- 1 -              Revd 1478/2022-2

Broj: Revd 1478/2022-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, te Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. H. OIB: …, iz V. L., G. V., kojeg zastupaju punomoćnici I. B., M. H., M. D.-B. i S. S., dipl. pravnice iz Sindikata državnih i lokalnih službenika i namještenika Republike Hrvatske, protiv tuženice Republike Hrvatske OIB: …, Ministarstvo pravosuđa, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Sisku, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-91/2019-2 od 19. siječnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku, poslovni broj Pr-201/2016 od 14. prosinca 2018.,u sjednici održanoj 24. siječnja 2023.,

r i j e š i o   j e :

Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

Obrazloženje

1.1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-91/2019-2 od 19. siječnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku, poslovni broj Pr-201/2016 od 14. prosinca 2018. postavljajući pitanje:

„Ukoliko je tužitelju sav rad, pa tako i prekovremeni rad, plaćen kao redovan rad (100%), trebaju li oni sati koji predstavljaju prekovremeni rad, sukladno odredbama Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“, broj: 93/08, 89/12, 194/13, 150/13, 153/13), biti tužitelju plaćeni s uvećanjem od 50% ili 150%?"

1.2. Kao razloge zbog kojeg pitanja smatra važnima za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, tuženica navodi da je shvaćanje drugostupanjskog suda u pobijanoj odluci o navedenom pitanju različito od shvaćanja zauzetog u rješenjima Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-1076/2021-2 od 17. kolovoza 2021., poslovni broj Gž R-1327/2021-2 od 26. srpnja 2021., te Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-142/2019 od 4. studenoga 2020.

2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

3. Iz sadržaja prijedloga proizlazi da tuženica osporava i pogrešno utvrđen broj prekovremenih radnih sati, ukazujući da je i pogrešan obračun naknade istih smatrajući da je sudski vještak dostavio obračun koji je izrađen na način da je iznos naknade za prekovremene sate dobiven uvećanjem prekovremenih sati za 150%, a ne za 50%.

4. Nižestupanjski sudovi u konkretnom slučaju svoju odluku temelje na izračunu sudskog vještaka koji je prekovremeni rad računao na način da se prekovremenim radom smatra svaki sat rada koji prelazi redoviti mjesečni fond radnih sati, a određen je za blagdan ili drugi neradni dan uvećan za 50%, ističući da je tuženica odustala od dokaznog prijedloga za provođenjem drugog vještačenja.

5.1. Tuženica se pozvala na odluku Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1327/2021-2 od 26. srpnja 2021. koja predstavlja ukidno rješenje tog drugostupanjskog suda, dakle nepravomoćnu odluku. Stoga takva odluka nema značaj razloga važnosti i različitog pravnog shvaćanja na razini drugostupanjskog suda, a time ni potrebe za usuglašavanjem sudske prakse, a radi osiguranja jedinstvene primjene prava.

5.2. U preostalim odlukama županijskih sudova na koje se tuženica poziva kao razlog važnosti ocijenjeno je, kao i u pobijanoj odluci, da oni sati koji ulaze u prekovremeni rad trebaju tužiteljici biti plaćeni sukladno Kolektivnom ugovoru i uvećanju za 50%.

6. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., 385.a i čl. 387. ZPP ovaj sud je ocijenio da postavljeno pitanje u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer sudovi svoju odluku temelje na uvećanju prekovremenih sati za 50%, a ne na uvećanju za 150%. Ujedno pobijana odluka ne odstupa niti od odluka na koje se tuženica poziva kao razlog važnosti, odnosno riječ je o pravnom pitanju o kojima sudska praksa viših sudova nije nejedinstvena, što je vidljivo iz navedenih drugostupanjskih odluka, koje nisu u suprotnosti s pobijanom presudom.

7. Budući da nema odstupanja u izraženim shvaćanjima to naznačeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni, te nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 385a st. 1. alineja 1. ZPP.

8. Stoga je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP riješeno kao u izreci.

Zagreb, 24. siječnja 2023.