- 1 -              III Kr 91/2022-3

 

 

 

 

Broj: III Kr 91/2022-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa kao predsjednika vijeća te Perice Rosandića i dr. sc. Marina Mrčele, izv. prof. kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenika H. B. zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 2. u vezi s člankom 154. stavkom 1. točkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak i 101/17.; dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Županijskog suda u Osijeku od 19. listopada 2021. broj Kmp-4/2021-17 i presuda Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 24. ožujka 2022. broj I Kžmp-9/2021-4, u sjednici vijeća održanoj 24. siječnja 2023.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenika H. B. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Županijskog suda u Osijeku od 19. listopada 2021. broj Kmp-4/2021-17 i presuda Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 24. ožujka 2022. broj I Kžmp-9/2021-4, osuđenik H. B. proglašen je krivim zbog teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 2. u vezi s člankom 154. stavkom 1. točkom 1. KZ/11., za koje mu je utvrđena kazna zatvora od tri godine i tri mjeseca pa je nakon opoziva uvjetne osude i uzimanja utvrđenom kazne zatvora u trajanju od sedam mjeseci iz pravomoćne presude Općinskog suda u Osijeku od 9. veljače 2018. broj Kmp-54/2017-6, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora od tri godine i šest mjeseci, u koju kaznu mu je na temelju članka  54. KZ/11. uračunato vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 15. srpnja 2018. do 11. lipnja 2019.

 

2. Na temelju članka 148. stavka 6. u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkama 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14.. 70/17. i 126/19.;  dalje: ZKP/08-19), osuđenik je oslobođen plaćanja troškova kaznenog postupka.

 

3. Osuđenik H. B. je pravovremeno po branitelju M. K., odvjetniku iz O., podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude i to zbog „povrede odredaba kaznenog postupka predviđenih u članku 468. stavku 1. točki 1., 5., 9. i 10, Zakona o kaznenom postupku, odnosno u članku 468. stavku 2. Zakona o kaznenom postupku, povrede prava okrivljenika na obranu na raspravi i zbog povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, budući je ta povreda utjecala na presudu“. U zahtjevu se predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske „da donese presudu: Utvrđuje se da je zahtjev osuđenog H. B. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude osnovan, ukida se presuda Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske posl. broj I Kžmp-9/2021-4 od dana 24. ožujka 2022. godine i predmet se vraća drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje“.

 

4. Prvostupanjski sud je po zaprimanju zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude postupio u skladu s člankom 518. stavkom 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17.,  126/19. i 80/22.;  dalje: ZKP/08-22).

 

5. Zahtjev osuđenika H. B. nije osnovan.

 

6. Osuđenik u uvodu zahtjeva ističe da isti podnosi zbog „povrede odredaba kaznenog postupka predviđenih u članku 468. stavku 1. Točki 1., 5., 9. i 10. Zakona o kaznenom postupku“, međutim, u nastavku zahtjeva ove povrede uopće ne obrazlaže.

 

7. Obrazlažući povrede koje smatra da su počinjene u pravomoćnoj presudi, osuđenik ističe „bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. Zakona o kaznenom postupku, a u svezi s čl. 9. st. 1 i 5. Zakona o kaznenom postupku … i bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. Zakona o kaznenom postupku“. Međutim, u skladu s odredbama članka 517. ZKP/08-19, ovaj izvanredni pravni lijek se ne može podnijeti zbog navedenih povreda.

 

8. Povredu iz članka 468. stavka 2. ZKP/08-19 osuđenik nalazi u tome što se je svjedokinja A. B. P. prilikom iskazivanja na raspravi održanoj 1. listopada 2021. koristila bilješkama, a korištenje bilježaka u skladu s odredbama ZKP/08-19 nije predviđeno za svjedoke, zbog čega osuđenik takav iskaz svjedokinje smatra nezakonitim. Uz navedeno se ističe i da je svjedokinja iskazivala o onome što je sama zaključila o razgovoru s djetetom S. I..

 

8.1. Protivno ovakvim navodima, korištenje bilježaka prilikom iskazivanja od strane svjedoka nema za posljedicu nezakonitost takvog iskaza. Člankom 300. ZKP/08-19 propisano je u kojim se situacijama iskaz svjedoka ne može upotrijebiti kao dokaz u postupku, a ovakva situacija nije predviđena tim odredbama. Korištenje bilježaka prilikom iskazivanja može, jednako kao i iznošenje vlastitih zaključaka kod iskazivanja, utjecati na vjerodostojnost iskaza svjedoka, a to se onda odnosi na činjenična utvrđenja u presudi, ali to u skladu s odredbama članka 517. ZKP/08-18, ne predstavlja osnovu za podnošenje ovog pravnog lijeka.

 

9. Povredu prava na obranu osuđenik nalazi u tome što „prvostupanjski sud prilikom provođenja dokaznog postupka, tj. izvođenja dokaza koji su sastavni dio spisa, nije izveo sve dokaze na kojima je utemeljio odluku“. Pritom se posebno upire na iskaz svjedoka Ž. B. kojeg prvostupanjski sud u ponovljenom postupku nije pročitao.

 

9.1. No, niti ovim navodima u svom zahtjevu, osuđenik nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost pravomoćne presude. Naime, prvostupanjski sud je u ponovljenom postupku izveo sve dokaze koje je smatrao odlučnim za pravilno i potpuno utvrđenje činjeničnog stanja i na tim dokazima je i temeljio svoju presudu. Iskaz Ž. B. niti je pročitao niti je na njemu temeljio presudu, a osuđenik je u tijeku ponovljenog postupka imao mogućnosti predložiti, bilo čitanje, bilo neposredno ispitivanje navedenog svjedoka, ali tu mogućnost nije iskoristio. Stoga nije počinjena povreda na koju upire osuđenik.

 

9.2. Jednako tako, niti odbijanjem ponovnog ispitivanja u svojstvu svjedoka žrtve S. B. nije došlo do povrede prava obrane osuđenika na raspravi. Naime, žrtva je ispitana u prethodnom postupku na dokaznom ročištu 24. listopada 2018., u skladu s člankom 292. stavkom 4. u vezi s člankom 3. ZKP/08-19, na kojem su bili nazočni osuđenik i njegova tadašnja braniteljica, kojom prilikom je žrtva iskazivala i na okolnosti na koje je predloženo njezino ponovno ispitivanje, čime su u potpunosti poštivana osuđenikova prava na obranu jer mu je dana mogućnost u tijeku postupka ispitivati žrtvu. Buduću da prvostupanjski sud nije ocijenio potrebnim ponovno na raspravi ispitivati žrtvu, pravilno je odbio njezino ponovno traumatiziranje ispitivanjem na raspravi pa niti ova povreda nije počinjena u pravomoćnoj presudi.

 

9.3. Nikakva povreda na štetu osuđenika nije počinjena niti nepozivanjem žrtve na raspravu, pri čemu osuđenik u zahtjevu niti ne konkretizira o kojoj bi se tu povredi radilo.

 

10. Osuđenik u zahtjevu smatra i da je pravomoćnom presudom na njegovu štetu povrijeđen kazneni zakon jer je prvostupanjski sud, prilikom navođenja „Narodnih novina“ u kojim je objavljen Kazneni zakon po kojem je osuđenik proglašen krivim, propustio navesti i „Narodne novine“ broj 101/17., a djelo je počinjeno 15. srpnja 2018.

 

10.1. Premda je u pravu osuđenik da su, s obzirom na vrijeme počinjenja djela, i spomenute „Narodne novine“ trebale biti navedene prilikom označavanja Kaznenog zakona po kojem je osuđenik proglašen krivim, tim propustom, protivno navodima u osuđenikovom zahtjevu, nije na njegovu štetu povrijeđen kazneni zakon. Naime, Izmjenom i dopunom Kaznenog zakona objavljenom u „Narodnim novinama“ broj 101/17. nisu mijenjane odredbe članka 154. KZ/11., a niti  koje druge primjene odredbe tog Zakona, pa stoga ovaj propust nije imao nikakvog utjecaja na pravilnost i zakonitost pravomoćne presude.

 

11. Protivno navodima u osuđenikovom zahtjevu, nije došlo niti do povreda odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku koje bi bile od utjecaja na presudu. Naime, drugostupanjski sud je na sve žalbene navode osuđenika dao potpune, jasne, valjane i iscrpne razloge, pri čemu se većina tih navoda iz žalbe ponavlja i sada u podnesenom zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

 

12. U preostalom dijelu zahtjeva osuđenik, jednako kao i u žalbi podnesenoj protiv prvostupanjske presude, ističe prigovore činjenične naravi, smatrajući da je u konkretnoj situaciji činjenično stanje ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno. Međutim, u skladu s člankom 517. ZKP/08., pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, kao što je to već navedeno, ne predstavlja osnovu za podnošenje ovog pravnog lijeka, zbog čega je trebalo osuđenikov zahtjev odbiti kao neosnovan i, na temelju članka 519. u svezi s člankom 512. ZKP/08., odlučiti kao u izreci.

 

Zagreb, 24. siječnja 2023.