- 1 -              Rev 108/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 108/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Željka Glušića i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja L. M. iz Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik S. T., odvjetnica u Z., protiv tuženika H. Z. d.o.o., P. B., OIB ..., kojeg zastupa M. G., odvjetnica u Odvjetničkom društvu B. i partneri u Z., radi otkaza, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1281/19-2 od 10. rujna 2019. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pr-52/18-14 od 18. travnja 2019., na sjednici vijeća 24. siječnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

              Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

             

Obrazloženje

 

1. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda kojem je odbijen zahtjev tužitelja o nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu od 30. siječnja 2018., zahtjev na utvrđenje da ugovor o radu nije prestao, zahtjev za nalaganje vraćanja tužitelja na rad te za naknadu troškova postupka.

 

2.1. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju zbog bitne povrede odredba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, pozivom na odredbu 382.a st. 1. t. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11.- pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19.-dalje: ZPP). Predlaže preinačiti pobijanu odluku i prihvatiti zahtjeve u cijelosti.

 

2.2. Tuženik se u odgovoru na reviziju protivio osnovanosti revizije i predložio je njeno odbijanje.

 

3. Predmet spora je tužba radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, i to redovitog otkaza uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika, uz zahtjeve vezane uz restituciju kod posljedica nedopuštenosti tog otkaza.

 

4. Zbog toga je revizija dopuštena prema odredbi čl. 382.a st. 1. alineja prva ZPP, prema kojoj stranke mogu iznimno podnijeti reviziju protiv presude donesene u drugom stupnju, bez dopuštenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, u sporu, između ostalog, u povodu tužbi o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, pa kako je ovdje riječ o takvome sporu, revizija je dopuštena.

 

5. Revizijski sud je osporenu presudu ispitao prema odredbi čl. 391. st. 2. ZPP, dakle, samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

6. Suprotno tvrdnjama revidenta osporena presuda sadrži obrazloženje s razlozima o svemu što je za odluku o zahtjevu revidenta od odlučnog značaja. Ispitujući pobijanu presudu ovaj sud ne nalazi da bi bila počinjena bitna povreda parničnog postupka na koju se revident poziva, budući da su pravilni razlozi zbog čega nižestupanjski sudovi cijene tužbeni zahtjev neosnovanim. Stoga pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ista ne bi mogla ispitati. Neslaganje tužitelja sa zaključcima drugostupanjskog suda ne čini presudu nerazumljivom ili s neotklonjivim nedostacima. Time nije ostvarena povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, jer presude nižih sudova bile bi opterećene tom bitnom povredom kada iz presuda ne bi bili razvidni razlozi zbog kojih je sud donio presudu koja se pobija, dakle kada ne bi bilo jasno zašto je donesena osporavana odluka ili kada ti razlozi ne bi korespondirali s dokazima i sadržajem isprava i zapisnika u spisu, a ovdje tome nije slučaj.

 

7. Ostalim navodima revident u suštini prigovara po drugostupanjskom sudu prihvaćenom utvrđenog činjeničnog stanja po prvostupanjskom sudu i zaključcima o postojanju odlučnih činjenica za primjenu relevantne pravne norme, te revident ističe svoje stavove o toj ocijeni i shvaćanje predmeta spora. On time zapravo nastoji dovesti u sumnju činjenična utvrđenja (i pravno shvaćanje) iz osporene presude, a revizijom se ne mogu pobijati utvrđene činjenice (arg. iz odredaba čl. 385. ZPP), pa ovaj sud nije ovlašten ispitivati pravilnost utvrđenja.

 

8. Nižestupanjski sudovi polazeći od utvrđenja da je tužitelj poslao podrugljivi e-mail svim zaposlenicima, pa tako i nadređenima, što je oko 300 radnika, te da je sadržaj tog e-maila suprotan uobičajenim pravilima ponašanja tako da ugrožava radnu atmosferu, povjerenje među radnicima, upućuje na nedostatak discipline te je kršenja pravila ponašanja u poslovnoj komunikaciji iz odredbi tzv. Plave knjige, kao kodeksa ponašanja zaposlenika globalne grupacije, čiji je tuženik dio, zaključuju o neosnovanosti zahtjeva tužitelja za pružanje tražen sudske zaštite. Drugostupanjski sud pritom ne prihvaća žalbene razloge da bi se radilo o šali, pri čemu je prethodno i utvrđeno da ostali radnici to i nisu doživjeli kao šalu, već nasuprot da su se zgražali.

 

9. Nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

9.1. Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad tu odredbu nije pravilno primijenio (odredba čl. 356. ZPP).

 

9.2. Prema odredbi čl. 115. st. 1. Zakonu o radu („Narodne novine“, br. 93/14. i 127/17., dalje: ZR) poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, a prema t. 3. te odredbe - u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika), kao što je osnova otkazivanja u ovoj pravnoj stvari.

 

9.3. Prema odredbi članka 119. ZR prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. Isto tako prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

 

9.4. Revizijom podnositelj u bitnome osporava pravno shvaćanje na kojemu se temelji obrazloženje pobijane presude. I prema prosudbi ovog suda tužitelj se nije ponašao u skladu sa standardom ponašanja u vezi s kojim je morao štititi interese poslodavca, njegov ugled, niti se pridržavao uzusa i akata koji su propisani kod poslodavca. Zbog toga je (s obzirom na ono što je učinio, a što su nižestupanjski sudovi pravilno ocijenili postupkom vrijeđanja i uznemiravanja radnika tuženika) pravilno ocijenjeno da je takvim ponašanjem radnik počinio povredu radne obveze, koje po svojoj težini i karakteru opravdavaju predmetni otkaz.

 

10. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da je prije otkazivanja ugovora o radu tužitelj bio pozvan na razgovor vezano sa sporni e-mail i poslodavac mu je omogućio da se o tome očituje, da svoj postupak opravda i da se ispriča. Osim toga, čak i da mu to nije omogućeno, ta činjenica ne bi činila otkaz ugovora o radu nedopuštenim, jer je nedvojbeno utvrđeno da je tužitelj učinio povrede obveze iz radnog odnosa, a zbog prirode i težine navedenih povreda nije ni bilo opravdano očekivati od poslodavca da tužitelja posebno upozorava i omogući mu iznošenje obrane. Isto tako da je tužitelj i ranije pisano upozoravan na kršenje radnih obveza zloupotrebom bolovanja kada je za njegova trajanja igrao tenis.

 

11. Nadalje, odredbom čl. 120. st. 2. ZR propisano je da poslodavac mora u pisanom obliku obrazložiti otkaz. Međutim, tom odredbom nije propisano kakav točno sadržaj mora imati obrazloženje već je nužno da radnik iz obrazloženja otkaza može zaključiti zbog čega mu se otkaz daje. U situaciji kada je u Odluci o otkazu navedeno, između ostalog, da se otkaz daje jer je tužitelj na zajedničku adresu svih djelatnika poslao e-mail provokativnog i uvredljivog sadržaja, može se bez svake sumnje zaključiti zbog čega se daje otkaz ugovora o radu. Pri tome se ističe da činjenica da u odluci o otkazu nije naveden sadržaj izjava koje je tužitelj uputio putem e-mail ne čini otkaz ugovora o radu nezakonitim. Iz otkaza ugovora o radu jasno je zbog čega je otkaz dan, a to je da je sadržaj e-maila neprimjeren u komunikaciji prosječnog radnika, uvredljiv i neugodan.

 

12. Dakle, s obzirom da je riječ o skrivljenom ponašanju radnika pravilan je zaključak nižestupanjskih sudova da je redoviti otkaz ugovora o radu skrivljenim ponašanjem dopušten.

 

13. Slijedom toga, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, to je istu valjalo odbiti kao neosnovanu, na temelju odredbe čl. 393. st. 2. ZPP.

 

Zagreb, 24. siječnja 2023.

 

                                                                                                  Predsjednik vijeća:

                                                                                                  dr. sc. Jadranko Jug, v. r.