- 1 -              Rev 56/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 56/2018-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari ovrhovoditelja D. i. S. d.d. V., V., OIB: …, protiv ovršenika E. & S. b. d.d., R., OIB …, kojeg zastupa punomoćnica A. K., odvjetnica u OD M. & p. iz R., radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa, odlučujući o reviziji ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ov-9/15 od 15. prosinca 2016., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ovr-563/15 od 16. ožujka 2015., u sjednici održanoj 24. siječnja 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

I.  Ukida se rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ov-9/15 od 15. prosinca 2016. i rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ovr-563/15 od 16. ožujka 2015. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je kao neosnovan prijedlog ovršenika za proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa te prijedlog ovršenika da se odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava.

 

2. Drugostupanjskim rješenjem odbijena je žalba ovršenika te je potvrđeno prvostupanjsko rješenje.

 

3. Protiv drugostupanjskog rješenja ovršenik je podnio reviziju iz čl. 382. st. 2. u vezi s čl. 400. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 - dalje: ZPP) jer da odluka o sporu ovisi o rješenju postupovnopravnih pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni. Stoga ovršenik predlaže da se pobijana presuda preinači odnosno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje. Potražuje trošak revizije.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija ovršenika je dopuštena i osnovana.

 

6. Sukladno odredbi čl. 12. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14 i 55/16 - dalje: OZ) u ovršnom postupku i postupku osiguranja dopuštena je samo revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP.

 

7. U postupku u povodu revizije protiv rješenja, prema odredbi čl. 400. st. 3. ZPP na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ZPP o reviziji protiv presude.

 

8. Odredbom čl. 382. st. 2. ZPP propisano je da u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, one mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

8.1. U smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

9. Smatrajući ih važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni predlagatelj naznačuje više procesnopravnih pitanja:

 

1. Predstavlja li žalba protiv rješenja o ovrsi (čl. 210. st. 2. u vezi s čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ) procesni prigovor prijeboja koji se ne može isticati u ovršnom postupku, kada je žalba izjavljena iz razloga što je tražbina čije se ostvarenje traži ovrhom prestala građanskopravnim prijebojem (čl. 195. Zakona o obveznim odnosima)?

 

2. Može li dopis, Izjava o prijeboju, koji sadrži građanskopravni prigovor prijeboja dostavljen suprotnoj strani preporučenom pošiljkom, predstavljati procesnu radnju u ovršnom postupku?

 

3. Mora li sud dati obrazloženje kada odstupa od ustaljene sudske prakse?

 

4. Mora li drugostupanjski sud prilikom odlučivanja o žalbi izravno primjenjivati čl. 29. Ustava koji propisuje ustavno pravo na pravično suđenje?

 

9.1. Pritom predlagatelj navodi da su pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer je shvaćanje u pobijanoj odluci suprotno shvaćanju izraženom u odluci Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-758/2000 od 21. studenoga 2000. sa zauzetim pravnim shvaćanjem da bi se žalba mogla temeljiti na činjenici da je ovršenik sukladno odredbi čl. 337. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91,73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01 te 35/05, dalje: ZOO), izvršio prijeboj svoje tražbine prema ovrhovoditelju s onim što ovrhovoditelj potražuje od njega, slijedom čega bi tražbina ovrhovoditelja prestala, te odluci Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ovr-5139/13 od 31. prosinca 2013.

 

10. U povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojega je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose (čl. 392.a st. 2. ZPP).

 

11. Odlučujući o dopuštenosti izvanredne revizije vijeće je ocijenilo da je revizija dopuštena u odnosu na prvo postavljeno pravno pitanje koje je ujedno važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

12. Pobijane odluke donesene su po prijedlogu ovršenika da se proglasi nedopuštena pljenidba i prijenos novčanih sredstava po zahtjevu za izravnu naplatu ovrhovoditelja protiv ovršenika na temelju odredbe čl. 210. st. 1. OZ, a u svezi čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ.

 

13. Odredbom čl. 210. st. 1. OZ propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. toga Zakona, prema odredbi čl. 209. st. 5. toga Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim. Nadalje stavkom 2. istoga članka propisano je da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. toga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe toga Zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.).

 

13.1. Odredbom čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ propisano je da protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave.

 

13.2. Odredbom čl. 53. st. 1. OZ propisano je da ako je žalba izjavljena iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i točaka 9. do 11. toga Zakona, sud prvoga stupnja dostavit će žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od osam dana.

 

14. Osnovano ovršenik u reviziji ističe da su sudovi pogrešno ocijenili da je ovršenik isticao prijeboj potraživanja, jer iz sadržaja prijedloga radi proglašenja nedopuštenosti pljenidbe i prijenosa od 14. veljače 2015. proizlazi da je ovršenik istaknuo prigovor prestanka tražbine sukladno odredbi čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ.

 

15. U ovom postupku prijedlog ovršenika da se proglasi nedopuštena pljenidba i prijenos novčanih sredstava po zahtjevu za izravnu naplatu ovrhovoditelja na temelju odredbe čl. 210. st. 1. OZ u svezi s čl. 50. st. 1. OZ prvostupanjski sud nije sukladno odredbi čl. 53. st. 1. OZ dostavio ovrhovoditelju radi očitovanja. Takvim postupanjem prvostupanjski sud je ovrhovoditelju oduzeo pravo da raspravlja pred sudom te je počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP, a koju je drugostupanjski sud u svojoj odluci propustio sankcionirati čime je i sam istu počinio (tako i u odluci ovog suda poslovni broj Rev1020/2018-2 od 8. lipnja 2021.).

 

16. S obzirom da je ovaj sud prihvatio prvo u reviziji postavljeno pravno pitanje i da zbog toga nižestupanjske presude valja ukinuti, nije bilo potrebito odlučivati o ostalim pravnim pitanjima u ovom dijelu postupka.

 

17. Slijedom navedenog, pozivom na odredbu čl. 394. st. 1. i st. 4. ZPP, odlučeno je kao u točki I. izreke.

 

18. Odluka o parničnim troškovima utemeljena je na čl. 166. st. 3. ZPP (točka II. izreke).

 

Zagreb, 24. siječnja 2023.