- 1 -              Rev 426/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 426/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. V. S. iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku A. V. i K. Č., odvjetnicima u Z., protiv tužene S. M. iz Z., OIB: …, zastupane po punomoćniku M. S., odvjetniku u Z., radi poništenja ugovora, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4824/17-2 od 2. listopada 2018. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3267/14-51 od 30. svibnja 2017., na sjednici održanoj 24. siječnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Odbija se revizija tužitelja.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

"I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"Poništava se Ugovor o kupoprodaji od 23.12.2013. godine zaključen između tužitelja kao prodavatelja i tužene kao kupca, predmetom kojeg je nekretnina upisana u ZK ovog suda u zk. poduložak br. 8031 k.o. G. Z., koja se sastoji od stana na drugom katu koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, kupaonice, smočnice, wc-a i predsoblja ukupne površine 65,65 m2, u stambenoj zgradi ..., sagrađenoj na kč.br. d7375/2idr, po novoj izmjeri kč.br. 2668 k.o. P., temeljem kojeg je tužena ishodila uknjižbu prava vlasništva u svoju korist, te se briše uknjižbu prava vlasništva određenog Rješenjem Zk odjela ovog suda posl.br. Z-58836/13 kojom je u zk. podulošku br. 8031 k.o. G. Z., dopušten upis prava vlasništva na nekretnini tužitelja, koja se sastoji od stana na drugom katu koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, kupaonice, smočnice, wc-a i predsoblja ukupne površine 65,65 m2, ustambenoj zgradi ..., sagrađenoj na kč.br. d7375/2idr, po novoj izmjeri kč.br. 2668 k.o. P., za korist tužene, te se nalaže uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije upisa uknjižbe, koju će provesti zk odjel ovog suda, te se nalaže tuženoj naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u roku od 15 dana", kao neosnovan.

 

II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženoj trošak parničnog postupka u iznosu od 53.825,00 kuna u roku od 15 dana."

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana te je potvrđena  prvostupanjska presuda.

 

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju na temelju čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog revizijskih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je reviziju prihvatiti, ukinuti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, uz naknadu troškova postupka.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija tužitelja nije osnovana.

 

6. Prije svega, obzirom da je vrijednost predmeta spora 608.000,00 kn, samim time protiv pobijane presude dopuštena je revizija na temelju odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP.

 

7. Postupajući u skladu s odredbom čl. 392.a st. 1. ZPP, ovaj sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za poništenjem Ugovora o kupoprodaji od 23. prosinca 2013. zaključenog između tužitelja kao prodavatelja i tužene kao kupca, a predmetom kojeg je bila kupoprodaja nekretnine - stana na adresi …, Z., te brisanje uknjižbe prava vlasništva na predmetnoj nekretnini sa imena tužene te uspostava zemljišno knjižnog stanja kakvo je bilo prije upisa uknjižbe, a sve to iz razloga što tužitelj tvrdi da je bio u zabludi i prevaren od strane tužene i njezina supruga M. M.

 

9. U provedenom postupku nižestupanjski sudovi su utvrdili da su na temelju Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 23. prosinca 2013. stranke zasnovale ugovorni odnos u smislu odredbe čl. 376. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08 i 125/11 - dalje u tekstu: ZOO), predmetom kojeg je bila kupoprodaja nekretnine na adresi …, površ. 65,65 m2, za kupoprodajnu cijenu u iznosu 33.000,00 € kunske protuvrijednosti, te je tužena na temelju navedenog ugovora, ishodila i uknjižbu prava vlasništva na svoje ime u smislu odredbe čl. 119. i čl. 120. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 114/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10 i 143/12 - dalje: ZVDSP). Nižestupanjski sudovi nisu prihvatili tvrdnje tužitelja kako mu tužena na ime spornog ugovora nije isplatila kupoprodajnu cijenu jer su tužena i njezin suprug o mjestu i načinu primopredaje kupoprodajnog iznosa iskazivali u suglasju te iz razloga što je tužitelj potpisom spornog ugovora, kojeg je ovjerio kod javnog bilježnika, priznao primitak ugovorene kupoprodajne cijene, a isti tužbenim zahtjevom niti ne traži raskid spornog ugovora u smislu odredbe čl. 360. ZOO kojom je propisano da u dvostranoobveznim ugovorima, kad jedna strana ne ispuni svoju obvezu, druga strana može, ako nije što drugo određeno, zahtijevati ispunjenje obveze ili, pod pretpostavkama predviđenim ZOO, raskinuti ugovor. Nadalje, tužitelj tijekom postupka nije dokazao da je između stranaka postojao dogovor o zamjeni nekretnina, i to u odnosu na nekretninu – poslovni prostor u Z., …, za koji su nižestupanjski sudovi utvrdili da uopće nije vlasništvo tuženice, te stoga nije niti mogao biti predmet zamjene između stranaka.

 

10. Nižestupanjski sudovi su ocjenom izvedenih dokaza zaključili da tužitelj nije dokazao svoje tvrdnje da je prevarom od strane tuženice i njezinog supruga doveden u zabludu pa time nije dokazao da bi sporan ugovor bio pobojan u smislu odredbe čl. 280. i čl. 284. ZOO niti je dokazao ispunjenje pretpostavki u smislu odredbe čl. 129. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13, dalje: ZZK) odnosno da bi mu uknjižbom na temelju tog ugovora, bilo povrijeđeno njegovo knjižno pravo.

 

11. Revident u reviziji ističe da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo u odnosu na odredbe čl. 280. i 284. ZOO koje reguliraju institut poništenja zbog bitne zablude i prijevare budući smatra da nije bio dužan dokazati postojanje dogovora o zamjeni nekretnina već samo da je postojala mogućnost takve zamjene u koju su ga uvjeravali tužena i njen suprug. Međutim, nižestupanjski sudovi su, polazeći od gore citiranih odredaba ZOO, pravilno zaključili da se niti iz onog što je sam tužitelj isticao tijekom postupka, a na čemu inače ustraje i u reviziji, ne može istinitim prihvatiti da je na strani tužitelja postojala zabluda o onome glede čega je potpisao ugovor u navedenom pisanom sadržaju (kao tzv. nesvjesni nesklad između njegove volje i očitovanja te volje: da se u ugovoru očitovao o nečemu što uistinu nije htio), odnosno da je tužitelj (pa i kao osoba s životnim iskustvom i obvezom da prije potpisivanja svakog pravnog posla poduzme ono što bi svaka prosječno pažljiva osoba trebala) imala drugačiju predodžbu o stvarnim okolnostima ili činjenicama zbog kojeg se ugovor u odnosu na njegov pisani sadržaj sklapa i u skladu sa kojima je i ispunjen. Zaključno, revident u reviziji samo uopćeno ističe da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo u odnosu na odredbu čl. 129. ZZK, koja regulira institut brisovne tužbe, a da pri tome izrijekom, a niti opisno ne ukazuje zbog čega smatra da je došlo do pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na tu odredbu, pa se takav neargumentirani revizijski prigovor ne može ispitati i ocijeniti.

 

12. Nadalje, revident ističe da su u postupku pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Suprotno revizijskim navodima tužitelja prvostupanjska i drugostupanjska presuda nemaju nedostatke radi kojih se ne bi mogle ispitati. Izreke tih presuda su razumljive i nisu u proturječnosti s jasno i potpuno navedenim razlozima u obrazloženju.

 

13. Zaključno, kako tužitelj kroz revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka pokušava dovesti u sumnju pravilnost zaključaka drugostupanjskog suda o nepostojanju pravno odlučnih činjenica koje bi dovodile u pitanje volju tužitelja prilikom sklapanja spornog ugovora, ovdje je za ukazati da je riječ o pokušaju pobijanja drugostupanjske presude iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Dakle, revizijski navodi tužitelja kojima pokušavajući prigovoriti pravilnosti pobijane presude vrši preocjenu izvedenih dokaza i iskaza svjedoka i stranaka, sadržajno su prigovori činjenične naravi i kao takvi nedopušteni u revizijskom stupnju postupka. Naime, prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP revizijom se drugostupanjska presuda ne može pobijati iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga, takvi revizijski navodi tužitelja nisu uzeti u razmatranje.

 

14. S obzirom na izneseno predmetnu reviziju tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovanu i to na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

 

Zagreb, 24. siječnja 2023.