- 1 -              Rev 64/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 64/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. J., iz U., OIB ..., zastupanog po punomoćniku M. B., odvjetniku u U., protiv tuženika I. C. d.o.o. B., OIB ..., zastupanog po punomoćniku I. B., odvjetniku u Z., radi utvrđenja otkaza nedopuštenim i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-481/2020-2 od 8. listopada 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Pazinu poslovni broj Pr-6/2019-13 od 25. ožujka 2020., u sjednici održanoj 24. siječnja 2023.,

 

p r e s u d i o    j e:

 

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

1. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je nedopušten izvanredni otkaz Ugovora o radu na određeno vrijeme koji je zaključen 26. listopada 2018. sa trajanjem do 31. siječnja 2019., a koji je tuženik otkazao odlukom od 3. prosinca 2018., kao i da tužitelju sa tim datumom nije prestao radni odnos. Istom odlukom je također potvrđena i prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za isplatom 7.500,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. veljače 2019. pa do isplate.

 

2. Protiv drugostupanjske presude reviziju podnosi tužitelj pozivom na čl. 382.a st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14. i 70/19 – dalje: ZPP), pozivajući se na revizijske razloge propisane čl. 386. st. 1. ZPP. Predlaže da se revizija prihvati i nižestupanjske presude preinače, podredno da se iste ukinu.

 

3. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

4. Revizija nije osnovana.

 

5. Prema čl. 391. st. 2. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da nije dopušten uvodno citiran izvanredni otkaz ugovora o radu na određeno vrijeme, kao i zahtjev za isplatom 7.500,00 kn.

 

7. Povodom revizije tužitelja sporan je zaključak nižestupanjskih sudova da su u konkretnom slučaju bile ispunjene zakonske pretpostavke za donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu.

 

8. Iako pobijana drugostupanjska presuda sadrži više pogrešaka u pisanju (izrazi: „izvanredni dokaz“ umjesto „izvanredni otkaz“, „prednost spora“ umjesto „predmet spora“ i sl., te u dijelu obrazloženja drugostupanjske presude nedostaje dio izlaganja sadržaja činjeničnih utvrđenja suda prvog stupnja, ovakvi propusti suda drugog stupnja nemaju sami po sebi za posljedicu da bi pobijana presuda bila nerazumljiva i da ju ne bi bilo moguće ispitati, pa stoga na opisani način pred sudom drugog stupnja iz ovih razloga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

9. Suprotno navodima tužitelja niti pred sudom prvog stupnja nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. s.t 2. toč. 11. ZPP prema kojima tužitelj smatra da je time što je sud prvog stupnja ocijenio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu valjanom iako je „nespretno sročena“ pobijana presuda u tom dijelu proturječna. Naprijed opisanom postupanjem sud prvog stupnja je iznio svoju ocjenu sadržaja odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu i za tu odluku je iznio jasne i neproturječne razloge.

 

10. Tijekom postupka pred sudom prvog stupnja utvrđene su slijedeće činjenice:

 

- da su tužitelj i tuženik sklopili ugovor o radu na određeno vrijeme 26. listopada 2018. a koji ugovor je trebao trajati do 31. siječnja 2019.

- da je tuženik 3. prosinca 2018. donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu

- da prema obrazloženju odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu proizlazi da je tužitelj počinio osobito tešku povredu obveze iz ugovora o radu time što se 19. studenog 2018. nije pojavio na radnom mjestu a da nije poslodavca obavijestio o razlozima zbog kojih nije došao na posao međutim da je 18. studenog 2018. obavijestio poslodavca SMS porukom da je bolestan i da ne može doći na posao, a da je 20. studenog 2018. tužitelj uočen u A. H. n. s. gdje se održavao seminar za polaganje licenci nogometnih trenera, no da se tužitelj nakon što mu je isteklo bolovanje (26. studenog 2018.) nije pojavio na poslu narednih pet radnih dana – odnosno sve do donošenja odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu

- da okolnost što je tužitelj za vrijeme bolovanja bio na seminaru H. prema sadržaju odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radnu nije bila od utjecaja na njeno donošenja, već da je tužitelju otkazan ugovor o radu iz razloga što se nakon isteka bolovanja nije javio na rad narednih pet dana

 

11. Temeljem ovako utvrđenih činjenica sud prvog stupnja ocjenjuje tužbeni zahtjev neosnovanim prihvaćajući navode tuženika da je odluka o otkazu ugovora o radu donijeta iz razloga što se tužitelj nakon isteka bolovanja nije javio na rad narednih pet radnih dana, pa da su ispunjene zakonske pretpostavke za donošenja odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu čl. 116. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14, 127/17, 98/19 - dalje: ZR).

 

12. Sud drugog stupnja prihvaća činjenična utvrđenja suda prvog stupnja uz iznošenje pravnog shvaćanja da je pobijana odluka o otkazu dostatno obrazložena u smislu čl. 120. st. 2. ZR jer je u izreci odluke o otkazu jasno navedeno iz kojih se razloga ugovor o radu otkazuje, dok je u obrazloženju navedena konkretna činjenica koja opravdava odluku o otkazu – da tužitelj nakon isteka bolovanje nije došao na posao niti se javio poslodavcu pa da je na opisan način narušen minimum povjerenja koji u radnom odnosu između poslodavca i radnika treba postojati. Također je u pobijanoj odluci navedeno da se tužitelj u konkretnom slučaju nije ponašao u skladu sa standardima ponašanja  u svezi kojih je trebao poštivati i štiti interese i prava poslodavca kao i njegov ugled, kao i da prilikom obavljanja svog rada nije postupao u skladu sa čl. 8. st. 1., te 4., 6. i 7. ZR.

 

13. Revizijski navodi tužitelja kojima osporava ocjenu dokaza izvedenu od strane suda prvog stupnja, a koja se odnosi na prihvaćanje iskaza zz tuženika odnosno neprihvaćanje iskaza tužitelja sadržajno predstavljaju ocjenu provedenih dokaza od strane samog tužitelja koji za isto nije ovlašten, već je to pravo pridržano za sud (čl. 8. ZPP).

 

14. Suprotno navodima tužitelja sud prvog stupnja je detaljno analizirao iskaze svih saslušanih svjedoka i stranaka i iznio je razloge zbog kojih prihvaća iskaz zz tuženika a ne prihvaća iskaz tužitelja kojom prilikom je te personalne dokaze cijenio u skladu i sa ostalim provedenim dokazima (sadržajem sms poruka između tužitelja i nadređenog), te je iznio jasan stav o provedenim dokazima koje je ocijenio u skladu sa čl. 8. ZPP (svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u njihovoj međusobnoj povezanosti). Nadalje, sud prvog stupnja je prilikom ocjene vjerodostojnosti navoda tužitelja uzeo u obzir i okolnost da je tužitelj nakon isteka privremene nesposobnosti za rad („po isteku bolovanja“) bio dužan javiti se na rad.

 

15. Slijedom navedenog neosnovani su i revizijski navodi tužitelja da su nižestupanjski sudovi pobijanim odlukama zauzeli pogrešno pravno shvaćanje u pogledu primjene pravila o teretu dokazivanja. Nižestupanjske odluke ne polaze od pravnog shvaćanja da je na tužitelju bio teret dokaza da je otkaz nedopušten (kako u reviziji tvrdi tužitelj), već iste polaze od ocjene da je postupanje tužitelja bilo takvo da je opravdavalo donošenja odluke o izvanrednom otkazu ugovor o radu i to upravo iz razloga što se nakon isteka privremene nesposobnosti za rad narednih pet radnih dana, odnosno sve do donošenja odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelj nije javio na rad.

 

16. Kako se pobijana odluka ne temelji na ocjeni da je tužitelju opravdano otkazan ugovor o radu zbog privremene odsutnosti uslijed bolovanja pozivanje tužitelja na drugačiju sudsku praksu (odluka ovoga suda Revr 49/06) ne koincidira sa konkretnim slučajem.

 

17. Slijedom navedenog, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena, temeljem čl. 393. st. 2. ZPP odlučeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 24 siječnja 2023.

 

                            Predsjednik vijeća:

              Đuro Sessa, v.r.