1

Poslovni broj Gž-13/2023-2

Poslovni broj Gž-13/2023-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci po sutkinji Heleni Vlahov Kozomara, u pravnoj stvari tužiteljice E. B., M., B., protiv tuženika 1. Z. B. V., kći V., OIB: ... , R., 2. Z. B., sina A., OIB: ... , M., B., oboje zastupani po punomoćniku E. G., odvjetniku iz Z., radi isplate i dr., odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-1020/2019 od 25. siječnja 2022., 25. siječnja 2023.

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-1020/2019 od 25. siječnja 2022,. u točki II izreke u dijelu  u kojem je odbačen zahtjev tuženika za naknadu troška zastupanja na ročištu od 3. srpnja 2019. i 25. siječnja 2022. u iznosu od 1.003,72 eur[1]/7.562,50 kn.

II Uvaženjem žalbe tuženika ukida se rješenje Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-1020/2019 od 25. siječnja 2022. u točki II. izreke u  dijelu u kojem je odbačen zahtjev tuženika za naknadu troška zastupanja na ročištu od  4. srpnja 2012., 18. travnja 2013., 8. studenog 2013., 1. veljače 2016., 16., lipnja 2016., 5. rujna 2016., 27. listopada 2017, 9. veljače 2017., 3. srpnja 2019.,  trošak sastava podneska od 24. svibnja 2012., 4. srpnja 2012., 18. rujna 2012., 19. listopada 2016., trošak sastava žalbe od  12. ožujka 2013. i 22. rujna 2017. i troška sudskih pristojbi u ukupnom iznosu od  6.861,11 EUR/51.695,00 kn i predmet u tom dijelu  vraća sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

Obrazloženje 

1. Rješenjem suda prvog stupnja u točki I. izreke smatra se da je tužiteljica povukla tužbu u toj pravnoj stvari koja se kod tog suda vodi pod poslovnim brojem P-1020/2019.

2. U točki II. izreke odbačen je kao nepravovremen zahtjev tuženika, da im tužiteljica naknadi parnični trošak. 

3. Protiv tog rješenja u točki II. izreke žale se tuženici zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

4. U žalbi navode da su podneskom od 1. veljače 2022. zahtijevali naknadu parničnog troška prema priloženom troškovniku, dakle, u roku od 15 dana od dana povlačenja. Smatraju da je sud prvog stupnja pobijanim rješenjem stavio tuženike u neravnopravan položaj pred zakonom spram tužiteljice jer je pogrešno primijenio odredbu čl. 164. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje ZPP). Navode da su tuženici na ročištu od 9. veljače 2017. postavili zahtjev za naknadu parničnog troška i priložili popis troškova i to prije završetka  raspravljanja koje prethodi odlučivanju o troškovima. Stoga, ako prvostupanjski sud smatra da su tuženici zakasnili sa zahtjevom za naknadu troškova podneskom od 1. veljače 2022., tada je sud bio dužan tuženicima priznati trošak koji su pravodobno zahtijevali na ročištu od 9. veljače 2017., a u najmanjoj mjeri trošak koji su tuženici zahtijevali u odgovoru na tužbu od 24. svibnja 2012.  

5. Predlažu u pobijanom dijelu rješenje suda prvog stupnja preinačiti na način da se tuženicima dosudi trošak postupka.

6. Žalba je osnovana.

7. Odlučujući o zahtjevu tuženika za naknadu parničnog troška sud prvog stupnja isti odbacuje kao nepravovremen. Naime, utvrđuje da na ročište od 26. siječnja  2022. nije pristupila tužiteljica, a svoj odsustvo nije opravdala niti potkrijepila dokazom, dok je pristupio punomoćnik tuženika koji je izjavio da se ne želi upustiti u raspravljanje te je predložio da sud donese rješenje kojim se tužba smatra povučenom.

8. Prvostupanjski sud je na tom ročištu donio rješenje kojim je utvrdio da se tužba smatra povučenom, a tuženici su elektronskim putem 1. veljače 2022. stavili sudu podnesak u kojem su istakli zahtjev za naknadu troškova i iste precizirali.

9. Taj zahtjev tuženika sud prvog stupnja je temeljem odredbe čl. 164. st. 2. ZPP-a ocijenio kao nepravovremen jer su tuženici parnični trošak popisali nakon što je utvrđeno presumirano povlačenje tužbe elektronskim putem 1. veljače 2022. iako je punomoćnik tuženika bio na ročištu od 25. siječnja 2022. na kojem je utvrđeno presumirano povlačenje tužbe.    

10. Prema odredbi čl. 164. st. 1. ZPP-a o naknadi troškova odlučuje sud na određen zahtjev, bez raspravljanja, dok prema stavku 2. istog članka stranka je dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu.

11. Prema odredbi čl. 164. st. 3. ZPP-a zahtjev za naknadu troškova stranka je dužna staviti najkasnije do završetka raspravljanja koje prethodi odlučivanju o troškovima; a ako je riječ o donošenju odluke bez prethodnog raspravljanja, stranka je dužna zahtjev za naknadu troškova staviti u prijedlogu o kojem sud treba da odluči.

12. U konkretnom slučaju do presumiranog povlačenja tužbe je došlo na ročištu od 25. siječnja 2022. na kojem je  bio prisutan punomoćnik tuženik, pa je stoga svoj zahtjev za naknadu parničnog troška bio dužan postaviti najkasnije na tom ročištu. 

13. Tuženici su zahtjev za naknadu parničnog troška stavili elektronskim putem 1. veljače 2022., pa je pravilno sud prvog stupnja postupio kad je takav zahtjev ocijenio nepravovremenim za troškove zastupanja na ročištu od 3. srpnja 2019. i 25. siječnja 2022. budući je zahtjev za naknadu tih troškova nepravovremeno podnesen.  

14. Međutim, iz spisa proizlazi da su u njemu sadržani i troškovi nastali prije ukidanja u ovom sporu ranije donesene prvostupanjske odluke, a koji bi bio postavljen do momenta do kojeg su tuženici mogli tražiti naknadu tog troška.

15. Naime, zahtjev za naknadu troška ne mora biti podnesen u obliku jednog zbirnog završno popisa troškova (troškovnika). On može biti istaknut i u obliku sukcesivnih zahtjeva za naknadu pojedinih troškova postavljenih tijekom postupka, pri čemu je bitno da su stavljeni prije završetka raspravljanja koje prethodi odlučivanju o troškovima.

16. U konkretnom slučaju presuda koja je sadržavala odluku o parničnom trošku je ukinuta u cijelosti, pa treba uzeti kao da uopće nije ni donesena, tako da o troškovima postupka uopće nije odlučeno. Stoga, postupak prije donošenja ukinute presude i one nakon njezinog ukidanja čine jednu funkcionalnu cjelinu. Upravo stoga zahtjev tuženika za naknadu troška koji su postavili u postupku prije ukidanja presude treba smatrati zahtjevom koji je podnesen prije završetka raspravljanja koje prethodi odlučivanju o troškovima.

17. S obzirom na navedeno proizlazi da je sud prvog stupnja pobijano rješenje o troškovima dijelom donio pogrešnom primjenom odredbe čl. 164. ZPP-a što je bilo od utjecaja na pravilnost i zakonitost rješenja. Iz navedenih razloga valjalo je rješenje suda prvog stupnja u točki II. izreke djelomično potvrditi i djelomično ukinuti, a kako je odlučeno u izreci ovog rješenja pozivom na odredbu iz čl. 380. toč. 2. i 3. ZPP-a.

U Rijeci 25. siječnja 2023.

Sutkinja

Helena Vlahov Kozomara