- 1 -              Rev 232/2022-2

 

 

 

 

 

 

Broj: Rev 232/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Viktorije Lovrić, Marine Paulić i Darka Milkovića članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja E. o. d.d. Z., OIB ..., koga zastupa punomoćnica I. K. Š., odvjetnica u Odvjetničkom društvu G. & P. iz Z., Pisarnica II O., protiv I. tuženika B. P., OIB ..., iz O., i II. tuženice A. P., OIB ..., iz O., oboje zastupani po punomoćnici N. K. D., odvjetnici u O., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž-795/2021-2 od 2. srpnja 2021. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru, broj Povrv-16/2019-28 od 4. svibnja 2021., u sjednici održanoj 24. siječnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o  j e:

 

              I. Djelomično se prihvaća revizija tuženika i preinačavaju se presuda Županijskog suda u Zadru broj Gž-795/2021-2 od 2. srpnja 2021. i presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru, broj Povrv-16/2019-28 od 4. svibnja 2021., u dijelu kojim je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi broj Ovrv-7228/13-2 od 12. ožujka 2013.  donesenom po javnom bilježniku M. B. iz O., u dijelu kojim se nalaže ovršenicima (sada tuženicima) namiriti ovrhovoditelju (sada tužitelju) iznos od 1.453,44 eura (10.951,00 kuna) i  968,88 eura (7.300,00 kuna) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i u odluci o troškovima parničnog postupka i sudi:

 

1. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi broj Ovrv-7228/13-2 od 12. ožujka 2013. donesenom po javnom bilježniku M. B. iz O.,  u dijelu kojim se nalaže ovršenicima (sada tuženicima) da u roku od 8 dana plate ovrhovoditelju (sada tužitelju):

-iznos od 1.453,44 eura (10.951,00 kuna) uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od 15. veljače 2010. do isplate, obračunate u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena,

-iznos od 968,88 eura (7.300,00 kuna) uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od 26. veljače 2010. do isplate obračunate u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena,  te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija.

 

2. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženicima trošak parničnog postupka u iznosu od 160,56 eura (1.209,73 kuna).

 

              II. Revizija se u preostalom dijelu odbija se kao neosnovana.

 

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja djelomično je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika M. B. iz O., posl.br. Ovrv-7228/13-2. od 12. ožujka 2013. i to u dijelu u kojim je naloženo tuženicima da tužitelju namire tražbinu u iznosu od 25.256,00 kuna uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku na iznos od 10.951,00 kuna od 15. veljače 2010. do isplate, na iznos od 7.300,00 kuna od 26. veljače 2010. do isplate, na iznos od 3.000,00 kuna od 1. lipnja 2010. do isplate te na iznos od 4.005,00 kuna od 2. rujna 2010.  do isplate (točka I. izreke), a u preostalom dijelu je platni nalog ukinut (točka II. izreke). Tuženicima je naloženo da tužitelju solidarno naknade parnični trošak u iznosu od 13.007,73 kune s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 4. svibnja 2021. do isplate (točka III. izreke).

 

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba I. tuženika B. P. (dalje: I. tuženik) i II. tuženice A. P. (dalje: II. tuženica) te djelomično žalba tužitelja kao neosnovane i potvrđena je prvostupanjska presuda pod točkama I. i III. izreke te u dijelu pod točkom II. izreke kojim je ukinut platni nalog preko iznosa od 4.870,00 kuna do iznosa od 12.756,00 kuna odnosno za iznos od 7.886,00 kn. (točka I. izreke). Preinačena je djelomično prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom II. izreke  kojim je ukinut platni nalog preko iznosa od 4.005,00 kn do iznosa od 4.870,00 kuna tako da je u tom dijelu djelomično održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika M. B. iz O., posl.br. Ovrv-7228/13-2 od 12. ožujka 2013. i to u dijelu kojim se nalaže I. tuženiku i II. tuženici da tužitelju namire tražbinu u iznosu od 865,00 kuna uvećanu za pripadajuće zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku od 2. rujna 2010. do isplate, u roku od 15 dana (točka II. st. 1. izreke). Ujedno je tuženicima naloženo da tužitelju solidarno naknade daljnji parnični trošak u iznosu od 574,58 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 4. svibnja 2021., u roku od 15 dana (točka II. st. 2. izreke). Odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška na ime sastava odgovora na žalbu (točka III. izreke).

 

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd-4688/2021 od 3. studenoga 2021. tuženicima je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž-795/2021-2 od 2. srpnja 2021. u odnosu na sljedeće pravno pitanje:

 

              „Primjenjuje li se na regresna potraživanja osiguratelja prema svojim osiguranicima iz ugovora o osiguranju trogodišnji zastarni rok iz čl. 234. st. 3. Zakona o obveznim odnosima ili se primjenjuje opći zastarni rok iz. čl. 225. Zakona o obveznim odnosima?".

 

4. Na temelju navedenog dopuštenja tuženici su podnijeli reviziju zbog navedenog pitanja te su predložili prihvatiti reviziju i ukinuti nižestupanjske presude te predmet vratiti na prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

5. Tužitelj je podnio odgovor na reviziju kojim osporava osnovanost podnesene revizije.

 

6. Revizija je djelomično osnovana.

 

7. Na temelju odredbe čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01,117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

8. Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa koje je tužitelj kao osiguratelj isplatio trećim osobama kao oštećenicima, na ime naknade štete koju je skrivljenim ponašanjem (vozeći pod utjecajem alkohola i neprilagođenom brzinom) prouzročio I. tuženik vozeći vozilo u vlasništvu II. tuženice. Navedeni zahtjev tužitelj temelji na odredbama Općih uvjeta za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti o gubitku prava iz osiguranja.

 

9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima, u bitnome, je utvrđeno:

 

-da je 18. prosinca 2009. došlo do prometne nesreće u kojoj je prouzročena šteta većem broju oštećenika,

-da je predmetnu prometnu nezgodu prouzročio I. tuženik upravljajući vozilom osiguranim kod tužitelja pri čemu je bio pod utjecajem alkohola od 1,95 g/kg, a da je II. tuženica vlasnica vozila,

-da je tužitelj oštećenicima iz navedenog štetnog događaja isplatio ukupno 34.007,00 kuna i to:

-oštećeniku D. H. dana 15. veljače 2010. iznos od 10.951,00 kuna, a 2. rujna 2010. iznos od 12.000,00 kuna i iznos od 756,00 kuna,

-oštećeniku Ž. H. dana 1. lipnja 2010. iznos od 3.000,00 kuna,

-oštećeniku M. F. dana 26. veljače 2020. iznos od 7.300,00 kuna.

 

10. Prvostupanjski sud je ocijenio da je tužiteljevo regresno potraživanje djelomično osnovano i to do iznosa od 25.256,00 kuna te je održao platni nalog na snazi:

- za iznos od 10.951,00 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama do 15. veljače 2010. do isplate,

-za iznos od 7.300,00 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 26. veljače 2010. do isplate,

-za iznos od 3.000,00 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 1. lipnja 2010. do isplate,

-za iznos od 4.005,00 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 2. rujna 2010. do isplate.

 

11. Drugostupanjski sud je ocijenio da oštećeniku D. H. s osnove pravične novčane naknade na pretrpljenu neimovinsku štetu pripada iznos od 4.870,00 kuna, a ne 4.005,00 kuna kako je ocijenio prvostupanjski sud. Stoga je djelomično preinačio prvostupanjsku presudu i platni nalog održao na snazi i u dijelu kojim je tuženicima naloženo namiriti tužitelju tražbinu u iznosu od 865,00 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 2. rujna 2010. do isplate.

 

12. Nižestupanjski sudovi su pri tome ocijenili da je prigovor zastare istaknut po tuženicima neosnovan budući da se u odnosu na regresna potraživanja primjenjuje opći zastarni rok od pet godina iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08, dalje: ZOO).

 

13. Odredbom čl. 225. ZOO-a propisano je da tražbine zastarijevaju za pet godina, ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare. Odredbom čl. 234. st. 3. ZOO-a, upravo je propisan takav poseban rok zastare kod ugovora o osiguranju, te je propisano da potraživanja osiguratelja iz ugovora o osiguranju zastarijevaju za tri godine.

 

14. U konkretnom slučaju radi se o regresnom zahtjevu osiguratelja koji se temelji na odredbama ugovora o osiguranju, pa takav zahtjev zastarijeva u roku od tri godine u smislu odredbe čl. 234. st. 3. ZOO-a kojom je propisan takav rok zastare za tražbine osiguratelja iz ugovora o osiguranju, a zastarijevanje kod takvih regresnih tražbina počinje teći prvog dana iza dana kada je osiguratelj isplatio naknadu oštećeniku (tako i revizijski sud u odlukama broj Rev-x-345/15-2 od 1. rujna 2015., Rev-x-420/14-2 od 9. rujna 2014. idr.).

 

15. Tužitelj je predmetnu tužbu (ranije prijedlog za ovrhu) podnio 12. ožujka 2013. Budući da zastara počinje teći prvog dana iza dana kada je osiguratelj isplatio naknadu oštećeniku, a tužitelj je oštećeniku D. H. 15. veljače 2010. isplatio 10.951,00 kuna, a oštećeniku M. F. je 26. veljače 2010. isplatio 7.300,00 kuna, proizlazi da je za te isplate regresni zahtjev u zastari, jer je u trenutku  podnošenja tužbe (ovršnog prijedloga javnom bilježniku) istekao trogodišnji zastarni rok.

 

16. Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP-a valjalo  prihvatiti reviziju tuženika kao djelomično osnovanu te ukinuti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. B. iz O., posl.br. Ovrv-7228/13-2. od 12. ožujka 2013. za iznose od 1.453,44 eura (10.951,00 kuna) i  968,88 eura (7.300,00 kuna) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te odlučiti kao pod točkom I. st. 1. izreke ove presude, dok je na temelju odredbe članka 393. st. 1. ZPP-a reviziju u preostalom dijelu valjalo odbiti kao neosnovanu (točka II. izreke).

 

17. Budući da je ovaj sud djelomično preinačio nižestupanjske presude, odlučio je o troškovima cijelog postupka razmjerno uspjehu stranaka u sporu (čl. 166. st. 2. u svezi s čl. 154. st. 2. ZPP-a). Uspjeh tužitelja u sporu nakon preinačenja nižestupanjskih presuda iznosi 23,14 %, a uspjeh tuženika 76,86 %. Uspjeh tuženika, nakon umanjenja za uspjeh tužitelja iznosi 53,72 %, pa je tužitelj u smislu odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a dužan naknaditi tuženicima 53,72 % troškova postupka.

 

18. Sukladno čl. 155. st. 1. i 2. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14,118/14 i 107/15, dalje: Tarifa) tuženicima su priznati troškovi specificirani u troškovniku od 24. listopada 2016. i to za sastav prigovora protiv rješenja o ovrsi (Tbr. 11. t. 1. Tarife), sastav obrazloženih podnesaka od 14. srpnja 2014. i 19. listopada 2016. (Tbr. 8. t. 1. Tarife) i zastupanja na ročištima 3. svibnja 2016. i 24. listopada 2016. (Tbr. 9. t. 1. Tarife), ukupno 500 bodova, što uvećano za 10 % zbog zastupanja više osoba (Tbr. 36. t. 1. Tarife) i zatraženi PDV ukupno iznosi 6.875,00 kuna. Prema troškovniku od 23. ožujka 2021. tuženicima je priznat trošak pristupa na ročišta 15. svibnja 2019. i 23. ožujka 2021.(Tbr. 9. t. 1. Tarife), trošak sastava obrazloženog podneska od 3. ožujka 2021. (Tbr. 8. t. 1. Tarife) i trošak sastava žalbe od 19. prosinca 2016.  (Tbr.10. t. 1. Tarife), ukupno 425 bodova, što uz uvećanje od 10 % po Tbr. 36. t. 1. Tarife, ukupno iznosi  4.675,00 kuna, a za sastav žalbe od 19. svibnja 2021. tuženicima je također priznat trošak po Tbr. 10. t. 1. Tarife, uvećan za 10 % (Tbr. 36. t. 1. Tarife) odnosno 1.375,00 kuna. Tuženicima su stoga priznati  troškovi postupka u iznosu od 12.925,00 kuna, a sukladno uspjehu tuženika u postupku (53,72%) dosuđen im je iznos od 6.943,31 kunu. Sukladno uspjehu tuženika u revizijskom postupku (69,87 %) umanjenom za uspjeh tužitelja u revizijskom postupku (30,13 %) tuženicima je dosuđen zatraženi trošak sastava prijedloga za dopuštenje revizije (Tbr. 10. t. 2. Tarife), trošak sastava revizije (Tbr. 10. t. 6 Tarife) i sudske pristojbe na reviziju u ukupnom iznosu od 1.466,43 kune.

 

19. Slijedom navedenog tuženicima je dosuđen ukupan parnični trošak u iznosu od 1.116,16 eura (8.409,74 kuna).

 

20. Tužitelju je valjalo priznati trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 4.200,00 kuna i troškove strojarskog vještačenja u iznosu od 3.000,00 kuna odnosno ukupno 955,60 eura (7.200,00 kuna) jer su ti troškovi bili nužni i opravdani za donošenje odluke u ovom predmetu.

 

21. Prebijanjem iznosa koji je na ime troškova dosuđeni tuženicima - ukupno 1.116,16 eura (8.409,74 kuna) s troškom navedenih vještačenja koji su priznati tužitelju u iznosu od 955,60 eura (7.200,00 kuna), valjalo je obvezati tužitelja da tuženicima naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 160,56 eura (1.209,73 kune) i odlučiti kao pod točkom I. st. 2. izreke.

 

 

 

22. Temeljem odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22, 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao cijene, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona (1 euro = 7,53450 kuna).

 

Zagreb, 24. siječnja 2023.

 

                                                                                                                              Predsjednik vijeća:

                                                                                                                              Ivan Vučemil, v.r.