1

Poslovni broj: 16 Gž R-843/2021-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: 16 Gž R-843/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Ines Kovačević kao predsjednice vijeća, sutkinje mr. sc. Iris Gović Penić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te sutkinje Sanje Joka Umićević, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. B. iz K., OIB:…, zastupanog po punomoćniku K. G., odvjetniku u Z., protiv tuženika U. agencija za p. z. d.o.o. u K., OIB:…, zastupanog po punomoćnicima u Odvjetničkom društvu R. & O. u K., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1389/17-37 od 30. svibnja 2018., u sjednici vijeća održanoj dana 24. siječnja 2023.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1389/17-37 od 30. svibnja 2018. u točkama I i VI izreke.

 

II Preinačava se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1389/17-37 od 30. svibnja 2018. u točkama II, III, IV, V i IX izreke i sudi:

 

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u  dijelu kojim traži isplatu:

 

iznosa od 1.000,00 kuna neto, sa zakonskom zateznom kamatom od 21. prosinca 2012. do isplate,

 

iznosa od 400,00 kuna neto, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. ožujka 2013. do isplate,

 

iznosa od 2.500,00 kuna neto, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. kolovoza 2013. do isplate,

 

iznosa od 1.800,00 kuna neto, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 5. prosinca 2012. do isplate.

 

Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

 

              III Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe.

 

 

Obrazloženje

 

1. Izreka prvostupanjske presude glasi:

 

„I. Nalaže se tuženiku U. agencija za p. z. d.o.o. u K., OIB:… isplatiti tužitelju T. B. iz K., OIB:… iznos od 16.495,60 kuna neto, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema članku 29. stavak 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, kako slijedi:

- na iznos od 360,00 kuna počevši od 02.10.2012. do isplate,

- na iznos od 1.139,60 kuna počevši od 02.10.2012. do isplate,

- na iznos od 360,00 kuna počevši od 01.11.2012. do isplate,

- na iznos od 1.139,60 kuna počevši od 01.11.2012. do isplate,

- na iznos od 360,00 kuna počevši od 01.12.2012. do isplate,

- na iznos od 1.139,60 kuna počevši od 01.12.2012. do isplate,

- na iznos od 360,00 kuna počevši od 01.01.2013. do isplate,

- na iznos od 1.139,60 kuna počevši od 01.01.2013. do isplate,

- na iznos od 360,00 kuna počevši od 01.02.2013. do isplate,

- na iznos od 1.139,60 kuna počevši od 01.02.2013. do isplate,

- na iznos od 360,00 kuna počevši od 01.03.2013. do isplate,

- na iznos od 1.139,60 kuna počevši od 01.03.2013. do isplate,

- na iznos od 360,00 kuna počevši od 01.04.2013. do isplate,

- na iznos od 1.139,60 kuna počevši od 01.4.2013. do isplate,

- na iznos od 360,00 kuna počevši od 01.05.2013. do isplate,

- na iznos od 1.139,60 kuna počevši od 01.05.2013. do isplate,

- na iznos od 360,00 kuna počevši od 01.06.2013. do isplate,

- na iznos od 1.139,60 kuna počevši od 01.06.2013. do isplate,

- na iznos od 360,00 kuna počevši od 01.07.2013. do isplate,

- na iznos od 1.139,60 kuna počevši od 01.07.2013. do isplate,

- na iznos od 360,00 kuna počevši od 01.08.2013. do isplate,

- na iznos od 1.139,60 kuna počevši od 01.08.2013. do isplate, u roku od osam dana. 

 

II. Nalaže se tuženiku U. agencija za p. z. d.o.o. u K., OIB:… isplatiti tužitelju T. B. iz K., OIB:… iznos od 1.000,00 kuna neto, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. prosinca 2012. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema članku 29. stavak 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, u roku od osam dana. 

 

III. Nalaže se tuženiku U. agencija za p. z. d.o.o. u K., OIB:… isplatiti tužitelju T. B. iz K., OIB:… iznos od 400,00 kuna neto, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. ožujka 2013. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema članku 29. stavak 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, u roku od osam dana.

 

IV. Nalaže se tuženiku U. agencija za p. z. d.o.o. u K., OIB:… isplatiti tužitelju T. B. iz K., OIB:… iznos od 2.500,00 kuna neto, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. kolovoza 2013. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema članku 29. stavak 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, u roku od osam dana.

 

V. Nalaže se tuženiku U. agencija za p. z. d.o.o. u K., OIB:… isplatiti tužitelju T. B. iz K., OIB:… iznos od 1.800,00 kuna neto, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 5. prosinca 2012. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema članku 29. stavak 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, u roku od osam dana.

 

VI. Nalaže se tuženiku U. agencija za p. z. d.o.o. u K., OIB:… isplatiti tužitelju T. B. iz K., OIB:… iznos od 2.411,28 kuna bruto, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. kolovoza 2013. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema članku 29. stavak 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu od 2.411,28 kuna, u roku od osam dana.

 

VII. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja T. B. iz K., OIB:… u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu od 2.411,28 kuna.

 

VIII. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja T. B. iz K., OIB:… za iznos od 535,84 kuna, kao neosnovan.

 

IX. Nalaže se tuženiku U. agencija za p. z. d.o.o. u K., OIB:… naknaditi tužitelju T. B. iz K., OIB:… trošak parničnog postupka u iznosu od 8.195,00 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. svibnja 2018. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema članku 29. stavak 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, u roku od osam dana.“

 

2. Protiv te presude u dijelu kojim nije uspio u sporu žali se tuženi zbog svih žalbenih razloga i traži naknadu troška sastava žalbe.

 

3. Žalba je djelomično osnovana.             

 

4. Ispitujući prvostupanjsku presudu kao i postupak koji joj je prethodio utvrđeno je da nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 – dalje: ZPP) na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP. Sud prvog stupnja potpuno je i pravilno  utvrdio činjenično stanje te je djelomično pravilno, a djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo.

 

5. Tužitelj navodi u tužbi i tijekom postupka da je u predmetnom razdoblju bio u radnom odnosu kod tuženika na temelju ugovora o radu sklapanih na određeno vrijeme, odnosno u razdoblju od 2. listopada 2012. do 23. kolovoza 2013. Tuženikova djelatnost je ustupanje radnika za obavljanje privremenih poslova, stoga je u predmetnom razdoblju tuženik tužitelja ustupio korisniku, društvu Z. h. d.o.o., Podružnica Č., radi obavljanja poslova radnog mjesta komunalni radnik, pri čemu je predmetnim ugovorima o radu određen Grad Z. kao mjesto rada.

U smislu odredbe članka 24. i članka 29. Zakona o radu Narodne novine br. 149/09, dalje u tekstu ZR/09)tuženik je kao agencija za privremeno zapošljavanje poslodavac u odnosu na tužitelja te mu je dužan isplatiti plaću za obavljeni rad.

Člankom 26. stavak 5. ZR/09 propisano je kako ugovorena plaća ustupljenog radnika, kao i drugi uvjeti rada, ne smiju biti utvrđeni u iznosu manjem, odnosno nepovoljnijem od plaće, odnosno drugih uvjeta rada radnika zaposlenog kod korisnika na istim poslovima, koje bi ustupljeni radnik ostvario da je sklopio ugovor o radu s korisnikom.

Temeljenim Kolektivnim ugovorom za radnike u trgovačkim društvima u vlasništvu Grada Z., koji je Dodatkom II promijenio naziv u Temeljni Kolektivni ugovor za radnike u trgovačkom društvu Z. h. i Dodacima I-V, koji se svi primjenjuju na radnike zaposlene kod korisnika, određeno je kako svaki radnik ima pravo na naknadu troškova prijevoza na posao i s posla javnim, mjesnim i međumjesnim prijevozom, i to kupnjom mjesečne ili godišnje karte javnog prijevoza ili u gotovini u visini izdataka prema cijeni koštanja mjesečne karte, koja se uplaćuje na račun radnika do zadnjeg dana u mjesecu za idući mjesec (članak 91. KU-a, Dodatak IV. i V.), poklon svakom djetetu radnika do 15 godina povodom Sv. Nikole (članak 98. KU-a), regres za korištenje godišnjeg odmora (članak 99. KU-a, Dodatak IV. i V.), prigodnu isplatu za Božić (članka 100. KU-a, Dodatak IV. i V.) , prigodnu isplatu za Uskrs (članak 101. KU-a) i godišnji odmor (članka 44.-47 KU-a).

Tuženik tužitelju nije isplaćivao u utuženom razdoblju materijalna prava koja su utvrđena naprijed navedenim Kolektivnim ugovorom i njegovim Dodacima, a to predstavlja povredu odredbe članka 26. stavak 5. ZR/09.

Slijedom navedenog, tužbenim zahtjevom predlaže da sud naloži tuženiku da mu isplati naknadu troškova mjesnog javnog prijevoza za razdoblje od 2. listopada 2012. do 23. kolovoza 2013. od 3.960,00 kn neto, te naknadu troškova međumjesnog javnog prijevoza za isto razdoblje u visini od 12.535,60 kn neto, potražuje regres za korištenje godišnjeg odmora za 2013. od 2.500,00 kn, božićnicu za 2012. od 1.0000 kn, uskrsnicu za 2013. u iznosu od 400,00 kn, iznos poklona povodom dana Sv. Nikole za svako dijete tužitelja do 15 godina starosti (tužitelj u spornom razdoblju je imao troje djece starosti do 15 godina) u ukupnom iznosu od 1.800,00 kn, naknadu za neiskorišteni godišnji odmor u trajanju od 11 dana za 2013. od 2.947,12 kn, sve s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

 

6. Sud prvog stupnja prihvatio je tužbeni zahtjev u pretežnom dijelu.

 

7. Pravilno je sud prvog stupnja prihvatio tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na trošak mjesnog i međumjesnog javnog prijevoza javnog prijevoza, a pogrešno je prihvatio zahtjev u dijelu koji se odnosi na regres, božićnicu, uskrsnicu, poklon za djecu povodom dana Sv. Nikole.

 

8. Odredbom čl. 26. st. 5. ZR/09 određeno je da ugovorena plaća i drugi uvjeti rada ustupljenog radnika ne smiju biti utvrđeni u iznosu manjem, odnosno nepovoljnijem od plaće odnosno drugih uvjeta rada radnika zaposlenih kod korisnika na istim poslovima koje bi ustupljeni radnik ostvario da je sklopio ugovor o radu s korisnikom.

Prema čl. 2. Direktive 2008/104/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenog 2008. o radu putem agencija za privremeno zapošljavanje (SL, L 327, 5. 12. 2008. - dalje: Direktiva) svrha te Direktive je osigurati zaštitu radnika zaposlenih kod agencija za privremeno zapošljavanje i poboljšati kvalitetu zapošljavanja preko agencija za privremeno zapošljavanje osiguravanjem primjene načela jednakog postupanja, kako je utvrđeno u članku 5., na radnike zaposlene kod agencija za privremeno zapošljavanje i prepoznavanjem agencija za privremeno zapošljavanje kao poslodavaca, uz istodobno uvažavanje potrebe uspostavljanja odgovarajućeg okvira za primjenu zapošljavanja preko agencija za privremeno zapošljavanje s ciljem učinkovitog pridonošenja stvaranju radnih mjesta i razvoju fleksibilnih oblika rada.

Odredbom čl. 5. st. 1. Direktive određeno je da su osnovni uvjeti rada i zapošljavanja radnika zaposlenih kod agencija za privremeno zapošljavanje za vrijeme trajanja njihova ustupanja kod korisnika, najmanje jednaki uvjetima koji bi na te radnike bili primjenjivi da ih na isto radno mjesto izravno zaposlio korisnik.

Odredbom čl. 3. st. 1. toč. f) Direktive, propisano je da "osnovni uvjeti rada i zapošljavanja" znače uvjete rada i zapošljavanja koji su određeni zakonodavstvom, uredbama, administrativnim odredbama, kolektivnim ugovorima i/ili drugih obvezujućim općim odredbama koje su na snazi kod korisnika, a koji se odnose na: i.) trajanje radnog vremena, prekovremeni rad, stanku, odmore, noćni rad, dopuste i državne blagdane; ii.) plaću.

Uspoređujući odredbu čl. 26. st. 5. ZR/09 i navedene odredbe Direktive razvidno je da je naš zakonodavac prilikom usklađivanja hrvatskog zakonodavstva s europskom pravnom stečevinom, prije stupanja Republike Hrvatske u punopravno članstvo Europske unije, prilikom donošenja ZR/09 implementirao Direktivu.

Prema ocjeni prvostupanjskog suda, zakonodavac je predmetnu materiju normirao povoljnije za radnike koji su zaposleni putem agencija za privremeno zapošljavanje, odnosno zakonodavac je izjednačio radnika zaposlenog kod korisnika i ustupljenog radnika, koji rade na istim poslovima, ne samo po pitanju osnovnih uvjeta rada, već svih uvjeta rada, pa će ustupljeni radnik ostvariti pravo i na prigodne nagrade (božićnica, naknada za godišnji odmor i sl.), a koje na temelju kolektivnog ugovora ostvaruje radnik zaposlen kod korisnika.

Međutim, odredbom čl. 26. st. 5. ZR/09 zakonodavac nije odredio da ustupljeni radnik ima ista prava kao i radnik zaposlen kod korisnika. Stoga se ne može prihvatiti tumačenje prvostupanjskog suda da je zakonodavac izjednačio radnika zaposlenog kod korisnika i ustupljenog radnika, koji rade na istim poslovima, ne samo po pitanju osnovnih uvjeta rada, već svih uvjeta rada.

Tako tumačenje predstavlja gramatičko usporedno tumačenje izraza iz Direktive "osnovni uvjeti rada i zapošljavanja" i izraza iz ZR/09 "ugovorena plaća i drugi uvjeti rada" iz čega bi se pogrešno moglo zaključiti da je zakonodavac izjednačio ustupljene radnike u pogledu svih, a ne osnovanih uvjeta rada. Suprotno tome, zakonski izraz "drugi uvjeti rada" treba tumačiti sukladno Direktivi tako da taj izraz obuhvaća uvjete rada radnika zaposlenih kod korisnika koji se odnose na trajanje radnog vremena, prekovremeni rad, stanku, odmore, noćni rad, dopuste i državne blagdane.

Stupanjem na snagu Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, dalje ZR/14) otklonjena je pravna praznina na način da je zakonodavac u čl. 46. st. 6. tog Zakona propisao da su drugi uvjeti rada ustupljenog radnika radno vrijeme, odmori i dopusti, osiguranje mjera zaštite na radu, zaštita trudnica, roditelja, posvojitelja i mladih te zaštita od nejednakog postupanja u skladu s posebnim propisom o suzbijanju diskriminacije. Iz navedenog je vidljivo da namjera zakonodavca nije bila izjednačavanje ustupljenih radnika s radnicima korisnika u pogledu svih uvjeta rada.

Stoga materijalna prava radnika (regres, uskrsnica, božićnica, dar za dijete i sl.) ugovorena kolektivnim ugovorom korisnika ne predstavljaju druge uvjete rada ustupljenog radnika u smislu čl. 26. st. 5. ZR/09.

Okolnost da tuženici kao agencije za privremeno zapošljavanje ne ulaze u krug osoba koje obvezuje kolektivni ugovor korisnika, ovdje nije odlučna. Pravo na isplate jednake plaće i pravo na jednake uvjete rada ne proizlazi neposredno iz kolektivnog ugovora korisnika, već iz zakonske obveze jednakog postupanja prema ustupljenim radnicima i radnicima korisnika, dakle obveze agencije za privremeno zapošljavanje da ustupljenom radniku isplati plaću koja je jednaka plaći na koju ima pravo radnika zaposlen kod korisnika, odnosno da na ustupljene radnike primjenjuje jednake uvjete rada radnika zaposlenih kod korisnika, a koji se odnose na trajanje radnog vremena, prekovremeni rad, stanku, odmore, noćni rad, dopuste i državne blagdane.

 

9. U odnosu na zahtjev tužitelja u dijelu koji se odnosi na isplatu troškova prijevoza ovaj sud prihvaća ocjenu i utvrđenja suda prvog stupnja.

Naime, člankom 91. TKU-a (izmijenjen člankom 2. Dodatka IV.) određeno je da radnik ima pravo na naknadu troškova prijevoza na posao i s posla, javnim mjesnim i međumjesnim prijevozom koja je najpovoljnija za poslodavca, pri čemu se radniku osigurava naknada troškova prijevoza javnim, mjesnim i međumjesnim prijevozom po izboru radnika jednom godišnje, i to kupnjom mjesečne ili godišnje karte javnog prijevoza, ili u gotovini u visini izdataka prema cijeni koštanja mjesečne karte koja se uplaćuje na račun radnika do zadnjeg dana u mjesecu za idući mjesec. Visina troškova prijevoza dokazuje se potvrdom o cijeni koštanja mjesečne karte jednom godišnje i pri svakoj promjeni cijene koštanja prijevoza. Člankom 6. Dodataka V. ponovno je izmijenjen članak 91. TKU-a te isti glasi: "Radnik ima pravo na naknadu troškova prijevoza na posao i s posla javnim, mjesnim i međumjesnim prijevozom koja je najpovoljnija za poslodavca. Radniku se osigurava naknada troškova prijevoza javnim, mjesnim prijevozom i to kupnjom mjesečne ili godišnje karte javnog prijevoza, a radniku koji koristi međumjesni javni prijevoz priznaje se naknada troškova prijevoza u visini 80% stvarnih izdataka prema cijeni karte međumjesnog javnog prijevoza.

Tuženik se očitovao na ročištu 14. svibnja 2018. da nije sporna visina tužbenog zahtjeva, ni tijek zakonske zatezne kamate. Napominje se da je razvidno iz ugovora o radu koje je tužitelj sklapao s tuženikom da je njegovo mjesto prebivališta u K., u utuženom razdoblju, a mjesto rada mu je Z., stoga se morao koristiti međumjesnim javnim prijevozom. Iz potvrde Z.-a razvidno je da je cijena mjesečnog kupona iznosila 360,00 kn u spornom razdoblju, a iz dopisa Z. h. d.o.o., Podružnica Č., proizlazi  da je korisnik svojim zaposlenicima isplaćivao iznos od 360,00 kn na ime gradskog prijevoza te za vanjski prijevoz (međumjesni prijevoz) iznos od 1.139,60 kn, koje iznose i tužitelj potražuje predmetnom tužbom na ime mjesnog i međumjesnog prijevoza.

 

10. Sud prvog stupnja pravilno je dosudio naknadu na ime prijevoza (mjesnog i međumjesnog).

Naime, tumačeći odredbu čl. 26. st. 5. ZR/09 u smislu odredbe čl. 6. st. 4. Direktive prema kojoj radnici zaposleni kod poduzeća za privremeno zapošljavanje imaju pristup prednostima ili kolektivnim pogodnostima u poduzeću korisniku posebno, među ostalim, i za usluge prijevoza, uz iste uvjete kao i radnici koje to poduzeće izravno zapošljava, osim ako je razlika u tretmanu opravdana objektivnim razlozima, prema shvaćanju ovog suda tužitelju pripada pravo i na isplatu s osnove prijevoza (mjesnog i međumjesnog od mjesta prebivališta/boravišta do mjesta rada i nazad) pod jednakim uvjetima pod kojima to pravo imaju i stalni radnici korisnika.

Kako je u prvostupanjskom postupku utvrđeno da su radnicima korisnika u prijepornom razdoblju uredno isplaćivane naknade na ime prijevoza, a nije utvrđeno da bi postojali neki objektivni razlozi koji bi opravdavali razliku u tretmanu radnika tuženika u odnosu na radnike korisnika usluga, a u pogledu opisane uslugu prijevoza, ovaj sud je shvaćanja da je zahtjev tužitelja i u tom dijelu osnovan.

Dakle, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je tuženiku naložio isplatiti tužitelju tražene iznose s osnove naknade za prijevoz.

 

11. Žalbeni navodi da sud prvog stupnja nije odlučio o preinaci tužbe nisu osnovani.

Naime, tužitelj je smanjio tužbeni zahtjev, a prema  čl. 191. st. 3. ZPP-a tužba nije preinačena ako je tužitelj promijenio pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, ako je smanjio tužbeni zahtjev ili ako je promijenio, dopunio ili ispravio pojedine navode, tako da zbog toga tužbeni zahtjev nije promijenjen.

 

12. Žalbeni navod da se tuženik protivio povlačenju tužbe, ali da sud prvog stupnja o tome nije odlučio niti dao razloge nisu od utjecaja na ishod ovog spora.

Naime, tuženik se zaista podneskom (list 182-184 spisa) protivio djelomičnom povlačenju tužbe. U tim okolnostima treba smatrati da tužba nije djelomično povučena. No, a s obzirom da je sud prvog stupnja odlučio (samo) o sniženom tužbenom zahtjevu, tuženik je mogao predložiti donošenje dopunske presude, a što on nije učinio. Time se smatra da je tužba u odnosu na sniženi dio tužbenog zahtjeva u konačnici ipak povučena (čl. 339. st. 2. ZPP-a).

 

13. Zbog navedenoga, žalba tuženika je djelomično prihvaćena, a djelomično odbijena (čl. 368. st. 1. i čl. 373. t. 3. ZPP-a).

 

14. Primjenom čl. 154. st. 2. ZPP-a koji je bio na snazi u vrijeme donošenja prvostupanjske presude odlučeno je o troškovima postupka, a uvažavajući uspjeh tužitelja u pogledu visine i osnove tužbenog zahtjeva. Naime, tužitelj je u pogledu osnove uspio  sa samo jednim od pet postavljenih zahtjeva, dok u odnosu na visinu zahtjeva taj dio s kojim je uspio je znatno zastupljen u ukupnoj visini konačno postavljenog tužbenog zahtjeva, s tim da je tužitelj tijekom postupka i smanjio tužbeni zahtjev.

Pri tome treba istaknuti da se izmijenjeni i dopunjeni čl. 154. ZPP-a koji je izmijenjen Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku iz 2019. u ovom postupku ne primjenjuje jer je prvostupanjska odluka donesena prije stupanja na snagu toga Zakona (čl. 117. st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, Narodne novine br. 70/19).

 

15. Kako je određeno da svaka stranka snosi svoj trošak postupka, odbijen je i zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe.

 

 

U Zagrebu 24. siječnja 2023.

 

     Predsjednica vijeća:

                                                                                                      Ines Kovačević, v.r.