznosu od 130,00 do 1.320,00 eura.

Po ocjeni ovog Suda, uzimajući u obzir sve okolnosti događaja i vrednujući razmjere i objektivnu težinu djela u smislu cjelovite koncepcije svrhe kažnjavanja i analitičkog postupka pri sudskom odmjeravanju kazne, upravo ovako izrečena novčana kazna je primjerena i dostatna težini i načinu počinjenja prekršaja, ličnosti okrivljenika i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, držeći da se njome postići kako opća svrha kažnjavanja iz članka 6. Prekršajnog zakona, tako i svrha kažnjavanja iz  članka 32. istog Zakona.

Ovaj sud prihvaća sva utvrđenja prvostupanjskog suda o okolnostima koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja i te su okolnosti, po mišljenju ovog suda, u dostatnoj mjeri vrednovane pa njihova preocjena nije potrebna. Imajući na umu prethodno navedeno te cijeneći da su vrlo izraženi i zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, u konkretnom slučaju nema osnove za smanjenje izrečene novčane kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.

 

7.              Također, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, žalitelj se upozorava da, ako na način i u roku za plaćanje novčane kazne određenom u izreci ove presude, a računajući od dana primitka ove drugostupanjske presude, plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena.

 

8.              Nadalje, ispitujući odluku prvostupanjskog suda, u odnosu na izrečene zaštitne mjere, ovaj Sud drži da u konkretnom slučaju nema potrebe za primjenom zaštitne mjere zabrane prisustvovanja utakmicama HNK “Hajduk“ i nogometne reprezentacije RH na području RH u trajanju od jedne godine s obvezom javljanja u policijsku postaju.

Uzimajući u obzir protek vremena od počinjenja djela i cijeneći da okrivljenik djelo nije počinio kao navijač koji sudjeluje u neredima, ovaj Sud drži da će se svrha prekršajnih sankcija postići u cijelosti novčanom kaznom i zaštitnom mjerom zabrane obavljanja djelatnosti redarske službe na športskim natjecanjima u trajanju od šest mjeseci. Stoga predmetna zaštitna mjera zabrane prisustvovanja utakmicama nije nužna s aspekta postojanja opasnosti da bi okrivljenik mogao ponovno počiniti prekršaj, te utvrđene okolnosti ne upućuju na nužnost primjene predmetne zaštitne mjere niti sa stajališta opće, niti sa stajališta posebne prevencije, pa je slijedom navedenog valjalo ukinuti navedenu zaštitnu mjeru.

 

9.              Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan  naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu, a koji je određen obzirom na složenost i trajanje postupka pred Visokim prekršajnim sudom Republike Hrvatske, te s obzirom na imovinsko stanje okrivljenika.

 

10.              Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

U Zagrebu, 25. siječnja 2023.

                                                           

      Zapisničar:                                                                     Predsjednica vijeća:

                                                                                                            

  Robert Završki, v. r                                                           Goranka Ratković, v.r.

 

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.