REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B

Broj: Rev 342/2021-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc.
Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje
izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Željka Glušića člana vijeća i Željka
Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Županijska uprava za ceste
Varaždinske Županije, OIB 74640705361, iz Varaždina, Gajeva 4, kojeg zastupa
punomoćnik Dragoslav Zuber, odvjetnik u Varaždinu, protiv tuženika Rashladna
tehnika d.o.o., OIB: 88081560717, iz Lepoglave, Žarovnica 23, kojeg zastupa
punomoćnik Domagoj Krpina, odvjetniku u Varaždinu, radi isplate, odlučujući o
reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni
broj Pž-7205/2016-4 od 5. studenoga 2019., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog
suda u Varaždinu poslovni broj P-374/13-17 od 11. veljače 2016., na sjednici
održanoj 24. siječnja 2023.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanom drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena
prvostupanjska presuda kojom je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu
iznosa od 10.826,67 kuna sa zatraženim zateznim kamatama te je naloženo tužitelju
naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 5.925,00 kuna.

2. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju iz odredbe čl. 382. st. 1.
Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99.,
88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11.- pročišćeni
tekst, 25/13., 89/14.- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19. - dalje:
ZPP) predlažući da ovaj sud prihvati reviziju te preinači pobijane odluke, podredno
iste ukine i vrati predmet na ponovno suđenje, uz naknadu troškova postupka
uključujući i revizije.

3. Tuženik nije dostavio odgovor na reviziju.

- 2 - Rev 342/2021-2

4. Revizija nije osnovana.

5. Ovaj sud je rješenjem broj Revd -1129/2020 od 16. lipnja 2020. dopustio tužitelju izjavljivanje revizije radi slijedećeg pravnog pitanja:

"Da li je naknada za korištenje cestovnog zemljišta radi prilaza/priključka na
javnu cestu posebna naknada i da li se razlikuje od naknade radi obavljanja "pratećih
djelatnosti", kao i da li se plaćanjem naknade za prilaz/priključak mogu teretiti osobe
koje obavljaju komercijalnu djelatnost u objektima izvan cestovnog zemljišta/na način
kako je to predviđeno čl. 2. st. 2. Pravilnika o mjerilima za izračun naknade za
korištenje cestovnog zemljišta i naknade za obavljanje pratećih djelatnosti ("Narodne
novine", broj 119/07, 91/08 i 39/11)".

6. Na temelju odredbe čl. 391. st. 1. ZPP ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade za korištenje cestovnog
zemljišta radi ostvarivanja prilaza i priključka na županijsku cestu u svrhu poslovanja
tuženika koji se bavi komercijalnom djelatnošću (montaža, servisiranje i popravak
elektroničkih proizvoda) za razdoblje od siječnja 2010. do srpnja 2014.

8. Prvostupanjski sud je ocijenio tužiteljev zahtjev na ime naknade za korištenje
cestovnog zemljišta za priključak odnosno prilaz na javnu cestu neosnovanim jer da
tuženik koristi priključak/prilaz na javnu cestu u obavljanju komercijalne djelatnosti u
objektima izvan cestovnog zemljišta te da ne pruža usluge korisnicima javnih cesta.

9. Drugostupanjski sud prihvaća taj zaključak jer da kraj činjeničnog utvrđenja da
tuženik koristi priključak/ prilaz na javnu cestu u obavljanju komercijalne djelatnosti u
objektima izvan cestovnog zemljišta, on nije u obvezi platiti utuženo. To imajući u
vidu odredbu čl. 2. st. 2. Pravilnika o mjerilima za izračun naknade za korištenje
cestovnog zemljišta i naknade za obavljanje pratećih djelatnosti („Narodne novine“
broj: 119/07., 91/08. i 39/11.) te sadržaj odredbe čl. 14. Zakona o izmjenama i
dopunama Zakona o javnim cestama („Narodne novine“ broj: 153/09.) kojim je
dopunjena odredba čl. 46. Zakona o javnim cestama („Narodne novine“ broj: 180/04.,
82/06., 138/06., 146/08., 38/09. i 124.09.), te naknadno donesen Zakon o cestama
(„Narodne novine“ broj: 84/11., 18/13., 54/13. i 148/13., dalje: ZC) i odredbu čl. 73.
tog Zakona, kojima je reguliran pojam korištenja cestovnog zemljišta. Naknadu za
korištenje cestovnog zemljišta vezuje uz obavljanje prateće uslužne djelatnosti radi
pružanja usluga korisnicima javne ceste, a o čemu da se ovdje ne radi.

10. Tužitelj u reviziji, a u odnosu na postavljeno pravno pitanje za koje je dopušteno
njeno izjavljivanje, smatra da sudovi pogrešno tumače odredbe Zakona o javnim
cestama i Zakona o cestama te da ispuštaju iz vida razliku između Pravilnika o
mjerilima za izračun naknade za korištenje cestovnog zemljišta i naknade za
obavljanje pratećih djelatnosti (dalje: Pravilnik) te Pravilnika o korištenju cestovnog
zemljišta i obavljanju pratećih djelatnosti, kao i da je sud trebao primijeniti čl. 2. st. 2.
Pravilnika. Poziva se i na odredbu čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne

- 3 - Rev 342/2021-2

novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. 29/18. i 126/21.) prema kojem da on ima
pravo tražiti naknadu koristi koju ima tuženik koristeći prilaz izgrađen na cestovnom
zemljištu i to u visini koja odgovara neplaćenoj naknadi. Tumači da naknada za
korištenje cestovnog zemljišta obuhvaća naknadu za korištenje cestovnog zemljišta
na kojem su izgrađeni prilaz/priključak i naknadu za obavljanje pratećih djelatnosti te
da takvu razliku rade citirani propisi.

11. Takvo shvaćanje tužitelja nije prihvatljivo. Odredba čl. 2. st.1. Zakona o javnim
cestama ("Narodne novine" broj: 180/04., 82/06., 138/06., 146/08., 38/09., 124/09.,
153/09., 73/10., dalje: ZJC) propisuje da su javne ceste javno dobro u općoj uporabi
u vlasništvu Republike Hrvatske te (st. 4.) da se cestovno zemljište može dati na
korištenje radi obavljanja pratećih djelatnosti (ugostiteljstvo, trgovina, benzinske
postaje i drugo) na način propisan tim Zakonom (st. 4.). Identične odredbe sadrži i čl.

3. st. 1. i 4. ZC.

12.1. Javnim cestama kao javnim dobrom u općoj uporabi se slobodno koristiti, pa
tako i njihovim dijelom, priključkom na javnu cestu. Dijelove javne ceste čine, između
ostalog, cestovno zemljište te priključci na javnu cestu izgrađeni na cestovnom
zemljištu (čl. 4. st.1. ZC, čl. 3. st. 1. ZJC u svezi čl. 73.) Cestovno zemljište, ali ne i
priključci na javnu cestu izgrađeni na cestovnom zemljištu, može se povjeriti na
korištenje pravnim i fizičkim osobama (arg. iz čl. 73. st. 4. ZC, te arg iz čl. 62. st. 1. t.

6. ZJC u svezi čl. 46.), korisnicima, radi obavljanja pratećih djelatnosti - ugostiteljstva,
trgovine, benzinske postaje, servisi i dr.

12.2. Kada osoba obavlja svoju komercijalnu djelatnost izvan cestovnog zemljišta,
korisnici tih usluga dolaze na to zemljište priključkom na javnu cestu, izgrađenom na
cestovnom zemljištu, koristeći se javnim dobrom u općoj uporabi.

13. Da bi nastala neka obveza plaćanja na temelju zakona, takva obveza mora biti
na nedvojben način u zakonu i propisana, što u vezi predmetne tražbine nije riječ. S
obzirom na karakter javne ceste, ne može se pravilnikom propisati da se naknada za
korištenje cestovnog zemljišta odnosi i na pravne i fizičke osobe za korištenje
priključka/prilaza na javnu cestu izrađenih na cestovnom zemljištu kada obavljaju
komercijalnu djelatnost u objektima izvan cestovnog zemljišta. To jer pravilnik kao
podzakonski pravni akt ne može stvarati prava i obveze ako to nije propisano
zakonom. Pored toga Pravilnik o korištenju cestovnog zemljišta i obavljanju pratećih
djelatnosti, ("Narodne novine" broj: 119/07. i 39/11.) donijet je u svrhu reguliranja
uvjeta i načina korištenja cestovnog zemljišta, uvjeta i postupka povjeravanja, te
prava i obveza u vezi obavljanja pratećih djelatnosti na cestovnom zemljištu (čl. 1.), a
Pravilnik (o mjerilima za izračun naknade za korištenje cestovnog zemljišta i naknade
za obavljanje pratećih djelatnosti ("Narodne novine" broj: 119/07., 91/08. i 39/11.)
donijet je u svrhu propisivanja mjerila za izračun naknade za korištenje cestovnog
zemljišta i naknade za obavljanje pratećih djelatnosti na cestovnom zemljištu (čl. 1.).
Analizom odredaba Zakona o javnim cestama i Zakona o cestama i pratećih
Pravilnika zaključuje se da su regulirane dvije vrste naknada: naknada za korištenje
cestovnog zemljišta i naknada za obavljanje pratećih djelatnosti na cestovnom
zemljištu.

- 4 - Rev 342/2021-2

14.1. U konkretnom slučaju predmet spora je naknada za korištenje cestovnog
zemljišta radi ostvarivanja prilaza/priključka na javnu cestu. Za obvezu plaćanja
navedene naknade tužitelj nalazi uporište u odredbi čl. 2. st. 2. Pravilnika o mjerilima
za izračun naknade za korištenje cestovnog zemljišta, koji glasi: „Naknadu za
korištenje cestovnog zemljišta plaćaju pravne i fizičke osobe za korištenje priključaka
odnosno prilaza na javnu cestu izgrađenih na cestovnom zemljištu i kad obavljaju
komercijalnu djelatnost u objektima izvan cestovnog zemljišta“.

14.2. Zakonom nije predviđena obveza plaćanja naknade za prilaz na cestu već je
propisana naknada za obavljanje pratećih djelatnosti na cestovnom zemljištu.

14.3. Odredba čl.73. st.1. glasi: „Pod korištenjem cestovnog zemljišta, u smislu
ovoga Zakona, podrazumijeva se građenje pratećih uslužnih objekata na javnoj cesti
i obavljanje djelatnosti ugostiteljstva, trgovine, usluga opskrbe gorivom, servisnih
usluga i slično, obavljanje navedenih djelatnosti u već izgrađenim objektima, kao i
korištenje samih površina cestovnog zemljišta za gospodarske djelatnosti, radi
pružanja usluga korisnicima javne ceste.“

14.4. Odredba čl. 46. st. 1. glasi: „Pod korištenjem cestovnog zemljišta u smislu
ovoga Zakona podrazumijeva se građenje na javnoj cesti pratećih uslužnih objekata i
obavljanje djelatnosti ugostiteljstva, trgovine, usluga opskrba gorivom, servisnih
usluga i slično ili u već izgrađenim pratećim uslužnim objektima na javnoj cesti
obavljanje navedene djelatnosti, radi pružanja usluga korisnicima javnih cesta.“

14.5. U sustavu pravnih normi gdje je zakon primarni izvor prava svi ostali propisi
moraju biti usklađeni sa zakonom, što u konkretnom slučaju znači da Pravilnik mora
biti u suglasju s odredbama citiranih Zakona o javnim cestama i Zakona o cestama.
Stoga za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva mjerodavne su odredbe Zakona o
javnim cestama i Zakona o cestama koje reguliraju korištenje cestovnog zemljišta i
plaćanje naknade za korištenje cestovnog zemljišta, a ne Pravilnik.

14.6. U pojmu „korištenje cestovnog zemljišta“ iz odredbe čl. 46. st. 1. ZJC i čl. 73. st.

1. ZC nije sadržano da bi se pod tim pojmom podrazumijevalo korištenje prilaza i
priključka, kao što je u čl. 2. st. 2. Pravilnika, i to kao obveza plaćanja naknade za
korištenje cestovnog zemljišta za sve pravne i fizičke osobe koje koriste priključak
odnosno prilaz na javnu cestu, a koje obavljaju komercijalnu djelatnost u objektima
izvan cestovnog zemljišta. Citirani zakoni, kao što je rečeno rade razliku između
cestovnog zemljište i priključaka na javnu cestu izgrađenim na cestovnom zemljištu,
kao dijelova javne ceste. Pravilnik kao podzakonski akt je provedbeni akt, kojemu je
svrha razrađivati pojedine odredbe Zakona, čiji je temelj za donošenje u ovom
slučaju čl. 46. st. 2. ZJC, odnosno čl. 73. st. 2. ZC.

15. Dakle, obveza plaćanja naknade za korištenje cestovnog zemljišta mora
proizlaziti iz Zakona, a pratećim Pravilnicima razrađuje se način obračuna, način
naplate, te visina naknade, pa čl. 2. st. 2. Pravilnika nije samostalno primjenjiva
pravna osnova za obvezu plaćanja sporne naknade.

- 5 - Rev 342/2021-2

16. Nije osnovan ni zahtjev tužitelja s pozicije instituta stjecanja bez osnove iz
razloga jer nema prijelaza imovine, uporabe tuđe stvari u svoju korist i sl. i ne postoji
obveza tuženika naknaditi sporni iznos jer korištenje cestovnog zemljišta u smislu
Zakona o javnim cestama odnosno Zakona o cestama ne predstavlja korištenje
prilaza na javnu cestu.

17. Pored toga, takvo shvaćanje bi predstavljalo diskriminaciju vlasnika zemljišta,
odnosno osoba koja obavljaju poduzetničku djelatnost neposredno uz javnu cestu u
odnosu na sve ostale vlasnike i poduzetnike koji posredno ili neposredno koriste
uslugu javnih cesta za svoju poduzetničku djelatnost a čije nekretnine nisu
neposredno uz nju.

18. Tako i Rev-831/2022-2 od 27. srpnja 2022. te Rev-2308/18-2 od 22. veljače 2022.

19. Stoga su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev tužitelja.

20. S obzirom na navedeno, jer razlozi revizije ne utječu na donošenje drugačije odluke, na temelju čl. 393. st. 1. ZPP odbijena je revizija tuženika kao neosnovana.

Zagreb, 24. siječnja 2023.

Predsjednik vijeća: dr. sc. Jadranko Jug

Broj zapisa: eb318-6e552

Kontrolni broj: 03c0c-64645-d1836

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=JADRANKO JUG, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.