- 1 -              I Kž 60/2021-7

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 60/2021-7

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u Vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa kao predsjednika vijeća te dr. sc. Marina Mrčele, izv. prof. i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. J., zbog kaznenog djela iz članka 246. stavak 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17. i 118/18. - dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru od 14. prosinca 2020. broj K-4/2018., u sjednici održanoj 24. siječnja 2023., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice branitelja optuženika, odvjetnika J. P.,

 

r i j e š i o   j e:

 

              Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se pobijana presuda te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

Obrazloženje

 

1.              Pobijanom presudom optuženi M. J. oslobođen je optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv gospodarstva – zlouporabu povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. i kazneno djelo krivotvorenja – krivotvorenje službene ili poslovne isprave iz članka 279. stavak 2. i 1. KZ/11.

 

1.1.              Na temelju članka 148. stavka 1. ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. i 80/22. - dalje: ZKP/08.) određeno je da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. - 5. ZKP/08. te nužni izdaci optuženika, nužni izdaci i nagrada branitelju padaju na teret proračunskih sredstava.

 

2.              Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predložio je da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

 

 

2.1.              Optuženik je podnio odgovor na žalbu državnog odvjetnika. Predložio je da se žalba odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda. U odgovoru na žalbu zatražio je da se optuženika i branitelja pozove na sjednicu drugostupanjskog vijeća.

 

3.              Spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske (članak 474. stavak 1. ZKP/08.).

 

4.              Sjednica vijeća održana je u prisutnosti branitelja optuženika, odvjetnika J. P.. Na sjednicu nisu pristupili uredno pozvani optuženik i državni odvjetnik pa je sjednica održana u njihovoj odsutnosti (članak 475. stavak 3. ZKP/08.).

 

5.              Žalba državnog odvjetnika je osnovana.

 

6.              Državni odvjetnik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud odbio dokazne prijedloge za provođenje novog kombiniranog drvno-tehnološkog i knjigovodstveno-financijskog vještačenja te grafološkog vještačenja dokumentacije iz točke 2. optužnice, pa da je zato činjenično stanje nepotpuno utvrđeno.

 

6.1.              Državni odvjetnik navodi da bi se kombiniranim drvnotehnološkim i knjigovodstveno-financijskim vještačenjem moglo nedvojbeno utvrditi je li sporna drvna masa ušla u trgovačko društvo. Njime bi se utvrdilo koja bi se količina robe mogla proizvesti od količine trupaca čiji je ulaz prikazan kroz dokumentaciju društva i to korištenjem realnih normativa. Utvrdila bi se i količina robe koja je doista prema dokumentaciji društva proizvedena i u konačnosti prodana. Naime, žalitelj smatra da je trgovačko društvo M. d.o.o. imalo normative veće od uobičajenih te da se upravo tim uvećanim normativima prikrivao stvarno manji ulaz trupaca u to trgovačko društvo. Prilikom izrade nalaza i mišljenja vještakinja V. B. koristila je ekspertizu vještaka za drvnu tehnologiju koju je naručio okrivljenik, a u kojoj su, prema žalitelju, korišteni normativi veći od realnih.

 

6.2.              Žalitelj nije u pravu kada tvrdi da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno zbog toga što nije provedeno kombinirano drvnotehnološko i knjigovodstveno-financijsko vještačenje. Prvostupanjski je sud ocijenio da je financijsko-knjigovodstvena vještakinja svoj nalaz i mišljenje detaljno obrazložila te da je jasno navela na temelju čega je utvrdila da je sporna roba ušla u društvo M. d.o.o. Ta je ocjena pravilna. Vještakinja je raščlanila cjelokupnu dokumentaciju društva kroz koju je pratila svaki artikl koji je ušao u društvo i utvrdila da su utrošeni u proizvodnji ili prodani dalje. Na temelju te raščlambe nije utvrdila nikakve viškove niti manjkove, niti za pojedine godine, niti u odnosu na cijelo inkriminirano razdoblje. Unatoč manjkavoj dokumentaciji koja se odnosi na sporne otkupne blokove, utvrdila je da su drvni sortimenti prema poslovnim knjigama morali biti nabavljeni jer su, prema poslovnim knjigama utrošeni u daljnjoj proizvodnji i prodaji.

 

6.3.              U pogledu korištenja ekspertize vještaka za drvnu tehnologiju prilikom izrade knjigovodstveno-financijskog vještačenja, vještakinja se očitovala da je istu koristila pri utvrđivanju učešća materijala u gotovim proizvodima. Pritom je navela da je isti izračun primijenila i za godine u odnosu na koje vještak nije izradio ekspertizu te da nije bilo bitnih odstupanja u odnosu na učešće materijala u gotovim proizvodima. Time je potvrdila da su normativi korišteni u ekspertizi realni.

 

6.4.              Žalitelj ne obrazlaže pobliže svoju tvrdnju da su normativi društva M. d.o.o. bili "nerealni", osim pozivanja na zapisnik o poreznom nadzoru. Međutim, treba navesti da poreznim rješenjem nije utvrđeno da bi trgovačko društvo M. d.o.o. koristilo "nerealne normative" niti su normativi bili predmetom poreznog nadzora.

 

6.5.              Osim na nalazu i mišljenju vještaka, prvostupanjski je sud svoju odluku temeljio i na iskazima svjedoka J. R. koji je obavio reviziju financijskih izvještaja trgovačkog društva M. d.o.o., svjedoka Č. R. koji je u ime kupaca udjela u društvu M. d.o.o. obavio kontrolu poslovanja društva i svjedoka D. P., novog direktora društva. Ovi svjedoci potvrđuju da niti prilikom revizije, niti prilikom kontrole poslovanja nisu utvrđene nepravilnosti u poslovanju društva, a niti manjak u poslovnim knjigama ili stvarnom stanju na skladištu. Štoviše, novi direktor društva osporava da bi za društvo nastala ikakva šteta, zbog čega nije postavio imovinskopravni zahtjev. Ovi svjedoci dali su iscrpne iskaze koji su u skladu s materijalnom dokumentacijom te nalazom i mišljenjem financijsko-knjigovodstvene vještakinje te stoga nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je činjenično stanje pogrešno ili nepotpuno utvrđeno.

 

6.6.              Iz svega navedenog za sada proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da je optuženik podignuti iznos od 1.897.614,50 kuna utrošio na poslovanje društva, a da ga nije zadržao za sebe.

 

6.7.              Međutim, u pravu je državni odvjetnik kada tvrdi da činjenično stanje za sada nije pravilno i potpuno utvrđeno u pogledu 40.000,00 kuna za koje se optuženik tereti da je podignuo u gotovini 2. studenog 2012. i zadržao za sebe. Žalitelj ističe da je tijekom postupka utvrđeno da je optuženik doista kupio trakasti transporter i unio ga u imovinu društva, čime je nastalo potraživanje optuženika prema trgovačkom društvu M. d.o.o. i to 229.000,00 kuna. Međutim, žalitelj navodi da je navedeno potraživanje optuženika prema društvu podmireno putem blagajne 29. studenog 2012. jednokratnom isplatom cjelokupnog iznosa optuženiku.

 

6.8.              Vještakinja V. B. u svom nalazu i mišljenju te iskazu danom na raspravi navodi da je dugotrajna imovina u ukupnoj vrijednosti 229.000,00 kuna unesena u društvo, a u taj je iznos uključeno i 40.000,00 kuna koji novac je podignut u gotovini. Međutim, s obzirom na navode žalitelja o jednokratnoj isplati 229.000,00 kuna optuženiku 29. studenog 2012., kao i na podatak iz blagajničkog izvještaja od 31. prosinca 2012. na listu 1640 spisa u kojem je naznačena isplata 229.000,00 kuna M. J., ostalo je nerazjašnjeno je li optuženom M. J., nakon unosa dugotrajne imovine u društvo, isplaćeno 229.000,00 kuna (ukupna vrijednost unesene imovine) ili je taj iznos umanjen za 40.000,00 kuna koje su optuženiku ranije (2. studenog 2012.) isplaćene putem blagajne u gotovini. Ovo je bitna okolnost za utvrđenje je li optuženik 40.000,00 kuna podignutih u gotovini zadržao za sebe, to jest, je li mu na ime unosa dugotrajne imovine u društvo isplaćena razlika između 40.000,00 kuna i 229.000,00 kuna ili mu je pored prije podignutih 40.000,00 kuna isplaćeno i ukupno 229.000,00 kuna.

 

6.9.              S obzirom na to da je činjenično stanje u tom dijelu nepotpuno utvrđeno, pobijanu presudu trebalo je ukinuti u odnosu na kazneno djelo iz članka 246. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11. opisano pod točkom 1. izreke te predmet u tom dijelu uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

7.              U odnosu na točku 2. izreke pobijane presude, državni odvjetnik navodi da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno jer prvostupanjski sud nije proveo grafološko vještačenje na temelju kojeg bi se utvrdilo da je neistinite podatke u otkupne blokove unio upravo optuženik.

 

7.1.              Žalitelj nije u pravu kada ističe da je činjenično stanje zbog neprovođenja grafološkog vještačenja nepotpuno utvrđeno. Naime, način na koju su se popunjavali otkupni blokovi i isplatnice te prikupljali podaci koji su navedeni u otkupnim blokovima utvrđeni su na temelju iskaza svjedoka, posebno svjedoka I. R., N. M., R. V. i K. M.. Ovi svjedoci potvrđuju obranu optuženika da su posrednici I. R. i N. M. optuženiku davali podatke koji su upisani na otkupne blokove, a da optuženik nije imao neposredni kontakt s prodavateljima drvne mase. Na temelju tih iskaza i obrane optuženika prvostupanjski je sud utvrdio da nije dokazano da bi optuženik imao namjeru lažno prikazivati podatke u otkupnim blokovima. Prema tome, provođenjem grafološkog vještačenja, kojim bi se eventualno utvrdilo je li optuženikov rukopis na svim ili dijelu otkupnih blokova, ne bi bio doveden u pitanje zaključak prvostupanjskog suda o subjektivnom odnosu optuženika prema djelu.

 

7.2.              Međutim, zaključak o namjeri optuženika u odnosu na djelo pod točkom 2. izreke prvostupanjski sud temelji i na zaključku koji proizlazi iz odluke prvostupanjskog suda u odnosu na djelo iz točke 1. izreke. Tako prvostupanjski sud zaključuje da je količina, vrsta i vrijednost robe po spornim otkupnim blokovima ušla u trgovačko društvo M. d.o.o., zbog čega nije postojao nikakav interes optuženika da lažno prikazuje podatke o prodavateljima. S obzirom na to da je prvostupanjska presuda pod točkom 1. izreke pobijane presude ukinuta iz razloga navedenih u točki 6.8. ovog rješenja, a imajući na umu činjeničnu i pravnu povezanost obje točke prvostupanjske presude, trebalo je, radi potpunog i pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja ukinuti pobijanu presudu i u odnosu na kazneno djelo iz članka 279. stavka 2. i 1. KZ/11. te predmet i u tom dijelu uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

8.              U ponovljenom će postupku prvostupanjski sud otkloniti nedostatke na koje je ovdje upozoren te će, nakon što izvede sve raspoložive dokaze, utvrditi odlučno činjenično stanje na kojem će zasnovati svoju novu presudu. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski će sud donijeti novu, zakonitu i pravilnu presudu koju će valjano obrazložiti (članak 459. ZKP/08.).

 

 

 

 

 

9.              Ispitivanjem prvostupanjske presude nisu nađene druge povrede zakona na koje ovaj sud, u skladu s člankom 476. stavkom 1. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti. Slijedom navedenog, na temelju članka 483. stavka 1. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 24. siječnja 2023.