1

Poslovni broj: 55 Gž R-896/2021-3

       Republika Hrvatska

   Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 55 Gž R-896/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Dubravke Burcar kao predsjednice vijeća, Ines Smoljan kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Ksenije Jakovčević kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. M. iz Z., OIB:…, zastupanog po punomoćniku M. M., odvjetniku u Z., protiv tuženika Republika Hrvatska, Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB:…, zastupana po ODO u Z., Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu od 27. siječnja 2022., poslovni broj Pr-5061/2018-23, u sjednici vijeća 24. siječnja 2023.,

p r e s u d i o   j e

              Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu od 27. siječnja 2022., poslovni broj Pr-5061/2018-23.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim potražuje isplatu 40.594,35 kn zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama. Pod toč. II. izreke je naloženo tužitelju naknaditi tužitelju parnični trošak od 6.750,00 kn.

2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19,80/22 u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači u smislu žalbenih navoda, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Traži troškove žalbenog postupka.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet postupka je isplata 40.594,35 kn bruto u razdoblju od ožujka 2015. do rujna 2017., s osnove razlike plaće jer je tužitelj, kako tvrdi, iako raspoređen na radno mjesto pomoćnika voditelja smjene, obavljao poslove voditelja smjene, ali primajući plaću koja mu je određena rješenjem o rasporedu i plaći za poslove pomoćnika voditelja smjene.

5.              U prvostupanjskom postupku je utvrđeno da:

- je tužitelju određena plaća rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova od 16. svibnja 2017., a da je rješenjem istog tijela od 26. travnja 2017. raspoređen na radno mjesto pomoćnik voditelja smjene operativno komunikacijskog centra policije;

- da iz dokumentacije (Rasporeda rada) i iskaza saslušanih svjedoka ne proizlazi da je tužitelj obavljao poslove voditelja smjene operativno komunikacijskog centra policije, odnosno poslove s višim koeficijentom složenosti poslova, kao i da na te poslove nije bio premješten rješenjem tuženika;

- da tužitelj od tuženika nije ishodio izmijenjena rješenja o plaći ili rasporedu za radno mjesto voditelja smjene, odnosno sa koeficijentom više složenosti.

6. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski je sud pozivom na odredbe čl. 63. st. 1., čl. 76. st. 1., čl. 80 st. 1. i 2., čl. 85. Zakona o državnim službenicima ("Narodne novine", br. 92/05, 140/05, 142/06, 77/07, 107/07, 27/08, 34/11, 49/11, 150/11, 34/12, 49/12, 37/13, 38/13, 01/15, 138/15, 61/17,dalje: ZDS), odbio tužbeni zahtjev.

7. Prema odredbi čl. 52. ZDS o prijemu u državnu službu odlučuje se rješenjem, a po konačnosti tog rješenja donosi se rješenje o rasporedu za radno mjesto. S obzirom da se u smislu odredbe čl. 63. ZDS o rasporedu na radno mjesto te o drugim pravima i obvezama službenika, odlučuje rješenjem, takvo rješenje potrebno je donijeti i u slučaju da je zbog potrebe službe, radnik dužan obavljati poslove na drugom radnom mjestu, bilo u istom ili drugom državnom tijelu, odnosno mjestu rada sukladno čl. 76. st. 1. ZDS. Pri tome službenik ima plaću koja je za njega povoljnija (čl. 80. ZDS).

8. Dakle, citiranim odredbama čl. 80. st. 2. i 3. ZDS, pravo na višu (povoljniju) plaću priznato je samo za slučaj premještaja, a ne za slučaj povremenog izvršavanja poslova koji nisu u opisu poslova radnog mjesta na koje je raspoređen službenik, pri čemu je potrebno ishoditi odgovarajući upravni akt, odnosno rješenje.

9. S obzirom na to da tužitelj, što nije sporno, nije ishodio potrebno rješenje kojim se utvrđuje pravo na povoljniju plaću i iznos plaće, prvostupanjski je sud je pravilno primijenio materijalno pravo i odbio tužbeni zahtjev.

10. Nadalje, s time u vezi na žalbene navode tužitelja da mu je tuženik prouzročio štetu jer je morao obavljati poslove višeg stupnja složenosti, a isplaćena mu je niža plaća, kao i da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje u smislu da tužitelj nije dokazao da je radio poslove voditelja smjene, valja reći da su neodlučni za pravilnost i zakonitost presude jer je za osnovanost tužbenog zahtjeva odlučno je li tužitelj ishodio izmijenjeno rješenje o plaći, odnosno rasporedu. Kako je činjenica da tužitelj nije ishodio navedena rješenja – nesporna, tada je i žalbeni navod pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja neosnovan.

11. Stav prvostupanjskog suda, s kojim je suglasan i ovaj sud je u skladu sa sudskom praksom Vrhovnog suda Republike Hrvatske koja je donesena u istim ili istovrsnim predmetima (npr. Vrhovni sud Republike Hrvatske Revr 780/2010-2 od 16. lipnja 2010.).

12. Odluka o dosuđenim troškovima se temelji na čl. 154. st. 1. ZPP, a što tuženik u žalbi ne prigovara određeno.

13. Slijedom svega navedenog, a kako nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, valjalo je temeljem odredbe 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 24. siječnja 2023.

                                                                                                                                   Predsjednica vijeća:

                                                                                                                                             Dubravka Burcar, v.r.