- 1 -              U-zpz 37/2022-7

 

 

 

 

 

Broj: U-zpz 37/2022-7

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u upravnom sporu tužitelja M. B.V., R., Nizozemska, zastupanog po opunomoćeniku B. F., odvjetniku u odvjetničkom društvu M., F. & H. j.t.d. Z., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi poništavanja rješenja, odlučujući o zahtjevu Državnog odvjetništva Republike Hrvatske broj GZ-DO-127/2022-3 od 21. studenoga 2022., protiv presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-4848/20-3 od 28. travnja 2022., na sjednici održanoj 24. siječnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Odbija se zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude.

 

 

Obrazloženje

 

1. Rješenjem Ministarstva financija, Porezne uprave, Ureda za velike porezne obveznike, KLASA: UP/I-410-01/13-01/005, URBROJ: 513-07-23/02-13-02 od 17. lipnja 2013. odbijen je zahtjev tužitelja za povrat preplaćenog poreza u iznosu od 5.537.967,29 kuna. Rješenjem Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-23/13-01/1920, URBROJ: 513-04/18-2 od 4. rujna 2018. odbijena je žalba tužitelja protiv prvostupanjskog rješenja.

 

2. Presudom Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj UsI-3960/18-7 od 21. rujna 2020. pod točkom I. izreke prihvaćen je tužbeni zahtjev i poništena su navedena rješenja poreznih tijela, pod točkom II. izreke prihvaćen je zahtjev tužitelja za povrat preplaćenih obveza javnih davanja od 12. svibnja 2011. i Poreznoj upravi je naloženo u roku od 15 dana tužitelju isplatiti iznos od 5.537.967,29 kuna, pod točkom III. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na iznos od 5.537.967,29 kuna i pod točkom IV. izreke tuženiku je naloženo naknaditi troškove spora tužitelju.

 

3. Presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-4848/20-3 od 28. travnja 2022. odbijene su žalbe tužitelja i tuženika te je potvrđena presuda Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj UsI-3960/18-7 od 21. rujna 2020.

 

4. Državno odvjetništvo Republike Hrvatske podnijelo je zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude protiv navedene presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske. Predlaže uvažiti zahtjev, preinačiti pobijanu presudu na način da se poništi presuda Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj UsI-3960/18-7 od 21. rujna 2020. i odbije tužbeni zahtjev tužitelja za poništenjem rješenja poreznih tijela.

 

5. Tužitelj u podnesenom odgovoru predlaže odbiti zahtjev.

 

6. Zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude nije osnovan.

 

7. Na temelju odredbe članka 78. stavka 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17; dalje: ZUS) ovaj sud ispitao je pobijanu presudu u okviru granica izjavljenog zahtjeva za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude.

 

8.1. Za odluku u ovoj pravnoj stvari odlučne su odredbe Općeg poreznog zakona ("Narodne novine" broj 147/08 i 18/11; dalje: OPZ) i to odredba članka 94. stavka 5. kojom je propisano:

 

"(5) Zastara prava na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe počinje teći nakon isteka godine u kojoj je porezni obveznik stekao pravo na povrat."

 

8.2. Nadalje, odredbom članka 95. stavka 2. i 3. OPZ propisano je:

 

"(2) Tijek zastare prava na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe prekida se svakom radnjom poreznog obveznika dostavljenom na znanje poreznom tijelu radi ostvarenja prava na povrat poreza naplaćenog bez pravne osnove ili više plaćenog poreza, kamata i troškova ovrhe.

(3) Nakon poduzetih radnji iz stavka 1. ili 2. ovoga članka zastrani rok počinje ponovno teći."

 

8.3. Odredbom članka 96. stavka 1. OPZ propisano je:

 

"(1) Apsolutni rok zastare prava poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te prava poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe nastupa za šest godina računajući od dana kada je zastara počela prvi put teći, a prema odredbama članka 94. stavka 3. 4. i 5. ovoga Zakona."

 

9. Državno odvjetništvo Republike Hrvatske u bitnom smatra da je u konkretnom slučaju nastupila zastara prava na povrat poreza. Apsolutna zastara iz članka 96. stavka 1. OPZ počela je teći 1. siječnja 2012. i nastupila je s danom 1. siječnja 2018. Kako su upravni sudovi bili dužni po službenoj dužnosti paziti na protek zastarnih rokova, to su isti povrijedili zakon, jer su meritorno odlučivali o zahtjevu tužitelja nakon 1. siječnja 2018., odnosno nakon što je protekao zastrani rok. Prema navodima zahtjeva, obveza je upravnih sudova bila da po službenoj dužnosti utvrde nastup zastare prava na povrat poreza.

 

10. U ovoj fazi postupka nije sporno da je tužitelj pravodobno podnio zahtjev za povrat preplaćenih javnih davanja 12. svibnja 2011. u iznosu od 5.537.967,29 kuna. O tom zahtjevu je odlučeno prvostupanjskim rješenjem od 17. lipnja 2013., protiv kojeg je tužitelj podnio žalbu, koja je odbijena drugostupanjskim rješenjem tuženika od 4. rujna 2018. U nastavnom upravnom sporu pravomoćno su poništena rješenja poreznih tijela te je, korištenjem ovlasti iz članka 58. stavka 1. ZUS, upravna stvar riješena na način da je prihvaćen zahtjev tužitelja za povrat preplaćenih iznosa javnog davanja od 5.537.967,29 kuna.

 

11. S obzirom na takav činjenični kontekst, proizlazi da je tužitelj unutar zastarnih rokova podnio zahtjev za povrat poreza, dok je na dan 1. siječnja 2018. postupak još bio u tijeku jer drugostupanjsko porezno tijelo nije odlučilo o žalbi tužitelja protiv prvostupanjskog rješenja.

 

12. Točno jest da odredbe članka 94. i 96. OPZ ne reguliraju izričito na koji način pravodobno pokrenuti postupak radi ostvarivanja prava na povrat poreza utječe na protek zastarnog roka u situaciji kada nadležno porezno tijelo nije okončalo taj postupak do isteka roka iz članka 96. stavka 1. OPZ.

 

13.1. Prema ocjeni ovog suda, a imajući posebice na umu odredbe članka 95. stavka 2. i 3. OPZ, kada je tužitelj pravovremeno i unutar zastarnih rokova iz članka 95. stavka 1. i članka 96. stavka 1. OPZ podnio zahtjev za povrat poreza, a povodom takvog zahtjeva nije pravodobno odlučeno uslijed pasivnosti nadležnog poreznog tijela, tada se to ne može tumačiti na štetu tužitelja na način da on snosi sav teret nepostupanja državnih tijela u razumnom roku i da za njega nastupaju štetne pravne posljedice u vidu gubitka prava na povrat poreza.

 

13.2. Pri zauzimanju ovakvog pravnog shvaćanja ovaj je sud imao na umu i načelni stav Europskog suda za ljudska prava da se pogreške državnih tijela ne smiju ispravljati na štetu pojedinaca (primjerice izražen u predmetu Gashi protiv Hrvatske, br. 32457/05, presuda od 13. prosinca 2007., toč. 40.). Pri tom je za naglasiti da, u konkretnom slučaju, izuzev pozivanja na protek roka iz članka 96. stavka 1. OPZ do kojeg je došlo pasivnošću poreznih tijela, u navodima zahtjeva nije istaknut ni jedan drugi argument koji bi supstancijski doveo u pitanje osnovanost tužiteljevog potraživanja povrata preplaćenog poreza.

 

13.3. Stoga, u navedenim okolnostima treba smatrati da zastara prava na povrat poreza, a koja je prekinuta radnjom poreznog obveznika dostavljenom na znanje poreznom tijelu radi ostvarenja prava na povrat poreza naplaćenog bez pravne osnove ili više plaćenog poreza, ne može nastupiti dok se pred nadležnim javnopravnim tijelom, odnosno pred sudom u nastavnom upravnom sporu, pravomoćno ne okonča postupak o podnesenom zahtjevu za povrat poreza i drugih javnih davanja. Kako je tijekom samog upravnog spora donesena odluka o zahtjevu tužitelja za povrat poreza na način da je isti prihvaćen, to se ne može osnovano tvrditi da su upravni sudovi povrijedili zakon na štetu tuženika. Posljedično navedenom, nisu odlučne daljnje tvrdnje iz zahtjeva da bi izvršenje presude kojom je naložen povrat bilo nedopušteno.

 

14. Zbog izloženih razloga pobijana presuda je ocijenjena zakonitom te je valjalo na temelju članka 78. ZUS odbiti zahtjev za izvanrednim preispitivanjem zakonitosti pravomoćne presude i odlučiti kao u izreci.

 

Zagreb, 24. siječnja 2023.