- 1 -              Rev 41/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 41/2020-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Željka Glušića člana vijeća te Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. S. iz O., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik Č. K., odvjetnik u Ogulinu, protiv tuženika E. o. d.d., Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik H. P., odvjetnik u Odvjetničkom društvu G. & Partneri u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-374/18-2 od 2. srpnja 2019. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, poslovni broj P-488/2015-50 od 12. prosinca 2017., na sjednici održanoj 24. siječnja 2023.,

 

p r e s u d i o   j e :

 

              Revizija tužitelja kao neosnovana se odbija.

 

 

Obrazloženje

 

1. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev za naknadu štete u iznosu od 480.000,00 kuna sa sporednim traženjima, a  tužitelju je naloženo naknaditi troškove postupka tuženika.

 

2. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredba parničnog postupka i zbog pogrešne primijene materijalnog prava. Predlaže ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti na ponovno suđenje.

 

3. Na reviziju nije odgovoreno.

 

4. Revizija nije osnovana.

 

5. U ovoj pravnoj stvari dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 1. t. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14.- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske  - dalje: ZPP) jer je vrijednost predmeta spora pobijane odluke iznad 200.000,00 kuna.

 

6. Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP ovaj sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Predmet spora je zahtjev za popravljanje štete koju je tužitelj pretrpio kao pješak u prometnoj nezgodi 18. ožujka 2010. na kolniku u O.

 

8. Nesporan je između stranaka nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija te da se nezgoda dogodila na način da je tužitelj prelazio kolnik izvan mjesta obilježenog pješačkog prijelaza kada je na njega naletjelo osobno vozilo osiguranika tuženika. Sporna je odgovornost.

 

9. Nižestupanjski sudovi polazeći od utvrđenja da osiguranica tuženika nije mogla vidjeti tužitelja kao pješaka prije nego je on izašao izvan gabarita parkiranog vozila, da se on kretao brzim hodom, da se osiguranica tuženika kretala brzinom znatno nižom od ograničene, upravljajući vozilom brzinom od 33km/h, zaključuju da ona nije postupala kao nepažljivi vozač, a da takvo postupanje pješaka ona nije mogla ni očekivati niti predvidjeti.

 

10.1. Ispitujući pobijanu presudu ovaj sud ne nalazi da bi bila počinjena bitna povreda parničnog postupka na koju se podnositelj revizije izričito poziva, budući da su pravilni razlozi zbog čega nižestupanjski sudovi smatraju tužbeni zahtjev neosnovan. Stoga pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ista ne bi mogla ispitati. Neslaganje tužitelja sa zaključcima drugostupanjskog suda ne čini presudu nerazumljivom ili s neotklonjivim nedostacima. Time nije ostvarena povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, jer presude nižih sudova bile bi opterećene tom bitnom povredom kada iz presuda ne bi bili razvidni razlozi zbog kojih je sud donio presudu koja se pobija, dakle kada ne bi bilo jasno zašto je donesena osporavana odluka ili kada ti razlozi ne bi korespondirali s dokazima i sadržajem isprava i zapisnika u spisu, a ovdje tome nije slučaj.

 

10.2. Pored toga drugostupanjski sud je ocijenio sve žalbene navode od odlučnog značaja i o toj ocjeni dao razloge.

 

11. 1. Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kada takvu odredbu nije pravilno primijenio, sukladno odredbi čl. 356. ZPP.

 

11.2. Sudovi su na temelju navedenih utvrđenja (u bitnome navedenih pod odlomkom 9. ove odluke) zaključili da je tuženik dokazao isključenje svoje odgovornosti za štetu jer je isključivi krivac za štetni događaj tužitelj.

 

11.3. Ovaj sud prihvaća zaključak nižestupanjskih sudova da je tuženik dokazao razloge isključenja svoje odgovornosti. U ovom slučaju šteta je nastala od naleta motornog vozila u pokretu, kao opasne stvari.

 

11.4. Prema odredbi čl. 1067. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15.  29/18. i 126/21.) vlasnik stvari oslobađa se odgovornosti ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći niti otkloniti.

 

11.5. U okolnostima konkretnog slučaja sudovi su pravilno zaključili da je upravo tužitelj svojom radnjom nepropisnog prelaženja kolnika uzrokovao štetni događaj. U situaciji kada se vozilo osiguranika tuženika kretalo desnom stranom kolnika uz koju stranu je bilo parkirano vozilo ispred kojeg je na kolnik zakoračio tužitelj, vozač nije mogao uočiti pješaka između parkiranih vozila sve dok se ovaj nije pojavio na kolniku. Zato osiguranica tuženika nije bila u mogućnosti posvetiti posebnu pozornost na pješaka, jer do trenutka izlaska pješaka između vozila na cestu pješak nije bio vidljiv, pa je bespredmetno pozivanje revidenta da bi nezgoda bila izbjegnuta pri kretanju vozila od 29 km/h, kada se to vozilo već kreće znatno ispod dopuštene brzine za taj dio ceste, vozač (osiguranik tuženika) je počeo kočenje čim mu se pješak pojavio u vidnom polju, a pješak je prelazeći kolnik izvan pješačkog prijelaza, iznenadnim izlaskom između parkiranih kamiona, bez provjere može li sigurno prijeći cestu, otpočeo kretanje pred vozilo osiguranice tuženika, „izletivši“. Pješak je dakle mogao izbjeći nezgodu da je poduzeo minimalne mjere opreza. S druge strane za vozača motornog vozila, osiguranicu tuženika, izlijetanje pješaka između parkiranih vozila nije bio očekivani događaj na koji se mogao pripremiti.

 

11.6. Zato je odbijanjem tužbenog zahtjeva pravilno primijenjeno materijalno pravo.

 

12. Zbog iznijetih razloga nisu ostvareni revizijski razlozi pa je reviziju valjalo odbiti na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

 

Zagreb, 24. siječnja 2023.

 

                                                                                                  Predsjednik vijeća:

                                                                                                  dr. sc. Jadranko Jug, v. r.