1

Poslovni broj: II Kž-15/2023-5

Poslovni broj: II Kž-15/2023-5

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Lane Petö Kujundžić predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i Snježane Hrupek- Šabijan članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Ive Kero zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog V. M. zbog kaznenog djela iz članka 122. stavka 1. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 53/91., 39/92., 91/92., 31/93. – pročišćeni tekst, 35/93. – ispravak, 108/95., 16/96. – pročišćeni tekst i 28/96., dalje: OKZRH), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku broj Kov-Rz-4/2022-41 od 20. prosinca 2022. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 24. siječnja 2023.

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba okrivljenog V. M. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim je rješenjem Županijskog suda u Osijeku broj Kov-Rz-4/2022-41 od 20. prosinca 2022., nakon podignute optužnice, zbog kaznenog djela ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika iz članka 122. stavka 1. OKZRH, na temelju članka 127. stavak 4. u vezi članka 131. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog V. M. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08., u koji mu je uračunato vrijeme lišenja slobode od 6. lipnja 2022. pa nadalje.

2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je okrivljeni V. M. osobno i po branitelju, odvjetniku T. F.. S obzirom da se žalbe sadržajno nadopunjuju, biti će razmatrane kao jedna žalba. Okrivljeni se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona. U žalbi predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Optuženi V. M. navodi da je pobijano rješenje doneseno izvan roka propisanog člankom 131. stavkom 1. ZKP/08. Međutim, s obzirom na to da je prvostupanjsko rješenje doneseno dva mjeseca računajući od pravomoćnosti posljednjeg rješenja o produljenju istražnog zatvora (24. listopada 2022.), to je prvostupanjski sud pobijano rješenje donio u propisanom roku iz članka 131. stavak 3. ZKP/08., jer članak 131. stavak 1. ZKP/08. na kojim se poziva žalitelj u konkretnom slučaju nije primjenjiv.

5.1. Nadalje, optuženi V. M. žalbom osporava postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora, ne slažući se s tvrdnjom prvostupanjskog suda da nije ovlašten ocjenjivati vjerodostojnost dokaza. Protivno tvrdnji žalitelja, u pravu je sud prvog stupnja, na što mu je ukazano i u prethodnoj odluci, da je za odluku o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora dostatan odgovarajući stupanj osnovane sumnje koji proizlazi iz dokaza na kojima se temelji optužnica, pri čemu ni prvostupanjski ni drugostupanjski sud nisu ovlašteni ocjenjivati te dokaze i odlučivati o krivnji okrivljenika, već je to ovlast raspravnog vijeća nakon provedene rasprave, u slučaju da se optužnica potvrdi. Stoga, opširnim žalbenim navodima okrivljenika kojima osporava postojanje osnovane sumnje, tvrdeći da ima alibi, nije dovedena u pitanje osnovanost pobijanog rješenja.

5.2. Jednako tako prvostupanjski sud je s pravom utvrdio postojanje opasnosti od bijega odnosno opstojnost istražnozatvorske osnove iz članak 123. stavak 1. točka 1. ZKP/08. Naime, okolnost da okrivljeni V. M. živi u R. S. čiji je i državljanin, gdje mu žive i članovi obitelji, ukazuju i prema ocjeni drugostupanjskog suda da isti nije čvršće vezan za područje R. H., bez obzira što ima i hrvatsko državljanstvo, roditeljsku kuću te što je prije pokretanja kaznenog postupka dolazio u R. H.. Naime, potonje okolnosti protivno tvrdnji žalitelja ne umanjuju opasnost od bijega, već naprotiv imajući u vidu težinu kaznenog djela koje se okrivljenom V. M. stavlja na teret u vidu zapriječene kazne, ukazuju na opasnost da će puštanjem na slobodu okrivljenik napustiti područje R. H. i onemogućiti vođenje kaznenog postupka u njegovoj prisutnosti, imajući u vidu da R. S. ne izručuje svoje državljane za kaznena djela ratnog zločina. Pri takvom stanju stvari bez utjecaja na osnovanost pobijanog rješenja su tvrdnje optuženika da je po struci pravnik te da kaznena djela ratnog zločina ne zastarijevaju.

5.3. Stoga je s pravom prvostupanjski sud produljio istražni zatvor protiv okrivljenog V. M. po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08., ocijenivši da se svrha istražnog zatvora može ostvariti jedino primjenom mjere istražnog zatvora, jer mjere opreza ili jamstvo, nisu dostatna garancija za sprječavanje okrivljenikovog bijega.

4. Slijedom navedenog, budući da žalbenim navodima okrivljenog V. M. nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ni njegovim ispitivanjem u skladu s člankom 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 24. siječnja 2023.