Baza je ažurirana 11.05.2026. zaključno sa NN 29/26  EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Revd 5123/2022-2

 

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Revd 5123/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. M. (OIB ...) iz K., zastupanog po punomoćniku A. P., odvjetniku u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane (OIB ...), Z., zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj R-801/2021-3 od 26. rujna 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-365/2017-28 od 14. siječnja 2021., u sjednici održanoj 24. siječnja 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

I.              Dopušta se tuženici podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj R-801/2021-3 od 26. rujna 2022. u odnosu na postavljeno pitanje:

 

„Mogu li personalni dokazi poput iskaza tužitelja imati prednost i veću vjerodostojnost pred materijalnim dokazima, dostavljenim evidencijama o radu, potpisanim od strane tužitelja?“

 

II.              Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška odgovora na prijedlog u iznosu 124,00 eura.

 

 

Obrazloženje

 

1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj R-801/2021-3 od 26. rujna 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-365/2017-28 od 14. siječnja 2021.

 

2. Tužitelj je u odgovoru na prijedlog predložio isti odbaciti kao nedopušten, podredno odbiti kao neosnovan uz naknadu troška odgovora u iznosu od 124,00 eura.

 

3. Drugostupanjski sud je u pobijanoj odluci izrazio pravno shvaćanje da u situaciji kada poslodavac nije vodio preciznu evidenciju radnog vremena iz odredbe čl. 4. st. 1. i 2., odnosno čl. 5. st. 1. i 2. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14 i 127/17), teret dokazivanja radnog vremena leži na poslodavcu, a s obzirom da tuženica nije s uspjehom dokazala uredno vođenje evidencije odnosno nije s uspjehom opovrgnula iskaze svjedoka i tužitelja koji ukazuju na suprotno, to je ocijenio tužbeni zahtjev osnovan za isplatu plaće za obavljeni prekovremeni rad te rad subotom i nedjeljom.

 

4. Podnositeljica se u prijedlogu pozvala na ukidnu odluku drugostupanjskog suda (rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj R-480/2019-2 od 18. travnja 2019.), koja nije pravomoćna odluka kojom se postupak završava, pa stoga takva odluka nema značaj različitog pravnog shvaćanja na razini drugostupanjskog suda, a time ni potrebe za usuglašavanjem sudske prakse, a radi osiguranja jedinstvene primjene prava.

 

4.1. No, podnositeljica se pozvala i na odluku drugostupanjskog suda (Županijskog suda u Osijeku poslovni broj R-127/2019-2 od 8. travnja 2019.) u kojoj je zauzeto suprotno shvaćanje tj. da je potrebno prihvatiti dnevnu evidenciju radnog vremena tuženice za koju tužitelj nije ukazivao na konkretne nedostatke te nije s dovoljno uvjerljivih dokaza uspio osporiti predmetnu službenu evidenciju.

 

5. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da je naznačeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer je riječ o pravnom pitanju o kojem nema prakse revizijskog suda, a sudska praksa viših sudova nije jedinstvena.

 

6. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari su ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije te je na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. podst. 2., riješeno kao u izreci (točka I. izreke).

 

7. Tužitelju nije dosuđen trošak odgovora na prijedlog, jer je navedena radnja ocijenjena nepotrebnom u smislu čl. 155. st. 1. ZPP (točka II. izreke).

 

Zagreb, 24. siječnja 2023.

 

                            Predsjednik vijeća:

                            Ivan Vučemil, v.r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu