1

Poslovni broj: 2 Us I-893/2022-7

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 2 Us I-893/2022-7

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Upravni sud u Osijeku, po sucu Berislavu Babiću, uz sudjelovanje zapisničarke Adele Franc, u upravnom sporu tužitelja D. H. iz Đ., s boravištem u Z., OIB: …, kojeg zastupa odvjetnica I. C. K. u Z., protiv tuženika Ministarstva znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske, Z., kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u O., radi priznavanja inozemne visokoškolske kvalifikacije, 24. siječnja 2023.

 

p r e s u d i o  j e

 

 

I          Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništavanje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-602-05/22-01/00022, URBROJ: 533-04-22-0002 od 27. lipnja 2022. i rješenja Agencije za znanost i visoko obrazovanje, KLASA: UP/I-602-06/22-01/0344, URBROJ: 355-03-01/16-22-0003 od 18. ožujka 2022. te priznavanje za potrebe zapošljavanja u Republici Hrvatskoj inozemne visokoškolske kvalifikacije Diplomirani inženjer poljoprivrede, izdane od institucije E. u., T. f., B., B. i H..

 

II        Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

 

Obrazloženje

 

1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-602-05/22-01/00022, URBROJ: 533-04-22-0002 od 27. lipnja 2022. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Agencije za znanost i visoko obrazovanje, KLASA: UP/I-602-06/22-01/0344, URBROJ: 355-03-01/16-22-0003 od 18. ožujka 2022. kojim tužitelju, za potrebe zapošljavanja u Republici Hrvatskoj, nije priznata inozemna visokoškolska kvalifikacija Diplomirani inženjer poljoprivrede koju je stekao i koju je izdala institucija E. u., T. f., B., B. i H.
2. Tužitelj u tužbi navodi kako je institucija E. u., B., prema rješenju Odjela za obrazovanje B. distrikta B. i H. o ispunjenosti uvjeta za osnivanje i početak rada visokoškolske ustanove od 28. prosinca 2011. te zaključku inspektora za obrazovanje (broj predmeta UP-I-37-000186/14, broj akta 01.6-132FD-01/14 od 30. prosinca 2014.), imala valjanu akreditaciju za rad od 2011. godine. Poziva se na odredbe Zakona o visokom obrazovanju u B. distriktu kojima se definira da rješenje o početnoj akreditaciji visokoškolskih ustanova koje je izdano prije stupanja Zakona o visokom obrazovanju u B. distriktu predstavlja licencu i pravu akreditaciju visokoškolske ustanove. Ukazuje na dopis Odjela za obrazovanje Vlade B. distrikta od 14. lipnja 2019. (broj predmeta 37001265/13, broj akta 07-1 154SO-026/19) kojim se obavještava E. u., B. distrikt da je Odjel za obrazovanje B.distrikta 16. travnja 2019. podnio zahtjev za akreditaciju Agenciji za razvoj visokog obrazovanja i osiguranje kvalitete B. i H.. Nakon provedenog postupka akreditacije, Odjel za obrazovanje B. distrikta donio je 2. veljače 2022. rješenje o institucionalnoj akreditaciji (broj predmeta 37-001265/13, broj akta 081246ZB-035/22) te je o navedenome 23. ožujka 2022.obavijestio Agenciju za znanost i visoko obrazovanje. Tvrdi kako E. u., B. distrikt posjeduje svu potrebnu dokumentaciju za rad koju je ishodio u propisanom postupku od mjerodavnih tijela, odnosno rješenje o ispunjenosti uvjeta za osnivanje i početak rada visokoškolske ustanove koje predstavlja dozvolu za rad, licencu i akreditaciju u skladu s odredbom članka 29. Zakona o visokom obrazovanju u B. distriktu B. i H.. Smatra da isto dokazuje i zaključak Inspektora za obrazovanje, Kancelarije gradonačelnika, Inspektorata B. distrikta B.i H. kojim inspektor za obrazovanje potvrđuje da ne postoje nepravilnosti koje se odnose na dozvolu za rad Internacionalnog univerziteta B. distrikt te kako tuženik svoju odluku donosi unatoč ovom zaključku. Dodaje kako je E. u. B. distrikt dobio dozvolu za rad, a što je razvidno iz Obavještenja o statusu visokoškolskih ustanova s područja B. distrikta u skladu s odredbom članka 63.  Okvirnog zakona o visokom obrazovanju u B. i H.. Poziva se i na činjenicu da su stečene visokoškolske kvalifikacije na E. u. u B. u vidu javnih isprava – diploma priznate u državama Europske unije npr. SR Njemačka te u pogledu istoga prilaže dokaze uz tužbu, a što govori u prilog tome da bi Republika Hrvatska, kao potpisnica Lisabonske konvencije, trebala slijediti ostale države Europske unije te priznati diplomu tužitelja, izdanu od akreditirane visokoškolske ustanove u B. i H.. Smatra da je E. u. u B distrikt imao važeću akreditaciju izdanog od nadležnog tijela u B. i H. u trenutku tužiteljevog stjecanja kvalifikacije Diplomirani inženjer poljoprivrede te stoga predlaže sudu tužitelju priznati za potrebe zapošljavanja u Republici Hrvatskoj inozemnu visokoškolsku kvalifikaciju Diplomirani inženjer poljoprivrede koju je tužitelju izdala institucija E. u. u B,  kao i naložiti tuženiku naknaditi tužitelju trošak upravnog spora kojeg nije specificirala.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da u cijelosti ostaje pri obrazloženju svog  rješenja te dodaje kako je osporavano rješenje utemeljeno na pouzdanim podacima i činjenicama te je doneseno u skladu sa Zakonom o općem upravnom postupku. Navodi da je prema članku 49. Okvirnog zakona o visokom obrazovanju u BiH (Službeni glasnik B. i H., broj 59/07 i 59/09., u daljnjem tekstu: Okvirni zakon BiH) nadležno tijelo za rješenje o licenci i akreditaciji Agencija za razvoj visokog obrazovanja i obezbjeđivanje kvaliteta. Navedena agencija je nadležna i za vođenje Državnog registra akreditiranih visokoškolskih ustanova u B.i H.. Ističe da je Okvirni zakon BiH stupio na snagu prije osnivanja E. u. B distrikt te je stoga postupak akreditacije bilo potrebno provesti u skladu s odredbama Okvirnog zakona BiH i na čiju se akreditaciju ne mogu primijeniti zakoni na razini distrikta jer oni nisu relevantni za postupak priznavanja obrazovnih kvalifikacija iz Bosne i Hercegovine u Republici Hrvatskoj jer Okvirni zakon BiH jasno definira nadležno tijelo na razini Bosne i Hercegovine i na čiju se akreditaciju ne mogu primijeniti zakoni na razini distrikta. Ističe da je uvidom u Rješenje o institucionalnoj akreditaciji E. u. B distriktu (broj predmeta: 37-001265/13, broj akta: 08-1246ZB-035/22 od 2. veljače 2022.) kojim je utvrđeno da se rješenje o institucionalnoj akreditaciji izdaje na period od četiri godine te da navedeni rok počinje teći od pravomoćnosti tog rješenja. Iz rješenja o upisu u Državni registar akreditiranih visokoškolskih ustanova u B. i H.05-33-1-240-4/19 od 16. veljače 2022. razvidno je da je institucija E. u. B distriktu dovršila proces akreditacije sukladno odredbama Okvirnog zakona BiH. U pogledu navoda tužitelja kako su diplome E. u. B distrikta priznate u državama Europske unije, ističe kako isto ne predstavlja relevantan dokaz u ovoj upravnoj stvari, budući u navedenom području ne postoji pravna stečevina Europske unije niti zajednički pravni okvir svih zemalja, već se o priznanju inozemne kvalifikacije odlučivalo na temelju zakonskih propisa Republike Hrvatske. Slijedom navedenog, tuženik predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.
4. Podneskom od 15. siječnja 2023. tužitelj je predložio spajanje ovoga spisa na ovosudni spis poslovni broj: Us I-780/2022, radi zajedničkog raspravljanja i donošenja odluke. Isto tako predložio je i saslušanje svjedoka prof. dr. N. S. sa E. u. B distrikt, kao osnivača i predsjednika Upravnog odbora te ustanove na okolnost osnivanja univerziteta i ishođenja potrebne dozvole za rad, kao i postupka akreditacije, rada  i nostrifikacije diploma u drugim državama Europske unije.
5. Dana 17. siječnja 2023. kod ovog suda održana je javna rasprava kako bi se sukladno odredbi članka 6. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., nastavno: ZUS) svakoj stranci dala mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora. Na navedenu raspravu pristupili su tužitelj, opunomoćenica tužitelja i opunomoćenica tuženika.
6. Opunomoćenica tužitelja je na raspravi izjavila da ostaje kod tužbe i svih navoda iz iste, kao i kod svih predloženih dokaznih prijedloga u tužbi i podnesku od 15. siječnja 2023., budući smatra da je saslušanje tužitelja i predloženog svjedoka relevantno za pravilno rješenje ove upravne stvari. Predlaže i da se tijekom upravnog spora izvrši uvid u svu materijalnu dokumentaciju u spisu, kao i pravna shvaćanja koja su priložena uz tužbu, a kao i ona koja su priložena u spis. Ističe da je saslušanje navedenog svjedoka relevantno budući isti ima izravna saznanja u svezi osnivanja predmetnog univerziteta i svih zakonskih i podzakonskih normi koje to tijelo ispunjava, kao i da je relevantno na okolnosti tužbe saslušati i samog tužitelja. Ukazuje sudu na slijed propisa putem koji je došlo do osnivanja predmetne ustanove, njene akreditacije i usklađenosti sa svim zakonskim i podzakonskim aktima matične države. Pojašnjava kako je odredbom članka 63. Okvirnog zakona o visokom obrazovanju BiH jasno određeno da se nadležnost i organizacija rada ovakvog univerziteta prepušta kantonalnom zakonodavstvu, a što je podrobnije opisano u samoj tužbi i vidljivo je da su svi zahtjevi za akreditaciju na vrijeme podnijeti nadležnim institucijama. Pojašnjava kako se uslijed proteka vremena tužitelja dovodi u diskriminatorni položaj, u odnosu na osobe koje su fakultet završile 2022., a što je suprotno konvencijskom pravu i njegovom pravu kao čovjeka i građanina. Posebno naglašava kako je u prilogu tužbe dostavljen dokaz u svezi činjenice da je diploma tog univerziteta priznata u SR Njemačkoj pa proizlazi da se diplome te ustavne priznaju u ostatku Europe, a ne i u Republici Hrvatskoj. Dakle, sve mjerodavne odredbe koje su se odnosile na postupak akreditacije univerziteta su ispoštovane i to sve u skladu s odredbama Okvirnog zakona visokog obrazovanja BiH.
7. Opunomoćenica tuženika je na raspravi u cijelosti ostala kod navoda iz odgovora na tužbu, kao i kod navoda iz pobijanih odluka. Protivi se daljnjem izvođenju dokaza, budući smatra da je relevantno činjenično stanje utvrđeno na temelju materijalne dokumentacije u spisu te da se saslušanjem tužitelja i predloženog svjedoka ne bi utvrdile nikakve nove činjenice.
8. Sud nije usvojio prijedlog tužitelja za spajanjem ovog sudskog predmeta na ovosudni predmet poslovni broj: Us I-780/2022, radi zajedničkog raspravljanja i donošenja odluke. Isto iz razloga jer se radi o osporavanju različitih upravnih akata, a iz članka 3. stavka 1. točke 1. ZUS proizlazi da se upravni spor vodi radi ocjene zakonitosti pojedinačne odluke javnopravnog tijela pa se i upravni spor može voditi samo u pogledu osporavanja određenog upravnog akta te se radi o dugogodišnjoj upravosudskoj praksi. Stoga je neosnovano traženje tužitelja za provođenjem jedinstvenog upravnog spora, u prethodno opisanoj pravnoj situaciji.
9. Na istoj raspravi sud je odbio dokazni prijedlog za saslušanjem svjedoka N. S.. Sud smatra da saslušanje navedenog svjedoka na okolnosti osnivanja i rada predmetne ustanove te akreditacije iste, odnosno nostrifikacije diploma, nema utjecaja na predmetnu upravnu stvar, budući su sve odlučne činjenice utvrđene na temelju materijalne dokumentacije u spisu, a predmet spora jest pravno pitanje u svezi priznavanja inozemne visokoškolske kvalifikacije prema propisima Republike Hrvatske. Stoga i izvođenje dokaza saslušanjem navedenog svjedoka ne bi imalo odlučni utjecaj na pravilno rješenje ove upravne stvari.
10. Tijekom upravnog spora sud je izvršio uvid u spis upravnog spora te spis upravnog postupka i sve isprave koje prileže u istome, a koji se nalazi u ovosudnom spisu poslovni broj: Us I-780/2022, koji je bio priklopljen i u koji je izvršen uvid, kao što je izveden i dokaz saslušanjem tužitelja.
11. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a sukladno odredbi članka 55. stavak 3. ZUS, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
12. Iz podataka spisa proizlazi da je tužitelj 15. ožujka 2022. podnio, Nacionalnom ENIC/NARIC uredu pri Agenciji za znanost i visoko obrazovanje, zahtjev za stručno priznavanje inozemne visokoškolske kvalifikacije Diplomirani inženjer poljoprivrede, izdane od institucije E.u., T. f., B., B. i H.za potrebe zapošljavanja u Republici Hrvatskoj. Uz zahtjev, tužitelj je priložio i Diplomu broj 00041-10/17, izdanu 16. listopada 2017. u B., B. i H..
13. Tužitelj je u svom iskazu na raspravi izjavio da je nakon završetka Poljoprivredne srednje škole imao životne planove u vidu bavljenja agronomijom te se želio dodatno školovati u tom području. Istraživanjem i razgovorom s određenim kolegama došao je do saznanja kako svoje školovanje može nastaviti na E. u. B, a posebno iz razloga jer su isti imali svoje predstavništvo u Županijskoj ulici u Osijeku, gdje je i upisao fakultet. Školovanje je započelo 2013., a fakultetsku nastavu drže ugledni profesori, što je bio još jedan od razloga za upis tog učilišta te kao student može potvrditi visoki profesionalni odnos kako u pogledu predavanja, tako i u pogledu rada te ustanove. Radi studiranja je iznajmio stan u B., gdje je proveo pet godina te je sve ispite položio na fakultetu, a niti jedan „on line“ i sl. Fakultet je radio cijelo vrijeme, bez ikakvih prekida ili inspekcija te nije bio niti jednom zatvoren.  Osim njega na fakultetu su bili i brojni drugi studenti iz Hrvatske i to njih oko stotinu te su isti također redovito pohađali nastavu. Osnivač fakulteta je N. S., a koji je bio i dekan fakulteta te se istome u više navrata obraćao u pogledu napisa da bi fakultet mogao biti zatvoren ili da će biti problema s nostrifikacijom ili priznanjem naših diploma u Republici Hrvatskoj, a isti ga je uvjeravao kako neće biti nikakvih problema i da fakultet radi po zakonu. Trenutno je rektor fakulteta R. G. koji je od 1988. do 2013. obavljao dužnost prorektora osječkog fakulteta, a prodekan je trenutno R. G., osoba koja je akademik i primarijus. Na samom fakultetu radi 6 akademika, isti je fakultet 2022. dobio sve odgovarajuće licence te je trenutno u izgradnji nove zgrade koja će biti veća od osječkog Poljoprivrednog fakulteta. Na kraju želi naglasiti kako je studiranje na fakultetu iziskivalo velike novčane izdatke, koje su podmirili njegovi roditelji, u nadi da će ostvariti visoko obrazovanje. Međutim, od 2019., ne može ostvariti posao u struci, kao što niti sada radom u policiji ne može napredovati, jer se diploma ne priznaje. Na pitanje opunomoćenice izjavljuje kako je čekao da fakultet dobije odgovarajuće akreditacije i da je tek tada podnio zahtjev za priznanje diplome, a da mu je poznato da se osobama medicinske struke priznaju diplome s tog fakulteta u okviru Hrvatske liječničke komore. U pogledu ovog upravnog spora i ove upravne stvari ističe kako je predao dva zahtjeva i to inženjerski i magistarski te su oba odbijena, nakon čega je uložena žalba te su pokrenuti upravni sporovi kod ovoga suda. Tijekom studiranja potrošio je ukupno oko 50 do 60.000,00 kn budući su prve četiri godine koštale svaka oko 10.000,00 kn, a peta oko 13.000,00 kn, s time da je stan plaćao 1.000,00 kn.
14. Priznavanje inozemnih visokoškolskih kvalifikacija u Republici Hrvatskoj provodi se na temelju Zakona o priznavanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija (Narodne novine, broj: 158/03., 198/03., 138/06., 124/09. i 45/11.- dalje: Zakon o priznavanju) koji u svom članku 2. propisuje da priznavanje podrazumijeva formalno potvrđivanje vrijednosti inozemne obrazovne kvalifikacije, odnosno razdoblja obrazovanja, koje je izdalo nadležno tijelo u svrhu pristupa obrazovanju ili zapošljavanju.
15. Sukladno odredbi članka 11. stavka 1. Zakona o priznavanju zahtjev za stručno priznavanje inozemnih visokoškolskih kvalifikacija podnosi se Nacionalnom ENIC/NARIC uredu pri Agenciji za znanost i visoko obrazovanje.
16. Odredba članka IV. Kriterija za vrednovanje inozemnih visokoškolskih kvalifikacija KLASA:602-06/08-01/52, URBROJ: 335-05-08-01 od 9. travnja 2008., koje je donijela Agencija za znanost i visoko obrazovanje, propisuje da se u vrednovanju inozemne visokoškolske kvalifikacije uzima u obzir obilježje visokog učilišta na kojem je kvalifikacija stečena, odnosno akreditacija visokog učilišta i studijskog programa. Pri tome akreditacija podrazumijeva da nadležno akreditacijsko tijelo matične države priznaje visoko učilište kao dio svog visokoobrazovnog sustava.
17. Odredbom članka 49. Okvirnog zakona o visokom obrazovanju u Bosni i Hercegovini („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj: 59/07.  i 59/09.- dalje: Okvirni zakon BiH) propisano je da je Agencija za razvoj visokog obrazovanja i osiguranje kvaliteta nadležna, između ostalog, za: davanje preporuke nadležnim obrazovnim vlastima o akreditaciji visokoškolske ustanove, odnosno studijskog programa, na osnovu mišljenja komisije stručnjaka; postupak i rješenje o akreditaciji i licenciranju visokoškolskih ustanova koje donose ministarstvo Republike Srpske, kantonalna ministarstva i B. Distrikt BiH, u skladu s članom 48. alineja 1. ovog Zakona; ocjenjivanje usklađenosti rješenja o akreditaciji s normama i kriterijima iz članka 48. alineja 1. ovog Zakona i, u slučaju utvrđene neusklađenosti, davanje preporuke Upravnom odboru za poduzimanje daljnjih mjera, sve do mjere poništenja rješenja o akreditaciji. Žalbu na rješenje o poništenju rješenja o akreditaciji nadležne obrazovne vlasti podnose Upravnom odboru Agencije; vođenje državnog registra akreditiranih visokoškolskih ustanova; stalnu dostupnost na svojoj internet stranici liste akreditiranih visokoškolskih ustanova u Bosni i Hercegovini i njeno objavljivanje najmanje jednom godišnje u "Službenom glasniku BiH", a najmanje dva puta godišnje u trima visokotiražnim dnevnim novinama.
18. Stoga, proizlazi kako je Agencija za razvoj visokog obrazovanja i osiguranje kvaliteta (dalje: HEA) jedina mjerodavna institucija nadležna za postupak i rješenje o akreditaciji i licenciranju visokoškolskih ustanova koje donose ministarstvo Republike Srpske, kantonalna ministarstva i B. distrikt Bosne i Hercegovine te vođenje državnog registra akreditiranih visokoškolskih ustanova u Bosni i Hercegovini.
19. Prema odredbi članka 53. stavka 1. Okvirnog zakona BiH akreditirana visokoškolska ustanova izdaje akademske stupnjeve i diplome. Odredbom članka 54. stavka 1. Okvirnog zakona BiH propisano je da će nadležna državna tijela te druga tijela i organizacije u Bosni i Hercegovini, u svrhu zaposlenja ili javne službe priznavati samo one akademske stupnjeve i diplome koje izdaju akreditirane visokoškolske ustanove.
20. Stoga pravilno zaključuje tuženik kako se kvalifikacija, odnosno akademski stupanj ili diploma stečena na Visokom učilištu koje nije akreditirano ne može smatrati javnom ispravom koja se u postupku priznavanja formalno potvrđuje, a u smislu odredbe članka 2. Zakona o priznavanju prema kojoj priznavanje podrazumijeva formalno potvrđivanje vrijednosti inozemne obrazovne kvalifikacije, odnosno razdoblja obrazovanja, koje je izdalo nadležno tijelo, u svrhu pristupa obrazovanju ili zapošljavanju.
21. E. u. B distrikt upisan je u Registar visokoškolskih ustanova na osnovu donesenih rješenja o ispunjenosti uvjeta za osnivanje i početak rada. Tim je rješenjima dozvoljen upis studenata I. godine I.,II. i III. ciklusa, a ne upis studenata II., III., IV. i V.
22. U smislu odredbe članka 61. Okvirnog zakona BiH, stupanjem na snagu ovog zakona postojeće visokoškolske ustanove dobile su privremenu akreditaciju od nadležne institucije. U privremenoj akreditaciji određuje se rok u kojemu će se obaviti akreditacija svakog pojedinog programa koji se izučava na tim visokoškolskim ustanovama, a sve u skladu s kriterijima i procedurama za akreditaciju i standardima. Akreditacija visokoškolskih ustanova bit će obavljena u razdoblju od najviše 2 godine od dana stupanja na snagu ovog zakona.
23. Uvidom u dopis Vlade B. distrikta B. i H., Odjeljenja – Odjela za obrazovanje od 14. lipnja 2016. razvidno je da je postupak po zahtjevu za dobivanje rješenja o ispunjenosti uvjeta za akreditaciju i dozvole za rad za obavljanje djelatnost visokog obrazovanja Internacionalnog univerziteta Brčko distrikta pokrenut 31. listopada 2013. prekinut zaključkom o prekidu postupka izdavanje akreditacije od 28. siječnja 2015. zbog pokrenutog postupka upravnog nadzora nad radom navedene visokoškolske ustanove.
24. Uvidom u rješenje o  institucionalnoj akreditaciji E. u. B distriktu broj predmeta: 37-001265/13, broj akta: 08-1246ZB-035/22 od 2. veljače 2022. utvrđeno je da se rješenje o institucionalnoj akreditaciji izdaje na period od četiri godine koji rok počinje teći od pravomoćnosti tog rješenja.
25. Iz rješenja o upisu u Državni registar akreditiranih visokoškolskih ustanova u Bosni i Hercegovini, broj: 05-33-1-240-4/19 od 16. veljače 2022. razvidno je da je institucija E. u. B distrikt dovršila proces akreditacije kako je propisano Okvirnim zakonom BiH.
26. Odredbom članka 37. stavka 1. i 2. Zakona o visokom obrazovanju u Brčko distriktu Bosne i Hercegovine propisano je da je jedino akreditirana i licencirana visokoškolska ustanova ovlaštena dodjeljivati akademske titule i zvanja i izdavati diplome navedene u rješenju o akreditaciji te se ne priznaju akademske titule stručna i znanstvena znanja koje su izdale visokoškolske ustanove bez akreditacije i licence. Odredbom članka 152. Zakona o visokom obrazovanju u B. distriktu Bosne i Hercegovine propisano je da su nevažeće javne isprave izdane od strane visokoškolske ustanove koja obavlja djelatnost visokog obrazovanja na području Distrikta, a nema dozvolu za rad na području Distrikta izdanu sukladno ovom zakonu.
27. Isto tako nesporno proizlazi da je Okvirni zakon o visokom obrazovanju Bosne i Hercegovini temeljni zakon u području visokog obrazovanja Bosne i Hercegovine te da ostali zakoni i visokom obrazovanju pojedinih entiteta u BiH moraju biti usklađeni s tim zakonom.
28. Stoga je iz svega navedenog razvidno da je tuženik pravilno potvrdio zakonitost prvostupanjskog rješenja kojim je odbijen zahtjev tužitelja za priznavanje, za potrebe zapošljavanja, inozemne visokoškolske kvalifikacije Diplomirani inženjer Poljoprivrede, izdane od institucije E. u. B, budući da je inozemna visokoškolska kvalifikacija tužitelja stečena na visokom učilištu koje, u trenutku kada je tužitelj stekao inozemnu visokoškolsku kvalifikaciju Diplomirani inženjer poljoprivrede (16. listopada 2017.), nije imala akreditaciju pa se ne može smatrati javnom ispravom koja se u postupku priznavanja formalno potvrđuje.
29. Na prethodno opisano činjenično stanje nemaju utjecaja navodi tužitelja o tome da se visokoškolske kvalifikacije stečene na E. u. B distrikta u Bosni i Hercegovini priznaju u državama Europske unije, primjerice SR Njemačkoj te tuženik pravilno utvrđuje da u navedenom području ne postoji pravna stečevina niti zajednički pravni okvir svih zemalja pa stoga takvi navodi i priložene isprave uz tužbu ne predstavljaju relevantan dokaz u ovoj upravnoj stvari. Naime, u konkretnom slučaju priznavanje inozemne obrazovne kvalifikacije tužitelja utemeljeno je na propisima kojima se regulira priznavanje tih kvalifikacija u Republici Hrvatskoj te na isto nemaju utjecaja zaključci ili ocjene u postupcima koji su se vodili kod drugih zemalja Europske unije.
30. Nakon podnošenja zahtjeva javnopravna tijela provela su transparentan postupak tijekom kojega je ocjena donijeta na temelju relevantnih pravnih propisa Republike Hrvatske, koji su prethodno citirani. Takvim postupanjem nije došlo do povrede konvencijskih prava tužitelja niti je isti doveden u diskriminatorni položaj, jer to što je isti odbijen sa zahtjevom za priznanje inozemne visokoškolske kvalifikacije, jer ne ispunjava zakonske uvjete za nostrifikaciju predmetne diplome propisane naprijed citiranim zakonskim odredbama, ne znači da je tužitelj doveden u položaj koji ga ograničava u ostvarivanju osnovnih konvencijskih prava, budući da nostrifikacija diplome iz strane države nije uvjet za ostvarivanje tog prava. U odnosu na navode da je takvim postupanjem diskriminiran, potrebno je naglasiti kako tužitelj samo tvrdi da je diskriminiran u svojim pravima, međutim razlog odbijanja njegovog zahtjeva nije diskriminatorne prirode niti je vezan uz samu osobu tužitelja, već se radi o činjenici da tužitelj ne ispunjava zakonom propisane uvjete za nostrifikaciju diplome.
31. Prema tome, visokoškolska kvalifikacija koju je tužitelj stekao na E. u. B. distrikta nije formalno valjana jer, sukladno propisima zemlje iz koje dolazi, da bi bila priznata javna isprava, treba biti stečena završetkom akreditiranog studijskog programa, a što ovdje nije slučaj.
32. Slijedom navedenoga, sud je primjenom odredbe članka 57. stavka 1. ZUS odlučio kao u točki I. izreke ove presude.
33. U odnosu na troškove spora odlučeno je primjenom odredbe članka 79. stavak 4. ZUS kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano. Budući da je tužitelj u cijelosti izgubio spor, odlučeno je kao u točki II. izreke presude.

 

 

U Osijeku 24. siječnja 2023.

 

Sudac

Berislav Babić v.r.

 

 

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude sukladno odredbi članka 66. stavka 5. ZUS-a.