- 1 -              Rev 377/2022-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 377/2022-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. d.o.o. V., OIB: … , zastupanog po Odvjetničkom društvu J. & P. iz V., protiv tuženice M. O. iz V., OIB: … , zastupane po punomoćnici I. K. R., odvjetnici u V., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-4134/2020-2 od 17. veljače 2021., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu broj Povrv-370/2018-13 od 15. srpnja 2020., u sjednici održanoj 24. siječnja 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Prihvaća se revizija tužitelja i ukida presuda Županijskog suda u Osijeku broj Gž-4134/2020-2 od 17. veljače 2021. te se predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

 

II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom održan je djelomično na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika L. M. iz V. br. Ovrv-1659/2018 od 7. studenog 2018. i tuženica obvezana isplatiti tužitelju iznos od 1.863,96 kn sa zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose kako je to specificirano u toč. 1. izreke; dok je isti u preostalom dijelu ukinut (toč. 2. izreke), a tuženica obvezana naknaditi tužitelju na ime parničnog troška iznos od 1.137,50 kn (toč. 3. izreke).

 

2. Drugostupanjskom presudom prihvaćena je žalba tuženice i preinačena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev na način da je isti odbijen u cijelosti (toč. I. izreke) te je tužitelj obvezan naknaditi tuženici na ime troškova parničnog postupka iznos od 1.628,12 kn toč. II. izreke).

 

3. Rješenjem ovog suda broj Revd-3402/2021-2 od 15. rujna 2021., dopuštena je revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-4134/2020-2 od 17. veljače 2021., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu broj Povrv-370/2018-13 od 15. srpnja 2020., zbog pravnog pitanja:

 

„Jesu li krajnji kupci nakon izdvajanja iz zajedničkog toplinskog sustava dužni sukladno čl. 45. st. 3. Zakona o tržištu toplinske energije („Narodne novine“, broj 80/13, 14/14, 102/14, 115/14, 95/15 i 102/15) i dalje plaćati sve ostale troškove zajedničkog toplinskog sustava (primjerice trošak priključne snage), izuzev troškova toplinske energije za svoju samostalnu uporabnu cjelinu (primjerice stan)?“

 

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) iz razloga pogrešne primjene materijalnog prava, a zbog pravnog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena. Predlaže da ovaj sud preinači nižestupanjsku odluku, podredno ukine, uz naknadu troškova revizije.

 

5. Na reviziju nije odgovoreno.

 

6. Revizija tužitelja je osnovana.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.863,96 kn sa zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose za razdoblje od listopada 2017. do rujna 2018. godine, a sve s osnova fiksnih troškova toplinske energije.

 

8. U postupku koji je prethodio ovome utvrđeno je:

 

- da se tuženica, kao vlasnica stana u zgradi u V., prije utuženog razdoblja izdvojila iz zajedničkog toplinskog sustava grijanja zgrade, te više ne koristi uslugu tužitelja glede isporuke toplinske energije,

 

- da se prema čl. 4. Ugovora o potrošnji toplinske energije br. … od 1. veljače 2014. s Aneksima 2. od 31. svibnja 2016. i br. 3. od 31. svibnja 2017. i br. 4. od 31. svibnja 2018., sklopljenim između tužitelja i suvlasnika zgrade kao krajnjih kupaca toplinske energije, ugovorena cijena toplinske energije za grijanje sastoji od troškova snage i troškova energije,

 

- da se troškovi snage izračunavaju množenjem priključne snage i ugovorene cijene elemenata snage, kao fiksne mjesečne naknade od 20,00 kn/kW mjesečno, uvećano za PDV, i da u trošak snage ulaze troškovi koje tužitelj ima s naslova održavanja kotlovnice (najam prostora, plaće radnika, režije, potrebe obnove, rekonstrukcije kotlovnice, dimnjačarski radovi, troškovi ispitivanja sustava i dr.),

 

- da navedeni trošak snage za stan tuženice iznosi mjesečno 155,33 kn,

 

- da je tuženica u utuženom razdoblju plaćala zajedničku pričuvu.

 

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je smatrao, pozivom na odredbu čl. 45. st. 3. Zakona o tržištu toplinskom energijom ("Narodne novine", broj 80/13, 14/14, 102/14 i 95/15 - dalje: ZTTE), prema kojoj je krajnji kupac dužan plaćati sve troškove osim troškova toplinske energije za svoju samostalnu uporabnu cjelinu, da je tuženica u obvezi platiti utuženi iznos koji je tužitelj izračunao sukladno odredbama Ugovora o potrošnji toplinske energije.

 

10. Drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku odluku i odbio u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja, navodeći da je i odredbom čl. 18. st. 3. Općih uvjeta za isporuku toplinske energije ("Narodne novine", broj 34/14) propisano da je krajnji kupac, koji se uz suglasnost izdvojio iz zajedničkog toplinskog sustava, dužan plaćati sve troškove osim troškova toplinske energije za svoju samostalnu uporabnu cjelinu. Međutim, smatra da tuženica izdvajanjem iz zajedničkog sustava toplinske energije više nije krajnji kupac u smislu odredbe čl. 3. st. 2. toč. 14. ZTTE pa da stoga nije u obvezi plaćati troškove priključne snage, sve prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci broj Rev-x 670/2011-2 od 10. studenog 2011. O istom pitanju izneseno je identično pravno shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske u odluci broj U-III2774/2003 od 9. veljače 2006.

 

11. Nasuprot tome, u odlukama Suda Europske unije broj C-708/17 i C-725/17, u predmetu Rayonen sad Asenovgrad (Općinski sud u Asenovgradu, Bugarska) (C-708/17) i Sofijski rayonen sad (Općinski sud u Sofiji, Bugarska) (C-725/17), izneseno je sljedeće pravno shvaćanje:

 

"1.) Čl. 27. Direktive 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o pravima potrošača, izmjeni Direktive Vijeća 93/13/EEZ i Direktive 1999/44/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 85/577/EEZ i Direktive 97/7/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, u vezi s čl. 5. st. 1. i 5. Direktive 2005/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2005. o nepoštenoj poslovnoj praksi poslovnog subjekta u odnosu prema potrošaču na unutarnjem tržištu i o izmjeni Direktive Vijeća 84/450/EEZ, direktiva 97/7/EZ, 98/27/EZ i 2002/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, kao i Uredbe (EZ) br. 2006/2004 Europskog parlamenta i Vijeća (Direktiva o nepoštenoj poslovnoj praksi) treba tumačiti na način da mu se ne protivi nacionalni propis kojim se predviđa da su vlasnici stana u zgradi u suvlasništvu priključenoj na mrežu područnog grijanja dužni doprinositi troškovima potrošnje toplinske energije zajedničkih dijelova i unutarnjih instalacija zgrade, iako pojedinačno nisu zatražili isporuku grijanja i ne koriste ga u svojem stanu.

 

2.) Čl. 13. st. 2. Direktive 2006/32/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. travnja 2006. o energetskoj učinkovitosti u krajnjoj potrošnji i energetskim uslugama te o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 93/76/EEZ i čl. 10. st. 1. Direktive 2012/27/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o energetskoj učinkovitosti, izmjeni direktiva 2009/125/EZ i 2010/30/EU i stavljanju izvan snage direktiva 2004/8/EZ i 2006/32/EZ treba tumačiti na način da im se ne protivi nacionalni propis kojim se predviđa da se u zgradi u suvlasništvu računi koji se odnose na potrošnju toplinske energije unutarnjih instalacija svakom vlasniku stana u zgradi ispostavljaju razmjerno grijanom obujmu njegova stana.“

12. Iako je o spornom pravnom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje u odluci broj Rev-x 670/2011-2 od 10. studenoga 2011., na koju odluku se referirao i drugostupanjski sud, vijeće je stava da bi, osobito uvažavajući razloge koje je tužitelj iznosio tijekom prvostupanjskoga postupka (posebice u dijelu u kojem se poziva na odredbe ZTTE i Ugovora o potrošnji toplinske energije), te naprijed iznesene razloge u citiranim odlukama Suda Europske unije, trebalo izmijeniti sudsku praksu.

 

13. Naime, nakon izdvajanja pojedine samostalne uporabne cjeline (stana tuženice) iz zajedničkog toplinskog sustava, Ugovor o potrošnji toplinske energije i nadalje obvezuje te suvlasnike zgrade u smislu odredbe čl. 45. st. 3. ZTTE plaćati sve troškove osim troškova toplinske energije, za svoju samostalnu uporabnu cjelinu, iz koje zakonske odredbe proizlazi da se oni i nadalje smatraju krajnjim kupcima iz st. 1. čl. 45. ZTTE, prema kojoj odredbi se krajnji kupac, na zajedničkom mjerilu toplinske energije, može izdvojiti iz zajedničkog toplinskog sustava uz ispunjavanje određenih uvjeta, ali ne proizlazi da time gubi status krajnjeg kupca. Zbog navedenog, tuženica jeste krajnji kupac i ima na zakonu utemeljenu obvezu, i nakon izdvajanja iz zajedničkog toplinskog sustava, plaćati sve druge troškove, osim troškova toplinske energije, za svoju samostalnu uporabnu cjelinu, pa je u navedenom sadržan i odgovor na postavljeno pitanje.

 

14. Nižestupanjski sud se, zbog pogrešnog pravnog pristupa, nije bavio ostalim žalbenim navodima tuženice zbog čega nema uvjeta za preinaku presude, pa je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP valjalo ukinuti nižestupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje te će u ponovljenom postupku taj sud, vodeći računa o izraženom shvaćanju, o tužbenom zahtjevu odlučiti novom odlukom.

 

15. Odluka iz toč. II. izreke ovog rješenja temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

 

Zagreb, 24. siječnja 2023.