Poslovni broj: 6 Gž-575/2022-2

1

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Katije Hrabrov, predsjednice vijeća, Igora Delina, člana vijeća i suca izvjestitelja te Blanke Pervan, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. P. iz Z., OIB: ..., koga zastupa punomoćnik T. R., odvjetnik u Z., protiv tuženika D. I. I. A., Z., (ranije S. 4, B.), S., OIB: ..., koga zastupa predsjednik uprave A. P. i član uprave F. O., a ove punomoćnica S. R. G., odvjetnica u Z., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zlataru poslovni broj P-430/2020-43. od 24. ožujka 2022., u sjednici održanoj 24. siječnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja P. P. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru poslovni broj P-430/2020-43 od 24. ožujka 2022. u toč. I. izreke i u toč. II. izreke u dijelu kojim se nalaže tužitelju P. P. da tuženiku D. I. I. A. naknadi troškove postupka u iznosu od 12.500,00 kn (dvanaesettisućapetsto kuna) u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom je suđeno:

«I. O d b i j a s e tužbeni zahtjev koji glasi:

"Proglašava se nedopuštenom ovrha u predmetu Općinskog suda u Zlataru posl. br. 3 Ovr-374/2020. koji se vodi između tuženika kao ovrhovoditelja i tužitelja kao ovršenika u cijelosti, te se nalaže tuženiku da naknadi tužitelju prouzročeni parnični trošak, sve u roku od 15 dana.".

II. N a l a ž e s e tužitelju P. P. da tuženiku D. I. I. A. naknadi troškove postupka u iznosu od 12.500,00 kn (dvanaesettisućapetsto kuna) u roku od 15 dana, a o d b i j a s e preostali dio tuženikovog zahtjeva za naknadu troškova u iznosu od 3.125,00 kn (tritisućestodvadesetpet kuna).»

2. Protiv citirane presude u toč. I. izreke i toč. II. izreke u dosuđujućem dijelu, tužitelj je izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Tvrdi da neovisno o tome što je žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona razmatrao  drugostupanjski sud u ovršnom predmetu povodom žalbe protiv rješenja o ovrsi, ni na koji način ne prestaje obveza parničnog suda da sam u vlastitom djelokrugu razmotri i ocijeni osnovanost toga žalbenog razloga. Upravo je parnični sud o tome bio ovlašten odlučivati, a kako je izostala odluka suda o tome razlogu, počinjena je bitna povreda odredaba ovršnog postupka. Upire i na bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku jer o tome nema razloga u obrazloženju presude pa je u tom dijelu nije ni moguće ispitati. Utvrđeno je da su ranije ovrhe obustavljene, ali isto nije dovedeno u vezu u smislu odredbe čl. 243. Zakona o obveznim odnosima koju u ovakvom slučaju treba primijeniti na odgovarajući način. Kada je ovršni postupak okončan obustavom, dakle iz razloga koji se ne tiču merituma, a ako nova ovrha nije pokrenuta u roku od tri mjeseca od pravomoćnosti rješenja o obustavi prethodne ovrhe, zastara se ne prekida. Do pokretanja predmetne ovrhe protekao je desetogodišnji zastarni rok. Predlaže usvojiti žalbu i preinačiti presudu na način da se prihvati tužbeni zahtjev i predmetna ovrha proglasi nedopuštenom te obveže tuženika na naknadu parničnog troška.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Suprotno žalbenim navodima, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13. i 70/19.; dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22.), jer pobijana presuda ima jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, o kojima ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava te se može ispitati.

5.1. Također, nisu počinjene ni bitne povrede postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj sud po čl. 365. st. 2. toga Zakona pazi po službenoj dužnosti.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za proglašenja nedopuštenom ovrhe u predmetu Općinskog suda u Zlataru poslovni broj Ovr-374/2020 u kojem je 27. listopada 2020. doneseno rješenje o ovrsi kojim je radi naplate novčane tražbine tuženika iz ove parnice određena ovrha na nekretnini u vlasništvu tužitelja.

7. Zaključkom Općinskog suda u Zlataru broj Ovr-374/2020-8 od 9. prosinca 2020. upućen je ovršenik na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7., 9. i 11. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12., 25/13., 93/14., 73/17. i 131/20.; dalje OZ) zbog kojih je izjavio žalbu.

8. Iz ovršnog predmeta proizlazi da je Županijski sud u Puli – Pola rješenjem broj Gž Ovr-565/2020-2 i Gž Ovr-566/2020-2 od 12. siječnja 2021. odbio žalbu ovršenika protiv rješenja o ovrsi te se očitovao o neosnovanosti ovršenikovog prigovora pomanjkanja aktivne legitimacije budući da je ovrhovoditelj uz prijedlog za ovrhu dostavio Ugovor o ustupanju o prijenosu prava i tražbina solemniziran po javnom bilježniku I. L. 27. rujna 2019. pod brojem OV-8375/2019 na temelju kojega je na ovrhovoditelja prešla predmetna tražbina kao i neosnovanost navoda da ovrhovoditelj nije ovlašten od njega namiriti svoju tražbinu jer suprotno proizlazi iz ovršne isprave – Ugovora o dugoročnom kreditu broj 3206509310 od 19. travnja 2006. i Aneksa tom Ugovoru od 3. svibnja 2006., kojim se ovršenik u svojstvu založnog dužnika suglasio da se radi osiguranja cjelokupne tražbine iz predmetnog ugovora osnuje založno pravo na njegovoj nekretnini te dao suglasnost da se iz vrijednosti iste namiri vjerovnik u slučaju dospijeća tražbina ako ista ne bude namirena. Na ovu argumentaciju drugostupanjskog suda se pozvao prvostupanjski sud obrazlažući neosnovanost žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ, ističući i to da tužitelj nije iznio nikakvu drugu činjenicu koja bi predstavljala osnovu za taj žalbeni razlog.

9. Prema odredbi čl. 52. st. 1. OZ ako je žalba izjavljena iz razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7. i točaka 9. do 11. tog Zakona, sud prvog stupnja dostavit će žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od osam dana. Po stavku 2. ako ovrhovoditelj prizna postojanje kojeg od razloga zbog kojih je žalba izjavljena, sud će obustaviti  ovrhu. Stavkom 3. toga članka je propisano da ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od osam dana, sud prvog stupnja donijet će bez odgode rješenje kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od pravomoćnosti toga rješenja pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštene zbog razloga iz stavka 1. toga članka zbog kojeg je izjavio žalbu.

9.1. Dakle, o tim žalbenim razlozima ne odlučuje sud koji rješava o žalbi protiv rješenja o ovrsi, nego parnični sud kojemu je podnesena tužba za proglašenje ovrhe nedopuštenom.

9.2. U konkretnom slučaju, prvostupanjski sud je reproducirajući sadržaj rješenja Županijskog suda u Puli, broj Gž Ovr-565/2020-2 i Gž Ovr-566/2020-2 od 12. siječnja 2021. ocijenio neosnovanim žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ, s obrazloženjem da aktivna legitimacija ovrhovoditelja proizlazi iz Ugovora o ustupanju i prijenosu prava i tražbina, solemniziranog po javnom bilježniku I. L. 27. rujna 2019. pod brojem Ov-8375/2019, kojim je na ovrhovoditelja prešla glavna tražbine i sva pripadajuća prava, uključujući i založno pravo na nekretnini u vlasništvu ovršenika te Ugovora  o dugoročnom kreditu broj 3206509310 od 19. travnja 2006. i Aneksa tom Ugovoru od 3. svibnja 2006. zaključenih s ranijim vjerovnikom Zagrebačkom bankom d.d., Zagreb, kojima se ovršenik u svojstvu založnog dužnika suglasio da se radi osiguranja cjelokupne tražbine iz predmetnog ugovora osnuje založno pravo na njegovoj nekretnini te dao suglasnost da se iz vrijednosti iste namiri vjerovnik u slučaju dospijeća tražbina ako ista ne bude namirena.

10. Prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da je neosnovan žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ (prestanak tražbine ovrhovoditelja) jer je na temelju ispisa promjena po kreditu od Z. b. d.d., Z. i financijskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku Z. R. iz R. vještačenja d.o.o., Z., utvrdio da potraživanje ovrhovoditelja na temelju ovršne isprave 9. rujna 2020. iznosi 41.371,64 EUR i sastoji se od 17.220,45 EUR dospjele nepodmirene glavnice na koju se obračunavaju zatezne kamate od 10. rujna 2020. do isplate te 24.151,19 EUR dospjelih nepodmirenih kamata, što je više od tražbine koju ovrhovoditelj prisilno ostvaruje u ovršnom postupku (15.636,06 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 7. lipnja 2008. do isplate) te je prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka stručnim i objektivnim utvrdio neosnovanost tog žalbenog razloga jer tražbina ovrhovoditelja nije ni djelomično prestala.

11. Što se tiče žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ, dakle da je nastupila zastara tražbine ovrhovoditelja, prvostupanjski sud je utvrdio da se na ovršnoj ispravi nalazi potvrda javnog bilježnika da je javnobilježnički akt izvršan 6. lipnja 2008., da je zastara počela teći 7. lipnja 2008., da prema odredbi čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 78/15., 29/18. i 126/21.; dalje ZOO) sve tražbine koje su utvrđene javnobilježničkim aktom zastarijevanju za deset godina, pa i one za koje zakon inače predviđa kraći rok zastare, da je prvotni vjerovnik Z. b. d.d., Z. u predmetu Ovr-539/08 ishodio rješenje o ovrsi na nekretnini ovršenika te je rješenjem od 30. rujna 2011. predmetna ovrha obustavljena jer se na drugom ročištu za javnu dražbu nekretnine ovršenika 13. srpnja 2011. nije pojavio nijedan zainteresirani ponuditelj, istim rješenjem je radi osiguranja troškova ovrhovoditelja u iznosu od 17.358,68 kuna određeno osiguranje uknjižbom založnog prava na nekretnini ovršenika na temelju kojega je u predmetu Z-1374/11 uknjiženo založno pravo s redom prvenstva od zabilježbe ovrhe upisane temeljem rješenja od 10. rujna 2008. pod brojem Z-1350/08, da je nakon toga Z. b. d.d., Z. ponovno 2. prosinca 2014. na temelju istih ovršnih isprava, protiv ovršenika P. P. podnijela prijedlog za ovrhu na istoj nekretnini povodom kojeg je doneseno rješenje o ovrsi broj Ovr-788/14-2 od 3. prosinca 2014., koje je postalo pravomoćno 18. prosinca 2014., a rješenjem broj Ovr-788/14-15. od 12. svibnja 2015., koje je postalo pravomoćno 28. svibnja 2015. obustavljena je ovrha jer nekretnina nije prodana ni na drugom ročištu za javnu dražbu, pa kako se razlozi za obustavu ovrhe ne nalaze na strani vjerovnika, to je tim radnjama (podnošenjem ovršnih prijedloga) ranijeg ovrhovoditelja u smislu odredbe čl. 241. ZOO prekidana zastara tražbine ovrhovoditelja, koja je ponovno počela teći nakon obustave ovrhe (čl. 245. st. 1. ZOO) i do podnošenja ovršnog prijedloga u predmetu prvostupanjskog suda broj Ovr-374/2020-2 (20. listopada 2020.) povodom kojega je 27. listopada 2020. doneseno rješenje o ovrsi, nije istekla, kako u pogledu glavnice, tako i u pogledu pripadajućih kamata kao akcesorne tražbine.

12. Prema tome, prvostupanjski sud je, i po ocjeni ovoga suda, odbijanjem tužbenog zahtjeva pravilno primijenio materijalno pravo, kao i kod odluke o troškovima postupka (čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP u vezi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - "Narodne novine", broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22.), kada je naložio tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od 1.659,04 EUR (12.500,00 kn).

13. Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u toč. I. izreke i toč. II. izreke u dosuđujućem dijelu, dakle odlučiti kao u izreci ove presude.

14. U nepobijanom dijelu u toč. II. izreke kojim je odbijen preostali dio tuženikovog zahtjeva za naknadu troška u iznosu od 3.125,00 kn, ista presuda ostaje neizmijenjena.

U Zadru 24. siječnja 2023.

Predsjednica vijeća

Katija Hrabrov, v.r.