- 1 -              Revd 4591/2022-2

Broj: Revd 4591/2022-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari 1-tužitelja N. K., OIB …, iz Z., i 2-tužiteljice N. K., OIB …, iz Z., oboje zastupani po punomoćniku H. L., odvjetniku u J., protiv tuženika J. S., OIB …, iz Z., zastupanog po punomoćniku Ž. Ž., odvjetniku u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-560/2022-2 od 5. srpnja 2022., kojom je djelomično potvrđena djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6310/13-88 od 28. prosinca 2021., u sjednici održanoj 24. siječnja 2023.,

r i j e š i o   j e:

              Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tužitelji su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-560/2022-2 od 5. srpnja 2022., kojom je djelomično potvrđena djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6310/13-88 od 28. prosinca 2021.

2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19 - dalje u tekstu: ZPP) ovaj sud je ocijenio da postavljena pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika nisu važna za odluku u ovom sporu pa tako niti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

2.1. Postavljajući pitanje u vezi otpusta duga podnositelji zapravo polaze od drukčijeg činjeničnog utvrđenja od onog što su tijekom postupka utvrdili sudovi, da su prednik tužitelja M. K. i tuženik na temelju zaključenog Ugovora o uređenju međusobnih prava i obveza od 21. listopada 1998. ugovorili da će M. K. kao jedan od osnivača i suvlasnik istupiti iz društva čime stječe pravo na isplatu svog udjela u društvu, koji iznosi 1.579,983,57 kn, te da će za potrebe istupanja iz društva sastaviti i potpisati poseban Ugovor o prijenosu osnivačkih uloga, što su i učinili 16. svibnja 2008. sklapanjem Ugovora o prijenosu poslovnog udjela u R.-J. d.o.o., kada je prednik tužitelja zaista i istupio iz predmetnog društva. Na temelju navedenog sudovi su ocijenili da u konkretnom slučaju nije bilo zapreke da stranke Ugovorom o prijenosu poslovnog udjela od 16. svibnja 2008. izmijene ranije ugovoreni rok plaćanja i ugovore novi rok plaćanja budući je tek tim Ugovorom prednik tužitelja istupio iz društva te ga je tek u tom trenutku tuženik dužan i isplatiti. Navedeno proizlazi i iz odredbe čl. 2. kojom je ugovoreno da prednik tužitelja M. K., prenosi svoj poslovni udjelu cijelosti na stjecatelja tuženika J. S. uz naknadu od 1.579.983,57 kn koju naknadu će stjecatelj isplatiti prenositelju najkasnije do 31. prosinca 2008., dok je čl. 3. ugovoreno da tuženik kao stjecatelj prihvaća i preuzima ustupljeni poslovni udio iz čl. 2. Ugovora. U tom ugovoru stranke nisu govorile niti o zateznim kamatama niti o otpustu duga, tim više obzirom je M. K. tek Ugovorom o prijenosu poslovnog udjela od 16. svibnja 2008. zaista ustupio svoj poslovni udjel pa je tek tada i nastala obveza plaćanja naknade za poslovni udjel. Stoga niti drugo postavljeno pitanje nije važno za odluku u sporu. Naime, prema osnovnim načelima obveznog prava prednik tužitelja nije mogao zahtijevati ispunjenje obveze druge strane (isplatu) prije nego što je on ispunio svoju obvezu (prijenos poslovnog udjela).

3. Stoga u odnosu na prijedlog za dopuštenje revizije nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije tuženika pa je na temelju odredbe čl. 387. st. 5. ZPP riješeno kao u izreci.

Zagreb, 24. siječnja 2023.