- 1 -              Rev 3355/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 3355/2019-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika I. B. iz G., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku B. Š., odvjetniku u R., protiv tuženika-protutužitelja I. B. iz R., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku N. P., odvjetniku u R., radi predaje u posjed nekretnine i utvrđenja služnosti, odlučujući o reviziji tuženika-protutužitelja protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž-678/17-2 od 3. travnja 2019., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-1502/2016 od 7. travnja 2017., u sjednici održanoj 24. siječnja 2023.,

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Zadru broj Gž-678/17-2 od 3. travnja 2019., i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

 

II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci o glavnoj stvari.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev na predaju u posjed nekretnine - stana u R., pobliže opisanog u toč. I. izreke; dok je prihvaćen protutužbeni zahtjev na utvrđenje da je tuženik-protututužitelj stekao pravo osobne služnosti stanovanja na istoj nekretnini (toč. II. izreke). Ujedno je tužitelj-protutuženik obvezan naknaditi tuženiku-protutužitelju na ime troškova parničnog postupka iznos od 5.800,00 kn (toč. III. izreke).

 

2. Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska odluka i prihvaćen tužbeni zahtjev (toč. I. izreke), a odbijen protutužbeni zahtjev (toč. II. izreke) i tuženik-protutužitelj je obvezan naknaditi tužitelju-protutuženiku na ime troškova parničnog postupka iznos od 6.725,00 kn s kamatom, a zahtjev tuženika-protutužitelja za naknadu parničnih troškova u iznosu od 7.475,00 kn je odbijen (toč. III. izreke).

 

3. Protiv drugostupanjske presude tuženik-protutužitelj podnosi reviziju temeljem odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 385. st. 1. ZPP. Predlaže nižestupanjsku odluku preinačiti podredno, ukinuti podredno. Potražuje i naknadu troškova revizije.

 

4. U odgovoru na reviziju tužitelj-protutuženik osporava sve navode i predlaže reviziju odbiti uz naknadu troškova sastava odgovora na reviziju.

 

5. Revizija tuženika-protutužitelja je osnovana.

 

6. Prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela prelazi 200.000,00 kn, ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa te ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i čl. 373.b ZPP. Budući je drugostupanjska odluka donesena primjenom odredbe čl. 373.a ZPP, to je dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP.

 

7. Pobijana presuda ispitana je samo u onom dijelu u kojem se revizijom pobija i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392.a st. 1. ZPP) pri čemu je uzeto u obzir da je odredbom čl. 386. ZPP propisano da stranka u reviziji treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, a razlozi koji nisu tako obrazloženi da se neće uzeti u obzir.

 

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja-protutuženika (dalje: tužitelja) na predaju u posjed stana u Rijeci pobliže opisanog u toč. I. izreke prvostupanjske odluke; te zahtjev tuženika-protutužitelja (dalje: tuženika) na utvrđenje da je on stekao pravo osobne služnosti stanovanja na istoj nekretnini.

 

9. Iz utvrđenja sudova proizlazi:

 

- da je tužitelj vlasnik stana, anagrafske oznake ..., sagrađenoj na k.č.br. 2131/2, K.O. P., Z.U. 7832, a koji stan je u knjizi položenih ugovora za K.O. P. upisan u podulošku broj 7832, u naravi dvosoban stan broj 34 na IV. katu koji se sastoji od dvije sobe, dnevnog boravka, kuhinje, kupaone, hodnika, degažmana i lođe, ukupne površine 58,55 m2, s pripadajućom drvarnicom,

 

- da je tužitelj stan stekao darovanjem od V. B., majke tuženika kao darovateljice, ugovorom od 24. svibnja 1994. pri čemu je bilo ugovoreno pravo doživotnog stanovanja darovateljice, koje pravo je brisano nakon njene smrti 22. prosinca 2012. rješenjem broj Z-4763/15 od 28. srpnja 2015.,

 

- da je povod sklapanju Ugovora o darovanju bila okolnost da je tužitelj dao sada pok. V. B. (inače svojoj ujni) novac za otkup stana na kojemu je ona imala stanarsko pravo u iznosu od cca 12.-13.000 DEM, te da se tužitelj obvezao darovateljici isplatiti i iznos od 3.000 DEM,

 

- da se tuženik nalazi u posjedu stana,

 

- da je Izjavom od 10. siječnja 1998., sastavljenom u rukopisu od strane V. B., a koju izjavu su potpisali ona, tužitelj i tuženik, određeno da tuženik: „... nastavi sa pravom stanovati i dalje u stanu po dogovoru V. B. i I. B. .... kako bi B. I. stekao pravo na daljnje stanovanje ....“ (dalje: Izjava),

 

- da iz iskaza tužitelja proizlazi da je prigodom sastavljanja Izjave bilo dogovoreno da tuženik može ostati živjeti u stanu ali da se moraju plaćati komunalije na što je on pristao „... tom prilikom dogovoreno da tuženik može i dalje ostati u stanu ...“), da je i tužitelj koristio stan u razdoblju od 2013. do 2015. čemu se tuženik nije protivio,

 

- da se sudskom nagodbom broj P-6162/04 tužitelj obvezao od 1. lipnja 2005. plaćati komunalnu naknadu, troškove zajedničke pričuve i utroška vode za predmetni stan, koju obvezu od tada uredno ispunjava,

 

- da iz iskaza tuženika proizlazi da on živi u stanu od 1960.-ih godina, da ne osporava da tužitelj koristi stan i da će mu predati ključeve od nove brave ulaznih vrata stana koju je zamijenio zbog dotrajalosti,

 

- da je tužitelj dopisom od 13. svibnja 2016. zahtijevao od tuženika iseljenje iz stana uz obrazloženje da je tuženik u stanu imao pravo boraviti do opoziva od strane tužitelja i jer su se odnosi između njih poremetili u posljednje vrijeme.

 

10. Na temelju navedenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud zaključuje da je tuženik Izjavom stekao pravo osobne služnosti pa da je stoga neosnovan tužbeni zahtjev na predaju stana u posjed pri čemu se pozvao na odredbe čl. 161., 162., 163., 203., 217., 218., 219. i 220. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 37/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06,146/08, 38/09, 153/09,  90/10, 143/12 i 152/14 - dalje: ZVDSP).

 

11. Drugostupanjski sud smatra, preocjenom dokaza i to sadržaja Izjave i iskaza tužitelja, da se radi o prekariju. Nadalje, smatra da je tužitelj kupac stana slijedom čega sugerira da bi se u odnosu na ugovor o darovanju radilo o simuliranom pravnom poslu.

 

12. Prema odredbi čl. 373.a st. 1. ZPP drugostupanjski sud će presudom odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu, odnosno presudom će preinačiti prvostupanjsku presudu ako prema stanju spisa nađe: 1) da bitne činjenice među strankama nisu sporne ili 2) da ih je moguće utvrditi na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno izvedene dokaze, a st. 3. da, u slučaju u kojem su ispunjeni uvjeti za donošenje presude iz st. 1., drugostupanjski sud može je donijeti i ako nađe da postoji bitna povreda odredaba parničnoga postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

13. Proizlazi da sud drugog stupnja odluku donosi nakon što je na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu uzeo u obzir činjenice i dokaze koje prvostupanjski sud nije uzeo u obzir odnosno koje je drukčije vrednovao ili o njihovom postojanju formirao drukčiji zaključak. Pritom, zaključak drugostupanjskog suda mora biti uvjerljiv da bi sasvim isključivao činjenično utvrđenje i zaključak prvostupanjskog suda, u protivnom njegov zaključak o relevantnim činjenicama, budući da u konkretnom slučaju nije provedena (drugostupanjska) rasprava, ne bi mogao biti siguran u mjeri koja opravdava preinačenje presude.

 

14. Iako odredba čl. 373.a st. 1. toč. 2. ZPP ovlašćuje drugostupanjski sud da u žalbenom postupku preocjenjuje u prvostupanjskom postupku izvedene dokaze, ista ne oslobađa drugostupanjski sud da u obrazloženju presude izloži razloge kako je i zašto je ocijenio dokaze kojima je utvrdio odlučnu činjenicu za ovaj spor. S tim u vezi, kada se radi o osobnim dokaznim sredstvima (kao što je saslušanje svjedoka i stranaka) zbog izostanka izravnog kontakta drugostupanjskog suda, od tog suda zahtijeva posebnu pozornost prilikom preocjenjivanja takvih dokaza, a što je ovdje izostalo jer sporna okolnost pravne naravi Izjave utvrđena je samo na temelju iskaza tužitelja a bez ocjene iskaza i tuženika pri čemu nisu iznijeti razlozi zbog čega taj sud ne uzima u obzir i dio iskaza tužitelja da je prigodom sastavljanja Izjave bilo dogovoreno da tuženik može ostati živjeti u stanu ali da se moraju plaćati komunalije na što je on pristao.

 

15. U konkretnom slučaju, od strane drugostupanjskog suda, u obrazloženju pobijane odluke, izostali su uvjerljivi razlozi o njegovom uvjerenju o činjenicama koje je na naprijed navedeni način utvrdio te naročito, izostali su razlozi zbog kojih mu nije prihvatljiva ocjena prvostupanjskog suda, na što osnovano u reviziji upozorava tuženik kada tvrdi da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Pri tumačenju spornih odredbi pravnog posla treba istraživati zajedničku namjeru ugovaratelja i odredbu razumjeti sukladno načelima obveznog prava.

 

16. Osim navedenog, drugostupanjski sud gubi iz vida odredbu čl. 202. st. 1. i 2. ZVSDP prema kojoj se osobne služnosti ne mogu prenositi s ovlaštenika na druge osobe i nenasljedive su osim ukoliko se ne radi o osobnim služnostima izričito osnovanih i za ovlaštenikove nasljednike, te odredbu čl. 220. st. 1. ZVDSP prema kojoj pravo služnosti na nekretnini osniva se uknjižbom toga prava u zemljišnoj knjizi kao tereta na poslužnoj nekretnini, osim ako zakon omogućuje da se služnost osnuje drukčije a ako nisu ispunjene sve pretpostavke koje zemljišnoknjižno pravo zahtijeva za uknjižbu, a zatražena je uknjižba prava služnosti, predbilježbom će se osnovati to pravo pod uvjetom naknadnog opravdanja toga upisa, ako su ispunjene barem pretpostavke pod kojima pravila zemljišnoknjižnoga prava dopuštaju predbilježbu.

 

17. Prema pravilima o vremenskom važenju zakona, imajući u vidu da je Izjava sačinjena 1998. godine, to proizlazi da bi se u konkretnom slučaju, u pogledu valjanosti oblika Izjave kao pravnog posla za kojega tuženik tvrdi da je pravni temelj njegova prava stanovanja te njenog izvršenja, imale primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO), kojega je za primijeniti temeljem odredbe čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22  i 156/22).

 

18. Odredbom čl. 70. st. 1. ZOO određeno je da ugovor koji nije sklopljen u propisanoj formi nema pravni učinak ako iz cilja propisa kojim je određena forma, ne proizlazi što drugo. Prema odredbi čl. 73. ZOO ugovor za čije se sklapanje zahtijeva pismena forma smatra se pravovaljanim iako nije zaključen u toj formi, ako su ugovorne strane izvršile, u cijelosti i u pretežitom dijelu, obveze koje iz njega nastaju, osim ako iz cilja zbog kojeg je forma propisana očito ne proizlazi što drugo.

 

19. Smisao i svrha te odredbe je da okolnost da su stranke ispunile ugovorne obveze upravo zamjenjuje ili nadomješta nepoštivanje propisanog oblika pravnog posla (koji je, prema shvaćanju prvostupanjskog suda, ovdje u pisanom obliku ali nepodoban za uknjižbu), i koje takvim svojim ponašanjem ustvari konvalidiraju takav neformalni ugovor (u tom smislu i Rev-x 247/2015-2 od 17. prosinca 2019.).

 

20. Sve navedeno propustio je cijeniti drugostupanjski sud. Slijedom iznesenog, budući da je osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, valjalo je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti tom sudu na ponovno suđenje.

 

21. U ponovljenom postupku drugostupanjski sud će ponovno odlučiti o žalbi protiv prvostupanjske presude, vodeći računa i o navodima revizije, a poglavito o tome da ga ovlaštenje iz odredbe čl. 373.a ZPP na utvrđivanje činjenica obvezuje na poštivanje odredbe čl. 8. ZPP, prema kojem odlučuje o tome koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka odnosno, vodeći računa o svim okolnostima i specifičnostima konkretnog slučaja.

 

22. Odluka iz toč. II. izreke ovog rješenja temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

 

Zagreb, 24. siječnja 2023.