Poslovni broj 42 Gž R-3190/2022-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 42 Gž R-3190/2022-3

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Darije Horvat, kao predsjednika vijeća, Josipa Grubišića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Lidije Bošnjaković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. J., iz K. S., OIB: … , zastupanog po punomoćniku A. R. odvjetniku u S., protiv tuženika I.-i. n. d.d. Z., Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnicima iz OD M., L. i partneri, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-518/2019-34 od 24. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 24. siječnja 2023.

p r e s u d i o   j e

I              Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-518/2019-34 od 24. listopada 2022.

II              Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka povodom žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbija se u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje kako tuženikova odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu broj: … od 12.lipnja 2019. nije zakonita i dopuštena, te da radni odnos nije prestao te da se naloži tuženiku vratiti tužitelja na poslove ''voditelj smjene u logistici 2 – SP''. Pod toč. II izreke nalaže se tužitelju da isplati tuženiku na ime parničnih troškova ukupni iznos od 3.128,59 Kuna (415,24 EUR-a).

2. Protiv navedene presude žalbu podnosi tužitelj iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), sa prijedlogom da se ista odluka preinači u smislu žalbenih navoda, a podredno da se ista ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Pobijana odluka sadržava razloge o odlučnim činjenicama i u istoj nema proturječnosti, pa prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu pravila postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, niti bilo koju drugu bitnu povredu pravila postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti iz čl. 365. st. 2. ZPP.

5. Pravilno u pobijanoj odluci sud prvog stupnja utvrđuje kako je tužitelj bio radnik tuženika na radnom mjestu voditelja smjene u logistici 2 – SP i to temeljem ugovora o radu od 01. ožujka 2019.godine te je tuženik dao tužitelju izvanredni otkaz ugovora o radu odlukom od 12. lipnja 2019. radi osobito teških povreda obveza iz radnog odnosa i u tom smislu narušenja povjerenja tuženika kao poslodavca u tuženika kao radnika jer je dana 30. svibnja 2019.godine logistika tuženika zaprimila izvješće sigurnosti društva, internih istraga od istoga dana o provedenoj internoj istrazi u skladištu V. B. – S. iz koje da proizlazi kako je tužitelj skoro svaki put kada radi dnevnu ili noćnu smjenu otuđivao oko 30 litara naftnih derivata, što da je utvrđeno i putem video zapisa tuženika u razdoblju od 17. svibnja 2019. do 28. svibnja 2019. pri čemu se radničko vijeće nije očitovalo o namjeravanoj odluci tuženika kao poslodavca pa se smatra da isto nema primjedbi. Tužitelj je pri tome dana 29. lipnja 2017. prema odredbi čl. 133.st. 1. Zakona o radu (Narodne Novine br. 93/14, 127/17 i 98/19, dalje ZOR) podnio zahtjev za zaštitu prava radnika u roku od petnaest dana od dostave odluke dana 17. lipnja 2019. na što se tuženik oglušio, pa pravilno sud prvog stupnja utvrđuje kako tužitelj nije prekludiran vezano za podnošenje tužbe u ovoj pravnoj stvari.

6. Također, temeljem provedenih dokaza pravilno sud prvog stupnja zaključuje i to kako se izvanredni otkaz ugovora o radu tužitelju temelji na činjenicama koje su utvrdili radnici internih istraga tuženika koje činjenice su kompletirali u izvješću sigurnosti društva od 30.05.2019. kada je dakle tuženik saznao sve relevantne činjenice na kojima temelji svoju odluku o izvanrednom otkazu pa tuženik stoga jest u roku od petnaest dana od dostave tog izvješća izvanredno otkazao ugovor o radu tužitelju, budući da iz predmetnog izvješća tuženika proizlazi kako je temeljem naloga direktora tuženika provedena interna istraga od strane tijela Sigurnost društva, interne istrage te da je u tom smislu izvršen uvid u raspored rada radnika na skladištu V. B., pa je izvršena identifikacija osobe i utvrđeno da je riječ o tužitelju N. J., voditelju smjene 2, te je izvršen i pregled video zapisa potkrijepljeno fotografijama sa opisanim radnjama tužitelja pri čemu je dana 28. svibnja 2019.godine od 02:00 sata do 04:39 sati vršena prismotra skladišta V. B. i tužitelja kao radnika od strane radnika sigurnosti te izravno gledanje video nadzora i uočene nepravilnosti u radu radnika N. J., a koji da je vršio pripremu i krađu naftnih derivata i pokušaj iznošenja ukradenih naftnih derivata u ruksaku van skladišta kroz portu kada da je spriječen od strane radnika sigurnosti a tužitelj je izjavio kako je navedeno gorivo uzeo iz rezervoara broj 12 na mjestu gdje je inače predviđena drenaža i uzimanje uzoraka goriva iz navedenog spremnika te da je to učinio zbog slabog financijskog stanja te da mu je navedeno gorivo potrebno kako bi se sin vozio na fakultet pa je na opisani način uz sudjelovanje radnika N. B. utvrđeno kako je tužitelj u vremenu od 17. svibnja do 28. svibnja 2019. u šest navrata otuđio cca 70 litara dizel goriva iz skladišta.

7. Stoga i ovaj sud u svemu prihvaća razloge koje je u pravcu svoje odbijajuće odluke o zahtjevu tužitelja donio sud prvog stupnja, odnosno da Iz svih provedenih dokaza tj. pregledanog izvješća o provedenoj internoj istrazi te izjava i iskaza saslušanih svjedoka M. M., S. S. i M. V. proizlazi kako je tužitelj doista, kako je to opisano i u pobijanoj odluci o otkazu ugovora o radu - neovlašteno uzimao gorivo iz drenažnog spremnika što sve nedvojbeno predstavlja osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa, te pravilno sud ne prihvaća tvrdnju tužitelja da on nije otuđio gorivo kod poslodavca na navedeni način već da je zajedno sa radnikom M. B. išao po gorivo za traktor jer je M. B. po nalogu J. K. G. trebao traktorom kositi travu, te nakon što se utvrdilo da u traktoru ima goriva da je htio preliti gorivo u bačvu, ali da nije to mogao izvesti pa da je prelio gorivo u kanistar i stavio u svoj ruksak planirajući ga vratiti.

8. Naime, pravilno sud prvog stupnja zaključuje iz iskaza svjedoka K. G. da je isti dao nalog M. B. da traktorom kosi travu te je ovaj trebao provjeriti ima li goriva u traktoru i ići po gorivo ali se ne radi o nalogu tužitelju da ide po to gorivo dok iz provedenih dokaza i izvješća tuženika proizlazi kako je tužitelj u više navrata i određenom doljem vremenu otuđivao gorivo iz navedenog skladišta, pa je u skladu sa citiranim zakonskim odredbama valjano utvrđeno kako tuženik više u svoga radnika više ne može imati povjerenje tako da uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka nastavak radnog odnosa tužitelja kod tuženika nije moguć, čime su ispunjene sve  zakonske pretpostavke za donošenje predmetne odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju. Imajući naprijed navedeno u vidu, neosnovani su i žalbeni prigovori tužitelja u pravcu načina uzimanja izjave tužitelja u postupku koji je prethodio ovom sporu, jer iz svih ostalih provedenih dokaza proizlazi osnovanost otkaza kojeg je tuženik izjavio, odnosno postojanje razloga u korist istoga, pa je prigovor tužitelja neosnovan.

9. Iz opisanih razloga, kako je i odluka o trošku je pravilna i zakonita temeljem čl. 154. i 155. ZPP (jer je trošak dosuđen za radnje koje su u smislu navedenih zakonskih odredbi bile potrebne za vođenje parnice), to je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP, kako je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, te je na isto pravilno primijenjeno materijalno pravo, valjalo pobijanu odluku potvrditi i podnesenu žalbu odbiti, te odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 24. siječnja 2023.

              Predsjednica vijeća:

           Darija Horvat, v.r.