- 1 -              Rev 516/2022-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 516/2022-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Viktorije Lovrić, Marine Paulić i Darka Milkovića članova vijeća,  u pravnoj stvari tužiteljice B. S. iz Z., …, OIB…, koju zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Z., protiv tuženika P. … S. I. iz Z., …, OIB:…, koga zastupa punomoćnik A. P., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-541/2021-2 od 25. ožujka 2021. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-691/2019-51 od 29. siječnja 2021., u sjednici održanoj 24. siječnja 2023.,

 

 

r i j e š i o  j e :

 

              I. Prihvaća se revizija tuženika, u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužiteljici 442,23   eura (3.331,96 kn) s pripadajućim zateznim kamatama i u odluci o troškovima postupka ukidaju se presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-541/2021-2 od 25. ožujka 2021. i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-691/2019-51 od 29. siječnja 2021. te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici razliku manje isplaćenih plaća (za prekovremeni rad) i naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora u ukupnom iznosu od 3.939,85 kn bruto te joj naknaditi troškove postupka u iznosu od 6.887,50 kn, sve s pripadajućim zateznim kamatama pobliže određenim izrekom presude (točke I. i III. izreke), dok je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima (točka II. izreke).

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u točkama I. i III. izreke.

 

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-4398/2021-2 od  10. studenoga 2021. dopustio tuženiku podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude radi pravnih pitanja:

 

              „1) Obračunavaju li se prilikom obračuna mjesečnog fonda radnih sati za zaposlenike u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja u redovne radne sate i blagdani i neradni dani ako takvi dani padaju od ponedjeljka do petka, odnosno tvori li redovni mjesečni fond radnih sati zaposlenika u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja umnožak radnih dana bez blagdana, subota i nedjelja, ili umnožak radnih dana bez subota i nedjelja?

 

              2) Primjenjuje li se Zaključak 153. Povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora  na obračun mjesečnog fonda radnih sati za djelatnike u zdravstvu i zdravstvenom osiguranju?

 

              3) Uzima li se kod stupnjevite tužbe kao vrijednost predmeta spora prvotno naznačena vrijednost predmeta spora, a kao orijentir za uspjeh stranaka u sporu do

konačne specifikacije tužbenog zahtjeva, te predstavlja li specifikacija tužbenog zahtjeva kod stupnjevite tužbe djelomično povlačenje tužbe, te treba li tuženiku u tom slučaju priznati trošak za povučeni dio tužbenog zahtjeva?“.

 

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja zbog kojih je revizija dopuštena, a koja se odnose na dio pobijane presude kojim mu je naloženo isplatiti tužiteljici iznos od 3.331,96 kn na ime prekovremenog rada u dane kada državni praznici ili blagdani padaju u radne dane  od ponedjeljka do petka te na odluku o troškovima parničnog postupka. Predlaže da ovaj sud preinači nižestupanjske presude i tužbeni zahtjev odbije u cijelosti.

 

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

6. Revizija je osnovana.

 

7. Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je zahtjev za isplatu razlike plaće koji tužiteljica temelji na činjeničnoj osnovi iz koje bi proizlazilo da je tuženik pogrešno primjenjujući odredbu čl. 51. st. 10. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“, broj 143/13 i 96/15 - dalje: KU/13), odnosno odredbe čl. 49. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“, broj 29/18 – dalje: KU/18), pogrešno obračunao mjesečni fond radnih sati, a posljedično tom i broj prekovremenih sati.

 

8. S obzirom na sadržaj pitanja zbog kojih je revizija dopuštena proizlazi da je u ovom stadiju postupka sporan način utvrđivanja mjesečnog fonda radnih sati, jer prema tvrdnji tužiteljice u mjesečni fond radnih sati računaju se svi dani u tjednu, osim subote, nedjelje i blagdana, dok se prema tvrdnji tuženika mjesečni fond sati računa na način da se od dana u tjednu odbiju samo subota i nedjelja, a ne i blagdan koji eventualno pada u tjednu. Dakle, sporno je tumačenje odredbe čl. 51. st. 10. KU/13, odnosno istovjetne odredbe čl. 49. st. 10. KU/19.

 

9. Navedene odredbe glase:

              „Redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati.“.

 

10. Tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima postavilo se i pitanje tumačenja odredbe čl. 51. st. 10. KU/13 i domašaja tog tumačenja po Zajedničkom povjerenstvu za tumačenje Kolektivnog ugovora, a koje glasi:

              „Da li je sud u primjeni Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine", broj 143/13, 96/15) vezan tumačenjem Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora obzirom na odredbe čl. 18. i 19. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine", broj 143/13 i 96/15?)“.

 

11. Navedene odredbe glase:

„Članak 18.

              Ugovorne strane osnivaju zajedničko povjerenstvo za tumačenje ovoga Ugovora u koje svaka imenuje po tri predstavnika i njihove zamjenike, najkasnije u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovoga Ugovora.

              Sjedište povjerenstva je u ministarstvu.

              Povjerenstvo za tumačenje ovoga Ugovora:

              – daje obvezujuća tumačenja odredbi ovoga Ugovora i o njima obavještava obje ugovorne strane,

              – prati izvršavanje ovoga Ugovora,

              – izvještava obje ugovorne strane o kršenju ovoga Ugovora.

Članak 19.

              Povjerenstvo donosi svoje odluke većinom glasova svih članova.

              Ako se povjerenstvo ne može složiti oko tumačenja odredbi ovoga Ugovora, povjerit će tumačenje neutralnom stručnjaku.

              Pri izboru neutralnog stručnjaka i određivanju rokova za donošenje odluka, odgovarajuće će se primijeniti odredbe članka 6. stavka 2. i 3. ovoga Ugovora.

Neutralni stručnjak ima pravo na odgovarajuću naknadu koju zajednički snose obje ugovorne strane.

              Tumačenje neutralnog stručnjaka povjerenstvo je obvezno prihvatiti kao svoje tumačenje.

              Tumačenja povjerenstva obvezna su i dostavljaju se podnositelju upita te svim ustanovama na koje se odnose, a imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu ovoga Ugovora.“.

 

12. Prema shvaćanju ovog suda, s obzirom na odredbu čl. 19. st. 6. KU/13, prema kojoj tumačenja povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora, sud je u primjeni KU/13 vezan tumačenjima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU/13 (tako ovaj sud u Revr-630/2017, Revr-676/13, Revr-793/13, Revr-1515/13 i dr.). Pritom nije isključena mogućnost da sud, prema općim odredbama obveznog prava, otkloni primjenu inače obvezujućeg tumačenja, ali kao sastavnog dijela kolektivnog ugovora, zato što je nemoralna, pretjerano stroga ili sl.

 

13. Odredbu čl. 51. st. 10.  KU/13 Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 dva puta je tumačilo.

 

14. Tako su na 23. sjednici održanoj 1. srpnja 2015., s obzirom na veliki broj „upita vezanih uz mjesečni fond radnih sati kada blagdan pada u radni dan članovi Povjerenstva odlučili na sve upite odgovoriti općenitim tumačenjem“  i donijeli su Zaključak broj 148. koji glasi:

              „Sukladno Kolektivnom ugovoru, mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Svi sati odrađeni iznad te satnice predstavljaju prekovremeni rad.

              U skladu Ustavnog izjednačavanja prava radnika prema Zakonu o blagdanima i neradnim danima, kada blagdan pada u radni dan svaki radnik odrađuje manji broj sati. Poslodavac ne može radnika koji u zdravstvu radi u smjenama ili u turnusu zaduživati s većim brojem sati od radnika s 40-satnim radnim tjednom.

              Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćen.

              Primjerice, s obzirom da u listopadu 2015. godine jedan blagdan pada u radni dan mjesečni fond radnih sati za taj mjesec iznosi 168 sati i za sve je radnike isti neovisno u kojim oblicima rada oni rade (od ponedjeljka do petka, u smjeni, turnusu i dr.). Svaki sat rada koji radnik odradi iznad 168 sati predstavlja prekovremeni rad i tako treba biti plaćen.“.

 

15. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja 143/13 i 96/15, na sjednici od 21. prosinca 2015. donijelo je Zaključak br. 153. koji glasi:

              „Sukladno Kolektivnom ugovoru redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati.

              Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno.

              Sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu.

              Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

              Radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i na dan Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima.

              Svi radnici, bez obzira na oblik rada, koji ne rade na dan blagdana, neradni dan utvrđen zakonom i na dan Uskrsa, a koji pada u radni dan, imaju pravo na naknadu plaće.

              Ovim zaključkom stavljaju se izvan snage Zaključci broj 21, 48 i 148.“.

 

16. Ovaj sud ne nalazi da bi s obzirom na opće odredbe obveznog prava trebalo otkloniti primjenu navedenih tumačenja kao sastavnog dijela KU/13.

 

17. Zaključak br. 153., u bitnom se razlikuje od Zaključka broj 148. (koji je Zaključkom broj 153. stavljen izvan snage) u tome što redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i osam sati, dok je prema Zaključku broj 148. redovni mjesečnih fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i osam sati.

 

18. Zaključak broj 153. o tumačenju odredbe čl. 51. st. 10. KU/13 nije stavljen izvan snage.

 

19. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 na 30. sjednici donijelo je zaključak broj 169., koji glasi:

              „Zaključci povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu Kolektivnog ugovora. Izmijenjeni zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana donošenja te izmjene.“.

 

20. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja stupio je na snagu 1. prosinca 2013. te se tumačenje odredbe čl. 51. st. 10. KU/13 doneseno po Povjerenstvu pod brojem 148., a prema kojem mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i osam sati, primjenjuje od njegova stupanja na snagu.

 

21. Budući da je tumačenje broj 148. izmijenjeno (stavljeno izvan snage) tumačenjem broj 153. dana 21. prosinca 2015., a prema kojem tumačenju redovni mjesečnih fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) i osam sati, od dana izmijene tumačenja, dakle, od 21. prosinca 2015. primjenjuje se to tumačenje.

 

22. S obzirom na obvezujući karakter tumačenja Kolektivnog ugovora po Zajedničkom povjerenstvu za tumačenje Kolektivnog ugovora, koje predstavlja sastavni dio Kolektivnog ugovora (čl. 19. st. 6. KU/13), djelomično je osnovana tvrdnja tuženika da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kada su zaključili da je tuženik u cijelom utuženom razdoblju pogrešno računao mjesečni fond radnih sati, propuštajući taj fond umanjiti za dane blagdana u tom mjesecu.

 

23. Odredbama čl. 51. KU/13, odnosno 49. KU/18, određeno da se sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa, evidentiraju kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu.

 

24. Ovisno o tome jesu li stvarno odrađeni radni sati odrađeni kroz rad u turnusima, smjenski rad, i na blagdan ili neradni dan i dr., ti sati uvećavaju u postocima navedenim u čl. 52.  KU/13, odnosno  50. KU/18.

 

25. Ako tako obračunati mjesečni fond odrađenih sati prelazi redoviti mjesečni fond sati (koji je jednak za sve radnike), tek tada ti sati predstavljaju prekovremeni rad u smislu odredbi st. 9. čl. 51. KU/13, odnosno 49. KU/19.

 

26. Budući da tužiteljica tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 3.331,96 kn temelji na djelomično neosnovanoj tvrdnji o pogrešno obračunatim mjesečnim fondovima radnih sati, a time i postojanju razlike između tako utvrđenih fondova sati i utvrđenih mjesečnih odrađenih fondova sati, koje u svom opsegu ne spori, pogrešno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su u tom dijelu za cijelo utuženo razdoblje, neovisno o različitim tumačenjima izračuna mjesečnog fonda sati, tužbeni zahtjev tužiteljice ocijenili osnovanim u cijelosti.

 

27. Slijedom iznesenog, budući da zbog pogrešnog pravnog pristupa sudovi osnovanost tužbenog zahtjeva za razdoblje do 21. prosinca 2015. nisu raspravili primjenom Zaključka broj 148., a nakon 21. prosinca 2015. primjenom Zaključka broj 153., nema uvjeta za preinaku presude, slijedom čega je (ispitujući pobijanu presudu samo u granicama koje određuju dopuštena pravna pitanja – čl. 391. st. 1. ZPP) valjalo na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

28. Treće pitanje radi kojega je podnesena revizija odnosi se na odluku o troškovima parničnog postupka. Navedenim pitanjem se problematizira pravo tuženika na naknadu parničnog troška za povučeni dio tužbenog zahtjeva te vrijednost predmeta spora prema kojoj se kod stupnjevite tužbe ocjenjuje uspjeh stranaka u sporu do konačne specifikacije tužbenog zahtjeva.

 

29. U ovoj pravnoj stvari tužiteljica je tužbom zatražila da sud donese rješenje kojim će naložiti tuženiku da dostavi isprave koje se nalaze kod tuženika, a koje su potrebne da bi mogla postaviti određeni tužbeni zahtjev te je zatražila isplatu u neutvrđenom bruto iznosu. Nakon što su isprave dostavljene i provedeno financijsko vještačenje tužiteljica je podneskom od 23. rujna 2020. zatražila isplatu 4.720,09 kn, a na ročištu 18. siječnju 2021. je u skladu s očitovanjem vještaka snizila tužbeni zahtjev na iznos od 3.939,85 kn.

 

30. Nižestupanjski sudovi su o troškovima parničnog postupka odlučili primjenom čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Drugostupanjski sud je ocijenio da je tužiteljici pravilno odmjeren trošak za sve radnje u postupku prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu (3.939,85 kn) smatrajući neodlučnim što je vrijednost predmeta spora u dijelu parnice bila viša, a nije prihvatio žalbene navode tuženika da mu pripada pravo na naknadu troška za povučeni dio tužbenog zahtjeva.

 

31. Revident smatra da je tužiteljica postavljajući određeni zahtjev za isplatu snizila tužbeni zahtjev (jer da je u tužbi naznačena vrijednost predmeta spora u iznosu od 10.001,00 kn), a što da predstavlja djelomično povlačenje tužbe, nakon čega je tuženik u zakonskom roku u smislu čl. 164. st. 8. ZPP-a tražio da mu tužiteljica naknadi parnični trošak te da je sud o takvom zahtjevu tuženika trebao odlučiti.

 

32. Pogrešno tuženik smatra da specificiranje ranije neodređenog tužbenog zahtjeva predstavlja djelomično povlačenje tužbe. To stoga što se u konkretnom slučaju radi o stupnjevitoj tužbi s dva različita zahtjeva od kojih je jedan nenovčani-manifestacijski (za dostavu isprava i podataka), a drugi kondemnatorni na isplatu konkretno određenog iznosa. U ovom je predmetu do djelomičnog povlačenja tužbe došlo samo kada je tužiteljica na ročištu 18. siječnju 2021. u skladu s očitovanjem vještaka  postavila zahtjev za isplatu iznosa od 3.939,85 kn (umjesto 4.720,09 kn koliko je zahtijevala prvotno postavljenim kondemnatornim zahtjevom-podneskom od 23. rujna 2020.).

 

33. Prema tome, navodi revidenta da je na ročištu 18. siječnja 2021. izjavio da se ne protivi djelomičnom povlačenju tužbe te da je pritom potraživao naknadu troška s obzirom na vrijednost predmeta spora (prvog) nenovčanog zahtjeva potpuno su neodlučni budući da u konkretnom slučaju do djelomičnog povlačenja tužbe nije došlo postavljenjem određenog zahtjeva za isplatu kako to pogrešno smatra tuženik, već je do djelomičnog povlačenja tužbe došlo samo kada je tužiteljica snizila tužbeni zahtjev sa 4.720,09 kn na 3.939,85 kn, a za to povlačenje tužbe tuženik nema pravo na naknadu parničnog troška jer je i nakon tog smanjenja tužbenog zahtjeva riječ o primjeni istog tarifnog broja iz Tbr. 7. podst. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rada odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14,118/14 i 107/15).

 

34. U odnosu na dio trećeg pitanja koji se odnosi na vrijednost predmeta spora „kao orijentir za uspjeh stranaka u sporu do konačne specifikacije tuženog zahtjeva“ valja odgovoriti da je pravilno omjer uspjeha u parnici ocijenjen prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu.

 

35. Budući da odluka o troškovima postupka ovisi o konačnom uspjehu stranaka u sporu valjalo je u smislu odredbe čl. 164.  st. 4. ZPP-a ukinuti i odluku o troškovima postupka.

 

36. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

 

37. Temeljem odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22, 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao cijene, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona (1 euro = 7,53450 kuna).

 

Zagreb, 24. siječnja 2023.

 

                                                                                                                              Predsjednik vijeća:

                                                                                                                              Ivan Vučemil, v.r.