REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 28 Pž-4819/2022-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca
Maria Vukelića, predsjednika vijeća, doc. dr. sc. Jelene Čuveljak, suca izvjestitelja i
Kamelije Parać, člana vijeća, u stečajnom postupku nad stečajnim dužnikom
Stečajna masa iza DRVNA INDUSTRIJA PISAROVINA d.o.o. u stečaju iz Zagreba,
Hribarov prilaz 10, OIB 03798222627, odlučujući o žalbi stečajnog upravitelja
TIBORA TOTHA iz Zagreba, Hribarov prilaz 10, OIB 65132060598, protiv rješenja
Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe u Karlovcu poslovni broj St-1006/2017-72
od 7. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj 24. siječnja 2023.

r i j e š i o j e

I. Odbija se žalba stečajnog upravitelja Tibora Totha i potvrđuje rješenje
Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe u Karlovcu poslovni broj St-1006/2017-72
od 7. listopada 2022. u točki I. izreke u dijelu u kojem je određeno da se iz iznosa
cijene dobivene prodajom nekretnine stečajnog dužnika kat. čestica 1901/4,
Karlovačka ulica, oranica, površine 10 518 m², upisana u zk. ul. 2206 k.o. Pisarovina
II, kod Općinskog suda u Novom Zagrebu, zemljišnoknjižni odjel Jastrebarsko,
namiruje potraživanje razlučnog vjerovnika Soltech d.o.o. iz Zagreba, Fallerovo
šetalište 16, OIB 76781421374, iznosom od 40.159,64 EUR / 302.582,80 kn te u
točki II. izreke u dijelu u kojem je naloženo računovodstvu suda da se iz iznosa
položenog na depozitnom računu prvostupanjskog suda za spis broj St-106/17 izvrši
namirenje razlučnog vjerovnika Soltech d.o.o. i to uplatom iznosa od 40.159,64 EUR
/ 302.582,80 kn na žiro račun punomoćnika razlučnog vjerovnika Frane Dobrovića,
odvjetnika u Rijeci, Ivana Grohovca 2/II, OIB: 93520121237, broj IBAN:
HR5625030071100057190 uz opis plaćanja „u ime i korist Soltech d.o.o., Zagreb;
St-1006/2017”.

II. Ukida se rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe u Karlovcu
poslovni broj St-1006/2017-72 od 7. listopada 2022. u točki I. izreke u dijelu u kojem
je određeno da se iz iznosa cijene dobivene prodajom nekretnine stečajnog dužnika
kat. čestica 1901/4, Karlovačka ulica, oranica, površine 10 518 m², upisana u zk. ul.
2206 k.o. Pisarovina II, kod Općinskog suda u Novom Zagrebu, zemljišnoknjižni odjel
Jastrebarsko, namiruje potraživanje razlučnog vjerovnika Soltech d.o.o. iz Zagreba, ______________________________

Fiksni tečaj konverzije 7,53450

Poslovni broj: 28 Pž-4819/2022-2 2

Fallerovo šetalište 16, OIB 76781421374, iznosom od 10.086,93 EUR / 76.000,00 kn
te u točki II. izreke u dijelu u kojem je naloženo računovodstvu suda da se iz iznosa
položenog na depozitnom računu prvostupanjskog suda za spis poslovni broj
St-1006/2017 izvrši namirenje razlučnog vjerovnika Soltech d.o.o. i to uplatom iznosa
od 10.086,93 EUR / 76.000,00 kn na žiro račun punomoćnika razlučnog vjerovnika
Frane Dobrovića, odvjetnika u Rijeci, Ivana Grohovca 2/II, OIB: 93520121237, broj
IBAN: HR5625030071100057190 uz opis plaćanja „u ime i korist Soltech d.o.o.,
Zagreb; St-1006/2017” i predmet se u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na
ponovan postupak.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem označenim u izreci ovog rješenja prvostupanjski je sud
odlučio da se iz iznosa cijene dobivene prodajom nekretnine stečajnog dužnika
pobliže označene u izreci tog rješenja namiruje potraživanje razlučnog vjerovnika
Soltech d.o.o. iz Zagreba, Fallerovo šetalište 16, OIB 76781421374 iznosom od
378,582,80 kn / 50.246,57 EUR (točka I. izreke rješenja). Istim rješenjem
prvostupanjski je sud naložio računovodstvu suda da iz položenog iznosa na
depozitnom računu suda izvrši namirenje razlučnog vjerovnika Soltech d.o.o. i to
uplatom iznosa od 378,582,80 kn / 50.246,57 EUR na račun punomoćnika razlučnog
vjerovnika Frane Dobrovića, odvjetnika u Rijeci, Ivana Grohovca 2/II pobliže
navedenog u izreci tog rješenja (točka II. izreke rješenja). Tako je prvostupanjski sud
riješio jer je u ovršnom postupku Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj
Ovrv-4386/15 nekretnina stečajnog dužnika pravomoćnim rješenjem o dosudi od 15.
rujna 2021. dosuđena nositelju prava prvokupa Općini Pisarovina za iznos od

380.000,00 kn, a nakon što je kupac uplatio dužnu kupovninu, Općinski sud u Novom
Zagrebu je rješenjem poslovni broj Ovr-4386/15 od 19. siječnja 2022. odredio da se
iz ostvarenog iznosa namiruje potraživanje I. ovrhovoditelja Eurogrupa d.o.o. na ime
plaćene sudske pristojbe u iznosu od 1.200,00 kn i II. ovrhovoditelja Soltech d.o.o. na
ime predujma za dostavu po sudskom dostavljaču u iznosu od 217,20 kn, a preostali
iznos od 378.582,80 kn je prenesen na depozitni račun prvostupanjskog suda za ovaj
stečajni spis. Nakon toga sud prvog stupnja je sazvao ročište za diobu kupovnine te
je prije održavanja tog ročišta stečajni upravitelj podnio obračun troškova unovčenja
predmeta razlučnog prava u ukupnom iznosu od 133.917,70 kn čemu se razlučni
vjerovnik Soltech d.o.o. usprotivio smatrajući da, s obzirom na to da je nekretnina
dužnika unovčena u ovršnom postupku pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu,
nikakvi troškovi unovčenja nisu nastali. Na ročištu za diobu kupovnine 6. travnja

2022. nisu pristupili ni stečajni upravitelj ni razlučni vjerovnici pa je sud prvog stupnja
donio pobijano rješenje kojim je odredio da se iz iznosa cijene dobivenog prodajom
nekretnine stečajnog dužnika u cijelosti namiruje potraživanje razlučnog vjerovnika
Soltech d.o.o.; pri tome, sud prvog stupnja se pozvao na pravno shvaćanje Vrhovnog
suda Republike Hrvatske izraženo u odluci poslovni broj Rev-895/20 od 8. rujna

2020. prema kojem u situaciji kada je ovršni sud donio rješenje o ovrsi, proveo
zabilježbu ovrhe u zemljišnoj knjizi, odredio vrijednost nekretnine, donio zaključak o
prodaji te odredio uvjete prodaje, proveo javnu dražbu i donio rješenje o dosudi te
odredio brisanje tereta i prava na prodanoj nekretnini i zaključak o predaji nekretnine

Poslovni broj: 28 Pž-4819/2022-2 3

kupcu, u stečajnom postupku nisu nastali nikakvi troškovi unovčenja nekretnine.
Nadalje, sud prvog stupnja smatra da, premda se prema članku 113. stavku 1. točka

2. Ovršnog zakona („Narodne novine” broj: 112/12, 93/14, 73/17 i 121/20) iz iznosa
dobivenog prodajom namiruju prvenstveno porezi i druge pristojbe dospjele za
posljednju godinu koje terete prodanu nekretninu, a te se tražbine (stavak 2. tog
članka) namiruju ako su prijavljene najkasnije na ročištu za diobu i dokazuju se
ovršnom ispravom, ovlaštenik tražbine poreza na dodanu vrijednost je Republika
Hrvatska koja je tu tražbinu mogla zatražiti najkasnije na ročištu za diobu (što nije
učinila), a ne stečajni upravitelj. Osim toga, budući da je tražbina osigurana razlučnim
pravom društva Soltech d.o.o. premašuje iznos kupovnine, te da je navedeni razlučni
vjerovnik ovlastio svog punomoćnika specijalnom punomoći da zaprimi uplatu na svoj
račun, to je sud naložio računovodstvu prvostupanjskog suda da na račun
punomoćnika društva Soltech d.o.o. isplati iznos od 378.582,80 kn / 50.246,57 EUR.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio stečajni upravitelj Tibor Toth stečajnog
dužnika pobijajući to rješenje zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne
primjene materijalnog prava i pogrešne primjene odredaba Stečajnog zakona; osim
što je podnio žalbu, stečajni upravitelj je podnio i prijedlog za donošenjem dopunskog
rješenja smatrajući da sud nije odlučio o zahtjevu stečajnog upravitelja za utvrđenjem
predmeta razlučnog prava i troškova njegova unovčenja. Žalitelj u žalbi u bitnom
navodi kronologiju i radnje na prvostupanjskom sudu (u ovom stečajnom postupku) i
na Općinskom sudu u Novom Zagrebu (u ovršnom postupku), te ističe da u ovom
predmetu na dan 31. ožujka 2022. nije bilo doneseno rješenje o namirenju pa da je iz
tog razloga trebalo primijeniti odredbu članka 169. stavka 6. Stečajnog zakona (koja
je izmijenjena Zakonom o izmjenama i dopunama Stečajnog zakona; „Narodne
novine” broj 34/22) te da je sud bio dužan primijeniti odredbu članka 254. Stečajnog
zakona što je bez obrazloženja propustio učiniti čime je implicitno odbio zahtjev
stečajnog upravitelja za namirenje troškova unovčenja iz te zakonske odredbe. Time
je stečajni dužnik doveden u položaj da ne može podmiriti ni troškove stečajnog
upravitelja ni ostale obveze stečajne mase. Žalitelj se u nastavku žalbe osvrće na
rješenje o nastavku stečajnog postupka od 3. travnja 2017. te smatra da se pravno
shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci Rev-895/20 od 8. rujna 2020.
(na kojeg se pozvao prvostupanjski sud) pogrešno primijenjeno na konkretan spor jer
je ta odluka donesena po drugom zakonu od onog koji vrijedi i koji se na konkretan
slučaj mora primijeniti; ovo stoga jer su ovršne radnje (dio njih uključujući namirenje)
provedene pred stečajnim sudom. Žalitelj posebno ističe da je doista ovlaštenik
poreza na dodanu vrijednost Republike Hrvatska, no obveznik plaćanja je stečajna
masa koja taj porez mora platiti te da je stečajni upravitelj osoba koja ga pri
namirenju mora zatražiti. Žalitelj stoga predlaže preinačiti, podredno ukinuti pobijano
rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Žalba stečajnog upravitelja je djelomično osnovana.

Ispitavši pobijano rješenje na temelju odredbe članka 365. stavaka 1. i 2., te
članka 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj: 53/91, 91/92,
112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/03, 57/11, 25/13, 70/19 i
80/22) u vezi članka 10. Stečajnog zakona u granicama razloga navedenih u žalbi i
pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz

Poslovni broj: 28 Pž-4819/2022-2 4

članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. Zakona o parničnom
postupku i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je
prvostupanjski sud donio pravilnu i na zakonu osnovanu odluku u dijelu u kojem je
odredio da se iz iznosa cijene dobivene prodajom nekretnine stečajnog dužnika
namiruje potraživanje razlučnog vjerovnika Soltech d.o.o. iznosom od 40.159,64
EUR / 302.582,80 kn, no u preostalom dijelu prvostupanjski je sud nepotpuno utvrdio
činjenično stanje.

4. Prvostupanjski je sud pravilno pobijanim rješenjem odredio da se od
ostvarenog iznosa cijene dobivene prodajom nekretnine stečajnog dužnika namiruje
potraživanje razlučnog vjerovnika Soltech d.o.o. i to u iznosu od 40.159,64 EUR /

302.582,80 kn (iznos cijene dobivene prodajom nekretnine umanjen za iznos
troškova ovršnog postupka nastalih u postupku Općinskog suda u Novom Zagrebu i
za iznos poreza na dodanu vrijednost). Ovo iz razloga jer u ovom stečajnom
postupku nisu nastali nikakvi troškovi unovčenja prodane nekretnine stečajnog
dužnika; pri tome nije odlučno to što je u ovom stečajnom postupku doneseno
(pobijano) rješenje o namirenju razlučnog vjerovnika.

U odnosu na žaliteljevo isticanje činjenice da je u konkretnom predmetu
prvostupanjski sud trebao primijeniti (izmijenjenu) odredbu članka 169. stavka 6.
Stečajnog zakona prema kojoj postupci ovrhe i osiguranja koji je prije otvaranja
stečaja pokrenuli razlučni vjerovnici i koji su bili u tijeku u vrijeme otvaranja stečaja se
prekidaju bez obzira na to kada je ovršni postupak pokrenut, osim ako u ovršnom
postupku već nije doneseno rješenje o namirenju razlučnog vjerovnika, ovaj sud
napominje da to nema nikakvog utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.
Naime, premda u vrijeme stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama
Stečajnog zakona („Narodne novine” broj 36/22) 31. ožujka 2022. nije bilo doneseno
rješenje o namirenju razlučnog vjerovnika Soltech d.o.o., Općinski sud u Novom
Zagrebu je nesporno prije 31. ožujka 2022. poduzeo sve preostale ovršne radnje;
štoviše, upravo prema izvješću stečajnog upravitelja od 11. siječnja 2022. sa str. 205.
spisa Općinski sud u Novom Zagrebu je 28. prosinca 2021. održao ročište za diobu
kupovnine radi namirenje troškova ovršnog postupka iz članka 113. stavka 1. točke

1. Ovršnog zakona. Nadalje, nesporno je da je nakon toga Općinski sud u Novom
Zagrebu preostali iznos novčanih sredstava dobivenih prodajom nekretnine
stečajnog dužnika prenio na račun sudskog depozita prvostupanjskog suda. Nakon
toga, sud prvog stupnja je zaključkom poslovni broj St-1006/21 od 11. ožujka 2022.
sa str. 274-275. spisa odredio ročište za diobu kupovnine za dan 6. travnja 2022.
Slijedom navedenog, premda je nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i
dopunama Stečajnog zakona iz 2022. godine održano (ranije sazvano) ročište za
diobu kupovnine i, nakon tog ročišta kojem nije pristupio ni stečajni upravitelj ni
razlučni vjerovnici, pobijano rješenje o namirenju razlučnog vjerovnika sukladno
članku 125. stavku 1. Ovršnog zakona, nikakvi troškovi unovčenja nekretnine
stečajnog dužnika koja je prodana u ovršnom postupku vođenom pred Općinskim
sudom u Novom Zagrebu nisu nastali u ovom stečajnom postupku.

Poslovni broj: 28 Pž-4819/2022-2 5

Naime, neovisno od toga što odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske
poslovni broj Rev-895/20 od 8. rujna 2020., na koju se odluku u obrazloženju
pobijanog rješenja pozvao prvostupanjski sud (str. 4. pobijanog rješenja odnosno str.

324. spisa), odnosila na stečajni postupak koji se vodio prema ranijem Stečajnom
zakonu („Narodne novine” broj: 44/96, 29/99, 129/00, 123/03, 82/06, 110/12 i
133/12), ovaj sud kao i u odluci poslovni broj Pž-368/22 od 16. ožujka 2022. smatra
da se to pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske primjenjuje i u slučaju
kada se stečajni postupak provodi prema (sada važećem) Stečajnom zakonu;
sukladno tom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske u situaciji kada
je ovršni sud donio rješenje o ovrsi, proveo zabilježbu ovrhe u zemljišnoj knjizi,
odredio vrijednost nekretnine koja se prodaje, donio zaključak o prodaji, odredio
uvjete prodaje, odredio visinu jamčevine, proveo javnu dražbu ili neposredno prodao
nekretninu, donio rješenje o dosudi, odredio brisanje tereta i prava na nekretnini koja
je bila prodana u ovršnom postupku, donio zaključak o predaji nekretnine, nisu
nastali nikakvi troškovi unovčenja nekretnine u stečajnom postupku. Podredno, ovaj
sud napominje da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u navedenoj odluci izrazio (i)
pravno shvaćanje da bi do primjene članka 170. (ranijeg) Stečajnog zakona (koja je
sadržajno slična članku 254. sada važećeg Stečajnog zakona) došlo u situaciji kada
bi ovršni sud prodajom ostvario novčana sredstva koja su veća od tražbine osoba
koja imaju pravo prvenstvenog namirenja, a (ni) što u ovršnom predmetu Općinskog
suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ovr-4386/15 nije bio slučaj.

Osim toga, iz obračuna troškova unovčenja predmeta razlučnog prava kojeg je

7. ožujka 2022. dostavio sudu stečajni upravitelj ne proizlazi da su se ti troškovi
odnosili upravo na unovčenje predmeta razlučnog prava, a to ne proizlazi ni iz
kronologije radnji na prvostupanjskom sudu u ovom stečajnom postupku koje žalitelj
navodi u žalbi. Nadalje, iz kronologije radnji na Općinskom sudu u Novom Zagrebu
koje je žalitelj naveo u svojoj žalbi, a koje su se samo djelomično odnosile na radnje
koje je poduzeo stečajni upravitelj (preostale radnje je poduzeo ovršni sud), ne
proizlazi da su radnje koje je stečajni upravitelj poduzeo u ovršnom postupku bile
potrebne za vođenjem tog ovršnog postupka pa da bi mu zato stečajni sud priznao te
troškove unovčenja.

Stoga je žalbu stečajnog upravitelja valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi
pobijano prvostupanjsko rješenje u dijelu točke I. izreke kojim je odlučeno da će se iz
iznosa od 40.159,64 EUR / 302.582,80 kn namiriti razlučni vjerovnik Soltech d.o.o.
Jednako tako, budući da je razlučni vjerovnik Soltech d.o.o. dostavio sudu specijalnu
punomoć prema kojoj je odvjetnik Frane Dobrović ovlašten zaprimiti uplatu u ime i za
račun razlučnog vjerovnika, to je sud prvog stupnja točkom II. izreke pobijanog
rješenja naložio računovodstvu suda da za iznos od 40.159,64 EUR / 302.582,80 kn
izvrši namirenje tog razlučnog vjerovnika isplatom tog iznosa na račun njegova
punomoćnika. Stoga je u tom dijelu točke I. i II. izreke prvostupanjskog rješenja
valjalo potvrditi, a na temelju odredbe članka 380. točke 2. Zakona o parničnom
postupku u vezi s člankom 10. Stečajnog zakona.

Poslovni broj: 28 Pž-4819/2022-2 6

5. Međutim, u dijelu u kojem je prvostupanjski sud odlučio o namirenju
potraživanja razlučnog vjerovnika Soltech d.o.o. u iznosu od 10.086,93 EUR /

76.000,00 kn, ovaj sud nalazi da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno. Naime,
odredbom članka 40. stavka 1. točke k) Zakona o porezu na dodanu vrijednost
(„Narodne novine” broj 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18,
121/19, 138/20, 39/22 i 113/22) je propisano da je poreza na dodanu vrijednost
oslobođena isporuka zemljišta, osim građevinskog zemljišta, dok se prema članku

40. stavku 6. istog Zakona građevinskim zemljištem smatra zemljište za koje je izdan
izvršni akt kojim se odobrava građenje.

U konkretnom predmetu, stečajni upravitelj je dostavio sudu upravni akt Klasa:
361-03/11-03/13, Urbroj: 238/1-18-05/4-11-8 od 10. lipnja 2011. iz kojeg proizlazi da
je na predmetnom zemljištu stečajnog dužnika prodanom u ovršnom postupku
odobreno građenje. Međutim, premda je navedeni upravni akt izdan još tijekom 2011.
godine, iz istog nije vidljivo je li isti izvršan u smislu članka 40. stavka 6. Zakona o
porezu na dodanu vrijednost slijedom čega ovaj sud na temelju stanja spisa nije
mogao utvrditi je li stečajni dužnik doista obveznik plaćanja poreza na dodanu
vrijednost što stečajni upravitelj ističe u žalbi ili je stečajni dužnik oslobođen plaćanja
tog poreza. Upravo zbog navedenog, činjenično stanje je djelomično nepotpuno
utvrđeno.

U odnosu na pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da je Republika
Hrvatska ovlaštenik poreza na dodanu vrijednost, ovaj sud napominje da se u
potpunosti slaže s tim mišljenjem prvostupanjskog suda. Međutim, to ne znači da je
Republika Hrvatska morala prijaviti tu tražbinu poreza u iznosu od 76.000,00 kn i to
najkasnije na ročištu za diobu. Naime, pogrešno prvostupanjski sud smatra,
pozivajući se pri tome na odredbu članka 113. stavka 1. točke 2. i stavka 2. Ovršnog
zakona da se (i) predmetni trošak poreza na dodanu vrijednost treba prijaviti
najkasnije na ročištu za diobu. Naprotiv, budući da tek pravomoćnošću rješenja o
dosudi nastaje (ovdje, eventualna) obveza plaćanja poreza na dodanu vrijednost, to
ta obveza ne dospijeva u razdoblju posljednje godine prije donošenja rješenja o
dosudi nekretnine u smislu članka 113. stavka 3. u vezi stavka 1. točke 2. Ovršnog
zakona; upravo zbog navedenog, ta tražbina se prije donošenja rješenja o dosudi
nekretnine ni ne može dokazivati ovršnom ispravom iz članka 113. stavku 2. Ovršnog
zakona.

Slijedom navedenog, budući da se u konkretnom predmetu ne može ispitati je
li zemljište prodano u ovršnom postupku vođenom pred Općinskim sudom u Novom
Zagrebu poslovni broj Ovr-4386/15 građevinsko zemljište u smislu članka 40. stavka

6. Zakona o porezu na dodanu vrijednost i, povezano s time, je li stečajni dužnik
obveznik plaćanja poreza na dodanu vrijednost, to je činjenično stanje djelomično
nepotpuno utvrđeno. Stoga je točke I. i II. izreke prvostupanjskog rješenja u dijelu u
kojem je odlučeno da se (i) iz iznosa od 10.086,93 EUR / 76.000,00 kn namiruje
razlučni vjerovnik Soltech d.o.o. te da će taj iznos računovodstvo prvostupanjskog
suda isplatiti punomoćniku razlučnog vjerovnika valjalo ukinuti i u tom dijelu predmet
vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, a sukladno odredbi članka 380.
točke 3. Zakona o parničnom postupku u vezi s člankom 10. Stečajnog zakona.

Poslovni broj: 28 Pž-4819/2022-2 7

U nastavku postupka prvostupanjski će sud, ovisno o tome je li prodano
zemljište u ovršnog postupku građevinsko zemljište u smislu članka 40. stavka 6.
Zakona o porezu na dodanu vrijednost, ispitati je li stečajni dužnik obveznik plaćanja
poreza na dodanu vrijednost te će ovisno o navedenome donijeti novu na zakonu
osnovanu odluku koju će valjano obrazložiti.

Zagreb, 24. siječnja 2023.

Predsjednik vijeća

Mario Vukelić