- 1 -              III Kr 128/2022-4

 

 

 

 

 

Broj: III Kr 128/2022-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa kao predsjednika vijeća te Perice Rosandića i dr. sc. Marina Mrčele, izv. prof. kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenika M. M. zbog kaznenog djela iz članka 153. stavka 1. u vezi s člankom 152. stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak; dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Županijskog suda u Splitu od 22. siječnja 2021. broj K-19/2018. i presuda Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 12. siječnja 2022. broj I Kž-117/2021-6, u sjednici vijeća održanoj 24. siječnja 2023.,

 

p r e s u d i o   j e   i   r i j e š i o   j e:

 

I. Odbacuje se kao nedopušten zahtjev roditelja osuđenika M. M., Ž. i M. M. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

 

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenika M. M. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom Županijskog suda u Splitu od 22. siječnja 2021. broj K-19/2018., osuđenik M. M. proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv spolne slobode, silovanja iz članka 153. stavka 1. u vezi s člankom 152. stavkom 1. KZ/11. za koje je osuđen na kaznu zatvora od dvije godine i šest mjeseci, u koju kaznu mu je na temelju članka  54. KZ/11. uračunato vrijeme uhićenja od 9. kolovoza 2017. do 8. rujna 2017.

 

2. Presudom Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 12. siječnja 2022. broj I Kž-117/2021-6, djelomično su prihvaćene žalbe osuđenika M. M. i njegovih roditelja Ž. i M. M., preinačena je prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da je osuđenik M. M., za kazneno djelo iz članka153. stavka 1. u vezi s člankom 152. stavkom 1. KZ/11., zbog kojeg je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, na temelju članka 153. stavka 1. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora od jedne godine i šest mjeseci, dok su u ostalom dijelu žalbe osuđenika M. M. i njegovih roditelja Ž. i M. M., kao i žalba državnog odvjetnika u cijelosti, odbijene kao neosnovane te je u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđena prvostupanjska presuda.

 

3. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi s člankom 145. stavcima 1. i 2. točkama 1. do 8. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14.. 70/17. i 126/19.;  dalje: ZKP/08-19), odlučeno je da je osuđenik dužan nadoknaditi troškove ovog kaznenog postupka, i to na ime paušala 4.000,00 kuna, troškove vještaka 16.690,00 kuna te na ime nužnih izdataka oštećenice 495,00 kuna.

 

4. Osuđenik M. M. je pravovremeno po branitelju V. M., odvjetniku iz O. d. M. i p. j.t.d. sa sjedištem u Z., podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude i to zbog povrede kaznenog zakona iz članka 517. stavka 1. točke 1. ZKP/08-19, zbog povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 517. stavka 1. točke 2. ZKP/08-19  te povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku iz članka 517. stavka 1. točke 3. ZKP/08-19. U zahtjevu se predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske „ukinuti pobijane presude (i prvostupanjsku i drugostupanjsku) u cijelosti i predmet vratiti na ponovno suđenje i odluku prvostupanjskom sudu pred potpuno izmijenjeno vijeće … te … u skladu s člankom 518. st. 5. ZKP/08 odgoditi izvršenje pobijanih pravomoćnih presuda“.

 

4.1. Roditelji osuđenika, Ž. M. i M. M. podnijeli su ovome sudu podnesak iz kojeg proizlazi da istim pravnim lijekom pobijaju navedenu pravomoćnu presudu.

 

5. Prvostupanjski sud je po zaprimanju zahtjeva osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude postupio u skladu s člankom 518. stavkom 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17.,  126/19. i 80/22.;  dalje: ZKP/08-22).

 

6. Zahtjev roditelja osuđenika M. M., Ž. i M. M. nije dopušten, dok osuđenikov zahtjev nije osnovan.

 

7. Člankom 518. stavkom 1. ZKP/08-22 propisano je da zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude mogu podnijeti osuđenik i njegov branitelj. Stoga je zahtjev kojeg su podnijeli osuđenikovi roditelji, podnesen od strane neovlaštene osobe, zbog čega ga je na temelju članka 518. stavka 3. ZKP/08-22 trebalo odbaciti.

 

8. Osuđenik zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude podnosi zbog razloga u članku 517. stavku 1. točki 2. ZKP/08-19, smatrajući da su u pobijanoj pravomoćnoj presudi počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08-19 te članka 468. stavka 2. ZKP/08-19. Ovdje odmah treba napomenuti da se, sukladno odredbama u članku 517. ZKP/08-19, ovaj izvanredni pravni lijek ne može podnijeti zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08-19, dok, suprotno navodima u podnesenom zahtjevu, povreda iz članka 468. stavka 2. ZKP/08-19, u pobijanoj pravomoćnoj presudi nije ostvarena. Također smatra i da su u pobijanoj presudi povrijeđene odredbe kaznenog postupka u žalbenom postupku (članka 517. stavak 1. točka 3. ZKP/08-19), a što također nije u pravu.

 

8.1. Naime, premda se doista prvostupanjski sud nije očitovao o pravnom kontinuitetu te primjeni blažeg zakona, pri čemu je, označavajući Kazneni zakon kojeg je primijenio, pogrešno naveo u uvodu presude zaključno i „Narodne novine“ broj 126/19. u kojima je objavljen Zakon o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona (dalje: ZIDKZ-19), kojim je kazneno djelo silovanja drugačije zakonski označeno te je izmijenjena propisana najniža kazna zatvora za to djelo na način da je ono postalo strože za okrivljenika (umjesto ranije propisane kazne zatvora od jedne do deset godina, propisano je od tri do deset godina zatvora), a u izreci presude zaključno i „Narodne novine“ broj 118/18. u kojima je objavljen Zakon o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona (dalje: ZIDKZ-18), kojim Zakonom, jednako kao i onim objavljenim u „Narodnim novinama“ broj 101/17., nisu mijenjane odredbe koje se odnose na kazneno djelo silovanja u odnosnu na KZ/11. koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja djela, drugostupanjski sud je sve to u povodu podnesene žalbe uočio te dao jasne, valjane i ovom sudu prihvatljive razloge, kako u odnosu na u žalbi istaknutu nejasnoću u pravnom označavanju djela, odnosno isticanju „Narodnih novina“ u kojima je primijenjeni Kazneni zakon objavljen, tako i u odnosu na postojanje pravnog kontinuiteta te primjenu blažeg zakona (odlomci 11.1., 12. i 12.1).

 

8.2. Jednako su se tako, kako prvostupanjski sud, tako i drugostupanjski sud očitovali u odnosu na iskaz oštećenice koja je ispitivana u više navrata i čiji je iskaz u odnosu na odlučne činjenice podudaran unutar samog sebe te s iskazima drugih u tijeku postupka ispitanih svjedoka. Pritom je prvostupanjski sud dao jasne, valjane i dostatne razloge u odnosu na prihvaćanje odnosno neprihvaćanje iskaza pojedinih svjedoka, ocijenivši njihovu vjerodostojnost (stranica 9., odlomci 2., 3. i 4.; stranica 11., odlomak 2. odozgo;  stranica 16., odlomak 2. odozdo; stranica 17., te stranica 18., odlomci 1., 2., 3. i 4.), a također je i drugostupanjski sud u odnosu na istaknute žalbene navode koji se tiču iskaza svjedoka dao sasvim dostatne i zadovoljavajuće razloge, ispitavši pritom prvostupanjsku presudu i po službenoj dužnosti u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkom 1. ZKP/08-19 (odlomci 13.5., 14. i 14.1.). Pritom izostanak razloga u drugostupanjskoj presudi u odnosu na žalbom istaknute okolnosti da se je oštećenica očitovala da u postupku ne želi sudjelovati u svojstvu oštećenice te da ne postavlja imovinskopravni zahtjev, nisu ni od kakvog utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane presude. Naime, u postupku za kazneno djelo za koje progon po službenoj dužnosti poduzima državni odvjetnik, ovo nije odlučna okolnost pa nije niti trebala biti obrazložena.

 

8.3. Stoga u pobijanoj pravomoćnoj presudi koju čine presuda Županijskog suda u Splitu od 22. siječnja 2021. broj K-19/2018. i presuda Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 12. siječnja 2022. broj I Kž-117/2021-6, osuđeniku nije uskraćeno pravo na obrazloženu odluku pa stoga nije počinjena niti bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08-19, a niti su povrijeđene odredbe kaznenog postupka u žalbenom postupku. Kroz ovu povredu osuđenik zapravo pokušava u sumnju dovesti vjerodostojnost iskaza oštećenice, a što predstavlja zadiranje u činjenična utvrđenja iz pravomoćne presude, a to, u skladu s odredbama članka 517. ZKP/08-19, ne predstavlja osnovu za podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka.

 

9. Neosnovano osuđenik u zahtjevu tvrdi i da je pravomoćnom presudom počinjena povreda kaznenog zakona iz članka 517. stavka 1. točke 1. ZKP/08-19 jer da u presudi postoji povreda iz članka 469. točaka 1. i 4. ZKP/08-19. Ovu povredu osuđenik u zahtjevu temelji na pogrešnom navođenju „Narodnih novina“ kod označavanja kaznenog djela za koje je osuđenik proglašen krivim, smatrajući da je u odnosu na njega primijenjen zakon koji se nije mogao primijeniti i da je osuđen za djelo koje po zakonu nije kazneno djelo.

 

9.1. No, protivno ovakvim navodima u osuđenikovom zahtjevu, pravomoćnom presudom nije povrijeđen kazneni zakon. Naime, kao što je to već navedeno u ovoj odluci, u prvostupanjskoj presudi su pogrešno u izreci navedene „Narodne novine“ zaključno s brojem 118/18. Međutim, kazneno djelo za koje je osuđenik proglašen krivim zakonski je označeno kao kazneno djelo iz članka 153. stavka 1. u vezi s člankom 152. stavkom 1. KZ/11. Budući da je to djelo počinjeno prije stupanja na snagu ZIDKZ-19 kojim je brisan članak 152. KZ/11., dok ZIDKZ-18, s obzirom na to da njime nije mijenjano kazneno djelo silovanja, nije u konkretnoj situaciji od odlučnog značaja, očito je da je prvostupanjski sud primijenio KZ/11. koji je važio u vrijeme počinjenja djela. Posredno na to upućuje i činjenica da je osuđenik prvostupanjskom presudom osuđen na kaznu zatvora od dvije godine i šest mjeseci bez primjene odredaba o ublažavanju (koje odredbe bi morale biti primijenjene da je sud primijenio i ZIDKZ-19 jer je tada minimalna kazna zatvora propisana za kazneno djelo silovanja dignuta s jedne godine na tri godine). Prema tome, unatoč pogrešci u navođenju „Narodnih novina“, prvostupanjski sud je osuđenika proglasio krivim prema KZ/11. važećem u vrijeme počinjenja djela, a pravomoćnom presudom je, kao što je već i navedeno, utvrđeno postojanje pravnog kontinuiteta, kao i da je prema osuđeniku primijenjen blaži zakon, zbog čega nije povrijeđen kazneni zakon na štetu osuđenika.

 

10. Ostalim prigovorima iznesenim u podnesenom zahtjevu, osuđenik zapravo dovodi u sumnju činjenična utvrđenja u pravomoćnoj presudi.  Međutim, kao što je to već navedeno, u skladu s člankom 517. ZKP/08-19, pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje ne predstavlja osnovu za podnošenje ovog pravnog lijeka.

 

11. Slijedom svega navedenog, u pravomoćnoj presudi nije ostvarena niti jedna od povreda koje se ističu u zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, zbog čega je trebalo osuđenikov zahtjev odbiti kao neosnovan i, na temelju članka 519. u svezi s člankom 512. ZKP/08-22, odlučiti kao u izreci. S obzirom na takvu odluku, nije bilo mjesta odgađanju izvršenja pravomoćne presude, u skladu s člankom 518. stavkom 5. ZKP/08-22

 

Zagreb, 24. siječnja 2023.

 

                                                                                                                              Predsjednik vijeća:

              Damir Kos, v.r.