Baza je ažurirana 08.05.2025.
zaključno sa NN 72/25
EU 2024/2679
- 1 - Revd 178/2023-2
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. h. d.o.o., Podružnica Č. iz Z., OIB ..., zastupanog po punomoćnici D. H. Ž. odvjetnici u Z., protiv tuženika P. M. iz Z., OIB ..., zastupanog po punomoćnici S. Ž. odvjetnici u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1262/2022-2 od 31. kolovoza 2022., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-4712/21-11 od 9. lipnja 2022., u sjednici održanoj 24. siječnja 2023.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1262/2022-2 od 31. kolovoza 2022., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-4712/21-11 od 9. lipnja 2022., naznačivši slijedeća pravna pitanja za koje smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni:
1. Da li je drugostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je preinačio prvostupanjsku odluku te slijedom odredbe članka 373.a ZPP utvrdio odlučne činjenice na temelju isprava i izvedenih dokaza od strane prvostupanjskog suda, na način da je zaključio da tuženik nije dokazao svoju tvrdnju da tužitelj nije pružio određenu uslugu za koju potražuje naknadu, sve u situaciji kada je tuženik predložio konkretne dokazne prijedloge na okolnost nepružanja usluge od strane tužitelja, a koje dokaze je sud prvog stupnja odbio?
2. Je li zakonito naplaćivati uslugu odvoza komunalnog otpada od navodnog korisnika usluge u situaciji kada sam pružatelj usluge u svojim matičnim evidencijama nema evidentiranu niti jednu osobu u kućanstvu na konkretnoj lokaciji, koja bi dakle stvarala otpad, a sve u skladu s temeljnim načelom gospodarenja otpadom – „onečišćivač plaća“?
3. Da li je u okolnostima kada tuženik ističe prigovor protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, slijedom utvrđenja iz Zaključka br. 2 VSRH donesenog na sastanku VSRH s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanom 04.12.2017. godine u Zagrebu, na tuženiku teret dokaza da tužitelj nije pružio uslugu za koju potražuje naknadu (posebice uzimajući u obzir da bi tuženik trebao dokazivati negativnu činjenicu)?
4. Da li je posjedovni list pravna osnova za utvrđivanje korisnika usluge iz čl. 30 st. 5 ZOGO; posebice u situaciji u kojoj pružatelj javne usluge iz čl. 30 st.1. ZOGO, ne dostavlja ugovor s eventualnim korisnikom, niti izjavu korisnika, niti ugovor o prijenosu obveze plaćanja s vlasnika nekretnine, da li je sukladno odredbi čl. 30 st. 5. ZOGO korisnik usluge osoba evidentirana u katastru zemljišta (nekretnina)?
1.1. K tome, tuženik prijedlog za dopuštenje revizije podnosi i iz razloga da mu je povrijeđeno ustavno pravo na pravično suđenje.
2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), ovaj revizijski sud ocijenio je slijedeće.
2.1. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik nije određeno izložio razloge zbog kojih smatra da su pravna pitanja navedena u prijedlogu za dopuštenje revizije važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (sve u smislu odredaba čl. 385.a st. 1. ZPP).
2.2. Tuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo tj. pravo na pravično suđenje.
3. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i čl. 389.a st. 1., st. 2. i st. 3. ZPP, riješiti kao u izreci.
dr. sc. Jadranko Jug, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.