- 1 -              Rev 707/2019-2

Broj: Rev 707/2019-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. d.o.o. M. (OIB: ...), kojeg zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u V., protiv tuženika T. B., (OIB: ...) iz M., kojeg zastupaju punomoćnice E. K. B. i M. B. P., odvjetnice u S., radi raskida ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1324/2018-2 od 6. studenoga 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-824/2017 od 13. lipnja 2018., u sjednici održanoj 24. siječnja 2023.,

p r e s u d i o   j e :

Odbija se revizija tužitelja.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za raskid ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. travnja 2004. koji je tužitelj zaključio s tuženikom i to s danom 17. prosinca 2005. (točka I. izreke) te je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn (točka II. izreke).

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda (točka I. izreke) te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška sastava žalbe (točka II. izreke).

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju koja sadržajno predstavlja reviziju iz odredbe čl. 382. st. 1. t. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitnih povreda parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je reviziju prihvati te ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija nije osnovana.

6. Na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onim dijelovima u kojima se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja kao poslodavca za sudskim raskidom ugovora o radu, koji je sklopio s tuženikom kao radnikom, iz razloga što smatra da postoje okolnosti radi kojih nastavak radnog odnosa više nije moguć jer nema poslova i radnih zadataka koje predviđa normativni akt tužitelja te ne postoji sistematizacija radnih mjesta pod kojom bi se mogao supsumirati radni odnos tuženika.

8. Iako se tužitelj, obrazlažući bitnu povredu odredaba parničnog postupka, izričito ne poziva ni na jednu odredbu ZPP, ovaj sud je ocijenio da navodima u reviziji kojima osporava ocjenu suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva primjenom odredbe čl. 221.a ZPP iz razloga što je prvostupanjski sud odbio njegove dokazne prijedloge, sadržajno ukazuje na apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP te relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 220. st. 2. ZPP, koje drugostupanjski sud nije sankcionirao.

8.1. Suprotno revizijskim navodima nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP time što prvostupanjski sud nije prihvatio sve dokazne prijedloge tužitelja. Naime, navedene dokazne prijedloge (saslušanje stranaka, pregled pravilnika o radu tužitelja, saslušanje svjedoka M. J., vlasnika tužitelja, priklop spisa istog suda Pr-370/15 u kojemu postoje iskazi stranaka iz kojih proizlazi da tuženik nije u mogućnosti obavljati poslove i radne zadatke za posao koji ne postoji), koje je sud odbio na održanom ročištu 4. svibnja 2018., ocijenivši ih suvišnim, tužitelj je predložio isključivo na okolnost da radni odnos između parničnih stranaka nije moguć iz razloga što nema poslova i radnih zadataka koje predviđa normativni akt tužitelja te što ne postoji sistematizacija radnih mjesta pod kojom bi se mogao supsumirati radni odnos tuženika. Stoga, i po ocjeni ovoga suda, to nisu okolnosti koje opravdano upućuju na to da nastavak radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, nije moguć, a koje propisuje odredba čl. 117. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13 – dalje: ZR/09), pa je izvođenje dokaza na te okolnosti bilo suvišno i nebitno za ocjenu o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

8.2. Tijekom postupka izvedeni su oni dokazi za koje je prvostupanjski sud, sukladno odredbi čl. 220. st. 2. ZPP, smatrao da ih je potrebno izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. To što sud nije proveo sve predložene dokaze po tužitelju (saslušanje stranaka, pregledom pravilnika o radu tužitelja, saslušanje svjedoka M. J., vlasnik tužitelja, priklopi spisa istog suda Pr-370/15 ), a za to je dao valjane razloge, nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke, jer kako je to već navedeno, provođenje predmetnog dokaza nije od značaja za utvrđenje ključne činjenice da nastavak radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, nije moguć, a koja je odlučna za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva.

9. Slijedom svega navedenog ne postoji revizijski razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

10. Tužitelj se u uvodu revizije poziva na pogrešnu primjenu materijalnog prava, ali ničim tu povredu ne obrazlaže.

10.1. Odredbom čl. 386. ZPP propisano je da stranka u reviziji treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi te da razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

10.2. Kako tužitelj nije postupio u skladu s citiranom zakonskom odredbom budući da u odnosu na pobijanu presudu nije obrazložio revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava zbog kojega je podnio reviziju, tako ovaj sud, a zbog propisane mogućnosti razmatranja revizije samo u granicama (obrazloženih) razloga iz čl. 386. ZPP i u tom smislu ovlasti ispitivanja osporene presude, revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava nije niti cijenio.

11. Glede tužiteljeva pozivanja u reviziji na žalbene navode, potrebno je odgovoriti da je revizija je samostalni izvanredni pravni lijek, stoga se u reviziji nije moguće pozivati na žalbene razloge.

12. Slijedom iznesenog, budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju odbiti kao neosnovanu, kao u izreci ove presude.

Zagreb, 24. siječnja 2023.