Pristupanje sadržaju
1
Poslovni broj: 6 Us I-639/2022-20
|
REPUBLIKA HRVATSKA UPRAVNI SUD U OSIJEKU Osijek, Trg A. Starčevića 7/II |
Poslovni broj: 6 Us I-639/2022-20
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Blanki Sajter, uz sudjelovanje zapisničarke Anice Žigmundić, u upravnom sporu tužitelja M. J. iz K., OIB: …, kojeg zastupa opunomoćenik M. B., odvjetnik u O., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, OIB: …, Z., kojeg zastupa službena osoba M. Lj., uz sudjelovanje zainteresirane osobe Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Z., radi prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnova ozljede na radu, 24. siječnja 2023.,
p r e s u d i o j e
- Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/22-01/205, URBROJ: 338-01-06-05-22-03 od 9. svibnja 2022.
- Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda O., KLASA UP/I-502-03/22-02/53, URBROJ: 338-14-02-01-22-4 od 7. veljače 2022.
- Tužitelju M. J., OIB: …, se dijagnoza šifre prema MKB-10:S83.0 (dislokacija patele) priznaje kao posljedica ozljede na radu kod poslodavca Ministarstva obrane Republike Hrvatske, zadobivene događajem od 20. studenog 2021., te mu se u vezi s navedenom dijagnozom priznaju prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu.
- O troškovima ovoga upravnog spora bit će odlučeno posebnim rješenjem.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-502-03/22-01/205, URBROJ: 338-01-06-05-22-03 od 9. svibnja 2022. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda O., KLASA UP/I-502-03/22-02/53, URBROJ: 338-14-02-01-22-4 od 7. veljače 2022. Navedenim prvostupanjskim rješenjem u toč. I. izreke tužitelju kao osiguraniku, zaposlenom kod poslodavca Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, ozljeda pretrpljena 20. studenoga 2021. pod dijagnozom šifre prema MKB-10 klasifikaciji S83.1 nije priznata ozljedom na radu; pod točkom II. izreke tužitelju se u svezi navedene ozljede ne priznaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu, a pod točkom III. izreke je riješeno da žalba protiv ovog rješenja ne odgađa njegovo izvršenje.
2. Tužitelj u tužbi osporava zakonitost predmetnog (kao i prvostupanjskog) rješenja prvenstveno osporavajući medicinska utvrđenja ovlaštenih vještaka donesena u nalazima i mišljenjima, koja smatra deficitarno provedenim s obzirom da nisu utemeljena na pravilnoj ocjeni cjelokupne materijalne (medicinske) dokumentacije tužitelja, kao i zbog pogrešne primjene materijalnog prava i povreda upravnog postupka. Smatra da je do ozljede došlo uslijed izvođenja vježbi prilikom doskoka na neravnu površinu, koja radnja predstavlja redovan radni zadatak i kao takva pripada u opis radnog mjesta osiguranika. Osporava i zaključak prvostupanjskog tijela odnosno tuženika kako je postojala predispozicija za nastanak ozljede kao razlog iz članka 67. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju. Ističe da prijava poslodavca i postavljena anamneza prilikom medicinske obrade na hitnom prijemu od sane liječnika specijalista opće kirurgije, ortopedije i traumatologije potvrđuju opis ozljede i odgovaraju iznesenoj kronologiji nastanka predmetne ozljede. Ističe da se ozlijeđeno koljeno spontano reponiralo od eventualne prethodne ozljede (dakle ista je u potpunosti sanirana), te je nepravilnim doskokom na neravnu površinu tužitelj zadobio novu ozljedu. Također smatra da dinamika nastanka štete, odnosno okolnost je li tužitelj kao osiguranik eventualno prethodno ozlijeđeno koljeno pomaknuo u lijevu ili desnu stranu, nije odlučna okolnost u smislu postojanja razloga za ne priznavanje ozljede na radu obzirom da je relevantna činjenica može li se opisana ozljeda dovesti u uzročno-posljedičnu vezu sa događajem prilikom izvršenja redovitog radnog zadatka odnosno predstavlja li realizaciju osiguranog rizika. Predlaže da sud radi pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja provede dokaz vještačenjem po sudskom vještaku medicinske struke. Stoga predlaže sudu poništiti prvostupanjsko i osporavano rješenje tuženika, te da sud nakon provedenog postupka prizna tužitelju ozljedu pretrpljenu 20. studenog 2021. ozljedom na radu, kao i sva prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu, podredno predlaže da se predmet vrati prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnom navodi da je osporavano rješenje doneseno u skladu s činjeničnim stanjem utvrđenim u pravilno provedenom upravnom postupku. U odnosu na tužbeni navod da je prvostupanjsko tijelo vještačenja trebalo tužitelja pregledati prije donošenja nalaza, mišljenja i ocjene ističe da za donošenje nalaza, mišljenja i ocjene u predmetima vještačenja prava s osnova ozljede na radu nije neophodan pregled (isti se obavlja iznimno ukoliko to liječničko povjerenstvo ocijeni neophodnim), a u konkretnom predmetu na osnovu priložene medicinske dokumentacije utvrđeno je da postoje u smislu odredbe članka 67. Zakona zapreke za priznavanje ozljede odnosno da se kod tužitelja radi o predispoziciji zdravstvenog stanja. Slijedom iznesenog tuženik predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.
4. Na raspravi održanoj u ovome sudu 25. listopada 2022. sud je odlučio da će provesti dokaz medicinskim vještačenjem te je rješenjem poslovni broj Us I-639/2022-10 od 3. studenog 2022. vještakom određen dr. med. B. Ž., specijalist ortopedije, subspecijalist traumatolog lokomotornog sustava. U toč. III. izreke navedenog rješenja bio je određen zadatak vještaka na način da isti treba po izvršenom pregledu tužitelja, uz uvid u postojeću medicinsku dokumentaciju (uključujući zdravstveni karton), te spis ovoga spora, predmet vještačenja brižljivo razmotriti te u nalazu i mišljenju decidirano navesti može li se ozljeda koju je tužitelj pretrpio 20. studenog 2021., kao djelatnik Ministarstva obrane Republike Hrvatske, šifre prema MKB-u S83.1. priznati ozljedom na radu, uvažavajući odredbe članka 66. i članka 67. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine, broj: 80/13. i 137/13.), u smislu definiranja pojma ozljede na radu.
5. Sud je rješenjem poslovni broj UsI-639/2022-7 od 25. listopada 2022. pozvao zainteresiranu osobu da sudjeluje u ovom sporu, te zainteresirana osoba nije dostavila traženo očitovanje, niti je naknadno sudjelovala u sporu.
6. Nadalje, sud je održao raspravu 19. siječnja 2023. u nazočnosti opunomoćenika tužitelja, službene osobe tuženika te sudskog vještaka, a u odsutnosti uredno pozvane zainteresirane osobe, primjenom odredbe članka 39. stavak 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda RH i 29/17., 110/21.; dalje u tekstu: ZUS), na kojoj raspravi je sudski vještak iznio nalaz i mišljenje.
7. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, sud je izvršio uvid u sudski spis, spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu, te je proveo dokaz izvođenjem medicinskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku dr. med. B. Ž., specijalistu ortopedije, subspecijalistu traumatolog lokomotornog sustava, obzirom da je tužitelj prigovorima u svezi utvrđenja medicinskih činjenica doveo u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja u pogledu činjenica medicinske naravi, a posljedično tome i sumnju u zakonitost osporavanih rješenja.
8.1. Odredba članka 66. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine, broj: 80/13., 137/13. i 98/19.) propisuje da se ozljedom na radu prema ovome Zakonu, između ostaloga smatra : 1. ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem te ozljeda prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je uzročno vezana uz obavljanje poslova, odnosno djelatnosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, kao i ozljeda nastala tijekom obveznoga kondicijskog treninga vezanog uz održavanje psihofizičke spremnosti za obavljanje određenih poslova, sukladno posebnim propisima.
8.2. Prema odredbi članka 67. navedenog zakona ozljedom na radu, u smislu ovoga Zakona, ne smatra se ozljeda, odnosno bolest do koje je došlo zbog: 1. skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja na radnome mjestu, odnosno pri obavljanju djelatnosti, kao i na redovitom putu od stana do mjesta rada i obrnuto (npr. tučnjava na radnom mjestu ili u vremenu dnevnog odmora, namjerno nanošenje povrede sebi ili drugome, obavljanje poslova pod utjecajem alkohola ili opojnih droga, upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola ili opojnih droga i sl.), 2. aktivnosti koje nisu u vezi s obavljanjem radnih aktivnosti (npr. radni odmor koji nije korišten u propisano vrijeme, radni odmor koji nije korišten u cilju obnove psihofizičke i radne sposobnosti nužno potrebne za nastavak radnog procesa, fizičke aktivnosti koje nisu u vezi s radnim odnosom i sl.), 3. namjernog nanošenja ozljede od strane druge osobe izazvanog osobnim odnosom s osiguranom osobom koje se ne može dovesti u kontekst radno-pravne aktivnosti, 4. atake kronične bolesti, 5. urođene ili stečene predispozicije zdravstvenog stanja koje mogu imati za posljedicu bolest.
8.3. Nadalje, Pravilnikom o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti (Narodne novine br. 75/2014, 154/2014, 79/2015, 139/2015, 105/2016, 40/2017, 66/2017, 109/2017, 132/2017, 119/2018, 41/2019, 22/2020, 39/2020, 2/2022 – dalje: Pravilnik) se uređuju prava i obveze iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu i profesionalne bolesti koje obuhvaćaju i mjere specifične zdravstvene zaštite radnika, postupak utvrđivanja i priznavanja ozljede na radu, odnosno profesionalne bolesti osiguranih osoba iz članka 7. stavka 4. te članka 16. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, kao i opseg prava, uvjeti i način njihovog ostvarivanja.
8.4. Odredba članka 36. Pravilnika propisuje da se ozljeda na radu može priznati osiguraniku iz članka 7. stavka 4. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju te osiguranoj osobi iz članka 16. navedenog Zakona kod kojih je došlo do ozljeđivanja, odnosno bolesti u smislu članka 66. navedenog Zakona.
8.5. Iz podataka spisa je razvidno da je zainteresirana osoba kao poslodavac tužitelja ispunio i dostavio 20. siječnja 2022. Prijavu o ozljedi na radu, za ozljedu tužitelja od 20. studenog 2021., u 9 sati, za vrijeme redovitog radnog vremena. Kao specifična aktivnost odnosno kontakt-način ozljeđivanja navodi se da je prilikom obavljanja vježbe marinci (sklek-čučanj-skok) nakon doskoka na površinu došlo do rotacije koljena nakon čega dolazi do velike boli u predjelu medijalnog i lateralnog kolateralnog ligamenta lijevog koljena. U točki 38. navedene prijave kao uzrok ozljede navedena je šifra 891 – viša sila. Od strane izabranog doktora pod točkom 57. Prijave kao dijagnoza ozljede prema važećoj MKB-10 navedena je dg. S 83.1.
9. Spisu je priložena izjava tužitelja od 21. studenoga 2021. iz koje proizlazi da je 20. studenoga 2021. u okviru obvezne obuke iz borilačkih vještina radio vježbu tzv. marince te se u doskoku krivo dočekao i iskočilo mu je koljeno s kojim je prethodno imao problema. Tužitelj je vozilom hitne pomoći prevezen u bolnicu Dr. I. P. u S.
10. Iz pisanih izjava (izvješća) svjedoka I. N., I. P. i K. K. proizlaze sadržajno iste okolnosti nastanka ozljede od 20. studenog 2021., koje niti zainteresirana osoba nije osporavala.
11. Radi pravilnog odlučivanja prvostupanjsko je tijelo zatražilo provedbu stručno – medicinskog vještačenja Liječničkog povjerenstva Regionalnog ureda Zavoda u O., koje je u svom nalazu, mišljenju i ocjeni, KLASA: UP/I-502-03/22-02/53, URBROJ: 338-14-43-22-3 od 21. siječnja 2022., na temelju uvida u medicinsku dokumentaciju zaključno utvrdilo da se predmetna ozljeda na može priznati ozljedom na radu budući da je u predmetnom događaju tužitelju koljeno iskočilo i spontano se reponiralo, a prije predmetne ozljede tužitelj je imao identičnu ozljedu nakon čega je koljeno punktirano; MR je pokazala luksaciju displastične patele; RTG je pokazao kongruentna zglobna tijela. Liječničko povjerenstvo zaključno navodi da je postojala predispozicija za nastanak ozljede.
12. Na temelju navedenog nalaza, mišljenja i ocjene, te na temelju svih prethodno izvedenih dokaza, doneseno je prvostupanjsko rješenje od 7. veljače 2022., primjenom odredbe članka 67. točka 5. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju.
13. Povodom žalbe tužitelja, primjenom odredbe članka 19. stavak 2. Pravilnika o ovlastima, obvezama i načinu rada Liječničkih povjerenstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (Narodne novine br. 8/2015, 17/2015, 41/2015, 104/2017, 34/2018, 63/2022) zatraženo je stručno medicinsko mišljenje Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda koje je u nalazu, mišljenju i ocjeni, KLASA: UP/II-502-03/2201/125, URBROJ: 338-01-10-04-22-02 od 13. travnja 2022. utvrdilo da je dg. S 83.1 Dislokacija koljena u uzročno-posljedičnoj vezi i nastala u događaju od 20. studenoga 2021., uz spontanu repoziciju luksacije; ozljeda je nastala na temelju predispozicije zdravstvenog stanja utvrđenog MR pretragom od 24. studenoga 2021. gdje se nađe kronično teško oštećenje hrskavice patele klasificirano kao Wiberg IV i slabije razvijena medijalna faseta patele; Ovo stanje poznato je i kao „trkačko koljeno“ javlja se kod kroničnog preopterećenja koljenskog zgloba, najčešće kod sportaša, a kod tužitelja je zadnjeg, četvrtog i najtežeg stupnja; slijedom navedenog je tužitelj i zadobio predmetnu ozljedu, istovjetno ozljeđivanje imao je i ranije, a događat će se i ubuduće ukoliko ne prilagodi tjelesne sportske aktivnosti i ne podvrgne se odgovarajućem liječenju. Liječničko povjerenstvo Direkcije zaključuje da se stoga dijagnoza šifre prema MKB-10 klasifikaciji S 83.1 ne može priznati tužitelju ozljedom na radu, jer u smislu odredbe članka 67. točke 5. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju postoje zakonske prepreke za priznavanjem ozljede na radu, odnosno kod tužitelja postoji predispozicija zdravstvenog stanja.
14. Kao što je već navedeno, imajući u vidu navode tužbe iz kojih je razvidno da su u konkretnom slučaju između stranaka prvenstveno sporne činjenice medicinske naravi sud je, s ciljem potpunog i pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja, usvojio dokazni prijedlog tužitelja te je odredio izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem po navedenom stalnom sudskom vještaku.
15. Sud iz dostavljene prijave o ozljedi na radu, dostavljene izjave tužitelja i svjedoka zaključuje da je tužitelj nesporno 20. studenog 2021. na radnom mjestu doista pretrpio ozljedu (koja je uzročno vezana uz obavljanje posla) a za koju je potrebno utvrditi ispunjava li medicinske kriterije propisane odredbom članka 66., odnosno 67. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju.
16. Dana 7. prosinca 2022. stalni sudski vještak dr. med. B. Ž., specijalist ortopedije, subspecijalist traumatolog lokomotornog sustava, dostavio je nalaz i mišljenje, donesen nakon pregleda tužitelja 5. prosinca 2022. i uvida u medicinsku dokumentaciju i spis ovoga spora, u kojemu je naveo kronologiju događaja nastale ozljede na poslu 20. studenog 2021. i kronologiju provedenog liječenja i terapije, te, u bitnome ističe da se pregledom MR snimke od 17. lipnja 2022., kod procjene patelofemoralnog zgloba ne nalazi displazija patele IV stupnja, kao ni oštećenje hrskavice patele, a patela je blago displastična I-II stupnja po Wibergu; koljeno je bez otoka i izljeva, uredne gibljivosti, ligamentarno čvrsto; pozitivan je tzv. „test straha" odnosno test kojim se izaziva nelagoda i strah od nove luksacije prilikom guranja patele prema lateralno. Zaključno sudski vještak navodi da je postavljena dijagnoza i šifra S83.1 netočna i odnosi se na iščašenje (dislokaciju, luksaciju koljena) što je rijetka ozljeda i posljedica je traume velike energije (eng. „high energy trauma), kao što su prometne ozljede, pad s velike visine i sl., te pri dislokaciji koljena puca najmanje 2 (dva ligamenta) često 3 ili sva 4 i predstavlja izrazito tešku ozljedu uz mogućnost oštećenja neurovaskularnih struktura u zatkoljenoj jami koja mogu dovesti do trajnog neurološkog deficita, ali i ozljede arterije poplitealis kao glavne krvne žile koja dovodi krv u potkoljenicu, što može biti uzrok i amputaciji. Ispravna dijagnoza je dislokacija patele S83.0 što predstavlja pomak čašice (patele) u stranu, sa ili bez spontane repozicije, što je razvidno iz navedenog nalaza MR gdje je opisano
karakteristično stanje koljena nakon dislokacije patele nakon repozicije uz prisutno puknuće medijalnog patelofemoralnog ligamenta (MPFL) lijevog koljena što je direktna posljedica događaja i predstavlja akutnu ozljedu, a ne kronično stanje. Ističe da je netočan navod iz nalaza, mišljenja i ocjene Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda, KLASA: UP/II-502-03/22-011125, UR:BROJ: 338-01-10- 04-22-02 od 13. travnja 2022. gdje se navodi da je "nađeno kronično teško oštećenje hrskavice patele klasificirano kao Wiberg IV", jer se klasifikacija po Wibergu ne odnosi na stupnjeve oštećenja hrskavice niti jednog dijela koljena pa tako ni patele, a u nalazu MR se izrijekom navodi: „Zglobna hrskavica je bez nalaza makromorfoloških defekata." Stoga su jedini ispravan način određivanja morfotipa čašice (patele), njenog pozicioniranja u odnosu na žlijeb u kojem u leži (trochlea femoris) aksijalne RTG snimke koje se vrše pri fleksiji od 30, 60 i 90 stupnjeva; MR je dijagnostička metoda koja snima koljeno potpuno ispruženo i nije moguća adekvatna analiza (iako ju radiolozi često neispravno čine); Donositi zaključke o patelofemoralnom dijelu koljenskog zgloba je medicinski neispravno. Sudski vještak nadalje navodi da se sukladno pravilima medicinske struke iz područja ortopedije i traumatologije jedna dislokacija patele ne smatra rizikom za nastanak novih luksacija. Velika većina osoba koja je jednom imala dislokaciju nikad ju više nema tijekom života. Druga dislokacija se smatra graničnom odnosno relativnom indikacijom za operacijsko liječenje jer je rizik od nastanka treće i svake slijedeće značajno uvećan. Odluka u tom slučaju donosi se individualno u ovisnosti o vrsti i potrebama za tjelesnom aktivnošću. Displastična (nedovoljno razvijena) patela je morfotip patele koji može biti različitog stupnja, I - IV. Odnosi se na medijalnu fasetu patele koja od manjeg značaja za funkciju patelofemoralnog dijela koljenskog zgloba od lateralne, koja je bitno važnija. Ističe da iz uvida u MR od 17. lipnja 2022. postoji samo displazija I-II stupnja, te da stabilnost patele ovisi o čitavom nizu čimbenika. Dva ključna čimbenika su žlijeb femura (trohlea femoris) u kojemu patela „leži" koji također može biti displastičan (klasifikacija po DeJouru), a drugi je medijalni patelofemoralni ligament (MPFL) koji je prema nalazu MR pukao posljedično svježoj ozljedi. Sve osobe koje su aktivnoj službi u oružanim snagama Republike Hrvatske moraju imati određene zdravstvene i tjelesne predispozicije. Niti u jednom dokumentu koji bi bio poznat vještaku, ne spominje se displazija patele kao razlog koji bi bio eliminirajući za službu. Dakle, predmetna ozljeda dogodila se tijekom obavljanja vježbi u sklopu obaveza iz radnog odnosa a nalaz MR od 24. studenoga 2021. pokazuje akutnu ozljedu, koja je na nalazu MR od 17. lipnja 2022. evidentirana kao ,,Stanje po ranijoj leziji patelarnih retinakula " (MPFL je sastavni dio patelarnih retinakula). Sukladno navedenom smatra kako nije postojala stečena ni urođena predispozicija koja bi bila uzrok ozljede tužitelja od 20. studenog 2022. i smatra kako za predmetni događaj i ozljedu, u tom smislu, ne postoji zapreka za priznavanje postojanja ozljede na radu.
17. Predmetni nalaz i mišljenje dostavljen je na očitovanje tužitelju, tuženiku i zainteresiranoj osobi.
18. Dana 16. prosinca 2022. tuženik je dostavio očitovanje Liječničkog povjerenstva Direkcije na nalaz i mišljenje navedenog sudskog vještaka iz kojega, u bitnome, proizlazi da je sudski vještak utvrdio ispravnu dijagnozu stvarne ozljede koju je tužitelj zadobio 20. studenog 2021., odnosno S.83.0, te da u odnosu na ostali dio mišljenja iz nalaza sudskog vještaka vještaci Liječničkog povjerenstva Direkcije ostaju u cijelosti kod sadržaja nalaza, mišljenja i ocjene od 13. travnja 2022.
19. Tužitelj je u očitovanju od 19. prosinca 2022. naveo da se u potpunosti slaže s nalazom i mišljenjem sudskog vještaka
20. Na raspravi održanoj u ovome sudu 19. siječnja 2023. sudski vještak iznio je nalaz i mišljenje, na način da je u cijelosti ostao kod sadržaja dostavljenog pisanog nalaza i mišljenja od 5. prosinca 2022., a nazočni opunomoćenik tužitelja i službena osoba tuženika nisu imali daljnjih pitanja niti daljnjih primjedbi.
21. Sud u cijelosti prihvaća provedeno vještačenje po stalnom sudskom vještaku, kao zakonito i načinjeno u skladu s pravilima struke, budući je isto jasno kako u pogledu medicinske dokumentacije koja je bila predmet vještačenja, tako i po pitanju utvrđene dijagnoze na strani tužitelja, te u decidiranom i obrazloženom utvrđenju činjenice da ozljeda koju je tužitelj pretrpio 20. studenog 2021. pod dg. S83.0 predstavlja ozljedu na radu.
22. Predmetna ozljeda tužitelja uzročno-posljedično je vezana uz obavljanje poslova odnosno djelatnosti na osnovu koje je tužitelj kao osiguranik i bio osiguran u obaveznom zdravstvenom osiguranju, kod poslodavca Ministarstva obrane Republike Hrvatske.
23. Citirani nalaz i mišljenje sudskog vještaka je potpun i uvjerljiv, utemeljen na raspoloživoj medicinskoj dokumentaciji te sukladan mjerodavnim normama članka 66., odnosno 67. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, kao i mjerodavnim odredbama Pravilnika, te sud ne nalazi da je tuženikovo izlaganje u ovom upravnom sporu dovelo u sumnju cjelovito, detaljno i uvjerljivo iznesen nalaz i mišljenje sudskog vještaka, koji je specijalist ortopedije. Vještak je u cijelosti odgovorio na postavljenu zadaću vještačenja, a dao je jasne, uvjerljive te argumentirane razloge o postojanju ozljede na radu.
24. Naime, u upravnom postupku odlučne stručno-medicinske činjenice pogrešno su utvrđene te je sud utvrdio na osnovu nalaza i mišljenja sudskog vještaka postojanje uvjeta za priznavanje prava u povodu ozljede na radu.
25. Slijedom navedenog, s obzirom da je u tijeku spora utvrđeno da je osporavanim rješenjem, kao i prvostupanjskim rješenjem u ovoj upravnoj stvari, povrijeđen zakon na štetu tužitelja, to je sud na temelju članka 58. stavak 1. ZUS-a usvojio tužbeni zahtjev kao u toč. I. – toč. II. izreke presude, te je sam riješio stvar priznavši predmetnu dijagnozu ozljedom na radu, uz priznavanje tužitelju pripadajućih prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja, kao u toč. III. izreke ove presude. Ako je u izvršenju ove presude potrebno donijeti dodatno izvršujuće (razrađujuće) rješenje i/ili poduzeti pojedine upravne radnje, prvostupanjsko tijelo će to učiniti u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude. Pri tome javnopravna tijela nisu ovlaštena preispitivati odluku o meritumu ove upravne stvari, sadržanu u točki III. izreke ove presude.
U Osijeku 24. siječnja 2023.
Sutkinja
Blanka Sajter v. r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovome sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.