- 1 -              Revd 5532/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 5532/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki, Željka Glušića i Željka Pajalića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. K. iz R., OIB: … , zastupanog po punomoćnici A. Š., odvjetnici u Z., protiv tuženika E. o. d.d. iz Z., OIB: … , zastupanog po punomoćniku I. S., odvjetniku u Z., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4177/18-2 od 11. veljače 2020., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu poslovni broj P-4600/09-91 od 12. veljače 2018., u sjednici održanoj 24. siječnja 2023.,

 

r i j e š i o   j e:

 

              Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

 

Obrazloženje

 

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude.

 

2. U prijedlogu za dopuštenje revizije je postavio pravna pitanja za koja je naveo da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

3. Ovaj je sud prijedlog razmotrio sukladno odredbama čl. 385., 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) koji se primjenjuje pri ovome odlučivanju temeljem čl. 107. st. 1. i 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 80/2022).

 

4. U pogledu prvog pravnog pitanja (koje se odnosi na primjenu pravila lex posterior derogat legi priori) je za obrazložiti da je drugostupanjski sud pravno shvaćanje utemeljio na činjeničnom utvrđenju (a ovaj sud ocjenu dopuštenosti revizije sagledava u okviru činjeničnih utvrđenja nižestupanjskog suda) da interni akt na koji se poziva tuženik, iako je nesporno donesen nakon akta na koji se poziva tužitelj, ipak supstancijalno nije isključio primjenu akta na koji se poziva i koji je ugovorio tužitelj sa tuženikom, pa, dakle, primjena navedenog pravila (a time ni postavljeno pravno pitanje) ovdje nema utjecaj na odluku u pravnoj stvari.

 

5. Drugo se pitanje ne može kvalificirati kao pravno pitanje u smislu čl. 385.a ZPP-a, jer se na njega ne može dati odgovor primjenjiv na sve buduće situacije, nego će teret i metoda dokazivanja ovisiti o nizu okolnosti koji će biti specifične za svaki pojedini slučaj. U vezi toga pitanja valja samo usputno nadodati da je svaka stranka, a ne samo tužitelj, sukladno odredbi čl. 219. ZPP-a, dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, što sve ukazuje na kompleksnost davanja odgovora na pitanje kako je ono koncipirano. No, čak i ako bi se to pravno pitanje kvalificiralo kao pravno pitanje u smislu čl. 385.a ZPP-a, valjalo bi dalje ocijeniti da nije dokazan razlog važnosti toga pitanja u smislu čl. 385.a ZPP-a, jer se u odlukama na koje se u tom smislu poziva tuženik, pravno shvaćanje izrazilo u pogledu bitno drugačije činjenične pa tako i činjeničnopravne situacije (tako se tamo, npr., radilo o slučaju kada tužitelj nije u izvorniku dostavio isprave koje je sam izdao, a ne tuženikove isprave).

 

6. Treće pravno pitanje se također ne može kvalificirati kao pravno pitanje u smislu čl. 385.a ZPP-a. Njime podnositelj zapravo upire na (eventualnu) pogrešnu primjenu ugovornih odredaba (a posljedično općih odredaba materijalnog prava), a što samo po sebi nije razlog za dopuštenje revizije, one u smislu čl. 382. ZPP-a. Naime, čak i u slučaju postojanja takove povrede u konkretnom slučaju – osobito u situaciji kad takva eventualno počinjena povreda nije posljedica izraženog pravnog shvaćanja suda u pobijanoj odluci koje bi bilo nepodudarno sa shvaćanjem revizijskog suda (naime, sud u pobijanoj odluci ne izražava pravno shvaćanje kakvo se implicira postavljenim pitanjem) – njezine posljedice ne premašuju dosege ovoga konkretnog slučaja, čime nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse niti za razvoj prava kroz praksu, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom navedene revizije, pa tako ni nemaju važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, niti za razvoj prava kroz praksu.

 

7. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije pa je, na temelju odredbe čl. 387. st. 3. i st. 5. ZPP, riješeno kao u izreci.

 

Zagreb, 24. siječnja 2023.

 

              Predsjednik vijeća:

                                                                                              dr. sc. Jadranko Jug, v.r.