- 1 -              Rev 50/2022-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 50/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Dragana Katića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. P., OIB …, L. O.,  zastupanog po punomoćniku B. M., odvjetniku u Z., protiv tuženika A. o. d.d., Z., OIB .., zastupanog po odvjetnicima iz odvjetničkog društva G. p. u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude i rješenja Županijskog suda u Varaždinu-Stalne službe u Čakovcu poslovni broj Gž-1573/2020-4 od 1. travnja 2021., kojim je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zgrebu poslovni broj Pn-1742/2019-77 od 28. listopada 2020., ispravljena rješenjem istog suda broj Pn-1742/2019-85 od 20. siječnja 2021., u sjednici održanoj 24. siječnja 2023.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

              I. Prihvaća se revizija tuženika, te se ukidaju presuda i rješenje Županijskog suda u Varaždinu-Stalne službe u Čakovcu poslovni broj Gž-1573/2020-4 od 1. travnja 2021., u dijelu u kojem je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zgrebu poslovni broj Pn-1742/2019-77 od 28. listopada 2020., ispravljena rješenjem istog suda broj Pn-1742/2019-85 od 20. siječnja 2021., i naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 11.300,00 kn (1.499,76 eura prema fiksnom tečaju 1:7,5345,00) sa kamatom od 17. veljače 2014. (završetka liječenja) do isplate, kao i u odnosu na troškove postupka.

 

              II. O troškovima revizijskog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci suda.

 

Obrazloženje

 

1. 1. Presudom prvostupanjskog suda broj Pn-1742/2019-77 od 28. listopada 2020., ispravljenom rješenjem istog suda broj Pn-1742/2019-85 od 20. siječnja 2021., u točki I. izreke tuženiku je naloženo da tužitelju naknadi štetu u iznosu od 12.406,40 kn sa zakonskim zateznim kamatama i to: na iznos od 11.300,00 kn od 17. veljače 2014. do isplate, a na iznos od 1.106,40 kn od 14. travnja 2017. do isplate, u roku od 15 dana.

 

1. 2. U točki II. izreke citirane presude tužitelj je odbijen sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 69.125,60 kn, s kamatom na navedeni iznos.

 

1. 3. U točki III. izreke citirane presude tužitelju je naloženo da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 12.201,17 kn sa zakonskim zateznim kamatama računatim od 28. listopada 2020. do isplate u roku od 15 dana.

 

2. Presudom suda drugog stupnja suđeno je :

 

              ''I. Žalba tužitelja djelomično se prihvaća, a djelomično se odbija kao neosnovana, te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-1742/2019-77 od 28. listopada 2020., ispravljena rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-1742/2019-85 od 20 siječnja 2021. u točki II. izreke:

 

              1. Preinačuje glede iznosa od 28.359,60 kn (slovima: dvadeset osamtisuća tristopedesetdevet kuna i šezdeset lipa) na način da se sudi:

 

              Nalaže se tuženiku da tužitelju (pored iznosa od 12.406,40 kn (slovima: dvanaest tisuća četiristošest kuna i četerdeset lipa) dosuđenog u točki I. izreke) naknadi štetu i u daljnjem iznosu od 28.359,60 kn (slovima: dvadesetosam tisuća tristopedesetdevettisuća kuna i šezdeset lipa) i to:

           – s osnova neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 26.700,00 kn (slovima: dvadesetšesttisućasedamsto kuna) sa zateznim kamatama u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena računatim od 17. veljače 2014. do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do isplate u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, te

           – s osnova imovinske štete za tuđu pomoć njegu, te uništenu odjeću i obuću u iznosu od 1.659,60 kn sa zateznim kamatama u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, računatim od 28. listopada 2020. do isplate, a sve to u roku od 15 dana;

 

              2. Potvrđuje u preostalom odbijajućem dijelu u kojem je tužitelj odbijen sa iznosom od 40.766,00 kn.

 

              Žalba tuženika djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično se prihvaća, te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn- 1742/2019-77 od 28. listopada 2020., ispravljena rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-1742/2019-85 od 20. siječnja 2021. u točki I. izreke:

 

              1. Ukida u dijelu u kojem su tužitelju dosuđene zatezne kamate na iznos od 1160,40 kn za razdoblje od 14. travnja 2017. do 27. listopada 2020.;

              2. Potvrđuje u preostalom dosuđujućem dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužitelju naknadi štetu u iznosu od 12.406,40 kn i to s osnova neimovinske štete u iznosu od 11.300,00 kn sa zateznim kamatama od 17. veljače 2014. do isplate i s osnova imovinske štete u iznosu od 1.106,40 kn sa zateznim kamatama od 28. listopada 2020. do isplate.''.

 

r i j e š i o   j e:

 

              I. Preinačuje se rješenje o troškovima parničnog postupka iz točke III. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-1742/2019-77 od 28. listopada 2020., ispravljene rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-1742/2019-85 od 20. siječnja 2021. na način da se rješava:

 

              II. Svaka parnična stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.''.

 

3. Rješenjem ovog suda broj Revd-3863/2021-2 od 21. rujna 2021., tuženiku je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu-Stalne službe u Čakovcu poslovni broj Gž-1573/2020-4 od 1. travnja 2021., zbog slijedećih pravnih pitanja:

 

              ''Predstavlja li povećanje zahtjeva s osnove naknade neimovinske štete, koje se sastoji u traženju većeg iznosa naknade štete, preinaku tužbe u smislu odredbe čl. 191. st. 1. ZPP, te je li za zastaru povećanog zahtjeva bitan dan preinake tužbe i jesu li u tom smislu predmetne pobijane odluke utemeljene na pogrešnoj primjeni materijalnog prava odredbe čl. 230. st. 1. ZOO u vezi s odredbom čl. 191. st. 1. ZPP?"

 

              Može li zatezna kamata na naknadu neimovinske štete, u smislu čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, početi teći prije nego što je tužitelj postavio zahtjev za naknadu te štete od tuženika?".

 

4. 1. Protiv navedene presude presude i rješenja Županijskog suda u Varaždinu-Stalne službe u Čakovcu poslovni broj Gž-1573/2020-4 od 1. travnja 2021., tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

4. 2. Predlaže preinačiti presudu i rješenje Županijskog suda u Varaždinu - Stalne službe u Čakovcu poslovni broj Gž- 1573/2020-4 od 1. travnja 2021. u pobijanom dijelu, kao i presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1742/2019-77 od 28. listopada 2020., koja je ispravljena rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1742/2019-85 od 20. siječnja 2021. (u dijelu u kojem je navedenu prvostupanjsku presudu tuženik pobijao žalbom), na način da se odbije preinaka tužbe i odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, i tuženiku dosudi troškove parničnog postupka uvećane za trošak prijedloga za dopuštenje revizije i sudske pristojbe te trošak sastava revizije i sudske pristojbe za reviziju. Podredno, predlaže pobijanu drugostupanjsku odluku ukinuti i vrati sudu na ponovno suđenje.

 

5. Na reviziju nije odgovoreno.

 

6. Revizija je osnovana.

 

7. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete iz prometne nezgode koja se dogodila 18. svibnja 2011., krivnjom osiguranika tuženika.

 

8. 1. Obrazlažući podnesenu reviziju tuženik navodi da je pobijajući prvostupanjsku presudu u žalbi, između ostalog, naveo kako je prvostupanjski sud u obrazloženju svoje odluke propustio iznijeti razloge o navodima tuženika koji se odnose na nedopuštenost učinjene preinake tužbe i s tom činjenicom u svezi istaknutim prigovorima zastare i početka tijeka zateznih kamata u odnosu na učinjenu preinaku, odnosno u odnosu na preinačeni dio zahtjeva.

 

8. 2. Nadalje je tuženik istaknuo da je drugostupanjski sud u potpunosti ignorirao prigovor zastare te se pogrešno pozvao na nevažeću odredbu ZPP-a u odnosu na tuženikovo protivljenje preinaci (kojoj se tuženik protivio iz razloga što preinaka nije bila niti svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama zbog nastupa zastare potraživanje naknade štete prema preinačenoj tužbi, s obzirom na činjenice da je predmetna tužba podnesena 30. studenog 2012., te da je liječenje tužitelja bilo okončano 17. veljače 2014., smatrajući da nedvojbeno proizlazi da je protekao 3-godišnji zastarni rok u odnosu na zahtjeve iz preinačene tužbe i donio nezakonitu presudu kada je potvrdio, odnosno preinačio prvostupanjsku odluku bez da je ispitao sve odlučne žalbene navode tuženika, te stoga smatra da je u postupku pred drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 375. ZPP-a, iz razloga što u obrazloženju presude drugostupanjski sud trebao ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značaja za rješenje ove pravne stvari.

 

9. Tužitelj je u tužbi predanoj 30. studenog 2012., za neimovinsku štetu tražio isplatu iznosa od 135.000,00 kn, da bi u podnesku od dana 14. svibnja 2014. zahtjev za isplatu neimovinske štete postavio na iznos od 74.000,00 kn (djelomično povlačenje tužbe), a u podnesku od 20. siječnja 2017. zahtijevao isplatu neimovinske štete u iznosu od 65.000,00 kn (djelomično povlačenje tužbe) te podneskom od 15. rujna 2020.  isplatu iznosa 76.000,00 kn. Navedenim, zadnjim, podneskom tužitelj je preinačio tužbu na način da je ponovno povisio prethodno sniženi tužbeni zahtjev, (za 11.000,00 kuna-15. 9. 2020.), tuženik se toj preinaci usprotivio te je istaknuo i prigovor zastare. Drugostupanjski sud se vezano za navedene prigovore tuženika izjasnio samo o dopuštenosti preinake s obrazloženjem ''ovaj parnični postupak je pokrenut 30. studenog 2012., a sukladno čl. 102. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (NN 25/13) postupci pokrenuti prije 1. travnja 2013. dovršiti će se po odredbama Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 71/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,86/08, 123/08, 57/11 i 148/11)“, čime zapravo nije odgovorio ni na jedan od navedenih prigovora.

 

10. Prvostupanjski sud je očito dopustio preinaku tužbe (povećanje tužbenog zahtjeva s osnova naknade neimovinske štete sa 65.000,00 kn na 76.000,00 kn), prema podnesku od 15. rujna 2020., te je na iznos od 11.300,00 kn tužitelju dosudio zateznu kamatu od 17. veljače 2014. (završetka liječenja) do isplate, što je potvrdio drugostupanjski sud.

 

11. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP-a, u povodu revizije iz čl. 382. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 391. st. 3. ZPP-a).

 

12. Naznačujući pitanje zbog kojeg je revizija dopuštena tuženik u biti ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka počinjenu pred drugostupanjskim sudom iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 375. ZPP-a i iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a počinjenu pred drugostupanjskim sudom, te osporava pravilnost primjene materijalnog prava vezano za zastaru i za tijek zateznih kamata.

 

13. Naime, obveza tuženika na plaćanje naknade štete proizlazi iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti zbog čega se prava i obveze tuženika, kao osiguratelja, moraju i ocjenjivati sukladno odredbama specijalnog propisa i to Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 151/05 - dalje: ZOOP).

 

14. Odredbom čl. 12. st. 4. ZOOP-a propisano je da u slučaju neizvršenja obveze isplate iz st. 1. tog članka, tj. isplate naknade neimovinske štete u roku od 30 dana, te imovinske štete u roku od 14 dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamata i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

 

15. 1. Primjenom odredbe čl. 12. st. 4. ZOOP-a tuženik nije mogao pasti u zakašnjenje za plaćanje naknade neimovinske štete u povećanom iznosu za 11.000,00 kn zatraženom podneskom tužitelja od 15. rujna 2020. iz razloga što je tužitelj tek navedenim podneskom zatražio isplatu naknade štete za daljnji - povećani iznos od 11.000,00 kn, jer je prethodno podneskom od 20. siječnja 2017. zahtijevao isplatu neimovinske štete u iznosu od 65.000,00 kn, potom podneskom od 15. rujna 2020.  isplatu većeg iznosa za 11.000,00 kn tj iznosa od iznosa 76.000,00 kn, neovisno  od toga što je taj iznos manji od onoga zatraženog u tužbi (135.000,00 kn) 30. studenog 2012., jer je, kako je već navedeno, iznos zatražen u tužbi smanjen podneskom od 20. siječnja 2017., na iznos od 65.000,00 kn, a koji je kasnije povećan  15. rujna 2020., na iznos od 76.000,00 kn tj. za 11.000,00 kn.

 

15. 2. Zadnjim podneskom 15. rujna 2020., tužitelj je preinačio tužbu na način da je ponovno povećao prethodno sniženi tužbeni zahtjev, (za 11.000,00 kuna), a tuženik se toj preinaci usprotivio te je istaknuo i prigovor zastare, o kome prigovoru drugostupanjski sud nije dao nikakvo obrazloženje.

 

16. Vezano za primjenu čl. 12. ZOOP-a ovaj sud se već izjasnio u odlukama broj Rev-550/14-2 od 18. studenoga 2015., Rev-1133/2021 od 14. prosinca 2021. idr., u kojima je izneseno shvaćanje prema kojem tužitelj koji je u odštetnom zahtjevu i/ili tužbi tražio naknadu štete s osnova tuđe njege i pomoći zatezne kamate može tražiti samo od dana postavljanja odštetnog zahtjeva i/ili tužbe dok za traženje tuđe njege i pomoći koje je povisio i postavio tijekom postupka, odnosno nakon podnošenja tužbe, zatezne kamate može tražiti tek od dana kada je tako povišeni (preinačeni) tužbeni zahtjev i postavio sve ovo u smislu čl. 12. ZOOP-a.

 

17. 1. Osim toga,  prema shvaćanju revizijskog suda (Rev-x 526/18-2 od 28. svibnja 2019. i Revr- 1460/13-2 od 24. siječnja 2017., Rev-1734/19 od 21. svibnja 2019. i dr.), svako povećanje zahtjeva za isplatu pa i onoga koje se sastoji u zahtijevanju većeg iznosa s iste osnove predstavlja preinaku tužbe, a navedeno znači da u slučaju preinake tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva u odnosu na povećani dio tužbenog zahtjeva pitanje zastare ocjenjuje se samostalno tako da je za dio tražbine na koji se odnosi preinačenje tužbe za ocjenu pitanja zastare bitan dan preinake tužbe.

 

17. 2. Jednako tako, prema shvaćanju revizijskog suda, pitanje tijeka zateznih kamata na dosuđenu neimovinsku i imovinsku štete treba cijeniti kroz odredbu čl. 12. ZOOP-a (tako u odlukama Rev-550/2014-2 i Rev-1734/2019), što znači da zatezna kamata na naknadu neimovinske štete po preinačenoj tužbi u konkretnom slučaju nije mogla početi teći prije nego što je tužitelj postavio zahtjev za naknadu te štete od tuženika odnosno prije nego li je povisio postojeći zahtjev.

 

18. S obzirom na izneseno odgovori na postavljena pitanja glase:

 

              ''Tuženik je u obvezi platiti zakonske zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva od trenutka kada je isti postavljen jer on ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen preinačeni dio tužbenog zahtjeva.''.

              Zatezna kamata na naknadu neimovinske štete, u smislu čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, ne može početi teći prije nego što je tužitelj postavio zahtjev za naknadu te štete od tuženika?".

 

19. Temeljem izloženog u postupku pred drugostupanjskim sudom počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 375. ZPP-a, iz razloga što je u obrazloženju presude drugostupanjski sud trebao ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značaja za rješenje ove pravne stvari (tako i VSRH u odlukama broj Rev-x-1174/11-2, Rev-539/03-2, i Rev-1073/1998-2, Rev-72/10 od 21.02.2012. god., Rev-522/06-2 od 20.06.2007.), a što je u ovom slučaju propustio učiniti, te je došlo i do pogrešne primjene materijalnog prava jer je nižestupanjska presuda utemeljena na shvaćanju koje nije u suglasnosti s izloženim shvaćanjima revizijskog suda.

 

20. Iz navedenih razloga je, na temelju čl. 394. st. 4. ZPP-a, reviziju tuženika valjalo prihvatiti i ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti tome sudu na ponovno suđenje.

 

21. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 4. ZPP-a.

 

Zagreb, 24. siječnja 2023.