Baza je ažurirana 08.05.2025.
zaključno sa NN 72/25
EU 2024/2679
- 1 - Rev 1060/2022-3
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Sveučilište u Z., Prirodoslovno-matematički fakultet (OIB: … ), Z., kojeg zastupa punomoćnik N. J., odvjetnik u Odvjetničkom društvu J. & G., Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo znanosti i obrazovanja (OIB: … ), Z., koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2666/2020-4 od 24. kolovoza 2021., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-48/18-15 od 28. svibnja 2020. u toč. I., II. i IV. izreke, u sjednici održanoj 24. siječnja 2023.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija tuženice.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici isplatiti tužitelju iznos od 46.453,96 kn s pripadajućim zateznim kamatama (točka I. izreke) te mu naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 7.880,00 kn (točka II. Izreke), dok je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 625,00 kn (točka III. Izreke) kao i zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška (točka IV. Izreke).
2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u točkama I., II. i IV. izreke (točka I. Izreke) te je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu u iznosu od 1.657,50 kn (točka II. Izreke).
3. Protiv drugostupanjske presude tuženica je podnijela reviziju dopuštenu rješenjem ovog suda broj Revd 4789/2021-2 od 7. prosinca 2021. zbog pitanja koje glasi:
"Može li se potraživanje tužitelja s osnove isplate dodatka na plaću radniku/djelatniku tužitelja, koji je poslodavac, visokoškolska ustanova, a koja sredstva na ime dodatka osigurava treća osoba, i koju obvezu je tužitelj izvršio, smatrati zahtjevom za naknadu štete obzirom da se temeljem pravnog shvaćanja iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-284/2014-2 od 4. rujna 2018. ta isplata ima smatrati izdatkom za drugoga sui generis te s tim u vezi dospijeva li taj izdatak za drugoga svakog pojedinog mjeseca?"
4. U odgovoru na reviziju tužitelj osporava revizijske navode te predlaže odbiti reviziju kao neosnovanu
5. Revizija nije osnovana.
6. Ovaj sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
7. U ovoj parnici radi se o odštetnom zahtjevu u visini 46.453,96 kn s naslova odštetne odgovornosti tuženice iz razloga jer je tužitelj bio dužan temeljem Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje ("Narodne novine", broj 101/02, 81/03, 203/03, 28/06, 11/08, 46/08, 93/08, 2/09 i 142/10 – dalje: KU) isplatiti svojoj djelatnici naknadu za rad na radnom mjestu s posebnim uvjetima rada, a za ispunjenje te obveze tuženica nije osigurala i isplatila tužitelju sredstva sukladno odredbama Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju ("Narodne novine", broj 123/03, 198/03, 105/04, 174/04, 2/07, 46/07, 45/09, 63/11, 94/13, 139/13, 101/14, 60/15, 131/17 i 96/18 – dalje: ZZDVO), gdje je čl. 107. st. 1. toč. 2. propisano da se visoka učilišta, a među koje spadaju i sveučilišta te fakulteti kao njegove sastavnice financiraju iz državnog proračuna, dok je čl. 109. st. 3. istog Zakona propisano da se sredstva iz državnog proračuna namijenjena sveučilištima, veleučilištima i visokim školama doznačuju kao ukupan iznos za njihov rad, a oni ih svojim proračunom raspoređuju na pojedine troškovne stavke.
8. Nije sporno da je tuženica sa Nezavisnim sindikatom znanosti i visokog obrazovanja (dalje: Sindikat) sklopila KU temeljem kojeg radniku pripada i dohodak za posebne uvjete rada i da je radnici tuženice T. Š. isplaćen utuženi iznos upravo na ime tog dodatka, na kojeg navedeni radnik nesporno ima pravo jer je to utvrđeno i pravomoćnom presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2266/09-38 od 20. veljače 2012.
9. Nije sporno da tuženica nije tužitelju u sklopu ispunjenja svoje obveze iz čl. 107. ZZDVO posebno doznačila sredstva za pokriće te obveze tužitelja kao poslodavca.
10. Pravna osnova potraživanja tužitelja je naknada imovinske štete koja se sastoji u umanjenju imovine tužitelja za isplaćeni iznos svom radniku na ime prava iz radnog odnosa.
11. Sukladno odredbi čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO) imovinska šteta je umanjenje nečije imovine ili sprječavanje njenog povećanja.
12. Slijedom navedenog u odgovoru na pitanje zbog kojeg je dopuštena revizija u ovom sporu, ovaj sud u cijelosti prihvaća pravno shvaćanje koje je u svojoj odluci iznio i sud drugog stupnja, tj. da je time što je tuženica sa Sindikatom sklopila KU kojim je radniku tužitelja priznala pravo na dodatak za posebne uvjete rada, koji obvezuje tužitelja kao poslodavca i koji je dužan radniku ispuniti sva prava utvrđena zakonom, drugim propisom među kojima ulazi i KU, a pritom nije tužitelju ispunjenje obveze iz čl. 107. ZZDVO doznačila sredstva potrebna za financiranje i te obveze tužitelja, tuženica je propuštajući ispuniti svoju obvezu osigurati tužitelju sredstva potrebna da bi tužitelj ispunio svoju zakonsku obvezu prema svom radniku koju je on ispunio iz postojećih sredstava kojima raspolaže, počinila štetnu radnju kojom je tužitelju umanjena njegova imovina za isplaćeni iznos pa je tuženica stoga dužna i taj iznos naknaditi tužitelju. Iz izloženog jasnog proizlazi da u predmetnoj situaciji nije riječ o izdatku za drugoga sui generis (u tom smislu i ovaj sud u Rev 46/2022-3 od 28. rujna 2022. i Rev 276/2022-2 od 13. travnja 2022.). Nadalje, čak i da se ne radi o naknadi štete, već kako to tuženica podnesenim pitanjem implicira, o izdatku za drugog sui generis, zastara počinje teći od onog trenutka kada je takav izdatak za drugog učinjen, a ne od trenutka kada je dospjela obveza onog koji je prema zakonu bio dužan platiti svom dužniku (tako i u presudi ovog suda poslovni broj Rev 276/2022-2 od 13. travnja 2022.). Stoga su nižestupanjski sudovi pravilnom primjenom odredbe čl. 230. ZOO odbili prigovor zastare kao neosnovan zaključivši da nije protekao zakonom propisani zastarni rok jer je tužitelju šteta stvarno nastala 10. kolovoza 2016. (kada mu je na temelju pravomoćne i ovršne presude ustegnut s računa utuženi iznos), a postupak je pokrenut 4. siječnja 2018.
13. Pritom je za naglasiti, da u slučaju kada je revizija dopuštena u odnosu na određeno pravno pitanje za koje je ocijenjeno da je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, kao što je slučaj u ovom predmetu, revizijski sud nema mogućnosti ispitivanja pobijane presude izvan postupovnopravnog okvira koji određuje postavljeno pitanje i razlozi koji se odnose na njega. U tom smislu u ovoj pravnoj stvari cijeneći sve iznesene razloge, revizijski sud se ograničio isključivo na ispitivanje revizijskih navoda koji se odnose na određeno naznačeno pitanje zbog kojih je revizija dopuštena i razloge koji su bili od odlučnog značenja za odgovore na ta pitanja (čl. 391. st. 1. i čl. 385.a st. 2. ZPP).
14. Zbog svega navedenog, valjalo je reviziju tuženice odbiti i riješiti kao u izreci na temelju odredbe čl. 393. st.1. ZPP.
Zagreb, 24. siječnja 2023.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.