1                                 Broj: Ppž-11837/2022

 

                       

                   Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

  Zagreb

Broj: Ppž-11837/2022

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. I. G., zbog prekršaja iz čl. 6. i dr. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90., 30/90., 47/90. i 29/94.), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave šibensko-kninske, PP Šibenik s ispostavom Primošten, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Šibeniku od 16. listopada 2022., broj: 56Pp J 760/2022-2, u sjednici vijeća održanoj 25. siječnja 2023.,

 

r i j e š i o   j e

 

Prihvaća se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave šibensko-kninske, PP Šibenik s ispostavom Primošten, ukida se pobijana prvostupanjska presuda te se predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na daljnji shodan postupak.

 

Obrazloženje

 

1.               Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Šibeniku od 16. listopada 2022., broj: 56Pp J 760/2022-2, na temelju čl. 182. t. 1. (ispravno: čl. 161. st. 6.) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), oslobođen je od optužbe okr. I. G. da bi, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Istom presudom, odlučeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava prvostupanjskog suda.

 

2.               Protiv te presude, žalbu je podnio tužitelj, naznačujući u uvodu žalbe da se žali zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali i zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka. Predlaže da se, ako je to moguće, neposredno donese osuđujuća odluka protiv okrivljenika ili da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

3.               Žalba je osnovana.             

 

4.               Osnovano tužitelj u žalbi navodi da prvostupanjski sud pobijanom presudom nije potpuno riješio predmet optužbe, čime je, iako se to u žalbi izrijekom ne navodi, nesumnjivo počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 8. Prekršajnog zakona.

 

5.               Naime, okr. I. G. je optužbom, koja je koncipirana kao idealni istovrsni stjecaj (kada počinitelj jednom radnjom počini više istovrsnih prekršaja), bilo stavljeno na teret da je počinio prekršaj iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira te prekršaj iz čl. 21. istog Zakona, dok je prvostupanjski sud, u fazi ispitivanja optužnog prijedloga, donio odluku kojom je okrivljenika oslobodio od optužbe za prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Postupajući na taj način, prvostupanjski sud svojom odlukom nije potpuno riješio predmet optužbe.

 

6.               Prvostupanjski sud zanemaruje da se, sukladno odredbi čl. 179. st. 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik može osloboditi od optužbe samo za ono što je i kako je optuženo, bez ikakvih izmjena i dopuna, ni u činjeničnom opisu, niti u pravnoj kvalifikaciji djela. U ovom prekršajnom predmetu, s obzirom da optužba nije bila podnesena zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, prvostupanjski sud nije imao ovlasti okr. I. G. osloboditi od optužbe za taj prekršaj. Slagao se ili ne prvostupanjski sud s pravnom kvalifikacijom prekršaja iz optužbe, on nema ovlasti, kod donošenja oslobađajuće presude, učiniti bilo kakvu izmjenu u pravnoj kvalifikaciji. Takvo postupanje (izmjena pravne kvalifikacije) moguće je (a i nužno), uz ograničenje da se ne prekorači optužba, samo i jedino kod donošenja osuđujuće presude. Osim toga, ni iz jednog dijela pobijane presude (ni iz uvoda, niti iz obrazloženja) nije vidljivo da je optužba podnesena zbog dva prekršaja (čl. 6. i čl. 21. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira), niti je vidljivo što je prvostupanjski sud odlučio u odnosu na te prekršaje ili što je odlučio u odnosu na prekršaj iz čl. 21. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, ako je, možda, oslobađanjem za prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira smatrao da rješava optužbu u odnosu na prekršaj iz čl. 6. tog Zakona. Ovo tim više što iz podataka u spisu proizlazi da prvostupanjski sud nije, u odnosu na prekršaj iz čl. 21. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, donio rješenje na temelju čl. 100. Prekršajnog zakona.

 

7.               Osim navedenog, uočeno je i da činjenični opis prekršaja za koji je okrivljenik oslobođen od optužbe ne odgovara u potpunosti činjeničnom opisu djela iz optužbe, jer nedostaje dio o spuštanju okrivljenika s balkona niz oluk, dio o zapinjanju za posude za cvijeće, dio o višekratnom udaranju nogom o posudu za cvijeće te cijeli zadnji dio optužbe kojim je opisano događanje nakon dolaska N. S. na mjesto počinjenja prekršaja. S obzirom da iz obrazloženja pobijane presude ne proizlazi da prvostupanjski sud smatra da ispušteni dio činjeničnog opisa predstavlja opis prekršaja iz čl. 21. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira za koji namjerava voditi prekršajni postupak (obrazloženje pobijane presude uopće ne sadrži razloge o ispuštenom dijelu činjeničnog opisa optužbe), to je očigledno da ni u ovom dijelu nije riješen predmet optužbe. Sve što je u prethodnom odlomku rečeno o ograničenjima prvostupanjskog suda za izmjenu pravne kvalifikacije optužbe kad donosi oslobađajuću presudu, kao i za ovlasti suda, uz ograničenje prekoračenja optužbe, kad donosi osuđujuću presudu vrijedi i za izmjene činjeničnog opisa optužbe.

 

8.               Dakle, samo kod donošenja osuđujuće odluke, prvostupanjski sud je ovlašten, prema rezultatima dokaznog postupka, mijenjati činjenični opis i pravnu kvalifikaciju prekršaja, pazeći pritom da ne prekorači optužni prijedlog i da u potpunosti riješi predmet optužbe. Međutim, kod donošenja oslobađajuće odluke, a prvostupanjski sud je u ovom predmetu donio upravo tu odluku, mora postojati potpuni identitet činjeničnog i pravnog opisa između optužbe i presude. Jasno, s obzirom da je, u ovom prekršajnom predmetu, optužba podnesena zbog dva prekršaja, ako prvostupanjski sud smatra da su uvjeti za donošenje odluke na temelju čl. 161. st. 6. Prekršajnog zakona ispunjeni samo u odnosu na jedan prekršaj, onda iz odluke mora biti vidljivo da će se u odnosu na drugi prekršaj voditi prekršajni postupak.

 

9.               Slijedom gore navedenog, pobijanu presudu je trebalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu, koji će ponovno kritički razmotriti optužbu te dalje shodno postupati, uvažavajući primjedbe dane u ovoj odluci.

 

10.          Stoga je, na temelju čl. 206. st. 1. Prekršajnog zakona, riješeno kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 25. siječnja 2023.

 

 

              Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Šibeniku u 3 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika i tužitelja.