- 1 -              Poslovni broj: Usž-3329/22-2

Poslovni broj: Usž-3329/22-2

 

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A 

 

              Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice B. M., V., protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske (ranije: Ministarstvo graditeljstva i prostornoga uređenja), Z., uz sudjelovanje zainteresiranih osoba: HEP ODS d.o.o., Elektra K., K., i L.-M. d.o.o., V.,  radi obnove postupka izdavanja građevinske dozvole, odlučujući o žalbama tuženika i zainteresirane osobe HEP ODS d.o.o., Elektra K., protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1118/20-11 od 25. svibnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 24. siječnja 2023.

 

p r e s u d i o  j e

 

                            I              Žalbe se usvajaju.

Poništava se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1118/20-11 od 25. svibnja 2022.

II              Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenje rješenja Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja Republike Hrvatske, klasa: UP/II-361-03/19-02/480, urbroj: 531-09-2-20-2 od 28. veljače 2020.

 

                                       Obrazloženje

 

1.              Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda, povodom tužbe tužiteljice, poništava se rješenje tuženika, klasa: UP/II-361-03/19-02/480, urbroj: 531-09-2-20-2 od 28. veljače 2020. (točka I. izreke), poništava se rješenje V. županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostave L., klasa: UP/I-361-03/15-01/000034, urbroj: 2186/1-06-3/2-19-0016 od 13. lipnja 2019. (točka II. izreke) te se nalaže prvostupanjskom tijelu da, u roku od 60 dana od dana zaprimanja prijepisa ove presude, donese meritornu odluku u postupku obnove izdavanja građevinske dozvole (točka III. izreke).

2.              Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 13. lipnja 2019., kojim se odbija prijedlog tužiteljice za obnovu postupka okončanog izdavanjem građevinske dozvole, klasa: UP/I-361-03/15-01/000034, urbroj: 2186/1-06-3/1-15-0007 od 29. rujna 2015., investitoru HEP- Operator distribucijskog sustava d.o.o., za distribuciju i opskrbu električne energije, K., za izgradnju trafostanice TS 10(20)/0,4 kV "L. V." na dijelu građevinske parcele kč.br. 709 k.o.  D. M. u  V.

3.              Tuženik i zainteresirana osoba HEP ODS d.o.o., Elektra K. (dalje u tekstu: žalitelji) izjavili su protiv osporene presude zasebne žalbe, kojima zakonitost presude pobijaju iz istih razloga. U bitnom, drže pogrešnim stajalište prvostupanjskog suda da se u konkretnom slučaju ne može izravno primijeniti članak 4. stavak 2. Zakona o energiji, a prema kojem su izgradnja energetskih objekata, njihovo održavanje i korištenje te obavljanje energetskih djelatnosti od interesa za Republiku Hrvatsku. Navedeni propis odnosi se na svu energetsku infrastrukturu, pod koju spada i trafostanica 10(20)/0,4kV kao dio jedinstvenog i nedjeljivog elektroenergetskog sustava Republike Hrvatske. Stoga je za dokazivanje pravnog interesa za građenje dovoljno da posebni zakon takvu građevinu tretira kao građevinu čije je građenje u interesu Republike Hrvatske (uz podneseni zahtjev za izvlaštenje ili za rješavanje imovinsko-pravnih odnosa), a ne da je predmetna građevina određena u Uredbi o određivanju građevina, drugih zahvata u prostoru i površina državnog i područnog (regionalnog) značaja, kao građevina od državnog značaja. S obzirom na navedeno, tužiteljica, kao vlasnica nekretnine koja neposredno graniči s nekretninom za koju je izdana građevinska dozvola, nije bila niti je trebala biti stranka u tom postupku, a u skladu s člankom 115. stavkom 3. Zakona  gradnji, sve kako su tuženik i prvostupanjsko tijelo utvrdili u svojim rješenjima. Slijedom izloženog, žalitelji predlažu ovom Sudu usvojiti žalbe, poništiti osporenu presudu i riješiti ovu upravnu stvar.

4.              Zainteresirana osoba, L.-M. d.o.o., zastupana po odvjetnicima iz OD B. & partneri j.t.d. iz V., u odgovoru na žalbe priklanja se žalbenim navodima žalitelja, te iznosi razloge za isto, zaključno navodeći da se izgradnja predmetnog objekta ima smatrati gradnjom građevine od interesa za Republiku Hrvatsku, zbog čega se treba primijeniti odredba članka 115. stavka 3. Zakona o gradnji, a što je tuženik ispravno ocijenio.

5.              Tužiteljica, u odgovoru na žalbe žalitelja, smatra da je prvostupanjski upravni sud donio ispravnu presudu, jer temeljem Zakona o energiji nije moguće odrediti koji su elektroenergetski objekti/građevine od interesa za Republiku Hrvatsku, a što je vidljivo iz članka 4. stavka 6. toga Zakona, kojim je propisano da će se popis objekata od interesa za Republiku Hrvatsku te sva druga pitanja u vezi sa zaštitom interesa i sigurnosti infrastrukture za opskrbu Republike Hrvatske energijom urediti odlukom Vlade. Nastavno tužiteljica iznosi opširne razloge zbog kojih smatra da rješenje tuženika nije na zakonu utemeljeno te predlaže ovom Sudu žalbe odbiti.

6.              Žalbe su osnovane.

7.              Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbama, sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 29/17. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da osporena presuda nije na zakonu utemeljena zbog pogrešne primjene mjerodavnog materijalnog prava.

8.              Iz podataka sveza spisa razvidno je da je prvostupanjsko rješenje doneseno u obnovi postupka izdavanja građevinske dozvole od 29. rujna 2015., povodom prijedloga tužiteljice iz razloga propisanog odredbom članka 123. stavka 1. točke 5. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/09.), odnosno zbog toga što u tom postupku tužiteljica nije sudjelovala kao stranka iako je neposredni susjed nekretnine na kojoj je odobreno građenje trafostanice. 

9.              Obnova postupka iz navedenog razloga može se pokrenuti samo u slučaju ako osobi koja je trebala sudjelovati u svojstvu stranke nije bilo omogućeno izjašnjavanje o činjenicama i okolnostima važnim za donošenje rješenja, o čemu se, međutim, ovdje ne radi, na koju okolnost žalitelji osnovano ukazuju u žalbama.

10.              Naime, status stranke u postupku izdavanja građevinske dozvole reguliran je odredbom članka 115. ovdje mjerodavnog Zakona o gradnji ("Narodne novine", broj: 153/13.), prema kojoj je stranka u postupku građevinske dozvole investitor, vlasnik nekretnine za koju se izdaje građevinska dozvola i nositelj drugih stvarnih prava na toj nekretnini te vlasnik i nositelj drugih stvarnih prava na nekretnini koja neposredno graniči s nekretninom za koju se izdaje građevinska dozvola (stavak 1.). Iznimno od citiranog stavka 1. ovoga članka, stranka u postupku izdavanja građevinske dozvole za građenje građevine od interesa za Republiku Hrvatsku ili koju izdaje Ministarstvo je investitor te vlasnik nekretnine za koju se izdaje građevinska dozvola i nositelj drugih stvarnih prava na toj nekretnini (stavak 3.).

11.              Dakle, odredbom članka 115. stavka 3. Zakona o gradnji propisana je iznimka kod ocjene statusa stranke u postupku izdavanja građevinske dozvole, a prema kojoj kod građenja građevina od interesa za Republiku Hrvatsku, svojstvo stranke mogu imati samo (su)vlasnici nekretnine za koju se izdaje građevinska dozvola odnosno nositelji drugih stvarnih prava na toj nekretnini, a ne i neposredni susjedi te nekretnine.

12.              U konkretnom slučaju, trafostanica, čija gradnja je odobrena predmetnom građevinskom dozvolom, nesporno predstavlja energetski objekt u smislu članka 3. točke 4. ovdje mjerodavnog Zakona o energiji ("Narodne novine", broj: 120/12. i 14/14.), pod kojim se podrazumijeva građevina ili dio građevine koji služi proizvodnji, prijenosu/transportu, skladištenju ili distribuciji energije. Prema pak članku 4. stavku 2. Zakona o energiji, izgradnja energetskih objekata, njihovo održavanje i korištenje te obavljanje energetskih djelatnosti od interesa su za Republiku Hrvatsku.

13.              Imajući u vidu citirane odredbe ovdje mjerodavnih propisa, kao i utvrđeno činjenično stanje, proizlazi da tužiteljica u postupku okončanom građevinskom dozvolom od 29. rujna 2015. nije imala, a niti može imati status stranke, jer nije ni vlasnik/suvlasnik nekretnine za koju je izdana građevinska dozvola, a niti je nositelj drugih stvarnih prava na toj nekretnini, već s njom neposredno graniči. Navedeno ukazuje na osnovanost zaključka tuženika da je tužiteljičin prijedlog za obnovu postupka trebalo odbaciti, a ne odbiti, jer je izjavljen od neovlaštene osobe, ali da time što je prijedlog odbijen nije povrijeđen zakon na njezinu štetu.

14.              Pritom je tuženik u osporenom rješenju dao argumentirano obrazložene razloge kojima se rukovodio otklanjajući osnovanost žalbenih prigovora tužiteljice, a koje razloge, zbog nepotrebnog ponavljanja, prihvaća i ovaj Sud, jer su utemeljeni na dokazima koji prileže svezu spisa te na pravilnom tumačenju relevantnih odredaba mjerodavnog materijalnog prava.

15.              Kraj takvog stanja stvari, a s obzirom da je prvostupanjski sud osporenu presudu utemeljio na pogrešnoj primjeni materijalnog prava, jer nije pravilno protumačio i primijenio mjerodavne odredbe članka 115. stavka 3. Zakona o gradnji i članka 4. stavka 2. Zakona o energiji, čemu žalitelji osnovano prigovaraju, to je ovaj Sud žalbene navode usvojio i poništio prvostupanjsku presudu te odbio tužbeni zahtjev tužiteljice.

16.              Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 74. stavka 2., u vezi članka 58. stavka 1. ZUS-a, riješiti kao u izreci ove presude.

 

U Zagrebu 24. siječnja 2023.

Predsjednica vijeća

                                                                                             Senka Orlić-Zaninović, v.r.