1

Broj: Ppž-12385/2022

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni Sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Nediljka Bobana kao predsjednika vijeća, te Karmen Novak Hrgović i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marcele Soljačić Prester u svojstvu više sudske savjetnice, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika T. L., zbog prekršaja iz članka 289. stavka 4. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine, broj: 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 89/2015, 108/2017, 70/2019 i 42/2020), rješavajući o žalbi ovlaštenog tužitelja, Policijske uprave dubrovačko - neretvanske, Policijske postaje Ston, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, broj: 4. Pp-2541/2022, od 4. studenoga  2022. godine, na sjednici vijeća održanoj dana 25. siječnja 2023. godine,

p r e s u d i o  j e

I.               U povodu žalbe ovlaštenog tužitelja Policijske uprave dubrovačko - neretvanske, Policijske postaje Ston, po službenoj dužnosti preinačuje se u pravnoj oznaci i odluci o novčanoj kazni pobijana presuda u točki II., na način da se okrivljeniku T. L.  za prekršaj iz članka 282. stavak 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine  broj: 67/2008, 48/2010 , 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 89/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020 i 114/2022), činjenično i pravno opisan u točki II., izriče novčana kazna u iznosu od 1320,00 (tisućutristodvadeset) eura[1] / 9.900,00 (devettisućedevetso) kuna, koju je okrivljenik dužan platiti u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude, pa ako u navedenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne, ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.

II.                Odbija se žalba ovlaštenog tužitelja Policijske uprave dubrovačko - neretvanske, Policijske postaje Ston, kao neosnovana i u pobijanom, a nepreinačenom dijelu, prvostupanjska presuda se potvrđuje.

Obrazloženje

1.               Pobijanom presudom okrivljenik T. L. proglašen je krivim zbog prekršaja članka  289. stavak 4. i prekršaja iz članka 282. stavak 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te mu je utvrđena za prekršaj iz članka 289. stavak 4. kazna zatvora u trajanju od 10 dana, u koju se ima uračunati vrijeme uhićenja  i vrijeme zadržavanja u ukupnom trajanju od 4 dana, tako da ima izdržati još 6 dana zatvora, i za prekršaj iz članka 282. stavak 9. novčana kazna u iznosu od 10.000,00 kuna / 1.327,23 EUR

Okrivljeniku je također izrečena i zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 12 mjeseci, u koju se ima uračunati vrijeme za koje mu je vozačka dozvola bila privremeno oduzeta po Naredbi o određivanju mjere opreza PP Ston, u trajanju od jednog dana.

Istom presudom okrivljeniku je vraćeno privremeno oduzeto vozilo marke „Citroen“, dvije reg. pločice, oznake xxxx, ključ i prometna dozvola, prema potvrdi o oduzimanju predmeta broj: xxxx.

2.                Protiv navedene presude pravodobno je podnio žalbu ovlašteni tužitelj Policijska uprava dubrovačko - neretvanska, Policijska postaja Ston, zbog odluke o vraćanju privremeno oduzetog motornog vozila kojim je počinjen prekršaj, koje je trebalo trajno oduzeti zbog višestruke kažnjavanosti okrivljenika za istovrsne prekršaje i kako bi se okrivljenika spriječilo u daljnjem činjenju prekršaja.

3.                Žalitelj predlaže prihvatiti žalbu.

4.               Vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona  (Narodne novine broj: 107/2007, 39/2013, 157/2013, 110/2015, 70/2017, 118/2018 i 114/2022 – dalje PZ), ispitivalo je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ista pobija žalbom ovlaštenog tužitelja, a po službenoj dužnosti ispitalo je jesu li presudom počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. PZ-a na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona.

5.                Pri tome je u povodu žalbe ovlaštenog tužitelja, a po službenoj dužnosti nađeno da je u međuvremenu od donošenja prvostupanjske presude, došlo do izmjene Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine  broj: 114/2022) propisuje niži  minimalni iznos novčane kazne za prekršaj iz članka 282. stavak 9. (sada propisana kazna je 1320,00 eura, ranije propisana novčana kazna je bila 10.000,00 kuna / 1.327,23 eura), te je primjenom članka 3. stavak 2. PZ-a (načelo primjene blažeg propisa), trebalo okrivljeniku izreći novčanu kaznu po tom povoljnijem propisu.

6.                Žalba ovlaštenog tužitelja nije osnovana.

7.               Prvostupanjski je Sud prilikom odlučivanja o kažnjavanju vrednovao i uzeo u obzir sve okolnosti na strani okrivljenika od utjecaja na kaznu, te je svoju odluku u tom dijelu valjano obrazložio razlozima koje prihvaća i ovaj Sud. Odmjerene kazne, zatvora u trajanju od 10 dana i novčana kazna u iznosu od 1320,00 eura[2] / 9.900,00 kuna, kako je odmjerena od strane ovog Suda zbog izmjene zakona na povoljnije, primjerene su težini prekršaja i subjektivnim okolnostima na strani okrivljenika.

8.                Ovlašteni tužitelj pogrešno smatra da je prvostupanjski Sud oslobodio okrivljenika od optužbe za prekršaj iz članka 229. stavak 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, vrativši mu privremeno oduzeto vozilo. Optužnim prijedlogom okrivljeniku se stavljaju na teret prekršaj iz članka  289. stavak 4. i prekršaj iz članka 282. stavak 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koje je proglašen krivim i kažnjen kaznom zatvora i novčanom kaznom.  Odredba članka 229. stavak 8. tog Zakona daje samo osnovu za privremeno oduzimanje vozila do donošenja presude, od vozača koji je već dva puta pravomoćno kažnjavan za prekršaje navedene u toj odredbi.

Dakle, neosnovani su navodi žalbe tužitelja da bi okrivljenik bio oslobođen za bilo koji prekršaj koji mu je stavljen na teret optužnim prijedlogom, ali u odnosu na trajno oduzimanje privremeno oduzetog vozila, prvostupanjski je sud doduše dao obrazloženje koje nije prihvatljivo za ovaj Sud, jer vlasništvo vozila kao predmeta kojim je počinjen prekršaj, nije odlučna okolnost za odluku o njegovom trajnom oduzimanju od okrivljenika.

9.                Međutim, u konkretnom slučaju, za sada se nisu stekli uvjeti za trajno oduzimanje vozila kojim je okrivljenik upravljao kritične zgode, jer je tek ovom pobijanom presudom okrivljeniku izrečena bezuvjetna kazna zatvora. Dosadašnju kažnjavanost okrivljenika, na koju upire žalitelj, prvostupanjski sud je cijenio kod izricanja strože vrste kazne (kazne zatvora u trajanju od 10 dana za prekršaj iz članka 289. stavak 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama), a budući da iz stanja spisa prvostupanjskog predmeta ne proizlazi da bi okrivljenik do sada bio kažnjavan bezuvjetnom kaznom zatvora, odnosno da do sada još nisu iskorišteni svi oblici sankcioniranja, to je i ovaj Sud mišljenja da kraj takvog stanju stvari nisu ostvareni uvjeti iz članka 76.a stavka 1. Prekršajnog zakona, a imajući pri tome na umu i načelo razmjernosti koje se primjenjuje kod svakog ograničenja slobode ili prava, sukladno članka 16. stavka 2. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine broj 56/1990, 135/1997, 8/1998, 113/2000, 124/2000, 28/2001, 41/2001, 76/2010, 85/2010, 5/2014), te mjerodavnih odredbi konvencijskog prava, koje mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju u cilju postizanja tražene poštene ravnoteže između zahtjeva općeg interesa javnosti i zahtjeva zaštite temeljnih prava pojedinaca na mirno uživanje vlasništva.

10.                Zbog naprijed izloženih razloga, trebalo je žalbu ovlaštenog tužitelja odbiti kao neosnovanu i presuditi kao u izreci ove presude.

                                          U Zagrebu, 25. siječnja 2023.

Marcela Soljačić Prester, v.r.                                                                           Nediljko Boban, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom Sudu u Dubrovniku, u 4 otpravka za: spis, okrivljenika i tužitelja.