- 1 -              Rev 431/2022-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 431/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari u pravnoj stvari tužiteljice S. V. iz S., OIB ..., koju zastupa punomoćnica M. R. Š., odvjetnica u S., protiv tuženika K. b. c. S., S., OIB ..., radi isplate, odlučujući reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-819/2021-2 od 27. srpnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-2458/21 od 27. travnja 2021., u sjednici održanoj 24. siječnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

              I. Prihvaća se revizija i preinačuje se presuda Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž R-819/2021-2 od 27. srpnja 2021. i presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-2458/21 od 27. travnja 2021. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici razliku manje isplaćene naknade bruto plaće za razdoblje od 26. siječnja 2017.g. do 31. listopada 2017.g. u ukupnom iznosu 1.345,44 kuna s pripadajućim zateznim kamatama, kao i u dijelu koji se odnosi na trošak postupka i sudi se:

 

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu:

- iznosa od 22,85 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 15. veljače 2017.,

- iznosa od 197,23 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 15. ožujka 2017.,

- iznosa od 172,72 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 15. travnja 2017.,

- iznosa od 148,60 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 15. svibnja 2017.,

- iznosa od 171,63 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 15. lipnja 2017.,

- iznosa od 170,13 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 15. srpnja 2017.,

- iznosa od 185,20 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 15. kolovoza 2017.,

- iznosa od 96,68 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 15. rujna 2017.,

- iznosa od 87,64 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 15. listopada 2017.,

- iznosa od 92,76 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 15. studenog 2017., sve do isplate, sve po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak te se odbija i zahtjev stranaka za naknadu troška postupka.

 

              II. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici razliku manje isplaćene naknade bruto plaće za razdoblje od 1. prosinca 2015. do 31. listopada 2017., sa zateznim kamatama kako je pobliže određeno u toč. I. izreke te presude i sve izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak te je, točkom II. izreke, naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u visini 2.187,50 kune sa pripadajućom zateznom kamatom.

 

2. Drugostupanjskom je presudom potvrđena prvostupanjska presuda.

 

3. Ovaj sud rješenjem poslovni broj Revd-4454/2021 od 9. veljače 2022., dopustio je tuženiku podnošenje revizije zbog pitanja:

 

              „Primjenjuju li se Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23.11.2006. godine, Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13.05.2009. godine i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26.10.2011. godine i na razdoblje nakon 26.01.2017. godine?“.

 

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude kojom mu je naloženo platiti naknadu plaće i za razdoblje od 26. siječnja 2017. do 31. listopada 2017., tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) koji se primjenjuje u ovome odlučivanju temeljem čl. 107. st. 1. i 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 80/2022) zbog materijalnopravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

5. Tužiteljica je odgovorila na reviziju, usprotivila se revizijskim navodima i zahtijevala je trošak sastava tog podneska.

 

6. Revizija je osnovana.

 

7. Predmet spora u revizijskom stadiju postupka je zahtjev za isplatu razlike plaće koji tužiteljica temelji na činjeničnoj osnovi iz koje bi proizlazilo da je tuženik pogrešno primjenjujući pogrešno Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23.11.2006., Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13.05.2009., i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26.10.2011., pogrešno primijenio navedeni Sporazum i Dodatke Sporazumu i na osnovicu za plaće na razdoblje nakon 26. siječnja 2017.

 

8. S obzirom na sadržaj pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena u ovom stadiju postupka sporno je primjenjuju li se Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23.11.2006., Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13.05.2009. i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. i na razdoblje nakon 26. siječnja 2017.

 

9. Sljedeća su činjenična utvrđenja nižestupanjskog suda:

- da je tužiteljica bila zaposlenica tuženika;

- da su Vlada Republike Hrvatske i Sindikati javnih službi (dalje: Sindikati) 23. studenog 2006. sklopili Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama (u daljnjem tekstu: Sporazum), kojim je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za po 6% posto u 2007., 2008. i 2009. i njihova primjena od 1. siječnja svake godine;

- da su Vlada Republike Hrvatske i Sindikati sklopili 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu, a kojim Dodatkom je osnovica privremeno zamrznuta na razini iz 2008., na iznos od 5.108,84 kuna bruto, time da su u članku III. utvrdili način povrata osnovice, na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn nakon rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a;

- da su Vlada Republike Hrvatske i Sindikati 26. listopada 2011. sklopili Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu, a koji tekst je usvojen i Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2011. U čl. III. Izmjena Dodatka je određeno da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji DZS ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja);

- da su Vlada RH i Sindikati javnih službi prihvatili 28. prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka kojim se utvrđuje da se, za slučaj da se do 31. prosinca

2012. ne ostvare pretpostavke iz čl. III. Izmjena Dodatka, Vlada obvezuje korigirati osnovicu za obračun plaća u javnim službama, na način da će ista biti na razini koja odgovara utvrđenom paritetu između bruto plaće VSS početnika u javnim službama (koeficijent 1,25) i prosječne bruto plaće u privredi u RH za cijelu 2008. na godišnjoj razini. Nadalje, utvrđuje se kako će se, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u Izmjenama Dodatka, uskladba odgoditi za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao;

- da je 27. studenog 2015. DSZ RH objavio priopćenje za javnost iz kojeg je vidljivo da je u drugom tromjesečju BDP realno veći za 1,2% dok je BDP za treće tromjesečje 2015. DSZ-a realno veći za 2,8% u III. tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014., koji statistički pokazatelji su potvrđeni i procjenom od 4. prosinca 2015. S obzirom da je došlo do poboljšanja stanja, odnosno rasta BDP-a za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, te da aritmetička sredina navedene dvije stope iznosi 2%, to je utvrđeno da su se krajem studenoga 2015. ispunili uvjeti za povećanje osnovice u visini od 5.415,37 kn i to temeljem čl. III. Izmjena Dodatka;

- da je u predmetnom razdoblju bio na snazi Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike ("Narodne novine", broj: 141/12.; dalje: TKU);

- da je tuženik kroz predmetno razdoblje isplaćivao tužiteljici plaću po osnovici od 5.108,84 kn (osnovica iz 2008.);

- da razlika između obračuna po osnovici 5.108,84 kuna po kojoj su plaće obračunavane i osnovice od 5.415,37 kuna po kojoj da su trebale biti obračunavane za predmetno razdoblje iznosi 4.663,61 bruto.

 

10. Na temelju navedenih utvrđenja nižestupanjski sudovi su zaključili da je odgoda uskladbe dvanaest kvartala konzumirana čl. IV. st. 5. i na temelju Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012., kojim je ugovoreno da je Vlada Republike Hrvatske u obvezi korigirati i isplatiti povećanu osnovicu od 1. travnja 2013. nadalje, ako se do 31. prosinca 2012. ne ispune pretpostavke iz čl. III., odnosno da je tuženik od prosinca 2015. godine bio dužan tužiteljici obračunati i isplatiti plaću po osnovici od 5.415,37 kn.

 

10.1. Nadalje su zaključili da su za predmetno razdoblje bili ispunjeni uvjeti iz odredbe čl. III. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu kojim je određeno da će osnovica za obračun plaće u javnim službama iznositi 5.415,37 kn, kada rast realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno bude prosječno 2% ili više, te su, u cijelosti su prihvatili tužbeni zahtjev tužiteljice.

 

11. Tuženik, u podnesenoj reviziji, smatra da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo, odnosno odredbe Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 31. studenoga 2006., Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće javnim službama od 13. svibnja 2009. i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., kada su prihvatili tužbeni zahtjev tužiteljice i za razdoblje nakon 26. siječnja 2017.

 

12. U odgovoru na reviziju tužiteljica navodi da je, Izmjenom i dopunom Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. prihvaćenoj u formi Arbitražne odluke 7. prosinca 2011., a koje se smatraju dopunom TKU–a za službenike i namještenike u javnim službama, izmijenjen čl. III. na način da je ugovoreno da osnovica za obračun plaće u javnim službama iznosi 5.415,37 kuna za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP–a za 2 tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine 2% ili više, mjereno aritmetičkom sredinom 2 stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP–a 2 uzastopna tromjesečja, te će se primjenjivati iza toga do prve sljedeće promjene prema tim Izmjenama i dopunama. Nadalje navodi da, s obzirom da su u prosincu 2015. bili ispunjeni uvjeti za primjenu povećane osnovice, te da je tek za studeni 2017. došlo do isplate po povećanoj osnovici, tužitelj ima pravo od prosinca 2015. zaključno s listopadom 2017. pravo na isplatu plaće po povećanoj osnovici od 5.415,37 kuna. Navodi i da je izmjenama i dopunama Dodataka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. čl. XI. ugovorena primjena trajanja od 5 godina, odnosno produljenje za još 1 godinu u slučaju da u razdoblju od potpisivanja ovih Izmjena i dopuna pa zaključno do kraja 2016. bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a manji od 3%. Navodi da je prema podacima Državnog zavoda sa statistiku, realni međugodišnji rast BDP-a u navedenom razdoblju bio manji od 3%, slijedom čega zbog produžene primjene od 6 godina, uz dodatna 3 mjeseca zbog primjene odredbe čl. 199. st. 1. Zakona o radu, tužitelj ima pravo na isplatu razlike plaće primjenom povećane osnovice sve do konca listopada 2017., odnosno do isplate po povećanoj osnovici do koje je došlo za studeni 2017.

 

13. Odredbom čl. XI. Izmjena i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće javnim službama od 26. listopada 2011., određeno je da se Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće javnim službama od 13. svibnja 2009. i Izmjene i Dopune Sporazuma o osnovici za plaće javnim službama od 26. listopada 2011. iz čl. III. smatraju ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od 5 godina i da se ugovorne strane obvezuju u dobroj vjeri pristupiti produljenu roka trajanja predmetnih izmjena i dopuna za godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu do zaključno 2016. bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a za manji 3%.

 

13.1. Odredbom čl. 199. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14 i 127/17 i 98/19 - dalje: ZR) propisana je produžena primjena pravnih pravila sadržanih u kolektivnom ugovoru, a ta odredba glasi:

 

              „(1) Nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje se primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, odnosno tri mjeseca od isteka otkaznog roka.

 

              (2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, kolektivnim ugovorom može se ugovoriti i duže razdoblje produžene primjene pravnih pravila sadržanih u kolektivnom ugovoru.“.

 

13.2. S obzirom na sadržaj čl. XI. Izmjena i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće javnim službama od 26. listopada 2011., prema shvaćanju ovoga suda stranke tog Sporazuma dogovorile su da se Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće javnim službama od 13. svibnja 2009. i Izmjene i Dopune Sporazuma o osnovici za plaće javnim službama od 26. listopada 2011. smatraju ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od 5 godina i da će u „dobroj vjeri pristupiti produljenu roka trajanja predmetnih izmjena i dopuna za godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu do zaključno 2016. bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a za manji 3%“. Tim Izmjenama i Dopunama navedenom Sporazumu, stranke, prema daljnjem shvaćanju ovoga suda, nisu ugovorile automatizam o produljenju roka trajanja predmetnih Izmjena i Dopuna za godinu dana (u slučaju ako među godišnji rast BDP-a bude manji od 3% do zaključno 2016.) nego su samo dogovorile da će „u dobroj vjeri pristupiti produljenju roka“, dakle da će se dogovarati o eventualnom produljenju navedenog roka na godinu dana, a osim toga tim, niti bilo kojim drugim sporazumom nisu odredili posljedice ukoliko se „u dobroj vjeri ne pristupi produljenju roka“.

 

13.3. S obzirom na sadržaj odredbe čl. 199. ZR, i na sadržaj čl. XI. Izmjena i Dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011., kojom nije dogovorena produžena primjena navedenih Sporazuma na godinu dana, na ovaj slučaj se primjenjuje zakonska odredba iz čl. 199. ZR, te s obzirom da je Sporazum zaključen na određeno vrijeme u trajanju 5 godina, uz primjenu navedenih odredbi isti je istekao 26. listopada 2016. a je njegovo važenje sukladno čl. 199. st. 1. ZR produženo za još 3 mjeseca, odnosno do 26. siječnja 2017., slijedom čega nakon 26. siječnja 2017. pa do potpisivanja Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama od 7. prosinca 2017. („Narodne novine“, broj 128/2017) osnovica nije bila ugovorena, a posljedično tome bile su ispunjene pretpostavke iz čl. 2. Zakona o osnovici plaće javnim službama („Narodne novine“, broj 39/09 i 124/09) prema kojem je Vlada Republike Hrvatske imala pravo posebnom odlukom urediti osnovicu plaće u javnim službama. To je Vlada Republike Hrvatske i učinila Odlukom o visini osnovice za obračun plaće javnim službama („Narodne novine“, broj 123/2016) od 29. prosinca 2016., kojom je osnovicu odredila u visini od 5.211,02 kn i posljedično svemu navedenom, zbog isteka roka predmetnog Sporazuma, tužiteljica ne bi imala pravo na isplatu razlike plaće nakon 26. siječnja 2017., pozivom na predmetni Sporazum i njegove Izmjene i dopune.

 

14. Pogrešno su nižestupanjski sudovi stoga primijenili materijalno pravo kada su za utuženo razdoblje nakon 26. siječnja 2017. tužbeni zahtjev tužiteljice ocijenili osnovanim.

 

15. Podaci o razlike i razlici plaće za siječanj 2017. između stranaka nisu bili sporni, a budući da je prema obračunu razlike plaće za taj mjesec razlika iznosila 141,59 kn, te kako je tužiteljica do 26. siječnja 2017. ostvarila pravo na razliku plaće materijalno pravo nije pravilno primijenjeno u odnosu na 5 preostalih dana siječnja 2017., odnosno za ukupni iznos od 22,85 kn i za preostalo utuženo razdoblje nakon toga.

 

16. Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP prihvatiti reviziju tuženika, preinačiti nižestupanjske presude i tužbeni zahtjev u navedenom dijelu odbiti.

 

17. Preostali dio drugostupanjske presude kao nepobijan nepromijenjen ostaje na snazi.

 

18. Stranke su u jednakim omjerima uspjele u sporu te je o troškovima postupka odlučeno temeljem odredbe čl. 166. st. 2. i čl. 154. st. 2. ZPP.

 

Zagreb, 24. siječnja 2023.

 

              Predsjednik vijeća:

              dr. sc. Jadranko Jug, v.r.