1               Poslovni broj: Gž-258/2022-3

 

 

Poslovni broj: Gž-258/2022-3

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Borisa Mimica, kao predsjednice vijeća, Andree Boras Ivanišević, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Sonje Meštrović, kao članice vijeća,, u pravnoj stvari tužitelja: 1. A. G. iz Š., OIB: ... i 2. Z. G. iz P., OIB: ..., koje zastupaju punomoćnici N. M. i S. M., odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu M. i M. u Š., protiv tuženika: 1. H. K. – U. M. G., G., Austrija, koje zastupa M. K., odvjetnik u Odvjetničkom društvu K. i p. u Z., 2. R. T. B. d.o.o., Z., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnik L. G., odvjetnik u Odvjetničkom društvu Š. i p. d.o.o. u Z. i 3. D. O. iz Z., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnik L. G., odvjetnik u Odvjetničkom društvu Š. i p. d.o.o. u Z., radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Šibeniku od  25. siječnja 2022. pod poslovnim brojem VI P-1879/18, u sjednici vijeća održanoj 24. siječnja 2023.,

 

r i j e š i o   j e

 

Ukida se presuda Općinskog suda u Šibeniku od  25. siječnja 2022. pod poslovnim brojem VI P-1879/18 i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

Obrazloženje

 

1.              Prvostupanjskom presudom je suđeno:

"Utvrđuje se da je ništav Ugovor o leasingu plovila br. 208900012, zaključen neutvrđenog datuma između tuženika ad1 kao davatelja leasinga i tužiteljice ad1, a koji je potvrđen Aneksom ugovora o leasingu od 26. studenoga 2002.g. kojim se tuženik ad1 obvezao financirati isporuku tužiteljici ad1 brod za prijevoz turista u izgradnji dužine 10 m s ugrađenim motorom marke Janmary 57 KS i 4 cilindra, a koji je brod planiran za izgradnju od materijala drva i kojeg je A. R. iz R., D., imao isporučiti tužiteljici ad1.

Utvrđuje da je ništav Ugovor radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini kat. čest. 5664, etažno vlasništvo (E-4) k.o. Š. zaključen između tužiteljice ad1 kao dužnika i tuženika ad1 kao vjerovnika kojim je osigurana tražbina iz Ugovora o leasingu plovila, a koji Ugovor je solemniziran kod D. K. javnog bilježnika iz Z. pod poslovnim brojem: OU-359/02 od dana 05. studenoga 2002. Utvrđuje se da su ništavi Ugovor o ustupanju tražbine na nekretnini kat. čest. 5664, etažno vlasništvo (E-4) k.o. Š. od dana 03. srpnja 2017.g. sklopljeni između tuženika ad1 H. K. – U. M. G., G., Austrija kao cedenta i tuženik ad2 R. T. B. d.o.o., Z., kao cesionara, te Ugovor o ustupanju tražbine od dan 24. srpnja 2018.g. sklopljen između tuženika ad2 R. T. B. d.o.o., Z., kao cedenta i tuženika ad3 D. O. iz Z., kao cesionara.

Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Šibeniku upis brisanja uknjižbe založnog prava s prvenstvenim redom upisanog pod poslovnim brojem: Z-5469/02 prijenosom hipotekarne tražbine koja je osigurana tim založnim pravom u iznosu od 40.000,00 Eura, uvećano za ugovorenu kamatu, eventualne zatezne kamate i troškove, sadašnjeg založnog vjerovnika – tuženika ad2 R. T. B. d.o.o., Z., OIB: ..., u korist tuženika ad3 D. O. iz Z., OIB: ..., na nekretnini upisanoj u zemljišnim knjigama zemljišno knjižnog odjela Općinskog suda u Šibeniku, k.o. Š., zk.ul. 881, označenoj kao 4. suvlasnički dio s neodređenim omjerom Etažno vlasništvo (E-4) z.k. br. 5664, oznake zemljišta ZEMLJIŠTE S ZGRADOM T. ulica, površine 226 m2, s kojim je suvlasničkim dijelom povezano vlasništvo posebnog dijela nekretnine - Stan na drugom katu, površine 48 m2, sve zajedno s idealnim dijelom zgrade i zemljišta.

 

Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Šibeniku upis brisanja uknjižbe založnog prava s prvenstvenim redom upisanog pod poslovnim brojem: Z-10284/18 prijenosom hipotekarne tražbine koja je osigurana tim založnim pravom u iznosu od 9.950,00 kuna zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama, te u iznosu od 4.000,00 kuna zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, s dosadašnjeg založnog vjerovnika– tuženika ad2 R. T. B. d.o.o., Z., OIB: ..., u korist tuženika ad3 D. O. iz Z., OIB: ..., na nekretnini upisanoj u zemljišnim knjigama zemljišno knjižnog odjela Općinskog suda u Šibeniku, k.o. Š., zk.ul. 881, označenoj kao 4. suvlasnički dio s neodređenim omjerom Etažno vlasništvo (E-4) z.k. br. 5664, oznake zemljišta ZEMLJIŠTE S ZGRADOM T. ulica, površine 226 m2, s kojim je suvlasničkim dijelom povezano vlasništvo posebnog dijela nekretnine - Stan na drugom katu, površine 48 m2, sve zajedno s idealnim dijelom zgrade i zemljišta.

 

Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Šibeniku upis brisanja založnog prava uknjiženog pod poslovnim brojem: Z-5469/02 od dan 06. studenoga 2002.g. kojim na temelju ugovora o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 05. studenoga 2002.g. br. OU-359/02 javnog bilježnika D. K. uknjiženo na teret stana na drugom katu površine 48 m2 vlasništva A. G. pravo zaloga u iznosu od četrdesettisuća EUR-a uvećano za ugovorenu kamatu, eventualne zatezne kamate i troškove, na korist tuženika ad1 odnosno na novog vjerovnika R. T. B. d.o.o., kao i upis uknjižbe ustupanja založnog prava sporazumom o prijenosu založnog prava pod poslovnim brojem OV-2511/17 solemniziran po javnom bilježniku N. J. iz Z. od dana 03. srpnja 2017.g., prijevod njemačkog jezika od 19. lipnja 2017.g. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Šibeniku upis zabilježbe spora glede parnice pod poslovnim brojem: P-1879/18 na nekretnini k.o. Š., zk.ul. 881, označenoj kao 4. suvlasnički dio s neodređenim omjerom Etažno vlasništvo (E-4) z.k. br. 5664, oznake zemljišta ZEMLJIŠTE S ZGRADOM T. ulica, površine 226 m2, s kojim je suvlasničkim dijelom povezano vlasništvo posebnog dijela nekretnine - Stan na drugom katu, površine 48 m2, sve zajedno s idealnim dijelom zgrade i zemljišta.

Nalaže se tuženicima da naknade tužiteljima parnični trošak u iznosu od 49.357,50 kuna u roku od petnaest dana."

 

2.              Protiv navedene presude žali se tuženici, kako iz žalbenih navoda proizlazi, zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači shodno navodima žalbe, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak i odlučivanje.

 

3.              Tužiteljica nije odgovorila na žalbu.

 

4.              Žalba je osnovana.

 

5.              Predmet spora predstavlja zahtjev radi utvrđenja da je ništav Ugovor o leasingu plovila br. 208900012, zaključen neutvrđenog datuma između tuženika ad1 kao davatelja leasinga i tužiteljice ad1, a koji je potvrđen Aneksom ugovora o leasingu od 26. studenoga 2002.g.. za kojeg tužiteljica tvrdi kako predstavlja simulirani pravni posao kojim je prikriven ugovor o kreditu  za koji 1. tužena kao strana pravna osoba nije imala odobrenje Hrvatske narodne banke, te su svi pravni poslovi čije se utvrđenje ništavosti zahtijeva protivni prisilnim propisima i da je 1. tuženik radi namjere zaobilaženja strogih zakonskih propisa o dozvolama , uvjetima kreditiranja i deviznom poslovanju u Republici Hrvatskoj zaključivao fiktivne pravne poslove putem raznih posrednika. U ovoj fazi postupka između stanaka nije bilo sporno da je između tuženika ad1 kao davatelja leasinga i tužiteljice ad1, sklopljen ugovor o leasingu plovila br. 208900012,  a koji je potvrđen Aneksom ugovora o leasingu od 26. studenoga 2002.g. kojim se tuženik ad1 obvezao financirati isporuku tužiteljici ad1 brod za prijevoz turista u izgradnji dužine 10 m s ugrađenim motorom marke Janmary 57 KS cilindra, a koji je brod planiran za izgradnju od materijala drva i kojeg je A. R. iz R., D., imao isporučiti tužiteljici ad1.

 

6.              Isto tako nije bilo sporno da je radi osiguranja novčane tražbine iz predmetnog ugovora zasnivanjem založnog prava na nekretnini kat. čest. 5664, etažno vlasništvo (E-4) k.o. Š. zaključen ugovor između tužiteljice ad1 kao dužnika i tuženika ad1 kao vjerovnika kojim je osigurana tražbina iz Ugovora o leasingu plovila, a koji Ugovor je solemniziran kod D. K. javnog bilježnika iz Z. pod poslovnim brojem: OU-359/02 od dana 05. studenoga 2002.

 

7.              I na koncu nije bilo sporno da je  Ugovor o ustupanju tražbine na nekretnini kat. čest. 5664, etažno vlasništvo (E-4) k.o. Š. od dana 03. srpnja 2017.g. sklopljeni između tuženika ad1 H. K. – U. M. G., G., Austrija kao cedenta i tuženik ad2 R. T. B. d.o.o., Z., kao cesionara, te Ugovor o ustupanju tražbine od dan 24. srpnja 2018.g. sklopljen između tuženika ad2 R. T. B. d.o.o., Z., kao cedenta i cesionara tuženika ad3 D. O.

 

8.              Raspravljajući po navedenim zahtjevu tužitelja sud prvog stupanje je u bitnom utvrdio:

 

- da je tužiteljica ad1 A. G. kao korisnik leasinga podnijela zahtjev H. K. – U. M. G., G., Austrija kao davatelju leasinga radi sklapanja Ugovora o leasingu plovila br. 208900012 kojem je predmet leasinga brod za prijevoz turista u izgradnji, motor: Yanmar, snage 57KS- 4 cilindra, materijal drvo, kojeg treba isporučiti A. R. iz R., D., u vrijednosti od 50.000,00 Eura sa ostatkom vrijednosti od 72,67 Eura, da je ukupna mjesečna naknada leasinga 878,13 Eura, da je rok trajanja ugovora 60 mjeseci (pet godina) i da akontacija iznosi 10.000,00 Eura,

 

- da iz Aneksa ugovora o leasingu plovila br. 208900012 od dan 26. studenoga 2002.g. sklopljenog između H. K. – U. M. G., G., Austrija kao davatelja leasinga i tužiteljice ad1 A. G. kao korisnik leasinga razvidno je da je korisnik leasinga potpisom Aneksa potvrdio da je upoznat da po isplati ugovorenih mjesečnih rata leasinga ima obvezu uplate jedne ratu u iznosu od 72,6 eura i da preuzima obvezu isplate tog iznosa (čl. 1 Aneksa ugovora),da će se isplatom svih ugovorenih mjesečnih rata i isplatom zadnje rate smatrati da je ugovor o leasingu u cijelosti ispunjen i da će korisnik leasinga steći punopravno vlasništvo založnog prava objekta leasinga i da će davatelj leasinga po isplati zadnje rate objekt osloboditi sporazumnog založnog prava i korisnika leasinga od obveze plaćanja vinkulirane kasko police uz vraćanje pohranjene knjižice vozila i rezervnog ključa (točka 2. Aneksa ugovora),

 

- da iz posebnih uvjeta ugovora od dana 26. studenoga 2002.g. naknada za leasing uključuje i sporedne takse i dospijeva za vrijeme trajanja ugovora svakog prvog dana u mjesecu unaprijed uz plaćanje bez odbitka na platnu službu i da se za razdoblje od preuzimanja predmeta leasinga do mjesečne rate prebija po danu alikvotni udio tridesetine mjesečne naknade leasinga (točka 1.), da se prilikom primopredaje mora sačiniti zapisnik o primopredaji kojim korisnik leasinga po nalogu davatelja leasinga preuzima predmet leasinga i da je za svako raspolaganje i prijenos predmeta leasinga trećim osobama potrebna suglasnost davatelja leasinga kao i da ograničena ili nemogućnost uporabe predmeta leasinga se ne tiču ugovora uz obvezu isplaćivanja naknade za leasing (točka 2.), da korisnik leasinga snosi troškove kasko osiguranja (točka 3.), da usmeni sporedni dogovori nisu utanačeni i da sve izmjene ugovora moraju biti u pisanom obliku, da je mjesto ispunjenja Graz, da je nadležan za sve sporove nastalih iz ugovora sud u Šibeniku i da važi samo austrijski zakona, da ništavost pojedinih odredbi Ugovora o leasingu nemaju za posljedicu ništavost cijelog ugovora, te da je zahtjeva za leasing obvezujući ako davatelj leasinga u roku od trideset dana ne odbije zahtjev (točka 5.),

 

- da je pregledom izjave o zapljeni računa (obična zadužnica) razvidno da je tužitelj ad2 Zdravko Gracin kao jamac platac prema H. K. – U. M. G., G., Austrija kao vjerovniku dao suglasnost da radi naplate vjerovnikove tražbine po Ugovor o leasingu u iznosu od 40.000,00 Eura u kunskoj protuvrijednosti na dan isplate prema srednjem tečaju HNB-a sa pripadajućim zateznim kamatama od dospijeća tražbine, troškovima, te ostalim uvjetima prema Ugovoru o leasingu zaplijene svi računi jamca platca i da se sa istih izravno isplaćuje novčana sredstava na račun vjerovnika kod Partner banke d.d., te da izjava ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na vjerovnika radi naplate;

- da Pregledom računa br. RA/02 od dana 28. listopada 2002.g. proizlazi da je A. R. iz R., kao isporučitelj predmeta leasinga isporučio račun H. K. – U. M. G., G., Austrija za tužiteljicu ad1 A. G. za turistički brod za prijevoz turista i ronioca u izgradnji, dužine 10 m, motor: Yanmar, 57 KS – 4 cilindra, opreme: hidraulični sistem za upravljanje, rezervni pogon, motor Tohatsu, rezervoari za naftu (2 po 150 litara), VHF radiostanica, pojasevi za spašavanje, stalci za ronilačke boce, radiokazetofon, konop, po prodajnoj cijeni od 50.000,00 Eura uz učešće od 10.000,00 Eura čime je iznos za financiranje 40.000,00 Eura,

 

- da je pregledom zapisnika Općinskog suda u Šibeniku, Ovr-1609/04 od dana 21. svibnja 2013.g. razvidno je da je ovrha na nekretnini radi naplate odgođena na prijedlog ovrhovoditelja na rok od petnaest dana, da je ovršenica A. G. izjavila da je dogovorila isplatu predmetne tražbine i da je jedna dio tražbine isplatila dok će drugi dio isplatiti u dogovoru sa ovrhovoditeljem,

 

- da je Uvidom u kontni list od dana 21. studenoga 2012.g. proizlazi da je na račun broj 3320892 Ante Rudan izvršena isplata po broju temeljnice – računa RA/02 i to dana 26. listopada 2002. u iznosu od 10.000,00 Eura i dana 15, studenoga 2002.g. u iznosu od 40.000,00 Eura;

 

- da iz izvješća o intervenciji od dana 19. ožujka 2021.g. izdanog od strane H. K. – U. M. G., G., Austrija u odnosu na tužiteljicu ad1 A. G. proizlazi da po osnovi Ugovora o br. 208900012 – plovilo Yanmar (41 obrok po 6.585,97 kuna sa dospijećem svakog prvog u mjesecu) ukupno dugovanje iznosi 278.547,59 kuna i da je prilikom intervencije utvrđeno da tužiteljica ad1 ne živi na adresi stana koji pripada HYPO banci koja je aktivirala hipoteku zbog zaostalih dugova, te da je tužiteljica ad1 izjavila da objekt leasinga više ne postoji i da nije likvidna zbog čega ne može podmiriti zaostale obveze;

 

- da iz pregleda potvrde o preuzimanju proizlazi da je po Ugovoru o leasingu br. 208900012 tužiteljica ad1 preuzela predmet leasinga - brod za prijevoz turista u izgradnji od dobavljača A. R. iz R., i to tvornički ispravno, uredno i sukladno opisu u Ugovoru o leasingu, te da se ne ulaže nikakav prigovor na podmirenje računa dobavljača;

 

- da je pregledom nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka D. T. od 6. listopada 2021.g. utvrđeno je da sporni potpis na računu br. RA/02 od 28. listopada 2002.g. nije ispisao A. R. jer da sama razlika u stupnju ispisanosti potpisa od takve važnosti isključuje A. R. kao mogućeg skriptora potpisa.

 

9.              Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud je prvog stupnja donio odluku kao u izreci pobijane presude.

 

10.              Prema odredbi članka 66. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01, dalje: ZOO), a kojega je ovdje za primijeniti temeljem odredbe članka 1163. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18), prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama, ali, ako prividan ugovor prikriva neki drugi ugovor, taj drugi važi ako je udovoljeno uvjetima za njegovu pravnu valjanost. Prema odredbi čl. 103. ZOO-a ništav je onaj ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima, te moralu društva ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu sankciju ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

 

11.              S druge strane odgovarajućom primjenom odredbe čl. 109. st. 1. ZOO-a, jednako kao i na ništetnost, tako i na razloge prividnosti ugovora, može se pozvati svaka zainteresirana osoba, u kom smislu je valjalo raspraviti i pitanje aktivne legitimacije 2. tužitelja.

 

12.              Svakako, simulacija postoji kada niti jedna ugovorna strana nema ozbiljnu (stvarnu) volju za sklapanje ugovora i kada to obje strane znaju ali ipak svjesno očituju volju za sklapanje ugovora tako da nastaje privid sklapanja ugovora. Simulirani ugovori ne proizvode valjane pravne učinke ali disimulirani ugovori u slučaju relativne simulacije nisu nužno nevaljani pravni poslovi.

 

13.              Prividnost - simulacija, oblik je svjesnog nesklada između volje i očitovanja jer stranke ne žele pravni posao koji sklapaju, pa takav pravni posao ne proizvodi pravne učinke koje bi da je valjan trebao proizvesti. Prividan, simuliran ili fiktivan bio bi onaj ugovor koji nije sklopljen suglasnošću volja ugovornih strana, nego je nastao suglasnošću volja ugovornih strana da se stvori samo privid - fikcija o sklapanju ugovora ali ga radi postizanja određenog imovinskog ili drugog dopuštenog probitka sklope (npr. Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev 1015/08-2 od 1. lipnja 2011.).

 

14.              Sud prvog stupnja donosi pobijanu presudu kojom prihvaća tužbeni zahtjev pozivom na odredbu čl. 66. st. 1. i 2. ZOO-a. No, suprotno pravnom stavu prvostupanjskog tužbenom zahtjevu tužiteljice kako je on postavljen radi utvrđenja ništetnosti nije moguće udovoljiti budući pravna posljedica prividnog ugovora nije ništetnost, već se radi o ugovoru koji je bez pravnog učinka. Pri tome se izneseno stajalište odnosi isključivo na deklaratorni dio zahtjeva, ali ne i u odnosu na konstitutivni kojim se traži uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja.

 

15.              Naime, uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja može se zahtijevati ne samo u otklanjanju posljedica ništetnog ugovora, već i u otklanjanju posljedica ugovora koji ne proizvode pravni učinak. U ovom slučaju kada se tužba temelji na tvrdnji da se radi o prividnom ugovoru u smislu odredbe čl. 66. ZOO-a, nema zapreke da se unatoč neosnovanom deklaratornom dijela zahtjeva, pitanje prividnosti ugovora ne raspravi kao prethodno pitanje (čl. 12. ZPP) od kojeg ovisi odluka o konstitutivnom zahtjevu. Pri tome je naglasiti da pobijana presude nema potrebna utvrđenja u odnosu na pitanje savjesnosti 2. tuženika kao cedenta u kontekstu odredbe članka 66. stavak 3. ZOO-a

 

16.              No, predmet deklaratornog dijela tužbenog zahtjeva tužiteljice jest i ništavost predmetnog ugovora o leasingu i ugovora o osiguranju zbog protivnosti odredbi članka 103. ZOO-a.

 

17.              S obzirom na navode tužbe da je 1. tuženik obavljao djelatnost u RH, a da nije prethodno osnovao podružnicu, odnosno da je poslovao protivno prisilnim propisima RH, ovaj sud je ispitao eventualnu ništavost predmetnog ugovora imajući na umu navedene nesporne činjenice.

 

18.              U ovom slučaju valja poći od toga da je tužitelj trgovačko društvo sa sjedištem u Republici Austriji. Samim time se tužitelj smatra inozemnim trgovačkim društvom u smislu odredbe čl. 17. Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima od 1991 („Narodne novine“, broj 53/91 i 88/01), koji se primjenjuje na temelju odredbe članka 78. st.1 Zakona o međunarodnom privatnom pravu ("Narodne novine", broj 101/17) u vezi s odredbom čl. 2. Zakonu o trgovačkim društvima ("Narodne novine", broj 111/93, 121/99,52/00,118/03- dalje:ZTD ). Prema odredbi čl. 612. st. 1. ZTD, koja je po svom učinku prisilni propis RH,  inozemna trgovačka društva i trgovci pojedinci, pod uvjetima propisanim zakonom, izjednačeni su u poslovanju na području Republike Hrvatske s domaćim osobama. Međutim prema odredbi čl. 612. st. 2. ZTD inozemna trgovačka društva i inozemni trgovci pojedinci ne mogu obavljati djelatnosti na području Republike Hrvatske dok tamo ne osnuju podružnicu.

 

19.              Kod nesporne činjenice da je tužitelj obavljao trgovačku djelatnost na području Republike Hrvatske, odnosno sklopio je ugovor o leasingu, a da prethodno nije u RH osnovao podružnicu, ostaje za ocjenu je li zbog toga ništav predmetni Ugovor kojega je tužitelj sklopio na teritoriju RH.

 

20.              Opća odredba o ništavosti ugovora je sadržana u čl. 103. Zakona o obveznim odnosima koji glasi: Ugovor, koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva ništav je ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu sankciju ili ako zakon o određenom slučaju ne propisuje što drugo.

 

21.              Međutim, ako je sklapanje određenog ugovora zabranjeno samo jednoj strani, ugovor će ostati na snazi ako u zakonu nije što drugo predviđeno za određeni slučaj, a strana koja je povrijedila zakonsku zabranu snosit će odgovarajuće posljedice (čl. 103. st. 2. ZOO).

 

22.              U ovom slučaju je sklapanje ugovora bi bilo zabranjeno samo 1. tuženiku i to odredbom čl. 612. ZTD, a taj zakon (kao lex specialis) nema posebnu odredbu o ništavosti ugovora sklopljenih protivno zabrani iz čl. 612. ZTD. Odredbom čl. 630. st. 1. točka 77. ZTD je doduše propisano da pravna osoba čini prekršaj, ako kao inozemna osoba obavlja djelatnost u Republici Hrvatskoj prije nego što tamo osnuje podružnicu, no prekršajna odgovornost sama po sebi nema za posljedicu ništavost pravnih poslova sklopljenih protivno zabrani.

 

23.              Međutim, u ovoj pravnoj stvari radi se o sporu s međunarodnim elementom jer je tužitelj trgovačko društvo sa sjedištem u Republici Austriji, a tuženica ima prebivalište u Republici Hrvatskoj.

 

24.              Prema odredbi članka 19. tada mjerodavnog ZRSZ-a za ugovor mjerodavno je pravo što su ga izabrale ugovorne strane, ako ovim zakonom ili međunarodnim ugovorom nije drukčije određeno, a prema odredbi članka 25. istog zakona na akcesorni pravni posao, ako nije drukčije određeno, primijenit će se pravo mjerodavno za glavni pravni posao. Kako za ugovor o leasingu nije ništa drukčije određeno ni ZRSZ-om, a niti međunarodnim ugovorima, to je mjerodavno pravo Republike Austrije koje su stranke ugovorile člankom 5. Posebnih uvjeta ugovora.

 

25.              Ugovor o leasingu u austrijskom pravu nije uređen zakonom, a prema sudskoj praksi taj ugovor sadrži elemente kupnje i najma, pa se ovisno o činjeničnom stanju na njega primjenjuju propisi Općeg građanskog zakonika (Allgemeines bűrgerliches Gesetzbuch – ABGB), o čemu, međutim, pobijana presuda nema potrebna utvrđenja.

 

26.              S druge strane sud prvog stupnja u utvrđenju ništetnosti predmetnih ugovora i posljedično uspostave zemljišnoknjižnog stanje sukladno postavljenom zahtjevu drži kako je predmetni ugovor o leasingu fiktivni pravni posao koji zapravo prikriva ugovor o kreditu koji je ništav i protivan prisilnim propisima RH. Naime, prvostupanjski sud na navode tužbe iz koje bi proizlazilo da je predmetni ugovor predstavljao simulirani pravni posao (jer da se radilo o ugovoru o kreditu), zaključuje, da predmetni ugovor niti kao ugovor o kreditu ne bi bio pravno valjan, zbog toga što je protivan odredbi čl. 4 Zakona o bankama („Narodne novine“, broj 84/02; dalje: ZOB-a) prema kojoj bankovne usluge (a to su isključivo primanje novčanih depozita,odobravanje kredita i drugih plasmana iz tih sredstava u svoje ime i za svoj račun, izdavanje sredstava plaćanja u obliku elektronskog novca) može pružati banka koja do Hrvatske narodne banke dobije odobrenje za pružanje tih usluga, banka države članice od Europske unije iz čl. 13. st. 1. ZOB-a (osoba države članice Europske unije je fizička osoba s prebivalištem na području državne članice Europske unije ili pravna osoba čije je sjedište na području državne članice Europske unije) koja u skladu s Zakonom o bankama osnuje podružnicu na području Republike Hrvatske ili koja je u skladu s Zakonom o bankama ovlaštena neposredno pružati bankovne usluge na području Republike Hrvatske, te podružnica strane banke iz čl. 13. st. 2. ZOB-a (strana osoba je osoba čije je prebivalište ili sjedište izvan područja Republike Hrvatske i izvan područja države članice Europske unije) koja od Hrvatske narodne banke dobije odobrenje za pružanje tih usluga na području Republike Hrvatske, dok je odredbom čl. 5 Zakona o bankama propisano da bankovne usluge smiju pružati samo osobe iz čl. 4 Zakona o bankama osim ako nije drukčije određeno drugim zakonom;

 

27.              Međutim, iako pitanje pravne valjanosti predmetnog ugovora o kreditiranju za ukazati je kako je u konkretnom slučaju je, naime, bilo  sporno i pitanje mjesta sklapanja predmetnog Ugovora jer tužitelji tvrde kako je Ugovor sklopljen u Republici Hrvatskoj, dok 1.tuženik tvrdi da je Ugovor sklopljen u Republici Austriji, s tim što nije sporno kako je tuženik banka sa sjedištem u Republici Austriji i da u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora nije imao ovlaštenje Hrvatske narodne banke za kreditne poslove u Republici Hrvatskoj.

 

28.              Ugovor o kreditu je dvostrano obvezan, konsenzualan i naplatan pravni posao, a bitni sastojci tog ugovora su obveza banke staviti korisniku kredita na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava ili na određeno vrijeme za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, dok je, s druge strane, obveza korisnika banci plaćati ugovorene kamate, a iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno. Zakon propisuje obvezni pisani oblik ugovora (članak 1066. stavak 1. ZOO). Člankom 26. ZOO uređuje se načelo konsenzualnosti ugovora propisujući kako je ugovor sklopljen kada su se ugovorne stranke suglasile o bitnim sastojcima ugovora, a što znači da je za pravnu valjanost (perfektnost) ugovora dovoljno da se ugovorne stranke suglase o bitnim sastojcima ugovora, dok ispunjenje činidbe ne spada u akt sklapanja konsenzualnih ugovora, već u njegovu realizaciju, u skladu s odredbom članka 307. ZOO. Ugovor je, u skladu s odredbom članka 31. stavka 1. ZOO-a, sklopljen u trenutku kada ponuditelj primi izjavu ponuđenika da prihvaća ponudu s tim što se, prema stavku 2. članka 31. ZOO-a, smatra kako je ugovor sklopljen u mjestu u kojem je ponuditelj imao svoje sjedište, odnosno prebivalište u trenutku davanja ponude.

 

29.              Kako je sud prvog stupnja zbog pogrešnog pravnog pristupa propustio utvrditi navedene odlučne činjenice od kojih ovisi odluka o zahtjevu tužiteljice, pa je žalbu tuženika  valjalo usvojiti i prvostupanjsku ukinuti pozivom na odredbu čl. 370. ZPP-a i predmet vratiti istom sudu na ponovan postupak.

 

30.              U daljnjem nastavku postupka, prvostupanjski sud će nadopuniti činjenično stanje sukladno iznesenim primjedbama i uputama te će valjanom ocjenom svih izvedenih dokaza kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a, uz pravilnu primjenu materijalnog prava na koju je ukazano donijeti novu meritornu odluku.

 

31.              Budući je ukinuta odluka o glavnoj stvari valjalo je ukinuti i odluku o trošku sadržanu u sukladno odredbi čl. 380. toč. 3. ZPP-a, o čemu će sud također odlučiti u novoj odluci.

 

U Splitu 24. veljače 2023.