Poslovni broj: 64 Gž-1097/2022-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: 64 Gž-1097/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Roberta Jambora, predsjednika vijeća te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Vesne Žulj, i članice vijeća Mirele Mijoč Kramar, u pravnoj stvari prvotužiteljice Lj. C. iz M.1, OIB: …, drugotužitelja V. C. iz M.1, OIB: …, i trećetužitelja Ž. C. iz M.1, OIB: …, kao pravnih sljednika iza pokojnog tužitelja Đ. C. iz M.1, kojeg je zastupao punomoćnik D. B., odvjetnik u D., protiv tuženice Ž. K. iz M.2, SR. Nj., koju zastupa punomoćnica J. T. Š., odvjetnica u B., radi utvrđenja i uknjižbe prava vlasništva nekretnina, odlučujući o žalbi Đ. C. pravnog prednika prvotužiteljice Lj. C., drugotužitelja V. C. i trećetužitelja Ž. C. protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru, poslovni broj P-116/2018-47 od 13. veljače 2019., u sjednici vijeća održanoj 24. siječnja 2023.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se kao neosnovana žalba Đ. C. pravnog prednika prvotužiteljice Lj. C., drugotužitelja V. C. i trećetužitelja Ž. C., i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru, poslovni broj P-116/2018-47 od 13. veljače 2019.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev Đ. C., pravnog prednika prvotužiteljice Lj. C., drugotužitelja V. C., i trećetužitelja Ž. C. da se utvrdi da je predmet Ugovora o doživotnom uzdržavanju zaključenog između tužitelja Đ. C. iz M.1, OIB: …, kao davatelja uzdržavanja i sada pok. S. V. iz V., M.1, JMBG: …, kao primateljice uzdržavanja, dana 20. siječnja 2000., potvrđenog po Općinskom sudu u Virovitici dana 18. veljače 2000. pod brojem VII-R1-6/00, suvlasnički dio od 1/8 dijela nekretnine upisane u zk. ul. 3225 k.o. D., kč. br. 1568 – kuća br. 62 A i dvor u F. s 457 m2, kč. br. 1569 – oranica kod kuće s 2454 m2 i kč. br. 1570 – livada kod kuće sa 766 m2, u zemljišnim knjigama upisan na ime S. V., koji suvlasnički dio nekretnine s činjenicom smrti S. V. koja je preminula … 2004. i upisom u zemljišne knjige tužitelja prelazi u njegovo vlasništvo te da se naloži zemljišnoknjižnom odjelu suda upis prava vlasništva suvlasničkog dijela od 1/8  dijela nekretnine upisane u zk. ul. 3225 k.o. D., kč. br. 1568 –kuća br. 62A i dvor u F. s 457 m2, kč. br. 1569 – oranica kod kuće s 2454 m2 i kč. br. 1570 – livada kod kuće sa 766 m2 nekretnina na ime tužitelja Đ. C. iz M.1, OIB: … (točka I. izreke). Naloženo je tužitelju Đ. C. tuženici Ž. K. nadoknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 7.976,88 kn, u roku od 15 dana (točka II. izreke).

 

2. Presudu suda prvog stupnja pobijao je žalbom sada pok. tužitelj Đ. C., pravni prednik prvotužiteljice Lj. C., drugotužitelja V. C. i trećetužitelja Ž. C. zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbama čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 - dalje: ZPP) te je predložio drugostupanjskom sudu preinačiti prvostupanjsku presudu, i usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti te odlučiti o troškovima parničnog postupka, uvećanim za troškove žalbe.

 

3. Žalba je neosnovana.

 

4. Predmet spora je tužbeni zahtjev radi utvrđenja da je predmet Ugovora o doživotnom uzdržavanju koji je zaključen 20. siječnja 2000. između sada pokojnog Đ. C., kao davatelja uzdržavanja, i sada pokojne S. V., kao primateljice uzdržavanja, koji je potvrđen kod Općinskog suda u Virovitici 18. veljače 2000., pod brojem VII-R1-6/00 i - suvlasnički dio od 1/8 dijela nekretnine upisane u zk. ul. 3225 k.o. D., kč. br. 1568 – kuća br. 62 A i dvor u F. s 457 m2, kč. br. 1569 – oranica kod kuće s 2454 m2 i kč. br. 1570 – livada kod kuće sa 766 m2, u zemljišnim knjigama upisan na ime sada pok. S. V., koji suvlasnički dio nekretnine s činjenicom smrti S. V. koja je preminula … 2004. i upisom u zemljišne knjige tužitelja prelazi u njegovo vlasništvo te radi upisa prava suvlasništva u 1/8 dijela predmetne nekretnine na ime sada pok. Đ. C.

 

5. U postupku koji je prethodio žalbi utvrđeno je:

 

- da je sada pok. S. V., majka tuženice Ž. K., kao primateljica uzdržavanja sklopila ugovor o doživotnom uzdržavanju sa sada pok. Đ. C., da je ugovorom, između ostalog, ugovoreno da S. V. ostavlja u nasljedstvo Đ. C. cjelokupnu svoju imovinu, a naročito nekretnine koje se sastoje iz kč. br. 4734/3, vinograd kod K. s 210 čhv, upisane u zk. ul. br. 4209 k.o. V. i kč. br. 4735/3 oranica kod K. s 261 čhv, upisane u zk. ul. br. 11034 k.o. V., zajedno s klijeti izgrađenoj na tim nekretninama, što se sve nalazi u M.1, zatim sve pokretnine koje se nalaze na navedenim nekretninama, kao i svu drugu imovinu koja se u bilo kojem obliku nađe kao vlasništvo primateljice uzdržavanja u času njezine smrti, s tim da se Đ. C. obveže doživotno uzdržavati S. V., da je ugovorom ugovoreno da će se na temelju ugovora u zemljišnim knjigama ishoditi zabilježba te da će nekretnine nakon smrti primateljice uzdržavanja biti uknjižene na ime i kao vlasništvo davatelja uzdržavanja;

 

- da je ugovor o doživotnom uzdržavanju potvrđen kod Općinskog suda u Virovitici 18. veljače 2000., pod brojem R1-6/00 tako da je strankama sudac pročitao ugovor i upozorio ih na pravne posljedice ugovora o doživotnom uzdržavanju iz odredaba čl. 122. - 127. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine, br. 52/71, 47/78, 71/91, 37/94, 56/00, 48/03- dalje: ZN);

 

- da je S. V. preminula … 2004., da je kao njezina nasljednica proglašena njezin kći, tuženica Ž. K., da je tuženica naslijedila novčane iznose na tekućem i deviznom računu ostaviteljice S. V., da je u vezi nekretnina utvrđeno da su iste bile predmet ugovora o doživotnom uzdržavanju zbog čega nisu bile raspoređene kao ostavinska imovina te da je odlučeno da će se će se nekretnine rasporediti kao ostavinska imovina ako se u parničnom postupku raskine predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju (smrtni list i rješenje o nasljeđivanju iza pok. S. V.);

 

- da je sada pok. tužitelj Đ. C. u svom iskazu naveo da je ugovor sa S. V. sklopio 20. siječnja 2000. te da mu vrijeme uopće nisu bile poznate okolnosti da S. V. ima nekretnine na području k.o. D., već da je za isto saznano tek nakon smrti primateljice doživotnog uzdržavanja i to od kćeri, odnosno tuženice, da u vrijeme sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju nije znao niti da S. V. ima kći, da nakon saznanja za nekretnine u D. za iste nije posebno mario, no da se problem pojavio kada je osoba koja je upisana na preostalim suvlasničkim dijelovima, u 7/8 dijela, htjela izvršiti prijenos tih nekretnina na treće osobe, a što nije mogla, da je u pogledu samog sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju S. V. rekla da što god da se nađe od njene imovine u trenutku smrti treba biti predmet ugovora, pa da je na takav način ugovor i sačinjen, da je S. V. pokrenula postupak za raskid  ugovora o doživotnom uzdržavanju, no da je povukla tužbu nakon što joj je tužitelj prezentirao da bi mu trebala platiti naknadu za sve vrijeme ispunjenja ugovora;

 

- da je tuženica u svom iskazu navela kako joj je poznato da je njena majka imala sklopljen ugovor o doživotnom uzdržavanju s tužiteljem te da joj je također poznato da je ista tužitelju plaćala iznos od 100 tadašnjih maraka, da joj nisu poznati detalji tog ugovora, no poznato joj je da je njezina majka plaćala za sve troškove liječenja, odlaska doktoru i dr., da joj je poznato da je njezina majka bila suvlasnica nekretnina u D., da su suvlasnici u preostalom dijelu htjeli da im ona to proda, no da njezina majka to nije htjela kako bi imala sredstva ako se nađe u financijskoj nevolji, da joj je poznato da je njezina majka htjela raskinuti ugovor o doživotnom uzdržavanju s tužiteljem, ali da se pri tome bojala što će nakon toga uslijediti.

 

6. Polazeći od navedenih utvrđenja sud prvog stupnja je u bitnom zaključio kako tužitelj nije dokazao da je prava volja sada pok. primateljice uzdržavanja S. V. bila da sporne nekretnine budu predmet predugovora o doživotnom uzdržavanju.

 

7. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, kao i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, sud drugog stupnja je utvrdio da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a na koju povredu je određeno upirao žalitelj u žalbi. Suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda može se ispitati, ima razloga o svim odlučnim činjenicama, a razlozi o odlučnim činjenicama nisu nejasni niti međusobno proturječni, niti izreka presude proturječi navodima iz obrazloženja presude, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava koje su bile dokaz u postupku (ugovor o doživotnom uzdržavanju, rješenje o nasljeđivanju, iskazi stranaka). Jednako tako nisu počinjene niti bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP).

 

8. Nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kada takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

 

9. Naime, prema odredbi čl. 122. st. 1. ZN, ugovor kojim se jedan ugovornik obavezuje da uzdržava doživotno drugog ugovornika, ili neku treću osobu, a u kome drugi ugovornik izjavljuje da mu ostavlja svu svoju imovinu ili jedan njezin dio u nasljedstvo nije ugovor o nasljeđivanju, nego ugovor o otuđenju uz naknadu svih nepokretnih stvari koje pripadaju primaocu uzdržavanja u vrijeme zaključenja ugovora, ili određenog dijela tih stvari, čija je predaja davaocu uzdržavanja odgođena do smrti primaoca uzdržavanja (ugovor o doživotnom uzdržavanju). Pod nepokretnim stvarima razumijevaju se i one pokretne stvari koje služe za upotrebu i iskorištavanje nepokretnih stvari, kao što su poljoprivredne sprave i alat i stoka (st. 2.). Ugovor o doživotnom uzdržavanju mora biti sastavljen u pismenom obliku i ovjeren od suca (st. 4.). Prilikom ovjere sudac će pročitati ugovor i upozoriti ugovornike na posljedice ugovora (st. 5.).

 

10. Ugovor o doživotnom uzdržavanju strogo je formalni ugovor te je forma predmetnog ugovora propisana radi zaštite pravne sigurnosti, sprječavanja mogućih zlouporaba, a i radi zaštite prava trećih osoba.

 

11. Prema citiranoj odredbi čl. 122. st. 1. ZN, predmet ugovora o doživotnom uzdržavanju moraju biti nekretnine (sve ili određeni dio nekretnina – idealni dio i/ili pojedini određeni, fizički dijelovi nekretnine i dr.), s time da se pokretne stvari koje služe za upotrebu i iskorištavanje nekretnina na koje se odnosi ugovor smatraju obuhvaćene ugovorom iako to nije u njemu navedeno.

 

12. U postupku je utvrđeno da je predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju koji su 20. siječnja 2000. zaključili sada pok. Đ. C., kao davatelj uzdržavanja, i sada pok. S. V., kao primateljica uzdržavanja, potvrđen kod Općinskog suda u Virovitici 18. veljače 2000., pod brojem R1-6/00, tako da je strankama sudac pročitao ugovor i upozorio ih na pravne posljedice ugovora o doživotnom uzdržavanju iz odredaba čl. 122. - 127. ZN.

 

13. Utvrđeno je da je sada pok. S. V. pokrenula postupak radi raskida predmetnog ugovora zbog neispunjenja koji je pravomoćno okončan povlačenjem tužbe.

 

14. U predmetnom ugovoru o doživotnom uzdržavanju od 20. siječnja 2000. u članku I., određeno su navedene nekretnine - čkbr. 4734/3 vinograd kod K. s 210 čhv, upisane u z.k.ul. broj 4209 k.o. V. i čkbr. 4735/3 oranica V. s 261 čhv upisane u z.k.ul. broj 11034 k,o, V. zajedno s klijeti izgrađenoj na tim nekretninama što se sve nalazi u M.1, zatim sve pokretnine koje se nalaze na navedenim nekretninama.

 

15. Nadalje, primateljica uzdržavanja, sada pok. S. V. dala je dozvolu davatelju uzdržavanja sada pok. Đ. C. da se na temelju tog ugovora na predmetnim nekretninama u zemljišnim knjigama ishodi zabilježba da će te nekretnine nakon smrti primateljice uzdržavanja biti uknjižene na ime i kao vlasništvo davatelja uzdržavanja (čl. IV. ugovora o doživotnom uzdržavanju od 20. siječnja 2000).

 

16. U ugovoru o doživotnom uzdržavanju nisu određeno navedene nekretnine koje su predmet ovog postupka – suvlasnički dio od 1/8 dijela nekretnine upisane u zk. ul. 3225 k.o. D., kč.br. 1568 – kuća br. 62 A i dvor u F. s 457 m2, kč.br. 1569 – oranica kod kuće s 2454 m2 i kč.br. 1570 – livada kod kuće sa 766 m2.

 

17. S obzirom na navedeno te činjenicu da iz članka I. ugovora o doživotnom uzdržavanju od 20. siječnja 2000., proizlazi kako primateljica uzdržavanja „ostavlja u nasljedstvo“ Đ. C. „cjelokupnu svoju imovinu“, kao i „svu drugu imovina koja se u bilo kojem obliku nađe kao vlasništvo primateljice uzdržavanja u času njezine smrti“, između stranka u ovom postupku je (bilo) sporno jesu li nekretnine - suvlasnički dio od 1/8 dijela nekretnine upisane u zk. ul. 3225 k.o. D., kč.br. 1568 – kuća br. 62 A i dvor u F. s 457 m2, kč.br. 1569 – oranica kod kuće s 2454 m2 i kč.br. 1570 – livada kod kuće sa 766 m2, obuhvaćene predmetnim ugovorom o doživotnom uzdržavanju od 20. siječnja 2000., odnosno je li prava, suglasna volja ugovornih strana, primateljice uzdržavanja sada pok. S. V. i davatelja uzdržavanja, sada pok. Đ. C. bila - da davatelju uzdržavanja nakon njezine smrti, pored nekretnina koje su točno određene u članku I. predmetnom ugovora - pripadnu u vlasništvo i prethodno opisane nekretnine koje su predmet ovog postupka.

 

18. Odbijanjem tužbenog zahtjeva sud prvog stupnja je na pravilno i potpuno utvrđene činjenice, pravilno primijenio materijalno pravo u smislu odredbe čl. 122. st. 1. ZN, pravilno ocijenivši kako tužitelj nije dokazao pravu, suglasnu volju stranaka da pored nekretnina određenih u članku I. predmetnog ugovora, nakon smrti primateljice uzdržavanja, nekretnine koje su predmet ovog postupka prijeđu u vlasništvo davatelja uzdržavanja, sada pok. Đ. C., i za svoje je zaključak dao relevantne, logične i uvjerljive razloge koje prihvaća i ovaj sud, a koji žalbenim navodima nisu dovedeni u pitanje.

 

19. Imajući u vidu činjenicu da je ugovor o doživotnom uzdržavanju strogo formalan, naplatni pravni posao, a da u ugovoru o doživotnom uzdržavanju od 20. siječnja 2000. nisu određeno navedene nekretnine koje su predmet ovog postupka, ne može se prihvatiti tvrdnja žalitelja, kako s obzirom na to da je u članku I. navedeno da primateljica uzdržavanja „ostavlja u nasljedstvo“ Đ. C. „cjelokupnu svoju imovinu“, kao i „svu drugu imovina koja se u bilo kojem obliku nađe kao vlasništvo primateljice uzdržavanja u času njezine smrti“, predmet tog ugovora čine i nekretnine - suvlasnički dio od 1/8 dijela nekretnine upisane u zk. ul. 3225 k.o. D., kč.br. 1568 – kuća br. 62 A i dvor u F. s 457 m2, kč.br. 1569 – oranica kod kuće s 2454 m2 i kč.br. 1570 – livada kod kuće sa 766 m2.

 

20. Naime, ne samo iz sadržaja predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju, već i iz ostalih dokaza izvedenih tijekom postupka (iskaza prednika tužitelja te tuženice), nedvojbeno proizlazi kako je primateljica uzdržavanja u trenutku zaključenja predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju od 20. siječnja 2000., bila suvlasnica nekretnina upisanih u zk. ul. 3225 k.o. D., kč.br. 1568 – kuća br. 62 A i dvor u F. s 457 m2, kč.br. 1569 – oranica kod kuće s 2454 m2 i kč.br. 1570 – livada kod kuće sa 766 m2, a da davatelj uzdržavanja sada pok. Đ. C. u trenutku zaključenja ugovora o doživotnom uzdržavanju nije imao saznanja da je primateljica uzdržavanja pored nekretnina navedenih u članku I. ugovora, bila suvlasnica i predmetnih nekretnina (iskaz Đ. C.), a iz čega slijedi zaključak kako u trenutku zaključenja ugovora nije postojala suglasna volja stranaka da nekretnine suvlasnički dio od 1/8 dijela nekretnine upisane u zk. ul. 3225 k.o. D., kč.br. 1568 – kuća br. 62 A i dvor u F. s 457 m2, kč.br. 1569 – oranica kod kuće s 2454 m2 i kč.br. 1570 – livada kod kuće sa 766 m2, a za koje davatelj uzdržavanja nije niti znao, kako je to sam potvrdio u svojem iskazu, nakon smrti primateljice uzdržavanja pređu u vlasništvo davatelja uzdržavanja, odnosno koje bi bile ugovorene kao naknada za uzdržavanje sada pok. S. V. Pored navedenog, a upravo zbog činjenice da su u trenutku zaključenja predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju predmetne nekretnine bile u suvlasništvu primateljice uzdržavanja, to je logično da se „sva drugu imovina koja se u bilo kojem obliku nađe kao vlasništvo primateljice uzdržavanja u času njezine smrti“ kako je to navedeno u članku I. ugovora ne odnosi na nekretnine koje su predmet ovog ugovora. Naposljetku, nije logično niti uvjerljivo da bi primateljica uzdržavanja u članku I. ugovora o doživotnom uzdržavanju točno, određeno naznačila nekretnine kako naknadu za uzdržavanje te ujedno dozvolila davatelju uzdržavanja zabilježbu u zemljišnim knjigama, a da to isto ne bi učinila i u pogledu nekretnina koje su predmet ovog postupka, a da je to bila njezina volja, tim više što za navedeno u trenutku zaključenja ugovora o doživotnom uzdržavanju od 20. siječnja 2000. nije bilo (pravne) zapreke budući da je, kako je prethodno navedeno, primateljica uzdržavanja trenutku zaključenja ugovora o doživotnom uzdržavanju bila uknjižena kao suvlasnica nekretnina koje su predmet ovog postupka, a koje je stekla 1994. na temelju rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Daruvaru br. O-28/94 od 16. ožujka 1994., (povijesni izvadak iz zemljišnih knjiga, listovi 29 36 spisa predmeta).

 

21. Pored navedenog, na navedeni zaključak upućuje i činjenica da je sada pok. Đ. C. u ostavinskom postupku iza sada pok. S. V. izjavio kako pored nekretnina određenih u članku I. ugovora koje su na temelju predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju prešle u njegovo vlasništvo, nema nikakvih potraživanja u odnosu na ostavinu sada pok. S. V.

 

22. Naposljetku, na žalbene navode u pogledu pravila dokazivanja, valja odgovoriti kako valja odgovoriti kako dokazom u parničnom postupku može biti sve iz čega se može crpiti saznanje o činjenicama relevantnim za odluku o predmetu spora, a na tužitelju je u ovom slučaju bio teret dokaza, da je suglasna volja stranaka bila da davatelju uzdržavanja nakon smrti primateljice uzdržavanja pripadnu u suvlasništvo i predmetne nekretnine kao naknada za uzdržavanje primateljice uzdržavanja, a što žalitelj u ovom postupku, nije dokazao.

 

23. I odluka o troškovima parničnog postupka pravilna je i zakonita, kako u pogledu osnove, tako i u pogledu visine troškova (čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP).

 

24. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, odbiti kao neosnovanu žalbu Đ. C. pravnog prednika prvotužiteljice Lj. C., drugotužitelja V. C. i trećetužitelja Ž. C., i pobijanu presudu suda prvog stupnja potvrditi.

 

U Zagrebu 24. siječnja 2023.

 

 

          Predsjednik vijeća

         Robert Jambor, v.r.