1

Broj: Ppž-6973/2021

                                

 

Broj: Ppž-6973/2021

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki prekršajni Sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od Sudaca: Nediljka Bobana kao predsjednika vijeća, te Karmen Novak Hrgović i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz Sudjelovanje Marcele Soljačić Prester u svojstvu više sudske savjetnice, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika A. Š., zbog prekršaja iz članka 216. stavka 3. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine, broj: 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 89/2015, 108/2017, 70/2019 i 42/2020), rješavajući o žalbi ovlaštenog tužitelja, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Samobor, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, broj: 59. Pp-2833/2021, od 13. lipnja 2021. godine, na sjednici vijeća održanoj dana 25. siječnja 2023. godine,

 

p r e s u d i o  j e

 

I. U povodu žalbe ovlaštenog tužitelja Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Samobor, po službenoj dužnosti preinačuje se pobijana presuda u točki II., u pravnoj oznaci i odluci o novčanoj kazni na način da se okrivljeniku A. Š. za prekršaj iz članka 29. stavak 1. Zakona o osobnoj iskaznici (Narodne novine broj: 62/2015, 42/2020, 144/2020, 114/2022), činjenično i pravno opisan u točki II., izriče novčana kazna u iznosu od 20,00 (dvadeset) eura[1] / 150,68 kuna (stopedeset kuna i šezdesetosam lipa), koju je okrivljenik dužan platiti u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude, pa ako u navedenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne, ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.

 

II.  Odbija se žalba ovlaštenog tužitelja Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Samobor, kao neosnovana i u pobijanom, a nepreinačenom dijelu, prvostupanjska presuda se potvrđuje.

 

 

Obrazloženje

 

1.               Pobijanom presudom okrivljenik A. Š. proglašen je krivim zbog prekršaja članka  216. stavak 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i prekršaja iz članka 29. stavak 1. Zakona o osobnoj iskaznici (Narodne novine broj: 62/2015, 42/2020, 144/2020), te mu je izrečena za prekršaj iz članka 216. stavak 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama kazna zatvora u trajanju od 60 dana, u koju se ima uračunati vrijeme uhićenja  u trajanju od 2 dana, tako da ima izdržati još 58 dana zatvora, koja kazna zatvora se neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku od 12 mjeseci ne počini jedan ili više prekršaja za koje mu je izrečena ista ili teža kazna zatvora, i za prekršaj iz članka 29. stavak 1. Zakona o osobnoj iskaznici novčana kazna u iznosu od 200,00 kuna.

Okrivljenik je prvostupanjskom presudom oslobođen plaćanja troškova postupka.

Istom presudom odbijen je ovlašteni tužitelj s prijedlogom za oduzimanje privremeno oduzetog osobnog automobila registarske oznake xxxx, broja šasije xxxxxx, zelene boje s efektom, prometne dozvole broj: xxxx, i ključa za isto vozilo.

2.               Protiv navedene presude pravodobno je podnio žalbu ovlašteni tužitelj Policijska uprava zagrebačka, Policijska postaja Samobor, zbog odluke o uvjetnoj kazni zatvora i zbog odluke o vraćanju privremeno oduzetog motornog vozila kojim je počinjen prekršaj. Žalitelj ističe da je okrivljeniku koji je jedanaest puta prekršajno kažnjavan trebalo izreći bezuvjetnu kaznu zatvora i trajno oduzeti privremeno oduzeto vozilo, zbog višestruke kažnjavanosti za istovrsne prekršaje i kako bi se okrivljenika spriječilo u daljnjem činjenju prekršaja.

3.                Žalitelj predlaže prihvatiti žalbu.

4.               Vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona  (Narodne novine broj: 107/2007, 39/2013, 157/2013, 110/2015, 70/2017, 118/2018 – dalje PZ), ispitivalo je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ista pobija žalbom ovlaštenog tužitelja, a po službenoj dužnosti ispitalo je jesu li presudom počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. PZ-a na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona.

5.               Pri tome je u povodu žalbe ovlaštenog tužitelja, a po službenoj dužnosti nađeno da je u međuvremenu od donošenja prvostupanjske presude, došlo do izmjene Zakona o osobnoj iskaznici, te Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o osobnoj iskaznici (Narodne novine  broj: 114/2022) propisuje niži  minimalni iznos novčane kazne za prekršaj iz članka 29. stavak 1. (sada propisana kazna je 20,00 eura, ranije propisana novčana kazna je bila 200 kuna / 26,66 eura), pa je primjenom članka 3. stavak 2. PZ-a (načelo primjene blažeg propisa – članak 3. stavak 2. PZ-a), trebalo okrivljeniku izreći novčanu kaznu po tom povoljnijem propisu.

6.                Žalba ovlaštenog tužitelja nije osnovana.

7.               Prvostupanjski je Sud prilikom odlučivanja o kažnjavanju za prekršaj iz članka  216. stavak 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama vrednovao i uzeo u obzir sve okolnosti na strani okrivljenika od utjecaja na kaznu, te je svoju odluku u tom dijelu valjano obrazložio razlozima koje prihvaća i ovaj Sud. Odmjerena kazna zatvora u trajanju od 60 dana, uvjetno na 12 mjeseci, primjerena je težini prekršaja i subjektivnim okolnostima na strani okrivljenika, pri čemu su upravo uzete u obzir okolnosti koje iznosi žalitelj. Pri tome, prema potvrdi Odjela za prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa, od 13. lipnja 2021. godine, proizlazi da je okrivljenik prekršajno kažnjavan pravomoćnom presudom broj: Pp P-599/2020 od 17. veljače 2020., dok je za prekršaje za koje je donijeta pravomoćna presuda PpP-4278/2019 dana 23. siječnja 2020., nastupila rehabilitacija (str. 10 spisa predmeta).

8.               U odnosu na trajno oduzimanje privremeno oduzetog vozila, prvostupanjski je sud doduše dao obrazloženje koje nije prihvatljivo za ovaj Sud, jer okolnost da okrivljenik nema vozačku dozvolu kategorije kojoj pripada privremeno oduzeto vozilo, nije odlučna okolnost za odluku o njegovom ne oduzimanju od okrivljenika.

9.                Međutim, u konkretnom slučaju, za sada se nisu stekli uvjeti za trajno oduzimanje vozila kojim je okrivljenik upravljao kritične zgode, jer je tek ovom pobijanom presudom okrivljeniku izrečena uvjetna kazna zatvora. Dosadašnju kažnjavanost okrivljenika, na koju upire žalitelj, prvostupanjski sud je cijenio kod izricanja strože vrste kazne (kazne zatvora u trajanju od 60 dana za prekršaj iz članka 216. stavak 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama), a budući da iz stanja spisa prvostupanjskog predmeta ne proizlazi da bi okrivljenik do sada bio kažnjavan uvjetnom ili bezuvjetnom kaznom zatvora, odnosno da do sada još nisu iskorišteni svi oblici sankcioniranja, to je i ovaj Sud mišljenja da kraj takvog stanju stvari nisu ostvareni uvjeti iz članka 76.a stavka 1. Prekršajnog zakona, a imajući pri tome na umu i načelo razmjernosti koje se primjenjuje kod svakog ograničenja slobode ili prava, sukladno članka 16. stavka 2. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine broj 56/1990, 135/1997, 8/1998, 113/2000, 124/2000, 28/2001, 41/2001, 76/2010, 85/2010, 5/2014), te mjerodavnih odredbi konvencijskog prava, koje mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju u cilju postizanja tražene poštene ravnoteže između zahtjeva općeg interesa javnosti i zahtjeva zaštite temeljnih prava pojedinaca na mirno uživanje vlasništva.

10.                Zbog naprijed izloženih razloga, trebalo je žalbu ovlaštenog tužitelja odbiti kao neosnovanu i presuditi kao u izreci ove presude.

 

                                          U Zagrebu, 25. siječnja 2023.

 

 

Marcela Soljačić Prester, v.r.                                                                             Nediljko Boban, v.r.

 

Presuda se dostavlja Općinskom Sudu u Novom Zagrebu, u 4 otpravka za: spis, okrivljenika i tužitelja.